Boris Isaković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boris Isaković
Lični podaci
Datum rođenja(1966-12-14)14. decembar 1966.(57 god.)
Mesto rođenjaNovi Sad, SFRJ
PrebivališteNovi Sad
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjeglumac
Porodica
SupružnikJasna Đuričić
Rad
Aktivni period1990–danas
Bitna ulogaFolk (TV serija) (Batica), Zvezdanin otac
Quo vadis, Aida? (General Ratko Mladić), PorodicaSlobodan Milošević
Veza do IMDb-a

Boris Isaković (Novi Sad, 14. decembar 1966) srpski je glumac i univerzitetski profesor.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pradeda mu je u Drugom svetskom ratu stradali prota Jeremija Isaković, čije ime nosi ulica u Aranđelovcu.[1]

Završio je Akademiju umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Bore Draškovića.[2]

Bio je stalni član i prvak drame Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Od 2000. godine je samostalni umetnik, a od 2012. godine je direktor drame Srpskog narodnog pozorišta.

Ostvario brojne uloge u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, ali igra i u gotovo svim pozorištima u Beogradu. Glumi i na filmu i televiziji.

Bavi se pedagoškim radom. Profesor je glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.

Oprobao se i kao režiser. U Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 2009. godine režirao je predstavu „Lepotica Linejna“ po tekstu irskog pisca Martina Mekdone, u kojoj je i odigrao ulogu Pata Dulija.

U junu 2010. godine, Boris Isaković je teško povređen u eksploziji bombe koja mu je bila podmetnuta pod automobil. Glumcu su se geleri zabili u noge i stomak, zbog čega je hitno operisan.[3]

Godine 2020. pojavio se u bošnjačko-nizozemskom filmu Quo vadis, Aida? u kojem glumi generala Ratka Mladića.[4]

O njegovom radu i životu je napisana knjiga „Boris Isaković – Priča o Glumcu i Glumi” u izdanju Udruženja dramskih umetnika Srbije.[5]

"Zverinjak" Dušana Spasojevića u režiji Borisa Liješevića; Drama SNP-a, Novi Sad, 2007/08; glumci: Novak Bilbija, Boris Isaković. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

U braku je sa glumicom Jasnom Đuričić.

"Je li bilo kneževe večere", napisala i režirala Vida Ognjenović; Drama SNP-a, 2008/09; Boris Isaković, Nenad Pećinar, Predrag Momčilović. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

Uloge[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
1990. Seks - partijski neprijatelj br. 1 Omladinac
1994. Vukovar, jedna priča Toma
1995. Sve će to narod pozlatiti Srpski vojnik
1995. Nasleđe
1999. Nož
2001. Apsolutnih sto inspektor
2002. Zajedničko putovanje Vuk Stefanović Karadžić
2003. Najbolje godine Marko Ristić
2004. Dremano oko
2004. Kad porastem biću Kengur Ćelavi
2004. Memo
2003. M(j)ešoviti brak Dragoljub
2006. Ne skreći sa staze
2007. Mera za meru
2007. Klopka Moma
2007. Ljubav, navika, panika Urošević
2007. Uspavanka za dečaka šef
2007. Naša mala klinika Miloje Tomić
2009. Obični ljudi (Ordinary People) narednik
2009. Jesen u mojoj ulici Nedelja
2009. Hitna pomoć Nadin otac
2010. Beli, beli svet Beli
2011. Sestre Inspektor Marko Filipović
2011. Kako su me ukrali Nemci Sredoje Četnik
2013. For Those Who Can Tell No Tales policijski inspektor
2013. Krugovi Todor
2013. Odumiranje Strahinja
2012−2014. Folk Milenko Anđelković
2014. Jednaki
2014. Nebo iznad nas Sloba
2014. Branio sam Mladu Bosnu Tužilac Franjo Svara
2014. Travelator Debeli
2015. The Paradise Suite Ivica
2015. Poslednji panteri (TV serija) Dragan Tošić
2015. Branio sam "Mladu Bosnu" (TV serija) Tužilac Franjo Svara
2016. Svi severni gradovi
2016. Dobra žena Vlada
2017. Muškarci ne plaču Miki
2017. Izgrednici Aleksandrov otac
2016−2017. Sumnjiva lica Života Cvijović
2017. Rekvijem za gospođu J. Đorđe
2018. Jutro će promeniti sve profesor Vujošević
2018. Ti imaš noć Slobo
2018−2019. Urgentni centar dr Ilić
2019. Žmurke drugi pijanac
2019. Ujka - novi horizonti pukovnik Bjelobaba
2019. Grupa
2019. Senke nad Balkanom Milan Stojadinović
2019. Prošlog Božića Ivan Andrić
2020. Otac Vasiljević
2020. Zora Andrija
2020. Močvara Vasa Marjanov
2020. Kuda ideš, Aida? General Ratko Mladić
2020. Kosti Branko Gazdić Gazda
2021. Porodica Slobodan Milošević
2021. Vreme zla Svetozar Vujković
2021. Per niente al mondo
2021. Advokado Sveštenik Đorđe Trtica
2022. Heroji radničke klase profesor
2022. Da li ste videli ovu ženu? Zoran
2022. Praznik rada Savo
2022. Igra Radovan
2023. Pad (TV serija) advokat Ratko Vukčević
2023. Izgubljena zemlja nastavnik
2023. Poseta (serija) Ilija
2023. Znam kako dišeš Saša
2024. Koža (TV serija)
2024. Majka Mara Boris
2024. Pred buku narator
2024. Apsolutnih sto (serija)
2024. Svemu dođe kraj Dinko Horvat
"Lepotica Linejina", Martina Mekdone u režiji Borisa Isakovića; Drama SNP-a, Novi Sad, 2008-2009; Boris Isaković, Jasna Đuričić. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.
„Odisej” Gorana Stefanovskog, Drama Srpskog narodnog pozorišta (koprodukcija sa „Kazalištem Ulysses", Zagreb, "GDK Gavella", Zagreb, „Slovenskim narodnim gledališčem – Drama", Maribor; "Pozorištem Atelje 212", Beograd, „Sterijinim pozorjem", Novi Sad i "Teatarom na Navigatorot Skopje"); SNP, Novi Sad, 2012/13; Boris Isaković, Ozren Grabarić. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

Odabrane uloge u pozorištu[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Za ulogu Alekseja u predstavi Murlin Murlo Nikolaja Koljade nagrađen na Gardoš festu 1995 , dobio Nagradu " Predrag Tomanović " 1997, i nagradu na Festivalu u Banjaluci 1998
  • Za ulogu ĐORĐE u predstavi Laki komad Nebojše Romčevića dobio je Godišnju nagradu SNP ;
  • Za ulogu Brika u predstavi Mačka na usijanom limenom krovu Tesenija Vilijamsa dobio je Nagradu na Susretu vojvođanskih pozorišta u Sremskoj Mitrovici, aprila 1998 ;
  • Za ulogu ANĐELA u predstavi Mera za meru Vilijama Šekspira dobio : Godišnju nagrada 1999. za Dan SNP ; Nagrada na Susretu vojvođanskih pozorišta 1999 , Nagrada " Predrag Peđa Tomanović " 2000.
  • Sterijina nagrada za ulogu u predstavi MAKSIMA Maksim Crnojević L. Kostića u režiji N. Milivojevića , 2000. u izvođenju Narodnog pozorišta u Beogradu po .
  • Sterijina nagrada 2007. za ulogu Muža u predstavi Nahod Simeon Milene Marković, režija Tomi Janežič, produkcija SNP i Sterijino pozorje, i za ulogu Strahinje u predstavi Odumiranje Dušana Spasojevića, režija Egon Savin , Pozorište Atelje 212.
  • Nagrada za najbolju mušku ulogu na 12. jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu 2007. za predstave Ja ili neko drugi i Odumiranje
  • Godišnja nagrada Srpskog narodnog pozorišta 2008. godine za uloge u predstavama Ja ili neko drugi , Nahod Simeon i Zverinjak .
  • Nagrada " Raša Plaović " za ulogu Orgona u predstavi Tartif Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina 2008. godine
  • Nagrada " Veljko Maričić " za ulogu Orgona u predstavi Tartif Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina na 16. međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci 2009.
  • Oktobarska nagrada Novog Sada, 2009. godine
  • Nagrada za partnersku igru na Festivalu glumca u Nikšiću 2010. za predstavu Greta, stranica 89 Luca Hibnera u režiji Borisa Liješevića
  • Nagrada „Srce Sarajeva“ za glavnog glumca, 2021.[6]
  • Nagrada Dobričin prsten, 2022.[7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Glumac Boris Isaković: Ključ pomirenja na Balkanu je kod ratnih veterana”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2023-01-20. Pristupljeno 2023-01-20. 
  2. ^ „BORIS ISAKOVIĆ | Srpsko narodno pozorište”. www.snp.org.rs. Arhivirano iz originala 13. 02. 2021. g. Pristupljeno 18. 07. 2019. 
  3. ^ Blic Online | Boris Isaković: Ovo je greška
  4. ^ „Quo vadis, Aida? - Full Cast & Crew”. International Movie Database (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-09. 
  5. ^ Golubović-Trebješanin, Borka. „Priča o glumcu i glumi Borisa Isakovića”. Politika Online. Pristupljeno 2024-03-26. 
  6. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Srca Sarajeva RTS-ovim serijama”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-08-17. 
  7. ^ „Boris Isaković dobitnik najvišeg glumačkog priznanja – „Dobričinog prstena. RTS. 16. 12. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]