Речни рак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rečni rak
Astacus astacus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. astacus
Binomno ime
Astacus astacus
(Linnaeus, 1758)
Sinonimi

Astacus fluviatilis Fabricius, 1775
Cancer astacus Linnaeus, 1758

Rečni rak (Astacus astacus) je životinjska vrsta klase rakova (Crustacea) koja pripada redu Decapoda. Rakovi su beskičmenjaci, a telo im je člankovito.[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dišu škrgama i površinom tela. Telo obrazuje 3 celine: glava (6 segmenata), grudi (8 segmenata) i trbuh (7 segmenata). U povoljnim uslovima mogu dostići težinu i do 300 grama.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Staništa vrste su jezera i jezerski ekosistemi, rečni ekosistemi, potoka i slatkovodna područja.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Areal rečnog raka obuhvata veći broj država.

Prisutna je u sledećim državama: Francuska, Rusija, Švedska, Norveška, Poljska, Nemačka, Srbija, Grčka, Mađarska, Rumunija, Ukrajina, Finska, Danska, Bugarska, Crna Gora, Makedonija, Litvanija, Letonija, Slovenija, Češka, Estonija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Moldavija i Austrija. Veštački je uvedena u Švajcarskoj.[1]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Slatkovodni rakovi se oduvek upotrebljavaju za ishranu. Kvalitet rakova se na tržištu ceni prema količini jestivog mesa. Ono se nalazi u velikim kleštima, mišićima abdomena i repa. Mužjaci su razvijeniji, imaju šira leđa i veća klešta, pa su zbog toga i traženiji. Moguće ih je gajiti za komercijalni izlov, u kontrolisanim uslovima za dostizanje konzumne veličine.[2]

Meso rakova je veoma ukusno, i predstavlja bogat izvor proteina, obiluje mineralnim sastojcima (naročito fosforom) i znatnim količinama vitamina (naročito A i D), bogato je bazičnim aminokiselinama, sadrži omega-3 masne kiseline, oko 0,17 mg na 100 grama mase. Meso se lako vari i ima malo vezivnog tkiva.[2]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta se smatra ranjivom u pogledu ugroženosti vrste od izumiranja.[1] Zaštićeni su zakonom, međunarodnim sporazumima i uredbom o zaštiti prirodnih retkosti. Lov na rečne rakove je dozvoljen samo u naučne i edukativne svrhe. Za rakove dužine ispod 9 cm lov je zabranjen. Lovostaj rakova je od 1. novembra do 31. maja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Edsman, L., Füreder, L., Gherardi, F. & Souty-Grosset, C. (2010). Astacus astacus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ a b v g Bez gluten: „Slatkovodni rakovi“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2013), Franjo Pokos, pristup 4.7.2013

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]