Boris Isaković
Boris Isaković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. decembar 1966. |
Mesto rođenja | Novi Sad, SFRJ |
Prebivalište | Novi Sad |
Državljanstvo | Srbija |
Zanimanje | glumac |
Porodica | |
Supružnik | Jasna Đuričić |
Rad | |
Aktivni period | 1990–danas |
Bitna uloga | Folk (TV serija) (Batica), Zvezdanin otac Quo vadis, Aida? (General Ratko Mladić), Porodica — Slobodan Milošević |
Veza do IMDb-a |
Boris Isaković (Novi Sad, 14. decembar 1966) srpski je glumac i univerzitetski profesor.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pradeda mu je u Drugom svetskom ratu stradali prota Jeremija Isaković, čije ime nosi ulica u Aranđelovcu.[1]
Završio je Akademiju umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Bore Draškovića.[2]
Bio je stalni član i prvak drame Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Od 2000. godine je samostalni umetnik, a od 2012. godine je direktor drame Srpskog narodnog pozorišta.
Ostvario brojne uloge u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, ali igra i u gotovo svim pozorištima u Beogradu. Glumi i na filmu i televiziji.
Bavi se pedagoškim radom. Profesor je glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Oprobao se i kao režiser. U Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 2009. godine režirao je predstavu „Lepotica Linejna“ po tekstu irskog pisca Martina Mekdone, u kojoj je i odigrao ulogu Pata Dulija.
U junu 2010. godine, Boris Isaković je teško povređen u eksploziji bombe koja mu je bila podmetnuta pod automobil. Glumcu su se geleri zabili u noge i stomak, zbog čega je hitno operisan.[3]
Godine 2020. pojavio se u bošnjačko-nizozemskom filmu Quo vadis, Aida? u kojem glumi generala Ratka Mladića.[4]
O njegovom radu i životu je napisana knjiga „Boris Isaković – Priča o Glumcu i Glumi” u izdanju Udruženja dramskih umetnika Srbije.[5]
U braku je sa glumicom Jasnom Đuričić.
Uloge[uredi | uredi izvor]
God. | Naziv | Uloga |
---|---|---|
1990. | Seks - partijski neprijatelj br. 1 | Omladinac |
1994. | Vukovar, jedna priča | Toma |
1995. | Sve će to narod pozlatiti | Srpski vojnik |
1995. | Nasleđe | |
1999. | Nož | |
2001. | Apsolutnih sto | inspektor |
2002. | Zajedničko putovanje | Vuk Stefanović Karadžić |
2003. | Najbolje godine | Marko Ristić |
2004. | Dremano oko | |
2004. | Kad porastem biću Kengur | Ćelavi |
2004. | Memo | |
2003. | M(j)ešoviti brak | Dragoljub |
2006. | Ne skreći sa staze | |
2007. | Mera za meru | |
2007. | Klopka | Moma |
2007. | Ljubav, navika, panika | Urošević |
2007. | Uspavanka za dečaka | šef |
2007. | Naša mala klinika | Miloje Tomić |
2009. | Obični ljudi (Ordinary People) | narednik |
2009. | Jesen u mojoj ulici | Nedelja |
2009. | Hitna pomoć | Nadin otac |
2010. | Beli, beli svet | Beli |
2011. | Sestre | Inspektor Marko Filipović |
2011. | Kako su me ukrali Nemci | Sredoje Četnik |
2013. | For Those Who Can Tell No Tales | policijski inspektor |
2013. | Krugovi | Todor |
2013. | Odumiranje | Strahinja |
2012−2014. | Folk | Milenko Anđelković |
2014. | Jednaki | |
2014. | Nebo iznad nas | Sloba |
2014. | Branio sam Mladu Bosnu | Tužilac Franjo Svara |
2014. | Travelator | Debeli |
2015. | The Paradise Suite | Ivica |
2015. | Poslednji panteri (TV serija) | Dragan Tošić |
2015. | Branio sam "Mladu Bosnu" (TV serija) | Tužilac Franjo Svara |
2016. | Svi severni gradovi | |
2016. | Dobra žena | Vlada |
2017. | Muškarci ne plaču | Miki |
2017. | Izgrednici | Aleksandrov otac |
2016−2017. | Sumnjiva lica | Života Cvijović |
2017. | Rekvijem za gospođu J. | Đorđe |
2018. | Jutro će promeniti sve | profesor Vujošević |
2018. | Ti imaš noć | Slobo |
2018−2019. | Urgentni centar | dr Ilić |
2019. | Žmurke | drugi pijanac |
2019. | Ujka - novi horizonti | pukovnik Bjelobaba |
2019. | Grupa | |
2019. | Senke nad Balkanom | Milan Stojadinović |
2019. | Prošlog Božića | Ivan Andrić |
2020. | Otac | Vasiljević |
2020. | Zora | Andrija |
2020. | Močvara | Vasa Marjanov |
2020. | Kuda ideš, Aida? | General Ratko Mladić |
2020. | Kosti | Branko Gazdić Gazda |
2021. | Porodica | Slobodan Milošević |
2021. | Vreme zla | Svetozar Vujković |
2021. | Per niente al mondo | |
2021. | Advokado | Sveštenik Đorđe Trtica |
2022. | Heroji radničke klase | profesor |
2022. | Da li ste videli ovu ženu? | Zoran |
2022. | Praznik rada | Savo |
2022. | Igra | Radovan |
2023. | Pad (TV serija) | advokat Ratko Vukčević |
2023. | Izgubljena zemlja | nastavnik |
2023. | Poseta (serija) | Ilija |
2023. | Znam kako dišeš | Saša |
2024. | Koža (TV serija) | |
2024. | Majka Mara | Boris |
2024. | Pred buku | narator |
2024. | Apsolutnih sto (serija) | |
2024. | Svemu dođe kraj | Dinko Horvat |
Odabrane uloge u pozorištu[uredi | uredi izvor]
- Aleksej, Nikolaj Koljada: „Murlin Murlo“, režija Radoslav Milenković;
- Petar, Stevan Sremac: „Pop Ćira i pop Spira“, režija Milan Karadžić;
- Brik, Tenesi Vilijams: „Mačka na usijanom limenom krovu“, režija Ljuboslav Majera;
- Anđelo, Vilijam Šekspir: „Mera za meru“, režija Dejan Mijač;
- Đorđe, Nebojša Romčević: „Laki komad“, režija Egon Savin;
- Volujar, A. Silađi:"Pepo iliti Pobuna anđela";
- Maksim Crnojević, Laza Kostić: „Maksim Crnojević“, režija Nikita Milivojević (Narodno pozorište, Beograd);
- otac, Dušan Jovanović: „Oslobođenje Skoplja“, režija Žanko Tomić;
- Sergej Pavlovič Vojnicev, Majkl Frejn: „Divlji med“, režija Dejan Mijač (Atelje 212);
- dr Marko Bikar, lekar, Đorđe Lebović: „Ravangrad“, režija Dejan Mijač;
- Leone Glembaj, Miroslav Krleža: „Gospoda Glembajevi“, režija Egon Savin;
- Sava Tekelija, Petar Grujičić: „Tekelija“, režija Dušan Petrović;
- dirigent, Terens Meknili: „Stendalov sindrom“, režija Stefan Sablić;
- reditelj, Luc Hibner: „Greta, stranica 89", režija Boris Liješević;
- Milan, Biljana Srbljanović: „Skakavci“, režija Dejan Mijač (Jugoslovensko dramsko pozorište);
- Strahinja, seljak, Dušan Spasojević: „Odumiranje“, režija Egon Savin (Atelje 212);
- On, Maja Pelević: „Ja ili neko drugi“, režija Kokan Mladenović;
- Drobac, Ljubomir Simović: „Putujuće pozorište Šopalović“, režija Tomi Janežič (Atelje 212);
- Ilarion Ruvarac, Vida Ognjenović: „Je li bilo kneževe večere?", režija Vida Ognjenović;
- trener, Milena Marković: „Šuma blista“, režija Tomi Janežič (Atelje 212);
- Orgon, Molijer: „Tartif“, režija Egon Savin (Jugoslovensko dramsko pozorište);
- Pato Duli, Martin Mekdona: „Lepotica Linejna“, sopstvena režija;
- Kremen, Vilijem Šekspir: „Kako vam drago“, režija Slobodan Unkovski (Jugoslovensko dramsko pozorište)
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Za ulogu Alekseja u predstavi Murlin Murlo Nikolaja Koljade nagrađen na Gardoš festu 1995 , dobio Nagradu " Predrag Tomanović " 1997, i nagradu na Festivalu u Banjaluci 1998
- Za ulogu ĐORĐE u predstavi Laki komad Nebojše Romčevića dobio je Godišnju nagradu SNP ;
- Za ulogu Brika u predstavi Mačka na usijanom limenom krovu Tesenija Vilijamsa dobio je Nagradu na Susretu vojvođanskih pozorišta u Sremskoj Mitrovici, aprila 1998 ;
- Za ulogu ANĐELA u predstavi Mera za meru Vilijama Šekspira dobio : Godišnju nagrada 1999. za Dan SNP ; Nagrada na Susretu vojvođanskih pozorišta 1999 , Nagrada " Predrag Peđa Tomanović " 2000.
- Sterijina nagrada za ulogu u predstavi MAKSIMA Maksim Crnojević L. Kostića u režiji N. Milivojevića , 2000. u izvođenju Narodnog pozorišta u Beogradu po .
- Sterijina nagrada 2007. za ulogu Muža u predstavi Nahod Simeon Milene Marković, režija Tomi Janežič, produkcija SNP i Sterijino pozorje, i za ulogu Strahinje u predstavi Odumiranje Dušana Spasojevića, režija Egon Savin , Pozorište Atelje 212.
- Nagrada za najbolju mušku ulogu na 12. jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu 2007. za predstave Ja ili neko drugi i Odumiranje
- Godišnja nagrada Srpskog narodnog pozorišta 2008. godine za uloge u predstavama Ja ili neko drugi , Nahod Simeon i Zverinjak .
- Nagrada " Raša Plaović " za ulogu Orgona u predstavi Tartif Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina 2008. godine
- Nagrada " Veljko Maričić " za ulogu Orgona u predstavi Tartif Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina na 16. međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci 2009.
- Oktobarska nagrada Novog Sada, 2009. godine
- Nagrada za partnersku igru na Festivalu glumca u Nikšiću 2010. za predstavu Greta, stranica 89 Luca Hibnera u režiji Borisa Liješevića
- Nagrada „Srce Sarajeva“ za glavnog glumca, 2021.[6]
- Nagrada Dobričin prsten, 2022.[7]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Glumac Boris Isaković: Ključ pomirenja na Balkanu je kod ratnih veterana”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2023-01-20. Pristupljeno 2023-01-20.
- ^ „BORIS ISAKOVIĆ | Srpsko narodno pozorište”. www.snp.org.rs. Arhivirano iz originala 13. 02. 2021. g. Pristupljeno 18. 07. 2019.
- ^ Blic Online | Boris Isaković: Ovo je greška
- ^ „Quo vadis, Aida? - Full Cast & Crew”. International Movie Database (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-09.
- ^ Golubović-Trebješanin, Borka. „Priča o glumcu i glumi Borisa Isakovića”. Politika Online. Pristupljeno 2024-03-26.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Srca Sarajeva RTS-ovim serijama”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-08-17.
- ^ „Boris Isaković dobitnik najvišeg glumačkog priznanja – „Dobričinog prstena“”. RTS. 16. 12. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Boris Isaković na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Boris Isaković na sajtu PORT.rs
- Biografija na sajtu Srpskog narodnog pozorišta
- Dirigent osumnjičen za pokušaj ubistva glumca („Politika“, 24. avgust 2010)
- „Boris Isaković: Glumac između Novog Sada i Beograda”. Radio-televizija Vojvodine. 20. 11. 2008. Pristupljeno 14. 7. 2019.
- Glumac Boris Isaković u Intervjuu petkom: Ključ pomirenja na Balkanu je kod ratnih veterana (B92, 20. januar 2023)