Butirilholinesteraza

С Википедије, слободне енциклопедије
butyrylcholinesterase
Identifikatori
Alijasi
Spoljašnji IDGeneCards: [1]
Ortolozi
VrsteČovekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNA)

n/a

n/a

RefSeq (protein)

n/a

n/a

Location (UCSC)n/an/a
PubMed searchn/an/a
Wikidata
View/Edit Human

Butirilholinesteraza (HGNC symbol BCHE), takođe poznata kao BChE, BuChE, pseudoholinesteraza, ili (holin)esteraza plazme,[1] je nespecifični holinesterazni enzim koji hidrolizuje mnoge različite estre bazirane na holinu. Kod ljudi, ona se izražava u jetri, prisutna je uglavnom u krvotoku, a kodirana je BCHE genom.[2]

Ovaj enzim je veoma sličan sa neuronskom acetilholinesterazom, koja je isto tako poznata kao RBC ili eritrocitna holinesteraza.[1] Termim "serumska holinesteraza" se generalno koristi u kontekstu kliničkog testa koji odražava nivoe ova dva enzima u krvi.[1] Test aktivnosti butirilholinesteraze u plazmi se može koristiti kao test funkcije jetre pošto hiperholinesterasemija i hipoholinesterasemija indiciraju patoliške procese.

Butirilholin je sintetičko jedinjenje koje se prirodno ne javlja u telju. On se koristi za pravljenje razlike između acetilholinesteraze i butirilholinesteraze.

Klinički značaj[уреди | уреди извор]

Pseudoholinesterazna deficijencija dovodi do usporenog metabolizma nekoliko jedinjenja s kliničkim značajem, među kojima su: sukcinilholin, mivakurijum, prokain, heroin, i kokain. Klinički najvažniji među njenim supstratima je depolarizirajući neuromišićno blokirajući agens, sukcinilholin, koji pseudoholinesterazni enzim hidrolizuje do sukcinilmonoholina i zatim do sukcinske kiseline.

Profilaktičko protivsredstvo protiv nervnog gasa[уреди | уреди извор]

Butirilholinesteraza je profilaktički protivotrov protiv organofosfatne nervne agense. Ona vezuje nervne agense u krvotoku pre nego što oni deluju na nervni sistem. Pošto je ona biološko sredstvo za uklanjanje (i univerzalna meta), ona je trenutno jedini terapeutski agens koji efektivno pruža pruža kompletnu stehiometrijsku zaštitu od celokupnog spektraa organofosfatnih nervnih agenasa.[3]

Fiziološka uloga[уреди | уреди извор]

Nedavno je pokazano da butirilholinesteraza može da bude fiziološki regulator grelina.[4]

Mapa interaktivnih puteva[уреди | уреди извор]

Kliknite na gene, proteine i metabolite u nastavku za veze s odgovarajućim člancima. [§ 1]

[[File:
IrinotecanPathway_WP46359idi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članak
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
[[
]]
IrinotecanPathway_WP46359idi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članakidi u članak
|{{{bSize}}}px|alt=Irinotekanski put edit]]
Irinotekanski put edit
  1. ^ The interactive pathway map can be edited at WikiPathways: „IrinotecanPathway_WP46359”. 

Inhibitori[уреди | уреди извор]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Jasmin L (28. 05. 2013). „Cholinesterase - blood”. University of Maryland Medical Center. Архивирано из оригинала 30. 10. 2012. г. Приступљено 28. 10. 2016. 
  2. ^ Allderdice PW, Gardner HA, Galutira D, Lockridge O, LaDu BN, McAlpine PJ (1991). „The cloned butyrylcholinesterase (BCHE) gene maps to a single chromosome site, 3q26”. Genomics. 11 (2): 452—4. PMID 1769657. doi:10.1016/0888-7543(91)90154-7. 
  3. ^ „Medical Identification and Treatment Systems(MITS)”. Joint Program Executive Office for Chemical and Biological Defense. United States Army. Архивирано из оригинала 28. 10. 2016. г. Приступљено 28. 10. 2016. 
  4. ^ Chen VP, Gao Y, Geng L, Parks RJ, Pang YP, Brimijoin S (2015). „Plasma butyrylcholinesterase regulates ghrelin to control aggression”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 112 (7): 2251—6. PMID 25646463. doi:10.1073/pnas.1421536112. 
  5. ^ Brus B, Košak U, Turk S, Pišlar A, Coquelle N, Kos J, Stojan J, Colletier JP, Gobec S (2014). „Discovery, biological evaluation, and crystal structure of a novel nanomolar selective butyrylcholinesterase inhibitor”. Journal of Medicinal Chemistry. 57 (19): 8167—79. PMID 25226236. doi:10.1021/jm501195e. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]