Skopolamin

Из Википедије, слободне енциклопедије
Skopolamin
(IUPAC) ime
(–)-(S)-3-hidroksi-2-fenilpropionska kiselina(1R,2R,4S,7S,9S)-9-metil-3-oksa-9-azatriciklo[3.3.1.02,4]non-7-il estar
Klinički podaci
Robne marke Transdermskop
AHFS/Drugs.com Monografija
Identifikatori
CAS broj 51-34-3
ATC kod A04AD01 N05CM05, S01FA02
PubHem 5184
DrugBank DB00747
HemSpider 10194106
UNII DL48G20X8X YesY
KEGG D00138 YesY
ChEBI CHEBI:16794 YesY
ChEMBL CHEMBL1201069 YesY
Hemijski podaci
Formula C17H21NO4 
Mol. masa 303,353 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost 10 - 50%[1]
Poluvreme eliminacije 4,5 časa[1]
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća C(US)
Pravni status -only (SAD)
Način primene transdermalno, okularno, oralno, supkutano, intravenozno, sublingvalno, rektalno, intramuskularno

Skopolamin (levo-duboisin, hioscin) je tropanski alkaloid lek koji deluje kao muskarinski antagonist. On je jedan od sekundarnih metabolita biljki iz Solanaceae familije (velebilja), kao što su crni zobnik, tatula i Andjelske trube (datura ili brugmansija), i žbunje (Duboisia).[2][3] Mada se skopolamin ponekad prikazuje u javnosti kao štetan lek, njegove antiholinergijske osobine omogućavaju njegovu legitimnu medicinsku upotrebu u malim dozama, na primer za lečenje bolesti kretanja primenom transdermalnog flastera.[4]

Садржај

Etimologija [уреди]

Skopolamin je dobio ime po biljnom rodu Scopolia[3].[5]

Biosinteza u biljkama [уреди]

Biosinteza skopolamina počinje dekarboksilacijom L-ornitin do putrescina posredstvom ornitin dekarboksilaza (EC 4.1.1.17). Putrescin se metiliše do N-metilputrescina uz pomoć putrescin N-metiltransferaze (EC 2.1.1.53).[6]

Putrescin oksidaza (EC 1.4.3.10) koja specifično prepoznaje metilisani purtrescin katalizuje deaminaciju ovog jedinjenja do 4-metilaminobutanala koji zatim podleže spontanom formiranju prstena do N-metil-pirolijumskog katjona. U sledećem koraku, pirolijumski katjon se kondenzuje sa acetoacetatnom kiselinom proizvodeći higrin. Higrin se dalje preuređuje do tropinona.[6]

Tropinon reduktaza I (EC 1.1.1.206) konvertuje tropinon do tropina, koji se kondenzuje sa fenilacetatom izvedenim iz fenilalanina do litorina. Citohrom P450 klasifikovan kao Cyp80F1[7] oksiduje i preuređuje litorin do hiosciaminskog aldehida. U finalnom koraku, hiosciamin podleže epoksidaciji koja je katalisana 6 beta-hidroksihiosciamin epoksidazom (EC 1.14.11.14) proizvodeći skopolamin.[6]

Reference [уреди]

  1. ^ а б Putcha, L.; Cintrón, N. M.; Tsui, J.; Vanderploeg, J. M.; Kramer, W. G. (1989). „Pharmacokinetics and Oral Bioavailability of Scopolamine in Normal Subjects“. Pharmacology Research 6 (6): 481–485. DOI:10.1023/A:1015916423156. PMID 2762223. 
  2. ^ Muranaka, T.; Ohkawa, H.; Yamada, Y. (1993). „Continuous Production of Scopolamine by a Culture of Duboisia leichhardtii Hairy Root Clone in a Bioreactor System“. Applied Microbiology and Biotechnology 40 (2–3): 219–223. DOI:10.1007/BF00170370. 
  3. ^ а б The Chambers Dictionary. Allied Publishers. 1998. стр. 788,1480. ISBN 9788186062258. 
  4. ^ White, P. F.; Tang, J.; Song, D. et al. (2007). „Transdermal Scopolamine: An Alternative to Ondansetron and Droperidol for the Prevention of Postoperative and Postdischarge Emetic Symptoms“. Anesthesia and Analgesia 104 (1): 92–96. DOI:10.1213/01.ane.0000250364.91567.72. PMID 17179250. 
  5. ^ Cattell, Henry Ware (1910). Lippincott's new medical dictionary: a vocabulary of the terms used in medicine, and the allied sciences, with their pronunciation, etymology, and signification, including much collateral information of a descriptive and encyclopedic character. Lippincott. стр. 435 Приступљено 25. 2. 2012.. 
  6. ^ а б в Ziegler, J.; Facchini, P. J. (2008). „Alkaloid Biosynthesis: Metabolism and Trafficking“. Annual Review of Plant Biology 59 (1): 735–769. DOI:10.1146/annurev.arplant.59.032607.092730. 
  7. ^ Li, R.; Reed, D. W.; Liu, E.; Nowak, J.; Pelcher, L. E.; Page, J. E.; Covello, P. S. (2006). „Functional Genomic Analysis of Alkaloid Biosynthesis in Hyoscyamus niger Reveals a Cytochrome P450 Involved in Littorine Rearrangement“. Chemistry & Biology 13 (5): 513–520. DOI:10.1016/j.chembiol.2006.03.005. 

Spoljašnje veze [уреди]