Pređi na sadržaj

Kiril Mihajlovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
kiril mihajlovski
Kiril Mihajlovski Grujica
Lični podaci
Datum rođenja(1916-06-09)9. jun 1916.
Mesto rođenjaVinica, kod Kočana, Kraljevina Srbija
Datum smrti20. maj 1991.(1991-05-20) (74 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411966.
Čingeneral-major
Heroj
Narodni heroj od29. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Kiril Mihajlovski Grujica (Vinica, kod Kočana, 9. jun 1916Beograd, 20. maj 1991), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Makedonije, general-major JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 9. juna 1916. godine u Vinici kod Kočana. Roditelji su mu bili učitelji. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a gimnaziju u Leskovcu, gde su mu roditelji službovali. Još kao gimnazijalac u Leskovcu uključio se u revolucionarni omladinski pokret. Njegov rad u revolucionarnom pokretu postao je aktivniji u vreme dok je pohađao učiteljsku školu. Kada se upoznao sa osnovama marksizma-lenjinizma, umeo je da vodi čitalačke grupe na kojima se govorilo o revolucionarnim događajima u Sovjetskom Savezu i Španiji. Bio je aktivan u KUD-u „Abrašević“ i u upravnom odboru „Seoske sloge“ u Leskovcu. Bio je odgovoran za prikupljanje „Crvene pomoći“. Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije postao je 1937. godine.

Njegovo javno deklarisanje o sopstvenim uverenjima usledilo je za vreme decembarskih izbora 1938. godine, posle krvavih obračuna s policijom. Kiril se sklonio u selo Vrbičane, gde mu je brat bio učitelj. Ovde se povezao sa rukovodiocima Komunističke partije Jugoslavije za Kosovo i aktivirao se u organizovanju učitelja. Zbog svoje aktivnosti bio je uhapšen i odveden u Prizren. U proleće 1939. godine otišao je u školu rezervnih oficira u Mariboru. U školi su se komunisti povezali i razvili aktivnost kakva je bila moguća u uslovima kasarnskog života. Ova aktivnost se uglavnom svodila na čitanje ilegalne literature i informisanje.

Aprilski rat 1941. godine zatekao ga je u Stracinu, kao rezervnog potporučnika. Posle okupacije vratio se u Leskovac i uključio se u pripreme za oružani ustanak. U junu 1941. godine, bio je upućen kao član KPJ u Prokuplje, radi organizovanja partizanskog odreda. Posle formiranja Topličkog odreda, postao je komesar čete. Do tada poznat pod imenom Uča, sada je uzeo partizansko ime Grujica. Bio je komandant bataljona, komesar Prvog južnomoravskog bataljona, zatim Prve južnomoravske brigade, te načelnik Operativnog štaba crnotravskih, kosovskih i makedonskih jedinica. Osim toga, bio je i većnik Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije.

Kiril je s vremenom zatražio od KPJ da bude upućen u partizanske jedinice u Makedoniji. To mu je bilo odobreno krajem marta 1943. godine. Kad je formirana Treća makedonska brigada, 26. februara 1944. godine, bio je postavljen za političkog komesara brigade. U julu iste godine postao je komesar Četvrte makedonske brigade. U toku završnih operacija za oslobođenje Makedonije bio je komandant 50., a zatim 51. divizije NOVJ i komandant Štipske vojne oblasti.

Posle oslobođenja ostao je u službi Jugoslovenske narodne armije do 1966. godine, kada je penzionisan u činu general-majora. Biran je za poslanika Narodne i Savezne skupštine. Bio je član Saveta federacije.

Preminuo je 20. maja 1991. godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više stranih i jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 29. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Spektar“, Beograd 1970. godina.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.