Fabijan Kančelara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fabijan Kančelara
Fabijan Kančelara na takmičenju u Kaliforniji 2007.
Lični podaci
Puno imeFabijan Kančelara
NadimakSpartakus[1][2]
Datum rođenja(1981-03-18)18. mart 1981. (43 god.)
Mjesto rođenjaBern, Švajcarska
DržavljanstvoŠvajcarska
Visina1,86 m[3]
Masa80 kg[3]
Timske informacije
Trenutni tim
Završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačahronometraš, klasik specijalista
Juniorska karijera
2000Mapej—Kvik step
Profesionalna karijera
2001—2002
2003—2005
2006—2010
2011—2016		Mapej—Kvik step
Fasa Bortolo
Sakso Bank
Leopard Trek
Uspjesi
Glavne etapne trke
Tireno—Adrijatiko1 (2008)
Tur de Svis1 (2009)
Monumentalni klasici
Milano—Sanremo1 (2008)
Ronde van Flanderen3 (2010, 2013, 2014)
Pariz—Rube3 (2006, 2010, 2013)
Klasici
Strade Bjanke3 (2008, 2012, 2016)
E3 Sakso bank3 (2010, 2011, 2013)
Prvenstva
Svjetski šampion
(vožnja na hronometar)		4 (2006, 2007, 2009, 2010)
Nacionalni šampion
(drumska trka)		 2 (2009, 2011)
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)		 10 (2002, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2012, 2013, 2014, 2016)
Druge trke
Denmark Runt 1 (2006)
Tur of Oman 1 (2010)
Ostalo
Velo d’Or1 (2010)
Nagrade i medalje
Predstavljajući Švajcarsku
Drumski biciklizam
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto Peking 2008. Hronometar
Zlatna medalja — prvo mesto Rio de Žaneiro 2016. Hronometar
Srebrna medalja — drugo mesto Peking 2008. Drumska trka
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Salcburg 2006. Hronometar
Zlatna medalja — prvo mesto Štutgart 2007. Hronometar
Zlatna medalja — prvo mesto Mendirizio 2009. Hronometar
Zlatna medalja — prvo mesto Melburn 2010. Hronometar
Bronzana medalja — treće mesto Madrid 2005. Hronometar
Bronzana medalja — treće mesto Kopenhagen 2011. Hronometar
Bronzana medalja — treće mesto Firenca 2013. Hronometar
Ažurirano: 25. jun 2020.

Fabijan Kančelara (ital. Fabian Cancellara; Bern, 18. mart 1981),[3] poznat pod nadimkom „Spartakus”, bivši je švajcarski biciklista, koji je pred kraj karijere vozio za američki tim Trek—segafredo. Četiri puta je osvojio Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar, po tri puta Pariz—Rube, Ronde van Flanderen, Strade Bjanke i E3 Binkbank, dok je po jednom osvojio Milano—Sanremo, Tur de Svis i Tireno—Adrijatiko. Deset puta je osvojio prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, jednom Velo d’Or za biciklistu godine i dva puta nagradu za sportistu godine Švajcarske. Trenutno je vlasnik pro tur tima Tudor pro sajkling, koji je preuzeo u aprilu 2022.

Bicikl je počeo da vozi sa 13 godina, kada se „zaljubio” u jedan stari bicikl. Nakon toga, počeo je ozbiljnije da se bavi biciklizmom i osvojio je Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar za juniore dvije godine zaredom, 1998 i 1999. Profesionalnu karijeru počeo je 2000, sa 19. godina, kada je potpisao za Mapej—Kvik Step kao stažista. Poznat je kao dobar hronometraš, klasik specijalista i radnik za suvozače koji se bore za generalni plasman. Nakon pobjeda na nekoliko manjih trka u početnim godinama karijere, prvu veliku pobjedu ostvario je na Tur de Fransu 2004, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju trke i uzeo žutu majicu, koju je nosio jedan dan. Godine 2006, osvojio je prvi put Pariz—Rube, a zatim i Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar, koje je osvojio i 2007. uz dvije etapne pobjede na Tur de Fransu.

Godine 2008. osvojio je Milano—Sanremo i zlatnu medalju u vožnji na hronometar na Olimpijskim igrama. Sledeće godine, osvojio je treću titulu svjetskog šampiona u vožnji na hronometar, dok je bio lider na nekoliko etapa na Tur de Fransu i Vuelta a Espanji. Godine 2010. osvojio je Pariz—Rube drugi put i prvi put Ronde van Flanderen, kao i četvrtu titulu svjetskog šampiona u vožnji na hronometar, zahvaljujući čemu je dobio nagradu Velo d’Or, za biciklistu godine. Nakon perioda bez većih pobjeda tokom 2011 i 2012, kada je bio i povrijeđen, 2013. godine osvojio je treći put Pariz—Rube i drugi put Ronde van Flanderen, dok je treći Ronde osvojio 2014. godine. Nakon brojnih povreda tokom 2015, osvojio je zlatnu medalju u vožnji na hronometar na Olimpijskim igrama 2016. Na kraju sezone, završio je karijeru, a izabran je za sportistu godine u Švajcarskoj.

Nakon što je počeo profesionalnu karijeru, vozio je za četiri tima. Ostvario je velike uspjehe na Monumentalnim klasicima, osvojio je po tri puta Pariz—Rube i Ronde van Flanderen, kao i jednom Milano—Sanremo. Po tri puta osvajao je i klasike E3 Harelbeke i Strade Bjanke. Pobijedio je na pet etapa na otvaranju Tur de Fransa i nosio je žutu majicu ukupno 29 dana, što je najviše od vozača koji nisu osvojili Tur.[4] Pored uspjeha na klasicima i u vožnji na hronometar, osvojio je Tireno—Adrijatiko , Tur de Svis i Tur of Oman trke. Bio je četiri puta svjetski šampion u vožnji na hronometar i dva puta olimpijski; dva puta je bio nacionalni šampion u drumskoj i deset puta u vožnji na hronometar.

Njegovo rivalstvo sa Tomom Bonenom smatra se jednim od najvećih rivalstava na klasicima svih vremena.[5] Najviše je istaknuto na Ronde van Flanderenu 2010, kada su njih dvojica bili ispred ostalih u borbi za pobjedu. Taj trenutak nazvan je od strane medija sumom decenije — „Kančelara i Bonen ispred ostalih”.[5]

Djetinjstvo i juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Kančelara je rođen 18. marta 1981. godine, u Bernu, Švajcarska; majka mu je italijanskog porijekla, a otac švajcarsko–njemačkog.[3] Bicikl je počeo da vozi sa 13 godina, kada se, kako je istakao, zaljubio u stari porodični bicikl koji je pronašao u garaži. Odustao je od fudbala, kojim se do tada bavio i skoncentrisao se na biciklizam.[6] Kasnije je istakao da mu je to potpuno promijenilo život, izjavivši: „potpuno mi je promijenilo život. Odjednom sam shvatio da sam bio zatvoren u kutiji uzdržavanja i priroda mi je iznenada otvorila oči ka novim težnjama, tako da sam posvetio sebe i svoje tijelo drumskom biciklizmu. Scenski brdski putevi u Švajcarskoj su najljepši na svijetu”.[6] U mladosti je usavršio i vještine kros kantrija.[7]

Već u početnim godinama pokazao je veliki talenat i dominirao je u juniorskoj konkurenciji u Švajcarskoj. Trener švajcarske juniorske ekipe u periodu od 1997. do 2005. — Ivan Girar, izjavio je da je Kančelara bio za „glavu i ramena iznad svih ostalih” u vožnji na hronometar.[1] Osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar za juniore 1998 i 1999, dok je 2000. osvojio srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine.[2]

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2000—2002: Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Nakon drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu za vozače do 23 godine, Kančelara se 2000. godine, pridružio timu Mapej—Kvik Step, koji je bio jedan od najjačih timova u tom trenutku.[8] Prvu sezonu vozio je kao stažista, nakon čega se pridružio timu 2001. godine, kao član „Projekta mladih vozača”, koji je tim pokrenuo.[8] Prvu pobjedu ostvario je na trci Tur of Rod, gdje je pobijedio na prologu, a kasnije je i osvojio trku.[9]

Za sezonu 2002, Mapej je, prema pravilima Svjetske biciklističke unije za tu sezonu, podijelio vozače u dvije grupe: „Top tim”, u kojem je bilo 25 vozača i GS-III „Grupo Đovani” (grupa mladih) za razvoj mladih talenata, gdje je bio i Kančelara, a u istoj grupi su, između ostalih, bili Filipo Pocato, Majkl Rodžers i Bernard Ajzel.[10] Direktor tima — Đorđo Skvinzi, izjavio je kasnije da je uzeo Kančelaru i Rodžersa iz juniorskog u top tim, kako bi preskočili kategoriju do 23 godine, gdje je pretpostavljao da je doping prisutniji nego među profesionalcima. Takođe je izjavio da je Kančelara budući Migel Indurain.[11] Tokom dvije sezone u Mapeju, ostvario je ukupno 11 pobjeda, od čega sedam u vožnji na hronometar.[9]

2003—2005: Početak uspona[uredi | uredi izvor]

Na kraju 2002. godine, tim Mapej se ugasio i Kančelara je prešao u tim Fasa Bortolo za sezonu 2003, da radi kao lid-aut za Alesandra Petakija.[12] Prvu pobjedu ostvario je na Turu Mediterana, gdje je pomogao timu da pobijedi na ekipnom hronometru na poslednjoj etapi.[13] Na dan 6. aprila, vozio je svoj prvi klasik u karijeri — Ronde van Flanderen,[14] koji je završio na 73 mjestu, preko deset minuta iza pobjednika.[14] Pobijedio je na prologu dugom 3.4 km na Tur de Romandi trci,[15] gdje je osvojio klasifikaciju po poenima.[16] Naredna trka koju je vozio bila je Tur of Belgijum, gdje je pobijedio na hronometru na četvrtoj etapi, deset sekundi ispred Rodžersa[17] Poslednju pobjedu u sezoni ostvario je na prologu na Tur de Svis trci, gdje je završio sekundu ispred Oskara Pereira.[18]

Kančelara na HEV Sajklasiku 2005. godine.

Prvu pobjedu u sezoni 2004, ostvario je na Tur of Katar trci,[19] gdje je pobijedio na četvrtoj etapi, nakon napada u poslednjim kilometrima trke, a zatim je odsprintao vozače koji su sa njim došli na cilj.[19] Narednu pobjedu ostvario je na prvoj etapi trke Setmana Katalana de Čiklisime, gdje je trijumfovao u grupnom sprintu.[20] Vozio je Ronde van Flanderen, koji je završio na 42 mjestu, dva minuta iza pobjednika — Stefena Vezemana.[21] Nedelju dana kasnije, vozio je Pariz—Rube, drugi put u karijeri;[22] uspio je da se zadrži u četvoročlanom bijegu koji je stigao na cilj ispred grupe i u sprintu je završio na četvrtom mjestu.[22] Sezonu je nastavio na Tur de Luksemburg trci, gdje je pobijedio na hronometru na četvrtoj etapi, 14 sekundi ispred Torstena Hikmana.[23] Krajem juna, osvojio je nacionalno prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar po drugi put,[24] nakon čega je vozio Tur de Frans.[25] Tur je startovao prologom u Liježu, na kojem je pobijedio i uzeo prvu žutu majicu, za lidera u generalnom plasmanu.[25] Majicu je izgubio već na drugoj etapi, kada je Tor Hushovd pobijedio u sprintu i preuzeo vođstvo.[26] Do kraja sezone, učestvovao je na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio i drumsku i trku na hronometar.[27][28] Hronometar je završio na osmom mjestu, dva minuta iza pobjednika — Majkla Rodžersa;[27] drumsku trku, na kojoj je Oskar Freire osvojio treću titulu, nije završio.[28]

Prvu pobjedu u sezoni 2005. ostvario je na Pariz—Nici, gdje je trijumfovao na četvrtoj etapi. Otišao je u bijeg sa Žanom Kirsipuom, koga je odsprintao na cilju.[29] Sezonu je nastavio na Setmana Katalana trci, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj etapi, sedam sekundi ispred Amerikanca, Toma Danielsona.[30] Ronde van Flanderen završio je na 42 mjestu, deset minuta iza pobjednika — Toma Bonena.[31] Nedelju kasnije, vozio je Pariz—Rube, koji je završio na osmom mjestu. Kančelara je bio u bijegu, sa još deset vozača, uključujući i Bonena, ali mu se probušila guma na 45 km do cilja i završio je četiri minuta iza Bonena, koji je pobijedio.[32] Sezonu je nastavio na Tur de Luksemburg trci, gdje je pobijedio na hronometru na etapi 3 b.[33] Trku je završio sa istim vremenom kao Laslo Bodrogi, ali su organizatori dodijelili pobjedu Bodrogiju.[34] U junu je osvojio nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar po treći put,[24] nakon čega je vozio Tur de Frans, ali nije ostvario nijednu pobjedu.[35] Sezonu je nastavio na klasiku u Hamburgu — HEV Sajklasik, koji je završio na četvrtom mjestu u grupnom sprintu.[36] Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio i hronometar i drumsku trku. Vožnju na hronometar završio je na trećem mjestu, 12 stotinki iza drugoplasiranog Hoze Ivana Gutijereza, dok je titulu osvojio Majkl Rodžers.[37] Drumsku trku završio je na 123 mjestu, deset minuta iza pobjednika — Toma Bonena, koji je na cilju odsprintao Alehandra Valverdea.[38]

2006: Prva pobjeda na klasicima[uredi | uredi izvor]

Tim Fasa Bortolo ugasio se na kraju sezone 2005;[39] Kančelara je potpisao trogodišnji ugovor sa timom CSC tokom Tur de Fransa 2005.[39][40] Prvu pobjedu za novi tim ostvario je na Tireno—Adrijatiku, gdje je pobijedio na hronometru dugom 20 km, na petoj etapi.[41] Milano—Sanremo završio je u grupi, na 24 mjestu, dok je Filipo Pocato ostvario prvu pobjedu na Monumentalnim klasicima.[42] Nedelju kasnije, vozio je klasik u Belgiji, E3 Prijs Flanderen.[43] Otišao je u bijeg na početku etape, ali je dostignut na 41 km do cilja i završio je na 37 mjestu, tri minuta iza Bonena, koji je osvojio klasik po treći put i izjednačio se sa Janom Rasom.[43] Sezonu na Kaldrmisanim klasicima nastavio je na Ronde van Flanderenu.[44] Tom Bonen i Lejf Hoste odvojili su se od grupe, dok je Kančelara bio u manjoj grupi koja je pokušavala da ih dostigne; završio je na šestom mjestu, u grupi od četiri vozača koji su na cilj stigli minut i 17 sekundi iza Bonena.[44] Nedelju dana kasnije vozio je Pariz—Rube. Bio je među vodećim vozačima većinu trke, nakon čega je napao na usponu Karefur del Arbe i trijumfovao je dva minuta ispred Bonena.[45] Kančelara je tako osvojio svoj prvi klasik u karijeri.[45]

Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je pobijedio na hronometru na prvoj etapi.[46] Krajem juna, osvojio je prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar četvrti put, treći put zaredom.[24] Nije izabran od strane tima CSC da vozi Tur de Frans[47] i sezonu je nastavio na na trci Denmark Runt. Pobijedio je na drugoj etapi nakon solo napada i preuzeo je vođstvo u generalnom plasmanu.[48] Pobijedio je i na hronometru dugom 14 km, na petoj etapi, 18 sekundi ispred Tomasa Ciglera i povećao je vođstvo u generalnom plasmanu na 20 sekundi ispred Strjuarta O Grejdija.[49] Poslednja etapa bila je sprinterska, završio je u grupi i osvojio trku, 20 sekundi ispred O Grejdija, iz klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[50] Krajem avgusta, vozio je Vuelta a Espanju, gdje je pomogao timu da pobijedi na ekipnom hronometru na otvaranju.[51] Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio i drumsku i trku na hronometar. Na dan 21. septembra, Kančelara je osvojio prvu titulu svjetskog šampiona u vožnji na hronometar, sa preko minut ispred Dejva Zabriskog, postavši drugi švajcarski vozač koji je osvojio prvenstvo, nakon Aleksa Cilea.[52] Tri dana kasnije, drumsku trku završio je na 31 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla dvije sekunde iza Paola Betinija i Erika Cabela, koji su bili najbrži u sprintu.[53]

2007: Uspjesi tokom proljeća i jeseni[uredi | uredi izvor]

Kančelara slavi pobjedu u žutoj majici na trećoj etapi na Tur de Fransu 2005.

Na početku 2007. nije ostvario nijednu pobjedu. Vozio je Tur of Kalifornija trku u februaru, gdje je hronometar na petoj etapi završio na četvrtom mjestu, 20 sekundi iza pobjednika — Livaja Lajphajmera.[54] Na Milano—Sanremu nije bio u borbi za pobjedu, nakon što je uhvaćen u velikom padu na 30 km do cilja i završio je na 119 mjestu, šest minuta iza pobjednika — Oskara Freirea.[55] Nedelju dana kasnije, vozio je prvi od Kaldrmisanih klasika — E3 Prijs Flanderen. Na 50 km do cilja, Kančelara je uspio da dođe do petorice vozača koji su bili u bijegu, nakon čega su radili zajedno. Na cilj si stigla zajedno njih četvorica, Kančelara je u sprintu završio na drugom mjestu, iza Bonena, koji je osvojio klasik po četvrti put.[56] Osam dana kasnije, vozio je Ronde van Flanderen, koji je završio na 53 mjestu, nakon neuspješnog pokušaja odlaska u bijeg.[57]Sezonu klasika završio je na Pariz—Rubeu, koji je završio na 19 mjestu, dva i po minuta iza suvozača, O Grejdija..[58]

Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na prologu na Tur de Svis trci,[59] gdje je pobijedio i na hronometru na poslednjoj etapi.[60] Nakon pobjede na prologu, bio je lider trke do četvrte etape, kada je njegov suvozač, Frenk Šlek preuzeo vođstvo.[61] U nastavku je radio za Šleka i završio je na 83 mjestu u generalnom plasmanu, sat i osam minuta iza pobjednika — Dejva Zabriskog.[60] Krajem juna, osvojio je četvrti put zaredom prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, a peti put ukupno.[24]

Sezonu je nastavio na Tur de Fransu. Pobijedio je na prologu na otvaranju u Londonu, 13 sekundi ispred Andreasa Kledena i uzeo žutu majicu.[62] Na drugoj etapi, bio je uhvaćen u velikom padu na 2 km do cilja, u kojem je učestvovalo oko 30 vozača;[63] liniju cilja prošao je držeći lijevu ruku, ali je je bio dobro tokom izlaska na podijum za žutu majicu.[63] Narednog dana, pobijedio je na trećoj etapi, nakon što je dostigao vozače koji su bili u bijegu, na 500 metara do cilja.[64] Žutu majicu nosio je do prve brdske, sedme etape, kada je završio 22 minuta iza Linusa Gerdemana, koji je pobjedom preuzeo vođstvo u generalnom plasmanu.[65]

Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je branio titulu u vožnji na hronometar. Pobijedio je 52 sekunde ispred Bodrogija i osvojio drugu uzastopnu titulu svjetskog šampiona.[66] Tri dana kasnije, vozio je drumsku trku, ali je nije završio, dok je Paolo Betini osvojio drugu uzastopnu titulu.[67][68]

2008: Prvi Milano—Sanremo, drugi Pariz—Rube[uredi | uredi izvor]

Sezonu je startovao na Tur de Kalifornija trci, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju, četiri sekunde ispred Bredlija Viginsa.[69] Dvije nedelje kasnije, trijumfovao je na drugom izdanju trke Monte Paski Eroika, ispred Alesandra Balana.[70] Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je pobijedio na hronometru na petoj etapi i preuzeo vođstvo u generalnom plasmanu, 16 sekundi ispred Enrika Gasparota.[71] Poslednje dvije etape bile su sprinterske i osvojio je trku 16 sekundi ispred Gasparota.[72] Na Milano—Sanremu, napao je u finišu i pobijedio je četiri sekunde ispred Pocata, postavši tako drugi Švajcarac koji je osvojio klasik, nakon Eriha Mehlera 1987.[73] Na Pariz—Rubeu, otišao je u bijeg na početku trke, zajedno sa velikom grupom vozača. Na 33 km do cilja, Kančelara, Bonen i Balan su napali iz grupe bjegunaca i došli su na cilj zajedno. Bonen je odsprintao Kančelaru i osvojio drugi put Pariz—Rube.[74] Borbu Bonena i Kančelare za pobjedu, mediji su nazvali „borba titana”[74]

Kančelara na prologu na Tur de Kaliforniji 2009.

U junu, vozio je Tur de Luksemburg, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju.[75] Sezonu je nastavio na Tur de Svis trci, gdje je je pobijedio na sedmoj etapi, nakon solo napada u poslednjem kilometru; trijumfovao je dvije sekunde ispred glavne grupe, koju je odsprintao Erik Cabel, ispred Robija Makjuena.[76] Na poslednjoj, devetoj etapi, napao je u poslednjem kilometru, dostigao Filipa Žilbera na 100 metara do cilja i ostvario drugu pobjedu.[77] Trku je završio na 79 mjestu, 49 bodova iza pobjednika — Romana Krojcigera; osvojio je klasifikaciju po poenima, bod ispred Markusa Cberga.[77] U julu bio je član tima na Tur de Fransu, dok su lideri tima. bili Karlos Sastre i braća Šlek, Andi i Frenk.[78] Hronometar na etapi 20 završio je na drugom mjestu, 20 sekundi iza Stefana Šumahera, dok je Sastre osvojio Tur, minut i pet sekundi ispred Kadela Evansa.[79] Kančelari je kasnije dodijeljena pobjeda na etapi 20, jer je prvobitni pobjednik, Stefan Šumaher, bio pozitivan na EPO.[80]

U avgustu, vozio je na Olimpijskim igrama. Na drumskoj trci, bio je u drugoj grupi na 5 km do cilja, ali je napao i stigao do lidera na kilometar do cilja.[81] Trka je završena sprintom, Samuel Sančez je osvojio zlatnu medalju, Davide Rebelin srebrnu, a Kančelara bronzanu.[81] Kasnije je utvrđeno da je Rebelin bio pozitivan na CERA i UCI-ja i [[Međunarodni olimpijski komitet|MOK[] su mu oduzeli medalju.[82] Kančelara je promovisan na drugo mjesto dok je Aleksandar Kolobnev, koji je završio na četvrtom mjestu, promovisan na treće.[83] Vozači prvobitno nisu dobili medalje za svoje pozicije;[84] Kančelara je u dobio istu medalju kao Rebelin, 18. decembra 2010, na ceremoniji koja je održana u Igigen u, Švajcarska.[84] Kančelarina bronzana medalja dodijeljena je Kolobnevu.[84] Četiri dana nakon drumske, vozio je trku na hronometar.[85] Pobijedio je i osvojio zlatnu medalju 30 sekundi ispred Gustava Larsona.[85] Nakon Olimpijskih igara, odlučio je da ne brani titulu na Svjetskom prvenstvu, koje je održano u Varezeu.[86] Zbog uspjeha u sezoni, proglašen je za najboljeg muškog sportistu Švajcarske za 2008. godinu, ispred Rodžera Federera i Didjea Kiša.[87]

2009: Pobjede i treća titula svjetskog šampiona[uredi | uredi izvor]

Kančelara na Tur de Fransu 2009.

Sezonu 2009. startovao je na Tur de Kalifornija trci, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju, ostvarivši drugu pobjedu zaredom na prologu u Kaliforniji.[88] Krajem februara, vozio je Tireno—Adrijatiko, ali zbog povrede nije uspio da ostvari nijednu pobjedu[89] i napustio je trku tokom šeste etape.[90] Sezonu je nastavio na klasicima, ali nije ostvario pobjedu. Ronde van Flanderen morao je da napusti zbog problema sa lancem,[91] dok je Pariz—Rube završio na 49 mjestu, sedam minuta iza Bonena, koji je osvojio klasik po treći put.[92]

U junu je vozio domaću trku, Tur de Svis. Pobijedio je na hronometru na prvoj etapi, 19 sekundi ispred Krojcigera i uzeo žutu majicu, za lidera u generalnom plasmanu,[93] koju je izgubio na četvrtoj etapi, nakon uspješnog bijega; Mati Brešel je pobijedio, dok je vođstvo preuzeo Tadej Valjevec, koji je završio treći na etapi; Kančelara je pao na šesto mjesto, 16 sekundi iza.[94] Na šestoj etapi je uzeo sekunde bonifikacije na prolaznim ciljevima i došao na drugo mjesto, devet sekundi iza Valjeveca.[95] Osmu etapu završio je na trećem mjestu, odsprintao je grupu koja je na cilj došla dvije sekunde iza Tonija Martina i Damijana Kunega; na dva prolazna cilja uzeo je pet sekundi bonifikacije i smanjio zaostatak na četiri sekunde iza Valjeveca.[96] Na hronometru na poslednjoj etapi, pobijedio je minut i 27 sekundi ispred Tonija Martina i osvojio je trku dva minuta i dvije sekunde ispred Martina;[97] takođe je osvojio i klasifikaciju po poenima, sa istim brojem bodova kao Mark Kevendiš i Roman Krojciger.[97] Nedelju dana kasnije, osvojio je nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji po prvi put, nakon što je na cilju odsprintao Matijasa Franka.[98] Sezonu je nastavio na Tur de Fransu, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju i uzeo prvu žutu majicu na trci.[99] Lidersku poziciju izgubio je na prvoj brdskoj, sedmoj etapi, koju je završio devet minuta iza pobjednika — Brisa Fejia; žutu majicu preuzeo je Rinaldo Nočentini, ispred Alberta Kontadora i Lensa Armstronga.[100] U nastavku trke radio je za Andija Šleka, koji je završio na drugom mjestu, četiri minuta iza Kontadora; Kančelara je završio na 91 mjestu, dva sata i 23 minuta iza Kontadora.[101]

Kančelara na podijumu nakon pobjede na prvoj etapi Vuelta a Espanje 2009.

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je pobijedio na hronometru na otvaranju i uzeo lidersku, zlatnu majicu.[102] Na četvrtoj etapi, ostao je zatvoren nakon pada i završio je pet minuta iza Andrea Grajpela, koji je odsprintao glavnu grupu, ali je dobio isto vrijeme, jer je pad bio unutar 3 km do cilja.[103] Grajpel je pobijedio i na petoj etapi i zahvaljujući sekundama bonifikacije, preuzeo je vođstvo u generalnom plasmanu ispred Bonena, dok je Kančelara pao na treće mjesto, devet sekundi iza.[104] Pobijedio je na hronometru na sedmoj etapi, 32 sekunde ispred Dejvida Milara i preuzeo je vođstvo u generalnom plasmanu, 51 sekundu ispred Bonena.[105] Na osmoj etapi, otpao je od glavne grupe na poslednjem usponu, Alto de Tudonos i završio je 25 minuta iza; zlatnu majicu preuzeo je Kadel Evans, dvije sekunde ispred Alehandra Valverdea.[106] Vueltu je napustio nakon etape 13, nije startovao etapu 14.[107]

Svjetsko drumsko prvenstvo 2009, održano je u Švajcarskoj i Kančelara je istakao da želi da osvoji prvenstvo u obje discipline.[108] Kančelara je dominirao hronometrom i osvojio je treću titulu svjetskog šampiona, minut i 27 sekundi ispred Gustava Larsona i dva i po minuta ispred Tonija Martina, izjednačivši se tako sa Majklom Rodžersom sa po tri titule.[109][110] Na 200 metara do cilja, stao je, stavio švajcarsku zastavu na grudi i prošao kroz cilj. Istakao je da neće slaviti pobjedu do drumske trke, jer se nada duplom slavlju.[109] Drumska trka održana je tri dana kasnije. Tokom poslednjeg kruga, uspio je da dostigne vozače koji su bili ispred grupe; na početku poslednjeg uspona, Kadel Evans je napao, niko nije mogao da ga prati.[111] Evans je osvojio zlatnu medalju, dok je Kančelara završio na petom mjestu, 30 sekundi iza.[111][112][82]

2010: Prvi Ronde, drugi Pariz—Rube[uredi | uredi izvor]

Kančelara u žutoj majici na Tur de Fransu 2010.

Sezonu je počeo na Tur of Katar tci, koju je završio na 81 mjestu u generalnom plasmanu, nakon čega je osvojio Tur of Oman trku.[113] Preuzeo je vođstvo u generalnom plasmanu na poslednjoj etapi i osvojio je trku bez etapne pobjede, 28 sekundi ispred Edvalda Boson Hagena.[113] Sezonu je nastavio u Italiji, na Tireno—Adrijatiku, koji je završio na 77 mjestu,[114] nakon čega je počeo sezonu klasika, završivši na 17 mjestu Milano—Sanremo.[115] Krajem marta vozio je E3 Prijs Flanderen. Napao je na usponu Paterberg, na 42 km do cilja, zajedno sa Bonenom i Huanom Antoniom Flečom, nakon čega su vozili zajedno i napravili prednost ispred glavne grupe. Na kilometar do cilja, Kančelara je napao i pobijedio tri sekunde ispred Bonena, koji nije mogao da ga dostigne.[116] Početkom aprila, vozio je Ronde van Flanderen.[117] Napao je na usponu Molenberg, na 44 km do cilja i samo je Bonen mogao da prati.[117] Brzo su stekli prednost ispred ostalih vozača, a na usponu Mur van Gerardsbergen, na nešto više od 20 km do cilja, Kančelara je napao, a Bonen nije mogao da prati. U poslednjih 20 kilometara vozio je hronometar i osvojio Ronde po prvi put, minut i 17 sekundi ispred Bonena.[117] Imao je dovoljnu prednost, proslavljao je sa direktorom tima, Bjarneom Risom i uzeo je zastavu Švajcarske, sa kojom je prošao kroz cilj.[117][118] Osvajanjem Ronde van Flanderena, postao je 12 vozač koji je osvojio prva tri Monumentalna klasika u sezoni — Milano—Sanremo, Ronde van Flanderen i Pariz—Rube.[117] Nakon pobjede, izjavio je da želi da osvoji i druga dva Monumentalna klasika, Lijež—Bastonj—Lijež i Điro di Lombardiju.[119]

Nedelju dana nakon Rondea, vozio je Pariz—Rube.[120] Napao je na sekciji Mons en Pevel, na 50 km do cilja i niko nije mogao da ga prati; Bonen je pokušavao da ga dostigne, oformivši grupu od osam vozača, ali je već na sledećem sektoru kaldrme, Kančelara imao 30 sekundi prednosti.[120] Pobijedio je dva minuta ispred Tora Hushovda, koji je odsprintao grupu, osvojivši tako drugi put Pariz—Rube i po prvi put Ronde—Rube dabl.[120][121] Odlučio je da preskoči ostale klasike i sezonu je nastavio na Tur of Kalifornija trci, gdje se spremao za Tur de Frans.[122] Nije ostvario nijednu etapnu pobjedu i trku je napustio tokom poslednje, osme etape.[123]

Kančelara tokom Svjetskog prvenstva u vožnji na hronometar 2010.

Sezonu je nastavio u junu, na Tur de Svis trci. Pobijedio je na prologu dugom 7.8 km na otvaranju, sekundu ispred Krojcigera.[124] Lidersku majicu izgubio na trećoj etapi, kada je Toni Martin preuzeo vođstvo za sekundu.[125] Hronometar na poslednjoj etapi završio je na drugom mjestu, 17 sekundi iza Tonija Martina i trku je završio na 56 mjestu u generalnom plasmanu, 32 minuta iza suvozača, Frenka Šleka, koji je osvojio trku 12 sekundi ispred Lensa Armstronga.[126] U julu, vozio je Tur de Frans, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju, deset sekundi ispred Tonija Martina i uzeo žutu majicu.[127] Silvan Šavanel je preuzeo vođstvo nakon pobjede na drugoj etapi, gdje je trijumfovao iz bijega, tri minuta ispred glavne grupe.[128] Kančelara je vratio žutu majicu na trećoj etapi, koja je vožena po sekcijama kaldrme. Na 50 km do cilja, predvodio je braću Šlek, pratili su Kadel Evans, Rajder Hesedal i Gerent Tomas; završili su minut ispred ostalih vozača, dok je Šavanel završio četiri minuta iza i Kančelara je preuzeo žutu majicu.[129] Nosio je žutu majicu do prve brdske, sedme etape, kada je Šavanel pobijedio i ponovo preuzeo vođstvo.[130] U nastavku trke radio je za Andija Šleka; pobijedio je na hronometru dugom 52 km, na etapi 19, 17 sekundi ispred Tonija Martina.[131] Završio je Tur na 121 mjestu, tri sata i 19 minuta iza pobjednika — Alberta Kontadora,[132] kome je pobjeda naknadno oduzeta zbog dopinga i pripala je Andiju Šleku.[133]

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je hronometar na etapi 17 završio na trećem mjestu, 37 sekundi iza Pitera Velica, dok je Denis Menjšov završio na drugom mjestu.[134] Vueltu je napustio tokom etape 19,[135] kako bi se pripremio za Svjetsko prvenstvo, gdje je branio titulu u vožnji na hronometar.[136] Osvojio je Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar, minut ispred Dejvida Milara, dok je Toni Martin završio na trećem mjestu. Kančelara je tako postao prvi vozač koji je Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar osvojio četiri puta.[136] Četiri dana kasnije, vozio je drumsku trku, koju je završio na 50 mjestu, dok je prvenstvo osvojio Tor Hushovd.[137]

Na kraju sezone, iz tima Sakso Banka u tim Leopard Trek prešli su braća Šlek, Stjuart O Grejdi, Jakob Fuglsang i Jens Vogt dok je krajem novembra i Kančelara prešao u Trek; u Sakso Bank prešao je Alberto Kontador.[138]

2011: Druga i treća mjesta[uredi | uredi izvor]

Kančelara na Ronde van Flanderenu 2011.

Sezonu 2011. počeo je na Tur of Katar trci, gdje je prolog na otvaranju završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza Larsa Buma.[139] Završio je na 53 mjestu u generalnom plasmanu, 38 minuta iza pobjednika — Marka Renšoa.[140] Nakon Katara, vozio je Tur of Oman trku. Hronometar na petoj etapi završio je na četvrtom mjestu, 27 sekundi iza Roberta Hesinka;[141] trku je završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 11 sekundi iza Hesinka.[142] Početkom marta, vozio je klasik u Italiji, Strade Bjanke. Bio je među 20 vozača koji su napali i stigli zajedno na cilj; završio je na petom mjestu, dok je u sprintu pobijedio Filip Žilber.[143] Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na Tireno—Adrijatiku, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj etapi, devet sekundi ispred Larsa Buma.[144] Završio je na 89 mjestu u generalnom plasmanu, 37 minuta iza Kadela Evansa.[144] Sezonu je nastavio na Milano—Sanremu, gdje je pratio napad na usponu Pođo; formirali su osmočlani bijeg, koji je stigao do cilja. Kančelara je u sprintu završio drugi, iza Metjua Gosa.[145]

Nakon dobre sezone 2010. i dobrih rezultata na početku 2011, bio je jedan od glavnih favorita na kaldrmisanim klasicima: E3 Prijs Flanderen,[146] Ronde van Flanderen[147][148] i Pariz—Rube.[149] Na E3 Prijs Flanderenu, Kančelari se nekoliko puta probušila guma, morao je da mijenja bicikl, a zatim je napao na 16 km do cilja i došao do solo pobjede, minut ispred Jirgena Rojlandsa.[150] Nedelju dana kasnije vozio je Ronde van Flanderen.[151] Napao je na 60 km do cilja i dostigao Silvana Šavanela, koji je bio u bijegu; Šavanel nije htio da prolazi ispred i doprinese tempu, zbog čega su ih dostigli na usponu Mur van Gerardsbergen.[148][151] U poslednjih četiri kilometra, pokušao je solo napadom da se odvoji. Prvi napad su pratili svi,[151] dok su drugi put kad je napao pratili samo Šavanel i Nik Nojens.[148][151] Njih trojica su stigli na cilj zajedno, Nojens je pobijedio u sprintu, dok je Kančelara završio treći, iza Šavanela.[148][151] Nedelju dana kasnije vozio je Pariz—Rube.[152] Na 40 km do cilja, napao je, pratili su Tor Hushovd i Alesandro Balan; došli su na 30 sekundi iza vozača koji su bili u bijegu, ali je zatim Kančelara prestao da radi, jer Balan i Hushovd nisu htjeli da doprinesu potjeri i vozači iz glavne grupe su ih dostigli, dok su lideri povećali prednost na minut.[152] Na 16 km do cilja, napao je ponovo, Hushovd je pratio, ali je uspio da se odvoji u finišu i dostigne neke od vozača koji su bili u bijegu. Završio je na drugom mjestu, 19 sekundi iza Johana van Sumerena, nakon što je na cilju odsprintao Martena Tjalingija i Gregori Rast|Gregorija Rasta]], koje je prethodno dostigao.[152]

Kančelara na Tur de Fransu 2011.

U junu, vozio je Tur de Luksemburg trku, gdje je trijumfovao na prologu na otvaranju, pet sekundi ispred Damjena Godena i uzeo prvu lidersku majicu.[153] Majicu je izgubio nakon druge etape, na kojoj je Linus Gerdeman pobijedio i preuzeo vođstvo u generalnom plasmanu.[154] Trku je završio na 67 mjestu, 13 minuta iza Gerdemana.[155] Sezonu je nastavio na Tur de Svis trci, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju, devet sekundi ispred Tidžeja van Garderena i uzeo lidersku majicu.[156] Majicu je izgubio na drugoj etapi, na kojoj je pobijedio Huan Maurisio Soler i preuzeo vođstvo.[157] Pobijedio je na hronometru na poslednjoj, devetoj etapi, devet sekundi ispred Andreasa Kledena i trku je završio na 98 mjestu u generalnom plasmanu, sat i 13 minuta iza pobjednika — Livaja Lajphajmera.[158] Krajem juna, osvojio je nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji po drugi put, nakon što je na cilju odsprintao Stiva Morabita.[159]

U julu, vozio je Tur de Frans. Ekipni hronometar na drugoj etapi, Leopard Trek je završio na četvrtom mjestu,[160] dok je individualni hronometar na etapi 20 završio na osmom mjestu, minut i 42 sekunde iza Tonija Martina.[161] Kančelara je na Turu radio za braću Šlek, koji su bili na prva dva mjesta u generalnom plasmanu pred hronometar na etapi 20, na kojem je Kadel Evans preuzeo žutu majicu.[161] Završio je na 119 mjestu u generalnom plasmanu, tri sata i sedam minuta iza pobjednika — Kadela Evansa, dok su braća Šlek završili na drugom i trećem mjestu.[162] Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je pomogao timu da pobijedi na ekipnom hronometru na prvoj etapi.[163] Hronometar na desetoj etapi završio je na četvrtom mjestu, minut i 27 sekundi iza Tonija Martina,[164] dok je Vueltu napustio nakon etape 16, nije startovao etapu 17.[165] > Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio hronometar i drumsku trku. Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar završio je na trećem mjestu, nakon dvije uzastopne titule, minut i 20 sekundi iza Tonija Martina, koji je osvojio prvu titulu, a pet sekundi iza Bredlija Viginsa.[166][167] Četiri dana kasnije, vozio je drumsku trku. Prvenstvo je završeno grupnim sprintom, u kojem je Mark Kevendiš pobijedio i osvojio prvu zlatnu medalju za Ujedinjeno Kraljevstvo; Kančelara je završio na četvrtom mjestu, iza Metjua Gosa i Andrea Grajpela.[168][169]

2012: Sezona puna povreda[uredi | uredi izvor]

Kančelara na Strade Bjanke klasiku 2012.

Sezonu 2012 počeo je na Tur of Katar trci. Na trećoj etapi, napao je na 10 km do cilja, pratili su Bonen, Adam Blajt, Fleča i Gert Stigmans. Bonen je zatim napao u finišu i pobijedio ispred Toma Velersa, dok je Kančelara završio treći.[170] Trku je završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, minut iza Bonena,[171] nakon čega je vozio Tur of Oman trku, koju je završio na desetom mjestu u generalnom plasmanu, 52 sekunde iza Pitera Velica.[172] Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na klasiku Strade Bjanke. Greg van Avermat je napao na poslednjem usponu, Kančelara je pratio, a zatim i sam napao i stvorio 30 sekundi prednosti na spustu. Van Avermat, Balan, Krojciger, Oskar Gato i Maksim Iglinjski su oformili potjeru, smanjili su zaostatak na 15 sekundi na 7 km do cilja, ali je Balan zatim skrenuo pogrešno, nakon čega je Kančelara stekao prednost oko minut; pobijedio je 42 sekunde ispred Iglinjskig i Oskara Gata.[173] Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj etapi, 12 sekundi ispred Danijelea Benatija i završio je na 98 mjestu u generalnom plasmanu, 38 minuta iza pobjednika— Vinčenca Nibalija.[174] Četiri dana kasnije, vozio je Milano—Sanremo. Sajmon Gerans i Nibali su napali na usponu Pođo, Kančelara je pratio, a zatim na spustu stekao malu prednost, ali je dostignut. Kančelara je prvi počeo da sprinta, ali ga je Gerans odsprintao i završio je na drugom mjestu.[175] Sezonu klasika nastavio je u Belgiji, na klasiku E3 Prijs Flanderen—Harelbeke. Napao je na usponu Oude Kvaremont, pratili su Bonen, Pocato i Peter Sagan, ali mu se na polovini uspona probušila guma i uzeo je novi bicikl. Nedugo nakon toga sudario se sa navijačima i jednim vozačem Rabobanka, zbog čega je izgubio priključak za vodećim vozačima. Do kraja je uspio da se vrati u grupu i završio je na 22 mjestu u grupnom sprintu, dok je Tom Bonen ostvario petu pobjedu.[176] Na Gent—Vevelgemu, Sagan i Kančelara su napali na 25 km do cilja, ali su ih dostigli vozači Kvik—Stepa, koji su kontrolisali trku za Bonena i dostigli sve koji su napadali. Kančelara je završio na 13 mjestu u grupnom sprintu, dok je Bonen ostvario novu pobjedu.[177] Na Ronde van Flanderenu očekivala se borba između Bonena i Kančelare, ali na 64 km do cilja, u zoni gdje se uzima hrana, Kančelara je pao, zakačivši bocu koju je bacio neko od vozača. Doživio je četiri preloma ključne kosti, zbog čega je morao da pauzira.[178][179] Ronde je osvojio Bonen, po četvrti put.[180]

Kančelara tokom drumske trke na Olimpijskih igrama 2012, nakon pada.

Nakon pauze, sezonu je nastavio u maju, na Bajern—Rundfart trci, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na 14 mjestu, minut i 15 sekundi iza Majkla Rodžersa.[181] Trku je napustio tokom poslednje, pete etape.[182] U junu, vozio je Tur de Svis trku. Prije starta prologa, istakao je da je nervozan i da nije siguran u kakvoj je formi.[183] Prolog je završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza Petera Sagana,[184] nakon čega pobjedu nije ostvario ni na hronometru na sedmoj etapi, gdje je završio na drugom mjestu, dvije sekunde iza Frederika Kesjakofa.[185] Trku je napustio tokom poslednje, devete etape.[186] U julu, vozio je Tur de Frans, na kojem je Frenk Šlek bio lider tima, nakon što je Andi Šlek doživio tešku povredu na Kriterijumu di Dofine.[187] Pobijedio je na prologu, na otvaranju u Liježu, sedam sekundi ispred Bredlija Viginsa i uzeo žutu majicu, ostvarivši petu pobjedu na prologu na Turu, osam godina nakon što je, takođe u Liježu, ostvario prvu.[188] Na prvoj etapi, napao je na 1,5 km do cilja, zajedno sa Saganom i Edvaldom Boson Hagenom; završio je na drugom mjestu, nakon što ga je Sagan odsprintao na cilju.[189] Nakon petog dana provedenog u žutoj majici, srušio je rekord Renea Vijeta, kao vozač koji je najviše puta nosio žutu majicu, a da nije osvojio Tur.[190] Izjavio je da prije etape nije znao kako se zove Vijeto, dodavši da je osvajanje Tura san za njega, a ne cilj.[190] Majicu je izgubio na prvoj brdskoj, sedmoj etapi, koju je završio dva minuta iza tri prvoplasirana vozača na etapi, Krisa Fruma, Kadela Evansa i Bredlija Viginsa, koji je preuzeo vođstvo.[191] Hronometar na desetoj devetoj etapi završio je na trećem mjestu, 57 sekundi iza Viginsa i 22 sekunde iza Fruma.[192] Tur je napustio prije početka etape 11, kako bi bio uz ženu pred rođenje drugog djeteta.[193][194]

Sezonu je nastavio na Olimpijskim igrama u avgustu. Na drumskoj trci, bio je član velikog bijega; na 15 km do cilja, pogrešno je uhvatio krivinu desno i pao na desno rame. Uspio je da nastavi i završio je na 106 mjestu, pet minuta iza pobjednika — Aleksandra Vinokurova. Cilj je prošao sa bolnom grimasom i u suzama, nakon čega je otišao na pregled u bolnicu, gdje je utvrđeno da nije imao preloma.[195][196] Dva dana kasnije, objavljeno je da će voziti trku na hronometar na Olimpijskim igrama,[197] koju je završio na sedmom mjestu, dva minuta i 14 sekundi iza Viginsa, koji je osvojio zlatnu medalju.[198] U avgustu, objavio je da završava sezonu, jer je morao na. operaciju ključne kosti.[199][200]

2013: Drugi Ronde, treći Pariz—Rube[uredi | uredi izvor]

Kančelara i Peter Sagan na Ronde van Flanderenu 2013.

Tim Trek je za sezonu 2013. promijenio ime u Rejdiošek—Leopard. Kančelara je sezonu počeo na Tur of Katar trci, gdje nije ostvario nijednu pobjedu i završio je na 58 mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta iza Marka Kevendiša, koji je osvojio trku uz četiri etapne pobjede.[201] Nakon Katara, vozio je Tur of Oman trku, koju je završio na 44 mjestu u generalnom plasmanu, 11 minuta iza pobjednika — Krisa Fruma.[202] U martu, vozio je Strade Bjanke klasik. Moreno Mozer je napao, niko nije pratio; Kančelara je kasnije pokušao da ga dostigne, ali je Sagan pratio svaki put. Mozer je pobijedio, dok je Kančelara završio na četvrtom mjestu, sedam sekundi iza, nakon što su ga na cilju odsprintali Sagan i Rinaldo Nočentini.[203] Sezonu je nastavio u Italiji, na Tireno—Adrijatiku, gdje je hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio na četvrtom mjestu, 12 sekundi iza Tonija Martina.[204] Trku je završio na 71 mjestu u generalnom plasmanu, 43 minuta iza Nibalija.[204] Pet dana kasnije, vozio je Milano—Sanremo,[205] gdje je bio jedan od favorita za pobjedu.[206][207] Zbog velikog snijega koji je padao tokom dana i prethodne noći, organizatori su odlučili da trku prekinu na 117 km do cilja, kako se ne bi vozila prva dva uspona.[205] Vozači su ušli u autobuse, koji su ih vozili narednih 46 km, između Ovade i Arencana, gdje je bio restart trke.[205] Mnogi vozači nisu htjeli da nastave trku, među njima i Tom Bonen, koji je uputio oštre riječi organizatorima.[205]Pa spustu sa poslednjeg uspona, Sagan je napao, pratili su Kančelara i Gerald Ciolek i dostigli vozače koji su bili ispred. Na cilj je došla zajedno grupa od sedam vozača, Kančelara je u sprintu završio treći, iza Cioleka i Sagana.[205]

Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na E3 Harelbeke klasiku, gdje je napao na 35 km do cilja, na usponu Aude Kvaremont i pobijedio minut i četiri sekunde ispred Sagana.[208] Nakon pobjede, bio je jedan od najvećih favorita za pobjedu na Ronde van Flanderenu, zajedno sa Bonenom i Saganom.[209] Nakon samo 19 kilometara, Bonen je pao i morao je da napusti trku.[210] Kančelara je napao na usponu Aude Kvaremont i samo je Sagan mogao da prati. Brzo su stigli do vozača koji su bili u bijegu, od kojih se Jirgen Rojlands zadržao sa njima neko vrijeme, ali je i on otpao. Na usponu Paterberg, na 13 km do cilja, Kančelara je ponovo napao, Sagan je u početku pratio, ali pri vrhu uspona, spustio je glavu, polako je posustajao i Kančelara je napravio nekoliko sekundi prednosti.[210] Do kraja trke, po ravnom, konstantno je povećavao prednost i pobijedio je minut i 27 sekundi ispred Sagana, osvojivši svoj drugi Ronde.[210][211]

Kančelara u poslednjim kilometrima Pariz—Rubea 2013, na velodromu u Rubeu.

Sezonu je nastavio na klasiku Šeldeprajs, takođe u Belgiji, gdje je pao na 50 km do cilja i napustio je trku.[212] Sledećeg dana, pao je dok je vozio sekcije kaldrme u sklopu priprema za Pariz—Rube,[213] ali je uprkos padovima bio jedan od najvećih favorita za osvajanje klasika.[214][215] Nedelju dana nakon Rondea, vozio je Pariz—Rube. Na 16 km do cilja, napao je i jedino su Sep Vanmarke i Zdenjek Štibar mogli da ga prate.[216] Štibar je otpao iz borbe za pobjedu, nakon što se sudario sa gledaocem.[216][217] Kančelara i Vanmarke vozili su zajedno do kraja, zajedno su ušli na velodrom u Rubeu, gdje je Vanmarke počeo prvi da sprinta, ali je Kančelara bio brži i osvojio je Pariz—Rube po treći put, a drugi put Ronde—Rube dabl.[216][217] Nakon trke, izjavio je da neće voziti ni Điro d’Italiju ni Tur de Frans, već Vuelta a Espanju, kako bi se što bolje spremio za Svjetsko prvenstvo.[218][219]

Sezonu je nastavio na Tur of Belgijum trci, gdje je 15 km dug hronometar na trećoj etapi završio na 77 mjestu, dva minuta iza Tonija Martina.[220] Trku je napustio tokom pete etape,[221] nakon čega je objavljeno da će voziti Tur of Austrija trku.[222][223] U junu, vozio je Tur de Svis trku, gdje je prolog na otvaranju završio na 16 mjestu, 22 sekunde iza Kamerona Mejera.[224] Iako nije ostvario nijednu etapnu pobjedu, izrazio je oduševljenje nakon što je njegov suvozač, Gregori Rast, pobijedio na šestoj etapi iz bijega.[225][226] Hronometar na poslednjoj, devetoj etapi, završio je na 65 mjestu, pet minuta iza Ruija Koste, koji je pobijedio na etapi i osvojio trku, dok je Kančelara završio na 105 mjestu u generalnom plasmanu, sat i tri minuta iza.[227] Sredinom juna, vozio je nacionalno prvenstvo, gdje je pobijedio u vožnji na hronometar, minut ispred Martina Elmigera i osvojio prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar osmi put.[228][229] Vozio je i drumsku trku, koju je završio na 13 mjestu, šest minuta iza Mihaela Šera.[230] Na dan 1. jula, objavljeno je da je potpisao novi trogodišnji ugovor sa timom Rejdiošek—Leopard, do kraja sezone 2016.[231]

Kančelara (desno) na podijumu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar 2013.

Krajem juna, startovao je Tur of Austrija trku, gdje je pobijedio na hronometru na sedmoj etapi, 22 sekunde ispred Marka Pinotija.[232] Trku je završio na 54 mjestu, 34 minuta iza pobjednika — Rikarda Cojdla.[233] Na dan 26. jula, Rejdiošek—Leopard je održao prezentaciju tima za Tur de Polonje trku, koju je vozio i Kančelara.[234] Na prvoj etapi, završio je 16 minuta iza Dijega Ulisija, koji je pobijedio na etapi.[235] Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi završio je na drugom mjestu, 56 sekundi iza Viginsa, dok je trku završio na 68 mjestu u generalnom plasmanu, sat i 13 minuta iza pobjednika — Pitera Veninga.[236] Istakao je da mu je cilj bio da pobijedi na hronometru, da je razočaran što nije uspio, ali da je Poljska bila dobra priprema za Svjetsko prvenstvo.[237]

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je pomogao timu da ekipni hronometar na prvoj etapi završi na drugom mjestu, deset sekundi iza Astane.[238] Na četvrtoj etapi, pratio je napade u finišu uspona i završio je na drugom mjestu, iza Danijela Morena, koji je bio bolji u sprintu.[239] Sezonu je nastavio na Tur of Belgijum trci, gdje je 15 km dug hronometar na trećoj etapi završio na 77 mjestu, dva minuta iza Tonija Martina.http://www.cyclingnews.com/races/vuelta-a-espana-2013/stage-4/results/ |title=Moreno attacks late for Vuelta stage win in Fisterra |work=Cyclingnews.com |publisher=Future plc |location=Bath, UK |date=27. 8. 2013 |accessdate = 5. 4. 2019 ||first=|last=}}</ref> Pobijedio je na hronometru na etapi 11, 37 sekundi ispred Tonija Martina.[240] U nastavku trke, radio je za suvozača, Kristofera Hornera, koji je osvojio Vueltu, postavši najstariji pobjednik neke grand tur trke u istoriji, dok je Kančelara napustio tokom etape 17, kako bi bio odmorniji za Svjetsko prvenstvo.[241] Bio je jedan favorita za zlatnu medalju na obje discipline, i na hronometru i na drumskoj trci, a vozio je i ekipni hronometar.[242][243] Rejdiošek—Leopard je ekipni hronometar završio na petom mjestu, minut i 17 sekundi iza Omega Farma Kvik—Stepa, koji je osvojio zlatnu medalju.[244] Hronometar je završio na trećem mjestu, 48 sekundi iza Tonija Martina, koji je osvojio treću titulu svjetskog šampiona zaredom, i dvije sekunde iza Bredlija Viginsa, koji je završio na drugom mjestu i osvojio srebrnu medalju.[245] Četiri dana kasnije, vozio je drumsku trku.[246] Većinu vremena proveo je pri vrhu grupe, ali je otpao na poslednjem usponu, kad su napadi počeli.[246] Završio je na desetom mjestu, u desetočlanoj grupi koja je na cilj došla 34 sekunde iza Ruija Koste, koji je osvojio zlatnu medalju, dok su srebrnu i bronzanu osvojili Hoakim Rodrigez i Alehandro Valverde.[246] Krajem decembra, generalni menadžer Rejdiošek—Leoparda, Luka Gerkilena, izjavio je da će Kančelara pokušati da obori rekord na sat vremena tokom sezone 2014.[247]

2014: Treća pobjeda na Ronde van Flanderenu[uredi | uredi izvor]

Kančelara na Pariz—Rubeu 2014.

Sezonu 2014 počeo je na Dubai Tur trci, koja je održana po prvi put.[248] Hronometar na prvoj etapi završio je na drugom mjestu, 25 sekundi iza Tejlora Finija.[249] Trka je završena ispred Burdž Kalife u Dubaiju; završio je na petom mjestu u generalnom plasmanu, 30 sekundi iza Finija.[250] Početkom februara, vozio je Tur of Katar, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na četvrtom mjestu, šest sekundi iza Majkla Hepburna.[251] Trku je završio na 67 mjestu u generalnom plasmanu, 12 minuta iza Nikija Terpstre.[252] Na Tur of Oman trci nije vožen hronometar; završio je na 31 mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta iza Krisa Fruma.[253] Početkom marta, vozio je Strade Bjanke klasik.[254] Mihal Kvjatkovski i Peter Sagan su napali iz manje grupe na 21 km do cilja, Kančelara, Alehandro Valverde, Roman Krojciger i Damijano Kunego su oformili potjeru, ali nisu mogli da ih dostignu. Kvjatkovski je pobijedio, dok je Kančelara završio na šestom mjestu, 59 sekundi iza.[255] Sezonu je nastavio u Italiji, na Tireno—Adrijatiku,[256] gdje je hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi završio na drugom mjestu, šest sekundi iza Adrijana Malorija i trku je završio na 51 mjestu u generalnom plasmanu, 26 minuta iza pobjednika — Alberta Kontadora.[257]

Krajem marta vozio je Milano—Sanremo.[258] Nakon više napada, trka je završena grupnim sprintom, koji je završio na drugom mjestu, iza Aleksandera Kristofa.[259] Pet dana kasnije, vozio je E3 Harelbeke, gdje je ostao uhvaćen u padu prije uspona Kapelberg, nakon čega je morao da mijenja gumu i izgubio je priključak za vodećim vozačima;. završio je na devetom mjestu, minut i 19 sekundi iza Petera Sagana.[260][261] Dva kasnije vozio je Gent—Vevelgem.[262] Klasik je završen grupnim sprintom, a Kančelara je završio na 38 mjestu, 19 sekundi iza Džona Degenkolba, koji je osvojio prvi veliki klasik u karijeri.[263][264]

Kančelara na Tur de Svisu 2014.

Početkom aprila, vozio je Ronde van Flanderen.[265] Na poslednjem usponu, Aude Kvaremontu, napao je zajedno sa Sepom van Markeom;[266] dostigli su trojicu vozača koji su već bili u bijegu i vozili su zajedno do cilja. Štajn Devolder je prvi napao iz vodeće grupe, pratio je Greg van Avermat. Kančelara je pokazao da je iscrpljen, zbog čega je Sep Vanmarke izašao na čelo i dostigao ih, dok je Kančelara pratio.[265] U poslednjem kilometru, Kančelara je napao i stvorio dovoljnu prednost; pobijedio je u sprintu ispred Van Avermata i osvojio Ronde treći put.[266][265] Tri dana kasnije, vozio je klasik Šeldeprajs. Završio je na 121 mjestu, minut i 42 sekunde iza Marsela Kitela, koji je pobijedio u grupnom sprintu.[267] Nakon Šeldeprajsa, vozio je Pariz—Rube. Ostao je zatvoren nakon pada u grupi prije sektora 16; Bonen je napao i dostigao petoricu vozača koji su već bili u bijegu. Sagan je napao na 35 km do cilja i dostigao grupu naprijed na 22 km do cilja, dok je nedugo zatim, grupa u kojoj su bili Kančelara i Vanmarke dostigla vodeće vozače, nakon čega je Sagan napao. Kančelara je napao iz grupe, na sekciji kaldrme Karefur del Arbe, što su pratili Degenkolb, Vanmarke i Štibar, koji su otišli od grupe i dostigli Sagana.[268][269] Terpstra je predvodio grupu iza za Bonena, dok su tu bili još Bredli Vigins, Gerent Tomas i Sebastijan Langeveld, koji su dostigli grupu Kančelare prije poslednje sekcije kaldrme.[266][269] Na 7 km do cilja, Niki Terpstra je napao i došao do solo pobjede, dok je Kančelara završio na trećem mjestu, u grupi koja je na cilj stigla 20 sekundi iza; Degenkolb je odsprintao devetočlanu grupu.[266] Nakon trke, izjavio je: „umoran sam i razočaran. Vozio sam da pobijedim, ali nije prošlo kako sam se nadao”.[269]

Sezonu je nastavio na Bajern Rundfart trci, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na 13 mjestu, minut iza Gerenta Tomasa.[270] Trku je završio na 52 mjestu, deset minuta iza Tomasa, koji je osvojio trku.[271] U junu, vozio je domaću trku, Tur de Svis, gdje je prolog na otvaranju završio na četvrtom mjestu, 16 sekundi iza Tonija Martina.[272] Hronometar dug 24,5 km, vožen na sedmoj etapi, završio je na četvrtom mjestu, 41 sekundu iza Tonija Martina,[273] dok je trku napustio nakon osme etape, nije startovao poslednju, devetu etapu.[274] Osvojio je nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar deveti put u karijeri, 49 sekundi ispred Stefana Kinga,[275] dok je drumsku trku završio na 14 mjestu, minut i 25 sekundi iza Martina Elmigera.[276]

Kančelara na Tur de Fransu 2014.

U julu, vozio je Tur de Frans. Na petoj etapi vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Pariz—Rubeu. Lars Bum je napao na 11 km do cilja, niko nije mogao da prati. Kančelara je završio na petom mjestu, minut iza, u grupi sa Saganom i Jensom Keukelerom.[277] Na devetoj etapi otišao je u bijeg, u grupi od 30 vozača. Toni Martin je napao na 150 km do cilja i došao do solo pobjede, dok je Kančelara završio na drugom mjestu, na cilju je odsprintao Van Avermata i Toma Dimulena.[278] Cilj mu je bio da vozi hronometar na etapi 20, u sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo, ali je Tur napustio nakon desete etape, nije startovao etapu 11.[279] Sezonu je nastavio na Eneko Turu, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na drugom mjestu, dvije sekunde iza Dimulena.[280] Trku je napustio nakon pete etape, nije startovao šestu etapu.[281]

U septembru, vozio je Vuelta a Espanju, gdje je hronometar na desetoj etapi završio na trećem mjestu, 18 sekundi iza Tonija Martina.[282] Na etapi 17 završio je na trećem mjestu u grupnom sprintu, na kojem je Džon Degenkolb pobijedio,[283] nakon čega je napustio trku i nije startovao etapu 18,[284] sa namjerom da se što bolje pripremi za Svjetsko prvenstvo..[285] Tokom Vuelte, objavio je da neće voziti hronometar na Svjetskom prvenstvu, sa namjerom da se skoncentriše i sačuva snagu za drumsku trku, za koju je izjavio da mu odgovara.[286] Na Svjetskom prvenstvu, vozio je ekipni hronometar, koji je tim Trek fektori rejsing završio na sedmom mjestu, minut iza BMC-a.[287] Drumsku trku završio je na 11 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla sedam sekundi iza pobjednika — Mihala Kvjatkovskog, dok je Sajmon Gerans odsprintao Alehandra Valverdea za srebrnu medalju.[288]

2015: Padovi i povrede[uredi | uredi izvor]

Kančelara na Tur de Svisu 2015.

Sezonu 2015 startovao je na trodnevnom klasiku Čelendž Majorka, gdje je treći klasik, Trofeo Plaja de Palma, završio na sedmom mjestu u grupnom sprintu.[289] Nedelju dana kasnije vozio je Tur of Katar, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na drugom mjestu, osam sekundi iza Nikija Terpstre, sekundu ispred Viginsa.[290] Trku je završio na 67 mjestu u generalnom plasmanu, 11 minuta iza Terpstre.[291] Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na Tur of Oman trci. Na cilj je stigao u grupi od 18 vozača, u sprintu je pobijedio Valverdea i uzeo je lidersku majicu.[292] U nastavku trke gubio je vrijeme i završio je na 59 mjestu u generalnom plasmanu, 11 minuta iza Rafaela Valsa.[293] Početkom marta, vozio je Strade Bjanke klasik. Nakon više napada, na 19 km do cilja bio je u prvoj grupi, zajedno sa Van Avermatom, Vanmarkeom, Valverdeom i Štibarom. Na poslednjem usponu, nije mogao da prati napade i završio je na 19 mjestu, minut i 26 sekundi iza Štibara.[294] Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je prolog na otvaranju završio na drugom mjestu, sekundu iza Malorija.[295] Pobijedio je na hronometru dugom 10 km, koji je vožen na poslednjoj, sedmoj etapi, dan prije njegovog rođendana, četiri sekunde ispred Adrijana Malorija.[296] Završio je na 52 mjestu u generalnom plasmanu, 26 minuta iza pobjednika — Naira Kintane.[297]

Milano—Sanremo je završen grupnim sprintom, u kojem je Džon Degenkolb pobijedio, dok je Kančelara završio na sedmom mjestu.[298] Nedelju dana kasnije vozio je E3 Harelbeke. Na 175 km do cilja, učestvovao je u velikom padu, zbog kojeg je morao da napusti trku.[299] U padu je zadobio dva manja preloma, zbog čega je morao da propusti ostatak klasika, uključujući Ronde van Flanderen i Pariz—Rube.[300] Sezonu je nastavio krajem maja, na trci u Norveškoj — Tur des Fjords trci, na kojoj nije ostvario nijednu pobjedu i završio je na 49 mjestu u generalnom plasmanu, 18 minuta iza pobjednika — Marka Halera.[301]U junu, vozio je domaću trku — Tur de Svis, gdje je prolog na otvaranju završio na drugom mjestu, dvije sekunde iza Dimulena.[302][303] Hronometar na poslednjoj, devetoj etapi, završio je na trećem mjestu, 19 sekundi iza Dimulena, a sekundu iza Simona Špilaka i završio je na 113 mjestu u generalnom plasmanu, sat i 39 minuta iza Špilaka, koji je osvojio trku.[304]

Kančelara u žutoj majici na Tur de Fransu 2015.

U julu vozio je Tur de Frans. Hronometar dug 13,8 km na prvoj etapi završio je na trećem mjestu, šest sekundi iza Roana Denisa i sekundu iza Tonija Martina.[305] Na drugoj etapi, grupa se razdvojila u finišu, zbog jakog vjetra, Kančelara je bio u prvoj grupi, u kojoj je bilo ukupno deset vozača i u sprintu je završio treći, iza Grajpela i Sagana, a ispred Kevendiša.[306] Za treće mjesto dobio je četiri sekunde bonifikacije i preuzeo je žutu majicu, koju je obukao 29 put u karijeri.[306] Učestvovao je u velikom padu na trećoj etapi, koju je završio 11 minuta iza Hoakima Rodrigeza.[307] Nakon etape, otišao je u bolnicu, gdje je utvrđeno da je zadobio dva poprečna preloma na dva pršljena i morao je da napusti trku.[308]

Sezonu je nakon oporavka nastavio na Vuelta a Espanji, koju je morao da napusti već nakon treće etape, zbog stomačnog virusa, nakon čega je odlučio da propusti Svjetsko prvenstvo u Ričmondu,[309] o čemu je izjavio: „fizički bih vjerovatno mogao da odem i vozim Svjetsko prvenstvo. Ali um je taj koji kontroliše tijelo, nemam volju da idem kroz potpuni povratak još jednom, nakon sezone koja je bila kao rolerkoster. To je pitanje fokusa. Nije lako nositi se sa ozbiljnim povredama tokom sezone, a ja sam morao da to radim već dvaput ove godine. To je mentalno veoma zahtjevno i cijedi vam energiju. Nemam baterija više za treći povratak u jednoj sezoni”.[309] Sezonu je završio u oktobru, na jednodnevnoj trci Japan kup, koju nije završio.[310]

Na dan 11. novembra 2015. godine, nakon nekoliko ozbiljnih povreda i bolesti, objavio je da će na kraju sezone 2016 završiti karijeru.[311]

2016: Poslednja sezona[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2016 startovao je na trodnevnom klasiku Čelendž Majorka, gdje je drugi klasik, Trofeo Polenka, završio na šestom mjestu, u grupi koja je stigla na cilj dvije sekunde iza pobjednika — Đanluke Brambile.[312] Na trećem klasiku, Trofeo Sera de Tramuntana, otišao je u bijeg, u kojem je bilo ukupno 23 vozača, napao je na poslednjem usponu i pobijedio 17 sekundi ispred Mihala Kvjatkovskog.[313] Početkom februara vozio je Dubai Tur, gdje je treću etapu završio na četvrtom mjestu, četiri sekunde iza Huana Hosea Lobata, koji je pobijedio na usponu.[314] Poslednju, četvrtu etapu, završio je na 79 mjestu u grupi i trku je završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, 25 sekundi iza pobjednika — Marsela Kitela.[315] Sezonu je nastavio na trci u Portugaliji, Volta ao Algarve, gdje je pobijedio na hronometru na trećoj etapi, pet sekundi ispred Tonija Martina.[316] Trku je završio na 51 mjestu u generalnom plasmanu, 13 minuta iza Gerenta Tomasa.[317] Početkom marta, vozio je Strade Bjanke klasik. Na 22 km do cilja, Brambila je napao, pratili su Kančelara, Zdenjek Štibar i Peter Sagan. U samom finišu, Štibar je napao, Kančelara pratio i pobijedio u sprintu, osvojivši klasik po treći put.[318] U čast treće pobjede, nakon što je pobijedio 2008 i 2012, sektor kaldrme nazvan je po njemu.[319][320] Na Tireno—Adrijatiku, pobijedio je na hronometru na poslednjoj etapi, 13 sekundi ispred Joana le Bona, ostvarivši petu pobjedu na hronometru na Tirenu;[321] trku je završio na 60 mjestu u generalnom plasmanu, osam minuta iza Grega van Avermata,[322] nakon čega je vozio Milano—Sanremo.[321] Milano—Sanremo završio je na 31 mjestu u grupnom sprintu; pobijedio je Arno Demar, koji je tako postao prvi Francuz koji je osvojio klasik od 1995. godine.[323]

Kančelara na prologu na Điro d’Italiji 2016.

Krajem marta vozio je prvi od Kaldrmisanih klasika, E3 Harelbeke. Na oko 70 km do cilja, prije početka uspona Boigneberg, imao je problema sa točkom i morao je da promijeni bicikl. Novi bicikl je čekao više od minut, sa raširenim rukama, u znak nezadovoljstva.[324] Nakon velike potjere, uspio je da dostigne grupu na 30 km do cilja.[324] Istovremeno kad je Kančelara došao do grupe, Kvjatkovski i Sagan su napali, niko nije reagovao i ubrzo su stekli 40 sekundi prednosti. Kančelara je završio na četvrtom mjestu, 11 sekundi iza Kvjatkovskog, koji je u finišu napao i pobijedio četiri sekunde ispred Sagana.[324] Dva dana kasnije vozio je Gent—Vevelgem. Na 35 km do cilja, na Kemelbergu, Sep Vanmarke je napao, pratili su Kančelara i Sagan i brzo stigli do Vjačeslava Kuznjecova, koji je bio u bijegu. Njih četvorica vozila su zajedno do cilja, a od 5 km do cilja, prilazili su brže kroz smjenu, u namjeri da budu u što boljoj poziciji pred sprint. Kuznjecov je počeo prvi da sprinta, na 200 metara do cilja, Kančelara je odmah reagovao, ali nije imao snage da sprinta do kraja i završio je na četvrtom mjestu, dok je Sagan pobijedio.[325]

Početkom aprila vozio je Ronde van Flanderen. Sagan i Kvjatkovski su napali na sekciji Nukerke, Vanmarke je pratio i na 25 km do cilja stekli su 40 sekundi prednosti.[326] Na usponu Aude Kvaremont, Kvjatkovski je otpao iz prve grupe, dok je Kančelara napao iz druge grupe i ubrzo prestigao Kvjatkovskog; na vrhu uspona zaostajao je 12 sekundi iza Sagana i Vanmarkea.[326] Na poslednjem usponu, Paterbergu, Sagan je napao i došao do solo pobjede; Kančelara je dostigao Vanmarkea i završio je na drugom mjestu, 25 sekundi iza Sagana.[326] Klasik Šeldeprajs završio je na 111 mjestu u grupnom sprintu,[327] nakon čega je vozio Pariz—Rube. Na polovini trke, prije sekcije 20 kaldrme, zbog pada grupa se podijelila; Kančelara je bio u drugoj grupi, zajedno sa Saganom i Terpstrom, dok je prvu grupu predvodio Tom Bonen.[328] Prednost je brzo porasla na minut, a zatim je Kančelara pao na sekciji kaldrme, Sagan je uspio manevrom da ga preskoči i nastavi trku.[328] Trku je završio na 40 mjestu, sedam minuta iza Metjua Hejmana, koji je na cilju odsprintao Bonena. Pao je ponovo na velodromu, dok je vozio sa zastavom Švajcarske u rukama.[328]

Kančelara na Tur de Fransu 2016.

Sezonu je nastavio na Điro d’Italiji, gdje je hronometar na devetoj etapi završio na četvrtom mjestu, 28 sekundi iza Primoža Rogliča.[329] Zbog temperature koju je imao u početnim etapama i stomačnih problema, odlučio je da napusti Điro nakon hronometra jer nije 100 posto spreman[330] i nije startovao desetu etapu.[331] U junu vozio je Tur de Svis, gdje je pobijedio na hronometru na prvoj etapi, sekundu ispred Jirgena Rojlandsa.[332] Hronometar na osmoj etapi završio je na trećem mjestu, 19 sekundi iza Jona Izagirea.[333] Nakon hronometra napustio je trku i nije startovao poslednju, devetu etapu.[334]

Sezonu je nastavio na nacionalnom prvenstvu, gdje je osvojio devetu titulu šampiona Švajcarske u vožnji na hronometar, minut i 20 sekundi ispred Reta Holenstajna.[335] Drumsku trku završio je na 16 mjestu, četiri minuta iza Žonatana Fimoa.[336] U julu vozio je Tur de Frans. Hronometar na etapi 13 završio je na 23 mjestu, tri minuta i 15 sekundi iza Toma Dimulena.[337] Cilj etape 16 bio je u Kančelarinom rodnom gradu, Bernu. Završio je na šestom mjestu u grupnom sprintu, u kojem je Sagan pobijedio.[338] Tur je napustio nakon etape 17, nije startovao hronometar na etapi 18, sa ciljem da se što bolje pripremi za Olimpijske igre.[339]

Na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru vozio je i drumsku trku i hronometar. Drumsku trku završio je na 34 mjestu, 11 minuta iza pobjednika — Jakoba Fuglsanga, nakon što je otpao na poslednjem usponu.[340] Četiri dana kasnije vozio je hronometar. Nakon drugog prolaznog cilja, zaostajao je 25 sekundi iza Roana Denisa, ali je nakon uspona imao 18 sekundi prednosti. Do kraja povećavao je prednost, dok je Denis morao da promijeni bicikl. Pobijedio je 47 sekundi ispred Dimulena, dok je Kris Frum završio na trećem mjestu. Kančelara je tako osvojio drugu zlatnu medalju u vožnji na hronometar, nakon Olimpijskih igara 2008.[341]

Karijeru je završio na kriterijumu Japan kup, 22. oktobra 2016. godine.[342]

Optužbe za mehanički doping[uredi | uredi izvor]

Godine 2010, bivši biciklista, Davide Kasani, postavio je na svom jutjub kanalu video u kojem tvrdi da je Kančelara koristio motor na biciklu tokom Ronde van Flanderena i Pariz—Rubea te godine, na kojima je ostvario pobjede.[343] U videu, Kasani je prikazao normalni bicikl, a nakon što je pritisnuo dugme, pedale su počele da se okreću.[343][344] Pokazao je kako motor može biti postavljen na ramu bicikla, dok dugme za paljenje može biti postavljeno na ručkama za upravljanje.[344][345] Na jutjub kanalu, Kasani je postavio klipove Kančelare na dvije različite trke, na kojima navodno uključuje motor tokom vožnje, pri čemu drastično povećava brzinu.[344][345] Tvrdnje o upotrebi motora su se povećale i u grupi su počele glasine o novom motoru, Gruber Asist, koji proizvodi 100 vata snage, koje pruža vozaču.[346] Kritičari teorije o korišćenju motora tvrdili su da je Gruber Asist previše bučan i da se sigurno može čuti kad se uključi u manjoj grupi ili prilikom solo vožnje.[347]

Svjetska biciklistička unija, saopštila je da ne istražuju nijednog posebnog vozača ili tim, ali da će ispitati potrebu da sprovedu novu inspekciju sistema bicikala, da bi uočili eventualno varanje.[343] UCI je takođe saopštio da nije otvoren slučaj o Kančelari.[344] Kančelara je odbacio optužbe, istakavši da su glupe i da je to previše rizično.[344][348] Izjavio je za belgijski časopis, Het Neuvsblad: „toliko je glupo da sam ostao bez riječi. Nikad nisam imao baterije na biciklu”.[344]

Tokom pres konferencije u aprilu 2017. godine, prije poslednjeg Ronde van Flanderena koji je vozio Tom Bonen, upitan je da li Ronde osvaja uvijek najjači vozač, na šta je on odgovorio: „da, većinu vremena. Na svakoj sličnoj trci, ne pobjeđuje uvijek najjači vozač, ali većinu vremena da. U Flandriji, ne mogu da opozovem jednu godinu... Dobro, mogu da opozovem jednu”. Kada je upitan na koju godinu misli, rekao je „nemam komentar”. Na dan 6. aprila 2018. godine, dva dana prije Pariz—Rubea, Samuel Gruloa iz Radio televizije Belgije, upitao je Bonena da li mu je Kančelara ukrao pobjedu na Ronde van Flanderenu 2010, na šta je Bonen rekao: „da, ali nije na meni da govorim. Završio sam drugi, i nije onaj što je završio drugi taj koji bi trebalo da kaže da situacija nije normalna. Veoma je teško dokazati jer nismo imali provjeru bicikala. Previše je kasno”.[349]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Roditelji Fabijana Kančelare su porijeklom Italijani.[7] U mladosti bavio se fudbalom i kros kantrijem, nakon čega se odlučio za biciklizam.[7] Ženom Stefani, oženio se 2006. godine,[8] dok je kasnije iste godine dobio kćerku,[8] kojoj su dali ime Đulijana.[350] Druga njihova kćerka, kojoj su dali ime Elena, rođena je 13. jula 2012. godine.[351] Sa porodicom živi u Bernu, u Švajcarskoj.[8] Govori italijanski, francuski i njemački jezik, kao i engleski slabije.[7] U julu 2020, pridružio se švajcarskoj biciklističkoj akademiji kao mentor i savjetnik za razvoj mladih vozača.[352]

Rezultati na trkama[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Roze majica Điro d’Italija — — — DNF — DNF — — — — — — DNF
Žuta majica Tur de Frans 109 128 — 100 64 88 121 119 DNF — DNF DNF DNF
Crvena majica Vuelta a Espanja — — DNF — — DNF DNF DNF — DNF DNF DNF —

Rezultati na glavnim etapnim trkama[uredi | uredi izvor]

Etapne trke 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Pariz—Nica 55 DNF 69 — — — — — — — — — — —
Tireno—Adrijatiko — — — 105 DNF 1 DNF 77 89 98 71 51 52 60
Vuelta a Katalunja — — — 125 — DNF — — — — — — — —
Vuelta al Pais Vasko — — — — — — — — — — — — — —
Tur de Romandi 43 — — — — — DNF — — — — — — —
Kriterijum di Dofine — — — — — — — — — — — — —
Tur de Svis 56 63 72 94 83 79 1 55 98 DNF 105 DNF 113 DNF

Rezultati na klasicima[uredi | uredi izvor]

Monumentalni klasici 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Milano—Sanremo — — — 25 110 1 — 17 2 2 3 2 7 31
Ronde van Flanderen 73 42 62 6 53 23 DNF 1 3 DNF 1 1 — 2
Pariz—Rube DNF 4 8 1 19 2 49 1 2 — 1 3 — 40
Lijež—Bastonj—Lijež Nije vozio nijednom u karijeri
Điro di Lombardija
Ostali klasici 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Omlop het Niuvsblad 75 — — — — 13 — — — — — — — —
Kurne—Brisel—Kurne — 12 — — — — — — — — — — — —
Strade Bjanke Trka nije postojala — 1 — 10 5 1 4 6 19 1
E3 Binkbank — — — 37 — 16 — 1 1 22 1 9 DNF 4
Gent—Vevelgem 11 14 4 6 62 67 86 DNF 49 13 DNF 38 — 4
Dvars dor Flanderen — — — — 29 DNF — 16 36 — — — — —
Šeldeprajs — — — — — — — DNF 158 — DNF 121 — 111
Amstel gold rejs — 53 — — — — — — 64 — — — — —
Fleš Valon — — — — — — — — — — — — — —
Klasik San Sebastijan — — — — — — — — — — — — — —
Bretanje klasik — — — — — — — — — — — — — —
GP de Kvebek — — — — — — — — — — — — — —
GP de Montreal — — — — — — — — — — — — — —

Rezultati na Olimpijskim igrama[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre 2004. 2008. 2012. 2016.
Drumska trka DNF 2 106 34
Vožnja na hronometar 9 1 7 1

Rezultati na Svjetskom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Majica duginih boja Drumska trka  — 148 DNF DNF 123 31 DNF  — 5 50 4  — 10 11
Majica duginih boja Hronometar 15 9 18 8 3 1 1  — 1 1 3  — 3  —
Ekipni hronometar  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  — 5 7

Rezultati na nacionalnom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo Švajcarske 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Drumska trka  — 12  — 8  —  — 2  — 1  — 1 3 13 14 5 16
Vožnja na hronometar 2 1  — 1 1 1 1 1  —  —  — 1 1 1  — 1
Legenda
— Nije učestvovao
DNF Nije završio

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Froidevaux, Mathias (11. 7. 2008). „The Swiss Spartacus gears up for success”. swissinfo. SRG SSR. Arhivirano iz originala 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  2. ^ a b „Fabian Cancellara”. SR/Olympic Sports. Sports-Reference.com. Arhivirano iz originala 4. 11. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  3. ^ a b v g „Fabian Cancellara”. RadioShack-Leopard. Arhivirano iz originala 27. 7. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  4. ^ Meadows, Mark (5. 7. 2012). „Winning the Tour is a dream, not a goal – Cancellara”. Reuters. Arhivirano iz originala 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  5. ^ a b Pickering, Ed (30. 3. 2016). „Tom Boonen & Fabian Cancellara: the greatest Classics rivalry ever?”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  6. ^ a b „Fabian Cancellara”. ESPN.com. ESPN. Associated Press. Arhivirano iz originala 13. 8. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  7. ^ a b v g „Fabian Cancellara: Rider Profile”. Cycling Weekly. IPC Media Ltd. 20. 6. 2011. Arhivirano iz originala 19. 12. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  8. ^ a b v g d Edward Pickering (6. 11. 2010). „Fabian Cancellara Interview: Fabian the fabulous”. Cycle Sport. IPC Media Sports & Leisure. Arhivirano iz originala 1. 1. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  9. ^ a b „Fabian Cancellara”. Cycling Archives. de Wielersite. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  10. ^ Maloney, Tim. „Mega Mapei wants to regain top spot in '02”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 15. 5. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  11. ^ Fabio (5. 12. 2002). „Giorgio Squinzi: Mapei's anti-doping crusader”. Daily Peloton. Arhivirano iz originala 4. 2. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  12. ^ „Rider transfers for 2002–2003”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 23. 12. 2002. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  13. ^ „Bettini wins his first Tour of Med”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 16. 2. 2003. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  14. ^ a b Jones, Jeff (6. 4. 2003). „Van Petegem strikes back”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  15. ^ „Swiss timing rules Romandie prologue”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 29. 4. 2003. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  16. ^ Jones, Jeff (4. 5. 2003). „Hamilton saves the best till last”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  17. ^ Jones, Jeff (24. 5. 2003). „Rogers takes lead with strong time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  18. ^ Jones, Jeff (16. 6. 2003). „Cancellara storms home”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  19. ^ a b „Cancellara does more than time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 2. 2004. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  20. ^ „Success for Cancellara”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 22. 3. 2004. Arhivirano iz originala 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  21. ^ Chris Henry (4. 4. 2004). „Mooi win for Wesemann”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 28. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  22. ^ a b Henry, Chris (11. 4. 2004). „"Otroligt!" Bäckstedt gets his dream win in Roubaix”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 1. 11. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  23. ^ „Stage 4 – May 29: Bettembourg-Bettembourg ITT, 9.8 km”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 29. 5. 2004. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  24. ^ a b v g „Olympics Athlete – Fabian Cancellara”. ESPN.com. ESPN. Associated Press. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  25. ^ a b Maloney, Tim (3. 7. 2004). „Un bravo ragazzo: Cancellara crushes in Tour prologue”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  26. ^ Maloney, Tim (5. 7. 2004). „Norway does it Thor's way”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 17. 5. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  27. ^ a b Maloney, Tim (29. 9. 2004). „Mick makes it real this time”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  28. ^ a b Maloney, Tim (3. 10. 2004). „Hat-trick for Freire in Verona”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  29. ^ Quénet, Jean-François (10. 3. 2005). „Fabian Cancellara puts the hammer down”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 25. 06. 2020. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  30. ^ „No problems for Contador”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 25. 3. 2005. Arhivirano iz originala 11. 12. 2013. g. Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  31. ^ Maloney, Tim (3. 4. 2005). „Flahute Fiesta! Tom Boonen wins Ronde Van Vlaanderen”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  32. ^ Tan, Anthony; Maloney, Tim (10. 4. 2005). „Boonen does the double”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 20. 6. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  33. ^ „More Fassa success”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 1. 6. 2005. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  34. ^ „Stage 5 – June 5: Wiltz-Diekirch, 155 km”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 6. 2005. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  35. ^ „Start list”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 9. 11. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  36. ^ Jones, Jeff (31. 7. 2005). „Pippo pips Paolini in Hamburg”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  37. ^ Stokes, Shane; Alvarez Macias, Hernan (22. 9. 2005). „Gutierrez and Cancellara take silver and bronze”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 22. 6. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  38. ^ Stokes, Shane; Alvarez Macias, Hernan (25. 9. 2005). „Très bon Boonen”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 23. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  39. ^ a b Jones, Jeff; Stokes, Shane (25. 7. 2005). „Latest Cycling News for July 22, 2005”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  40. ^ „Rider transfers for 2005–2006”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 9. 11. 2005. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  41. ^ Maloney, Tim (12. 3. 2006). „Cancellara takes stormy weather time test”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  42. ^ Maloney, Tim (18. 3. 2006). „And the angels sing: Pozzato power wins Milano-Sanremo for Quick.Step”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 20. 1. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  43. ^ a b Jones, Jeff (25. 3. 2006). „Boonen equals Raas”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 20. 6. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  44. ^ a b Jones, Jeff; Decaluwé, Brecht (2. 4. 2006). „Tommeke is King of Flanders, again”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 5. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  45. ^ a b Kröner, Hedwig; Jones, Jeffe (9. 4. 2006). „The mean machine takes first Roubaix win for CSC”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 31. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  46. ^ „Cancellara continues where he left off”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 15. 5. 2006. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  47. ^ „Start list”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 1. 7. 2006. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  48. ^ „Cancellara wins solo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 3. 8. 2006. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  49. ^ „Stage 5 – August 5: Helsingør ITT, 14 km”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 8. 2006. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  50. ^ „Stage 6 – August 6: Gilleleje – Frederiksberg, 155 km”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 6. 8. 2006. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  51. ^ Stokes, Shane (26. 8. 2006). „Team CSC muy rápido”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 10. 12. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  52. ^ Kröner, Hedwig (21. 9. 2006). „Fabian, the superman”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 10. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  53. ^ Kröner, Hedwig (24. 9. 2006). „Bettini adds rainbow to gold”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 17. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  54. ^ Zalewski, Mark (23. 2. 2007). „Leipheimer puts stamp on California: "It's my turn!"”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 1. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  55. ^ Maloney, Tim (24. 3. 2007). „Oscar the Cat takes his second Sanremo win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 21. 10. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  56. ^ Brown, Gregor (31. 3. 2007). „Boonen follows in the footsteps of Van Looy”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 21. 10. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  57. ^ Brown, Gregor; Decaluwé, Brecht (8. 4. 2007). „Ballan blasts Hoste for monumental win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  58. ^ Brown, Gregor; Decaluwé, Brecht (15. 4. 2007). „O'Grady the great!”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 21. 10. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  59. ^ Stokes, Shane (16. 6. 2007). „World TT champ back on track”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 7. 1. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  60. ^ a b Stokes, Shane (24. 6. 2007). „Flying Karpets grabs Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 7. 1. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  61. ^ Stokes, Shane (19. 6. 2007). „Schleck king of the Virages once more”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 11. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  62. ^ Maloney, Tim (7. 7. 2007). „Rainbow fades to yellow in London Town”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  63. ^ a b Brown, Gregor; Weislo, Laura (9. 7. 2007). „Steegmans and Boonen rule Belgian finish”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  64. ^ Brown, Gregor; Weislo, Laura (10. 7. 2007). „Maillot Jaune Cancellara jumps clear”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  65. ^ Brown, Gregor; Decaluwé, Brecht (14. 7. 2007). „Gerdemann scores one for the new breed”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  66. ^ Brown, Gregor (27. 9. 2007). „Cancellara reigns as World Champion”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  67. ^ „Final Results – Elite Men's Road Race” (PDF). Union Cycliste Internationale. 30. 9. 2007. Arhivirano (PDF) iz originala 30. 3. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  68. ^ Brown, Gregor (30. 9. 2007). „Italian Paolo Bettini prevails in Stuttgart”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 1. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  69. ^ Zalewski, Mark (17. 2. 2008). „Cancellara burns through California prologue”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 20. 7. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  70. ^ Brown, Gregor (8. 3. 2008). „Cancellara tops Ballan in Eroica duel”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 3. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  71. ^ Brown, Gregor (16. 3. 2008). „World Champ Cancellara does the double”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 22. 3. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  72. ^ Brown, Gregor (18. 3. 2008). „Chicchi kicks in wet Tirreno finale”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 21. 6. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  73. ^ Brown, Gregor (22. 3. 2008). „Cancellara fires to win Sanremo solo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 20. 1. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  74. ^ a b Brown, Gregor (13. 4. 2008). „Tom Boonen blasts clash of the titans”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  75. ^ Westemeyer, Susan (4. 6. 2008). „Cancellara fastest in Luxembourg”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  76. ^ Stokes, Shane (20. 6. 2008). „Cancellara hoofs it to solo Swiss success”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  77. ^ a b Brown, Gregor (22. 6. 2008). „Cancellara repeats, Kreuziger takes overall”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 3. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  78. ^ „Tour de France 2008 – Start Lists”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  79. ^ „Sastre and Steegmans speed to success”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 27. 7. 2008. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  80. ^ George, Sue; Weislo, Laura (7. 10. 2008). „Piepoli and Schumacher Tour de France samples positive for CERA”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 27. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  81. ^ a b Atkins, Ben (9. 8. 2008). „Sánchez takes gold in Spanish master-class”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 3. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  82. ^ a b „IOC Executive Board decision regarding Davide Rebellin” (PDF). International Olympic Committee. www.olympic.org. 11. 11. 2009. Arhivirano (PDF) iz originala 21. 2. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  83. ^ „Kolobnev still waiting for Olympic bronze”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 21. 1. 2010. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  84. ^ a b v „Cancellara receives silver medal from Beijing Olympic road race”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 18. 12. 2010. Arhivirano iz originala 29. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  85. ^ a b Brown, Gregor (13. 8. 2008). „Cancellara realises dream with Olympic TT gold”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 3. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  86. ^ „Cancellara takes a pass on worlds”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 22. 9. 2008. Arhivirano iz originala 18. 3. 2009. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  87. ^ Hymas, Peter (8. 12. 2008). „Cancellara Swiss Male Athlete of the Year”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 27. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  88. ^ Zalewski, Mark (14. 2. 2009). „Cancellara tops in California capital”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  89. ^ Brown, Gregor (26. 2. 2009). „Tirreno-Adriatico kicks off Italy's grand races”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 2. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  90. ^ Brown, Gregor (16. 3. 2009). „Scarponi takes Tirreno's Camerino stage and overall lead”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 2. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  91. ^ „Devolder repeats win in Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 16. 3. 2009. Arhivirano iz originala 4. 4. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  92. ^ Weislo, Laura; Decaluwé, Brecht (12. 4. 2009). „Boonen's magical third!”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  93. ^ Westemeyer, Susan (12. 4. 2009). „Cancellara roars to Suisse lead”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  94. ^ Westemeyer, Susan (16. 6. 2009). „Breschel wins from nine-man break”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  95. ^ Westemeyer, Susan (18. 6. 2009). „Cavendish sprints ahead in Bad Zurzach”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  96. ^ Brown, Gregor (20. 6. 2009). „Martin conquers Crans-Montana”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  97. ^ a b Brown, Gregor (21. 6. 2009). „Cancellara captures Suisse victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 1. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  98. ^ „European championships: Boonen claims Belgian road crown; France gets Champion”. Velo News. Competitor Group, Inc. 29. 6. 2009. Arhivirano iz originala 10. 9. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  99. ^ Tan, Anthony (4. 7. 2009). „Cancellara motors in Monaco parade”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 13. 5. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  100. ^ Tan, Anthony (1. 7. 2009). „Fellu wins first mountainous stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  101. ^ Tan, Anthony (26. 7. 2009). „Cavendish celebrates with number six on the Champs-Élysées”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  102. ^ Brown, Gregor (27. 8. 2009). „Cancellara motors to win in Vuelta's opening time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  103. ^ Clarke, Les (1. 9. 2009). „Greipel wins a wet, classic Vuelta stage to Liège”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  104. ^ „Spanish sun shines on Greipel”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 3. 9. 2009. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  105. ^ Stokes, Shane (5. 9. 2009). „Cancellara rules wet time trial in Valencia, re-takes overall lead”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  106. ^ Westemeyer, Susan (6. 9. 2009). „Cunego conquers Vuelta's first mountain finish, Evans takes lead”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  107. ^ „Cunego conquers La Pandera”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 13. 9. 2009. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  108. ^ Brown, Gregor (26. 9. 2009). „Cunego Worlds favourite on Mendrisio's climbers' course”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 3. 7. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  109. ^ a b Moore, Richard (24. 9. 2009). „Cancellara storms to third World time trial title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 4. 7. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  110. ^ „Time Trial Men Elite Results”. Union Cycliste Internationale. 24. 9. 2009. Arhivirano iz originala 24. 9. 2009. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  111. ^ a b Moore, Richard (27. 9. 2009). „Evans becomes road World Champion in Mendrisio”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 3. 7. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  112. ^ „Men's Road Race Results”. Union Cycliste Internationale. 27. 9. 2009. Arhivirano iz originala 27. 9. 2009. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  113. ^ a b Farrand, Stephen (19. 2. 2010). „Boasson Hagen blasts to time trial win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 3. 7. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  114. ^ „Boasson Hagen speeds to final stage victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 16. 3. 2010. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  115. ^ Tyler, Richard (20. 3. 2010). „Freire gives Oscar-winning performance in Milan - San Remo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  116. ^ Decaluwé, Brecht (27. 3. 2010). „Cancellara claims E3 Prijs Vlaanderen – Harelbeke”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 26. 5. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  117. ^ a b v g d Decaluwé, Brecht (4. 4. 2010). „The sun shines for the Swiss champion in Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 30. 5. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  118. ^ „Fabian Cancellara wins the Tour of Flanders”. The Guardian. 4. 4. 2010. Arhivirano iz originala 8. 4. 2010. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  119. ^ Tyler, Richard (4. 4. 2010). „Cancellara dreams of all winning all five of cycling monuments”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 31. 5. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  120. ^ a b v Decaluwé, Brecht (11. 4. 2010). „Cancellara crowned king of the cobbled Classics”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 27. 8. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  121. ^ MacLeary, John (10. 4. 2010). „Paris–Roubaix 2010: Fabian Cancellara blows away rivals to win second successive Classic”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 5. 7. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  122. ^ „Cancellara will take a pass on remaining classics”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 15. 4. 2010. Arhivirano iz originala 10. 8. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  123. ^ Weislo, Laura (23. 5. 2010). „Hesjedal wins Amgen Tour of California finale”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  124. ^ „Cancellara time trials to win in Tour de Suisse opener”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 12. 6. 2010. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  125. ^ Benson, Daniel (14. 6. 2010). „Fränk Schleck wins Schwarzenburg”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  126. ^ Benson, Daniel (20. 6. 2010). „Fränk Schleck wins Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 16. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  127. ^ „Cancellara wins prologue time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 3. 7. 2010. Arhivirano iz originala 1. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  128. ^ Clarke, Les (5. 7. 2010). „Chavanel takes stage and yellow in Spa”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 16. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  129. ^ Clarke, Les (6. 7. 2010). „Carnage on the cobbles!”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  130. ^ Moore, Richard (10. 7. 2010). „Chavanel races to victory in first mountains stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 16. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  131. ^ Kröner, Hedwig (24. 7. 2010). „Contador bests Schleck, remains in yellow”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 15. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  132. ^ Tan, Anthony (25. 7. 2010). „Tres victorias de Francia para Contador!”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  133. ^ Tan, Anthony (6. 2. 2012). „Andy Schleck expresses sadness for Alberto Contador as he prepares to be crowned 2010 Tour de France winner”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  134. ^ Farrand, Stephen (15. 9. 2010). „Velits blitzes time trial as Rodriguez blows”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  135. ^ Ryan, Barry (17. 9. 2010). „Gilbert triumphs in Toledo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  136. ^ a b Jones, Rob (30. 9. 2010). „Cancellara takes record breaking fourth time trial title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 16. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  137. ^ Jones, Rob (3. 10. 2010). „King Thor roars to Worlds victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 15. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  138. ^ „New team signs Fabian Cancellara”. ESPN.com. ESPN. Associated Press. 30. 11. 2010. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  139. ^ Ryan, Barry (6. 2. 2011). „Boom blasts to victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  140. ^ Ryan, Barry (11. 2. 2011). „Guardini wins in Doha Corniche as Renshaw takes overall”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  141. ^ „Gesink thunders to time trial victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 19. 2. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  142. ^ „Cavendish gets off the mark in Mattrah”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 20. 2. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  143. ^ „Gilbert sparkles on Strade Bianche”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 3. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  144. ^ a b Farrand, Stephen (15. 3. 2011). „Cancellara crushes final Tirreno stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 18. 3. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  145. ^ Ryan, Barry (19. 3. 2011). „Goss wins Milan-San Remo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  146. ^ Decaluwé, Brecht. „Cancellara favourite in E3 as Boonen heads to Gent-Wevelgem”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  147. ^ „Cancellara the man to beat at Tour of Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 3. 10. 2010. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  148. ^ a b v g Rogers, Neal (3. 4. 2011). „Fabian Cancellara looks back at 'an amazing race'”. VeloNews. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 29. 05. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  149. ^ „Paris–Roubaix 2011 Preview”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  150. ^ „Cancellara cruises to victory in late solo breakaway”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 26. 3. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  151. ^ a b v g d Decaluwé, Brecht (19. 2. 2011). „Nuyens makes his big break through”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  152. ^ a b v Decaluwé, Brecht (10. 4. 2011). „Van Summeren solos to gutsy victory at Paris–Roubaix”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  153. ^ „Cancellara crushes in Luxembourg prologue”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 1. 6. 2011. Arhivirano iz originala 2. 9. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  154. ^ „Gerdemann doubles up in Luxembourg”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 3. 6. 2011. Arhivirano iz originala 2. 9. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  155. ^ „Feillu finally gets his win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 6. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  156. ^ Westemeyer, Susan (11. 6. 2011). „Cancellara wins Tour de Suisse opener”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 4. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  157. ^ Farrand, Stephen (12. 6. 2011). „Soler climbs to stage win atop Crans-Montana”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 4. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  158. ^ Ryan, Barry (19. 6. 2011). „Leipheimer erases deficit to Cunego, wins overall work=Cyclingnews.com”. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 17. 10. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  159. ^ „Cancellara beats BMC to take the title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 26. 6. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  160. ^ Clarke, Les (3. 7. 2011). „Garmin-Cervelo wins team time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  161. ^ a b Clarke, Les (23. 7. 2011). „Evans conquers all with picture perfect time trial work=Cyclingnews.com”. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  162. ^ Ryan, Barry (24. 7. 2011). „Cadel Evans wins 2011 Tour de France”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  163. ^ Clarke, Les (20. 8. 2011). „Leopard Trek claims team time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  164. ^ Benson, Daniel (29. 8. 2011). „Martin smashes Vuelta time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  165. ^ Clarke, Les (7. 9. 2011). „Froome outduels Cobo on Peña Cabarga”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  166. ^ Hymas, Peter (21. 9. 2011). „Martin wins his first elite men's time trial world championship”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  167. ^ „Results / Résultats: Time Trial Elite Men / Contre la montre Hommes Elite” (PDF). Sport Result. Tissot Timing. 21. 9. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  168. ^ Cossins, Peter (25. 9. 2011). „Cavendish sprints out of nowhere to Worlds victory ahead of Goss”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  169. ^ „Final Results / Résultats finaux: Men's Road Race / Course en ligne – Hommes” (PDF). Sport Result. Tissot Timing. 25. 9. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  170. ^ Rabinson, Mark (8. 2. 2012). „Boonen too good for Veelers and Cancellara in Qatar thriller”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  171. ^ Rabinson, Mark (10. 2. 2012). „Démare opens professional account in Doha”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  172. ^ Ryan, Barry (19. 2. 2012). „Velits wins 2012 Tour of Oman”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  173. ^ Benson, Daniel (3. 3. 2012). „Fabian Cancellara wins Strade Bianche”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  174. ^ „Nibali triumphs at Tirreno-Adriatico”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 13. 3. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  175. ^ Westemeyer, Susan (17. 3. 2012). „Gerrans wins in Milan-San Remo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  176. ^ Houssain, Ronan (23. 3. 2012). „Boonen victorious at E3 Prijs Vlaanderen-Harelbeke”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  177. ^ „Boonen wins Gent-Wevelgem”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 25. 3. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  178. ^ „Cancellara crashes out of Tour of Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 1. 4. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  179. ^ RadioShack Leopard Trek (2. 4. 2012). „@RSLT status”. Twitter. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  180. ^ Houssain=, Ronan (1. 4. 2012). „Boonen wins 2012 Tour of Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  181. ^ „Rogers extends leads in Bayern Rundfarht”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 26. 5. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  182. ^ „Petacchi sprints to final stage win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 27. 5. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  183. ^ „Cancellara was unsure of his form before Tour de Suisse time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 10. 6. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  184. ^ Westemeyer, Susan (9. 6. 2012). „Sagan wins stage 1 at Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  185. ^ „Kessiakoff wins time trial in Gossau”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 15. 6. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  186. ^ Ryan, Barry (17. 6. 2012). „Costa wins Tour de Suisse overall”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  187. ^ Ryan, Barry (13. 6. 2012). „Schleck confirms he will miss Tour de France”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  188. ^ Benson, Daniel (30. 6. 2012). „Cancellara wins 2012 Tour de France prologue in Liège”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 2. 7. 2012. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  189. ^ Westemeyer, Susan (1. 7. 2012). „Sagan triumphs in Seraing”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  190. ^ a b Cossins, Peter (5. 7. 2012). „Cancellara: Winning The Tour Is A Dream Not A Goal”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  191. ^ „Froome wins stage 7 of the Tour; Wiggins takes the overall lead”. Velo News. Competitor Group, Inc. 7. 7. 2012. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  192. ^ Benson, Daniel (9. 7. 2012). „Wiggins crushes time trial in Besançon”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  193. ^ „Cancellara withdraws from Tour de France”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 12. 7. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  194. ^ „Tour de France 2012: Fabian Cancellara withdraws from race ahead of 11th stage to attend birth of his child”. The Daily Telegraph. 12. 7. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  195. ^ „Cancellara heads to hospital after Olympic road race”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 28. 7. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  196. ^ „No broken bones for Fabian Cancellara after crash”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 29. 7. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  197. ^ „Cancellara confirmed to start in Olympic time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 30. 7. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  198. ^ Weislo, Laura (1. 8. 2012). „Bradley Wiggins wins Olympic time trial gold”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  199. ^ „Cancellara puts an end to 2012 season”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 23. 8. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  200. ^ Newill, Ryan (9. 4. 2013). „Cobbled conclusions: Cancellara finds glory, Omega Pharma struggles”. Velo News. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  201. ^ Ryan, Barry (8. 2. 2012). „Tour of Qatar: Cavendish wins final stage and overall”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  202. ^ Farrand, Stephen (16. 2. 2013). „Bouhanni wins final stage of Tour of Oman”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  203. ^ Farrand, Stephen (2. 3. 2013). „Moser thrills tifosi with Strade Bianche win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  204. ^ a b Benson, Daniel (12. 3. 2013). „World champion Tony Martin wins final Tirreno time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  205. ^ a b v g d „Gerald Ciolek wins Milan-San Remo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 18. 3. 2013. Arhivirano iz originala 20. 3. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  206. ^ „Peter Sagan looks like the man to beat at 2013 Milano-Sanremo”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 16. 3. 2013. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  207. ^ MacLeary, John (15. 3. 2013). „Milan-Sanremo 2013: race preview”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  208. ^ „Cancellara wins E3 Harelbeke 2013”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 22. 3. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  209. ^ Benson, Daniel. „Cancellara, Sagan and Boonen headline”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  210. ^ a b v Decaluwé, Brecht (31. 3. 2013). „Cancellara wins Tour of Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  211. ^ „Switzerland's Fabian Cancellara wins Tour of Flanders for second time”. The Guardian. 31. 3. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  212. ^ Brown, Gregor (3. 4. 2013). „Cancellara's Paris-Roubaix threatened by Scheldeprijs crash”. VeloNews. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 24. 12. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  213. ^ Beaudin, Matthew (4. 4. 2013). „Cancellara crashes during Paris-Roubaix recon”. VeloNews. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  214. ^ Benson, Daniel. „Paris-Roubaix Preview: Can anyone stop Fabian Cancellara?”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Arhivirano iz originala 9. 4. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  215. ^ Smith, Sophie; Wynn, Nigel (4. 4. 2013). „Paris-Roubaix 2013: The Big Preview”. Cycling Weekly. IPC Media Ltd. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  216. ^ a b v „Cancellara wins his third Paris–Roubaix”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 7. 4. 2013. Arhivirano iz originala 10. 4. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  217. ^ a b „Fabian Cancellara wins 2013 Paris-Roubaix”. VeloNews. San Diego, U.S.: Competitor Group, Inc. 7. 4. 2013. Arhivirano iz originala 09. 04. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  218. ^ „No Giro or Tour for Cancellara?”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 17. 4. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  219. ^ Brown, Gregor (18. 4. 2013). „Fabian Cancellara to skip Giro d'Italia and Tour de France”. Cycling Weekly. IPC Media Ltd. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  220. ^ „Double success for Martin in Tour of Belgium”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 24. 5. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  221. ^ Hymas, Peter (26. 5. 2013). „Tony Martin wins the 2013 Tour of Belgium”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  222. ^ Österreich Rundfahrt (7. 6. 2013). „@TourOfAustria”. Twitter. Pristupljeno 5. 4. 2019.  Nepoznati parametar |DUPLICATE_date= ignorisan (pomoć)
  223. ^ Pretot, Julien (8. 6. 2013). „No Tour de France ride for Fabian Cancellara”. stuff.co.nz. Fairfax New Zealand Limited. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  224. ^ „Meyer wins time trial opener in Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 8. 6. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  225. ^ Wynn, Nigel (13. 6. 2013). „Gregory Rast wins Tour de Suisse stage six from breakaway”. Cycling Weekly. IPC Media. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  226. ^ Cancellara, Fabian (13. 6. 2013). „@f_cancellara”. Twitter. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  227. ^ Farrand, Stephen (16. 6. 2013). „Costa repeats as Tour de Suisse champion”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  228. ^ „Cancellara claims 8th national time trial title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 19. 6. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  229. ^ „Cancellara, Westra, Van Dijk win national TT titles”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 19. 6. 2013. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  230. ^ „Schär adds another national title to BMC tally”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 23. 6. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  231. ^ „Cancellara signs with Trek for three years”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 1. 7. 2013. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  232. ^ „Cancellara wins Tour of Austria time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 6. 7. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  233. ^ „Bertazzo sprints to final stage win in Tour of Austria”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 7. 7. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  234. ^ Farrand, Stephen (27. 7. 2013). „Gallery: Cancellara, Hushovd and Phinney star at the Tour of Poland”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  235. ^ Hymas, Peter (27. 7. 2013). „Ulissi wins opening stage at Tour of Poland”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  236. ^ „Wiggins wins Tour of Poland time trial”. Cycling Weekly. IPC Media. 3. 8. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  237. ^ „Cancellara misses out on goal of winning time trial but believes Poland is good foundation for worlds”. VeloNation. VeloNation LLC. 3. 8. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  238. ^ „Astana wins stage 1 of the 2013 Vuelta a España”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 24. 8. 2013. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  239. ^ „Moreno attacks late for Vuelta stage win in Fisterra”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 27. 8. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  240. ^ „Cancellara wins stage 11 TT at 2013 Vuelta a España”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 4. 9. 2013. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  241. ^ „Cancellara withdraws from Vuelta”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 12. 9. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  242. ^ Farrand, Stephen (28. 9. 2013). „Cancellara ready for a showdown at the world championships”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  243. ^ Farrand, Stephen (22. 9. 2013). „Tuscany welcomes the Worlds”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  244. ^ Weislo, Laura (22. 9. 2013). „Omega Pharma Quick Step wins elite men's time trial world championship”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  245. ^ Davis, Justin (25. 9. 2013). „Martin wins 2013 world time trial title”. VeloNews. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  246. ^ a b v Ryan, Barry (29. 9. 2013). „Rui Costa wins men's road race world championship”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  247. ^ „Team: Cancellara will attempt hour record in 2014”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 24. 12. 2013. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  248. ^ Wynn, Nigel (4. 2. 2014). „Mark Cavendish and Fabian Cancellara line up for Dubai Tour”. Cycling Weekly. IPC Media Ltd. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  249. ^ „Dubai Tour stage 1: Taylor Phinney wins time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 2. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  250. ^ O'Shea, Sadhbh (8. 2. 2014). „Dubai Tour: Marcel Kittel wins the final stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  251. ^ „Tour of Qatar: Hepburn wins the time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 11. 2. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  252. ^ Ryan, Barry (14. 2. 2014). „Tour of Qatar: Démare wins stage 6”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  253. ^ Farrand, Stephen (23. 2. 2014). „Greipel wins final stage of Tour of Oman”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  254. ^ „Startlist: 2014 Strade Bianche”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 6. 3. 2014. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  255. ^ Benson, Daniel (8. 3. 2014). „Kwiatkowski wins Strade Bianche”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  256. ^ „Tirreno-Adriatico 2014”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 12. 3. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  257. ^ Hymas, Peter (18. 3. 2014). „Contador wins Tirreno-Adriatico”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  258. ^ „Kristoff wins Milan-San Remo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 23. 3. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  259. ^ „Alexander Kristoff wins a wet, wild finale at Milano-Sanremo”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 23. 3. 2014. Arhivirano iz originala 13. 04. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  260. ^ „Sagan victorious in E3 Harelbeke”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 28. 3. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  261. ^ Hood, Andrew (28. 3. 2014). „Cancellara watches for important lessons on unlucky day at E3 Harelbeke”. VeloNews. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  262. ^ „Gent-Wevelgem 2014”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 30. 3. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  263. ^ „Degenkolb wins Gent-Wevelgem”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 30. 3. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  264. ^ „Results: 2014 Gent-Wevelgem”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 30. 3. 2014. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  265. ^ a b v „Cancellara wins the 2014 Tour of Flanders”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 6. 4. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  266. ^ a b v g „Fabian Cancellara wins a rugged Tour of Flanders”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 6. 4. 2014. Arhivirano iz originala 23. 04. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  267. ^ „Kittel wins the 2014 Scheldeprijs”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 9. 4. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  268. ^ „Niki Terpstra solos to triumph on the Roubaix velodrome”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 13. 4. 2014. Arhivirano iz originala 25. 05. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  269. ^ a b v Decaluwé, Brecht (13. 4. 2014). „Terpstra wins Paris-Roubaix with late solo attack”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  270. ^ „Bayern Rundfahrt: Thomas takes over in time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 31. 5. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  271. ^ „Bennett wins final Bayern Rundfahrt stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 1. 8. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  272. ^ „Martin wins opening time trial at Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 14. 6. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  273. ^ O'Shea, Sadhbh (20. 6. 2014). „Tour de Suisse: Martin victorious in stage 7 time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  274. ^ Frattini, Kristen (22. 6. 2014). „Costa wins the Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  275. ^ „Cancellara repeats as Swiss time trial champion”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 25. 6. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  276. ^ „Elmiger claims Swiss national title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 29. 6. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  277. ^ Ryan, Barry (9. 7. 2014). „Tour de France: Boom the master of the pavé”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  278. ^ Ryan, Barry (13. 6. 2014). „Tour de France: Tony Martin wins in Mulhouse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  279. ^ Weislo, Laura (22. 6. 2014). „10 years of Fabian Cancellara's storied Tour de France career”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  280. ^ O'Shea, Sadhbh (13. 8. 2014). „Dumoulin wins Eneco Tour time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  281. ^ Benson, Daniel (16. 8. 2014). „Wellens wins stage 6 at Eneco Tour”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  282. ^ Benson, Daniel (2. 9. 2014). „Vuelta a España: Quintana crashes out of race lead in time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  283. ^ „Vuelta a España: Degenkolb wins in A Coruña”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 10. 9. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  284. ^ Westemeyer, Susan (11. 9. 2014). „Vuelta a España: Aru wins stage 18”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  285. ^ „Cancellara leaves Vuelta a España to prepare for Worlds”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 11. 9. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  286. ^ „Cancellara to skip time trial at road worlds”. SportsNet. Associated Press. 4. 9. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  287. ^ Fotheringham, Alasdair (21. 9. 2014). „World Championships: BMC win men's TTT”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  288. ^ Benson, Daniel (28. 9. 2014). „World Championships: Michal Kwiatkowski wins road race gold”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  289. ^ „Pelucchi sprints to Trofeo Palma victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 1. 2. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  290. ^ Farrand, Stephen (10. 2. 2015). „Terpstra nets double victory in Tour of Qatar time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  291. ^ „Sam Bennett wins final stage of Tour of Qatar”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 13. 2. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  292. ^ „Cancellara wins Tour of Oman stage 2, takes overall lead”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 18. 2. 2015. Arhivirano iz originala 01. 06. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  293. ^ O'Shea, Sadhbh (22. 2. 2015). „Brändle wins final stage of Tour of Oman”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  294. ^ „Stybar wins 2015 Strade Bianche”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 7. 3. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  295. ^ Frattini, Kristen (11. 3. 2015). „Tirreno-Adriatico: Malori wins opening individual time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  296. ^ Farrand, Stephen (18. 3. 2015). „Cancellara celebrates his birthday early with Tirreno-Adriatico TT win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  297. ^ „Tirreno-Adriatico: Quintana wins overall”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 17. 3. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  298. ^ Ryan, Barry (22. 3. 2015). „Degenkolb wins Milan-San Remo”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  299. ^ „Thomas solos away from Stybar to win E3 Harelbeke”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 27. 3. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  300. ^ Benson, Daniel (27. 3. 2015). „Classics over for Cancellara after E3 Harelbeke crash”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  301. ^ Quénet, Jean-François (31. 5. 2015). „Tour des Fjords: Boasson Hagen wins final stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 
  302. ^ „Tom Dumoulin wins opening time trial at Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 13. 6. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  303. ^ „Dumoulin wins Tour de Suisse time trial opener”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 13. 6. 2015. Arhivirano iz originala 15. 06. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  304. ^ Clarke, Stuart (21. 6. 2015). „Geraint Thomas falls just short of Tour de Suisse title as Spilak wins overall”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  305. ^ Decaluwé, Brecht (4. 7. 2015). „Cancellara misses Tour de France yellow jersey by six seconds”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  306. ^ a b „Tour de France: Greipel wins storm-swept stage to Neeltje Jans”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 5. 7. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  307. ^ Woodpower, Zeb (6. 7. 2015). „Tour de France: Rodriguez wins on the Mur de Huy”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  308. ^ „Cancellara abandons Tour de France after fracturing vertebrae in high-speed crash”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 6. 7. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  309. ^ a b „Cancellara ruled out of World Championships in Richmond”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 3. 9. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  310. ^ „Mollema takes Japan Cup victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Future plc. 18. 10. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  311. ^ Clarke, Stuart (11. 11. 2015). „Fabian Cancellara announces retirement date”. Cycling Weekly. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  312. ^ Farrand, Stephen (29. 1. 2016). „Challenge Mallorca: Brambilla solos to victory in Port de Andratx”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  313. ^ Frattini, Kirsten (30. 1. 2016). „Cancellara shows early-season form after surprise win in Mallorca”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  314. ^ „Dubai Tour: Lobato wins on Hatta Dam”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 5. 2. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  315. ^ „Dubai Tour: Kittel wins final stage to claim overall victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 6. 2. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  316. ^ „Volta ao Algarve: Cancellara wins stage 3 time trial in Sagres”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 19. 2. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  317. ^ „Volta ao Algarve: Thomas takes overall victory as Contador wins the final stage”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 21. 2. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  318. ^ Wynn, Nigel (7. 5. 2021). „Fabian Cancellara wins Strade Bianche for a third time”. Cycling Weekly. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  319. ^ „Cancellara etches his name in Strade Bianche history”. sbs.com.au. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  320. ^ „Strade Bianche dedicates white road sector to Cancellara”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 3. 3. 2017. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  321. ^ a b Brown, Gregor. „Cancellara likes his odds in Sanremo lottery”. Velonews.com. Arhivirano iz originala 13. 10. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  322. ^ „Tirreno-Adriatico: Van Avermaet claims overall victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 15. 3. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  323. ^ „Milan-San Remo: Demare takes upset win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 19. 3. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  324. ^ a b v „Kwiatkowski wins E3 Harelbeke over Sagan”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 25. 3. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  325. ^ Houssain, Ronan (27. 3. 2016). „Sagan wins Gent-Wevelgem”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  326. ^ a b v „Peter Sagan storms to Tour of Flanders win”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 3. 4. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  327. ^ Benson, Daniel; Farrand, Stephen Farrand (6. 4. 2016). „Kittel beats Cavendish to win Scheldeprijs”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  328. ^ a b v Decaluwé, Brecht; O'Shea, Sadhbh (10. 4. 2016). „Hayman wins Paris-Roubaix”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  329. ^ Benson, Daniel (15. 5. 2016). „d'Italia: Roglic wins Chianti time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  330. ^ „Cancellara abandons Giro d'Italia”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 15. 5. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  331. ^ Fletcher, Patrick (17. 5. 2016). „d'Italia: Ciccone wins stage 10”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  332. ^ „Tour de Suisse: Cancellara claims prologue victory”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 11. 6. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  333. ^ Ryan, Barry (18. 6. 2016). „Jon Izaguirre wins Tour de Suisse time trial”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  334. ^ „López wins Tour de Suisse”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 19. 6. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  335. ^ „Cancellara wins Swiss time trial title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 22. 6. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  336. ^ „Fumeaux wins Swiss road race title”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. 26. 6. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  337. ^ Frattini, Kristen (15. 7. 2016). „de France: Dumoulin wins stage 13 time trial in Pont-d'Arc”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  338. ^ Austen, Ian (18. 7. 2016). „In His Final Tour de France, Fabian Cancellara Falls Short of a Win at Home”. The New York Times. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  339. ^ Frattini, Kristen (20. 7. 2016). „Tour de France: Cancellara bids early adieu to focus on Rio Olympics”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  340. ^ Benson, Daniel (6. 8. 2016). „Van Avermaet wins gold in men's road race at Olympic Games”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  341. ^ O'Shea, Sadhbh (10. 8. 2016). „Olympic Games: Cancellara wins gold in men's time trial”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  342. ^ „Cancellara Bids Adieu in Japan Cup Criterium”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 22. 10. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  343. ^ a b v Austen, Ian (4. 6. 2010). „Batteries Power New Talk of Cheating in Cycling”. The New York Times. Associated Press. Arhivirano iz originala 5. 6. 2010. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  344. ^ a b v g d đ „Fabian Cancellara calls motorized bike claims 'stupid,' as UCI looks at scanning bikes”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 1. 6. 2010. Arhivirano iz originala 8. 9. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  345. ^ a b Mackey, Robert (5. 6. 2010). „Cycling Allegation Propelled by Video Analysis on YouTube”. The Lede. Arhivirano iz originala 4. 12. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  346. ^ Gruber, Jered (1. 6. 2010). „Cancellara denies bike motor story, others debate the issue”. VeloNation. VeloNation LLC. Arhivirano iz originala 10. 8. 2014. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  347. ^ „Motor doping is happening, and we've tested it”. Cyclist. Dennis Publishing LLC. 24. 11. 2017. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  348. ^ „Cycling hit by 'mechanical doping' claims”. BBC Sport. London: BBC. 3. 6. 2010. Arhivirano iz originala 6. 6. 2010. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  349. ^ „Tom Boonen addresses 2010 Fabian Cancellara motor speculation”. CyclingTips. 7. 4. 2018. Arhivirano iz originala 14. 06. 2018. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  350. ^ Fabian Cancellara (14. 7. 2012). „@f_cancellara”. Twitter. Arhivirano iz originala 15. 10. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  351. ^ Fabian Cancellara (14. 7. 2012). „@f_cancellara”. Twitter. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 5. 4. 2019. 
  352. ^ „Fabian Cancellara joins Swiss Racing Academy as mentor”. cyclingnews.com. 15. 7. 2020. Pristupljeno 16. 7. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Fabijan Kančelara na Vikimedijinoj ostavi.

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Фабијан_Канчелара&oldid=27682764”