Brajkovac (Lazarevac)

Koordinate: 44° 17′ 28″ S; 20° 19′ 26″ I / 44.291° S; 20.324° I / 44.291; 20.324
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Brajkovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaLazarevac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 929
Geografske karakteristike
Koordinate44° 17′ 28″ S; 20° 19′ 26″ I / 44.291° S; 20.324° I / 44.291; 20.324
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina184 m
Brajkovac na karti Srbije
Brajkovac
Brajkovac
Brajkovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Brajkovac je naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 929 stanovnika.

Postoji monografija ovog sela „Da se nikad ne zaboravi”. Njen autor je Bogoljub Višnjić.[1]

Položaj sela[uredi | uredi izvor]

Brajkovac je planinsko selo u dolini Onjega. Veći deo sela je na njegovoj desnoj strani a manji na levoj. Okrenuto je ka jugu, a sa severa je, kao i Barzilovica, zaklonjeno od hladnih severnih vetrova brdima Malim Visom i Prosekom.

Kuće su rasturene po stranama brda i kosama, ponegde grupisane po rodovima.

Naselje je razbijenog tipa i deli se na ove krajeve:

Prosek, u kome su rodovi Živkovići i Simeunovići; Arnautsko Polje je između seoskog puta i Dubova Brda; u njemu su kuće roda Otaševića. Kraj Kik je pod brdom Kikom; u njemu su kuće rodova Marinkovića i Milovanovića. U kraju Babinoj Reci su kuće rodova Stanoševića i Blaznavaca. U kraju Debelom Brdu su kuće Radosavljevića, Vasiljevića, Lazarevića (Markovića) i Đenadića. Kraj Medveđe Brdo je više sastavaka seoskih rećica Pločnika i Brzaka. Kraj Lipovito je više izvora Kisele Vode, u njemu su kuće roda Stanića. Kraj Trnavci je u sredini sela. Ovaj kraj je nazvan po čačanskom selu Trnavi, odakle su se doselili rodovi Višnjići, Obradovići i Radovanovići. U Kraju Paležu su kuće roda Stanišića. Sa leve strane reke Onjega je zaselak Onjeg, u koji se naselio rod Tuvekčije, današnji Petrovići i Jošići (Jovanovići).

Vode[uredi | uredi izvor]

Iako je selo bogato izvorskom vodom ipak u brdskim krajevima ima dosta bunara, jer su izvori prilično udaljeni od kuća. Izvori se nazivaju: Vrelo u istočnom delu sela, Brajkovac (po kome je selo dobilo današnje ime), Švabina Stublina je jak izvor, Česma u drumskom naselju i Kisela voda ili Smrdljikovac nedaleko od crkve. U kraju prema Trbušnici ima tri bezimena izvora kisele, mineralne vode.

Kroz selo protiče Onjeg, koji prima ove pritoke: Peskovito i Suvi Onjeg su leve, a ostale su desne pritoke: Crniševa, Babin Potok, Krivaja, Grabovita, Zalomiti Potok, Jastrebovac, Duga Jaruga, Plačkovac, Duboki Potok, Gilovački Potok, Srnin Potok i Pločnik koji izvire ispod Visa u Stubici i prima pritoke Brzak i Likaricu.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Njive i livade su na mestima koja se nazivaju: Rankov Rt, Balin Grob, Lipovito, Miletina Livada, Spasovina, Kusanja, Taborište, Mokro Polje, Trnavci, Petlača, Arnautsko Polje, Prosek, Palež, Trebinje, Mačja Stena, Gradinska, Medeni Put, Dudovačka Strana, Parlozi i Jezero (isušeno).

Šume i ispaše su na brdima: Debelom Brdu, Medveđem Brdu, Putnom Brdu, Novakovom Brdu, Malom Visu, Golom Brdu, Kiku, Krstatoj Lipi, Dubovom Brdu, Nišanu, Klještevici, Miladrovici i u Čakljanovici. Zajednička seoska šuma je u Lipaku, Kulini, Cerju, Srnoj Jaruzi, Tankoj Kosi, Zalomitom Potoku i na Rankovom Rtu.

Starine u selu[uredi | uredi izvor]

1. U Miletinoj livadi, nedaleko od Kisele Vode, ima ostataka od nekih starih građevina. Na tom mestu se u zemlji nalaze gvozdena oruđa u obliku malih „raonika“, verovatno vrhovi kopalja. Po predanju su tu bili dvorovi nekog vlasteline Milete, koji su bili pokriveni bakrom i olovom. Mileta je, kazuje se, negovao paunove.

2. Na Medveđem Brdu ima neko staro groblje, koje se zove Medveđe Groblje. Po predanju u potoku Brzaku nekada je bilo medveda, pa je na mestu starog groblja medved udavio nekog čoveka, koji je tu prvi sahranjen. Po drugim pričanjima medved je na tom msestu udavio dva deteta.

3. Na mestu Jezeru ranije je bilo veliko jezero i u njemu je, kazuje se, živela aždaja, koja je dosađivala selu. Ljudi se dogovore da se oslobode ove nemani. Oni okuju čelikom rogove „vilovitom biku“ koga je imao predak roda današnjih Radakovića. Bik zaplovi po jezeru, nađe aždaju i probode je. Pošto je aždaja uginula, onda se jezero isuši a Radakovići, za koje se priča da ih je bilo sedamnaest kosa, izumru.

4. Rankov Rt se nazvao po hajduku Ranku, koga je na tom mestu ubio drug Radovan Simonović oko 1850. godine.

5. U potoku ispod Rankovog Rta ima udubljenje u steni, za koje se kazuje da je stopa Kraljevića Marka.

6. Balin Grob se zove po nekom „baliji“, koji je tu sahranjen.

7. U Kusanji, pored starog puta, ima nekoliko kamenih nadgrobnih spomenika bez natpisa i ornamenata

8. Pored starog puta, koji je vodio od beograda za Užice, ima kameni nadgrobni spomenik sa natpisom iz 1831. godine.

9. Švabin Grob je, po svoj prilici, iz vremena austrijske okupacije ovog kraja u 18. veku

10. Nedaleko od Švabinog Groba je Zbegovište, gde se narod krio za vreme Turaka, da bi izbegao njihovo nasilje

11. Crkva brvnara je podignuta pre stotinu godina na temeljima neke crkvine. Ona je obnovljena 1904. godine i slavi Sv. Đorđa.

Ime selu[uredi | uredi izvor]

Po predanju selo se zvalo Gunjica, pa se onda nazvalo Smrdljikovac. Jedni kazuju da se selo tako nazvalo po lešinama putnika koji su stradali u prolazu kroz ovo selo, koje je bilo u gustoj šumi; po drugom kazivanju selo se nazvalo po „smrdilipama“ (crnoj lipi) koje i danas ima u selu u izobilju; po trećem kazivanju, koje je najvevoratnije, selo je tako nazvano po kiselo-sumporovitom izvorima, koji daju neprijatan zadah, a jedan takav izvor se i danas naziva Smrdljikovac. Današnji naziv selo je dobilo po nazivu izvora Brajkovca.

Podaci o selu[uredi | uredi izvor]

Litija se nosi na Drugi dan Duhova. Kod starog izvora Brajkovca drži se narodni sabor o Sv. Iliji. Priča se da je ovo skupljanje naroda kod izvora Brajkovca ostalo još iz vremena Turaka.

Kroz selo su prolazila dva stara puta. Jedan je bio po svoj prilici beogradski put, koji je vodio za Užice i prolazio preko kraja Trnavca, Balinog Groba, Rankovog Rta, Bresta i preko Kremenca vodio dalje u Lukavicu. Drugi put je bio krak tzv. Gospodarskog puta koji je podigao gospodar Jevrem Obrenović i vodio od Kragujevca za Valjevo.

U Pločniku, prema Barzilovici, vadi se kamen granit.

Ovo naselje se pominje kao Smrdljikovac u jednom putopisu od 1664. godine, zatim se o njemu zna po arhivskim podacima od 1735. godine, a pod istim imenom uneto je u pominjanoj Ebšelvicovoj karti iz prve polovine 18. veka, kao i u „aračkim tefterima“ od 1822. godine. Po J. Gavriloviću ovo naselje je imalo 1844. godine 78 kuća i 494 stanovnika. Danas u njemu ima 42 roda sa 174 kuće.

Javni prevoz[uredi | uredi izvor]

Do naselja Brajkovac saobraćaju dve autobuske linije koje su deo sistema javnog gradskog prevoza u Beogradu, odnosno, integrisanog tarifnog sistema:

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Brajkovac živi 797 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,8 godina (41,0 kod muškaraca i 44,6 kod žena). U naselju ima 321 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,12.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.552
1953. 1.582
1961. 1.388
1971. 1.344
1981. 1.205
1991. 1.192 1.150
2002. 1.002 1.039
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
999 99,70%
Česi
  
1 0,09%
Crnogorci
  
1 0,09%
nepoznato
  
1 0,09%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nebeski letač i seoski hroničar („Politika”, 10. februar 2019)
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]