Vis (grad)

Koordinate: 43° 03′ 37″ S; 16° 10′ 58″ I / 43.060210375440555° S; 16.1828780529088° I / 43.060210375440555; 16.1828780529088
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vis
Viški zaliv
Administrativni podaci
Država Hrvatska
ŽupanijaSplitsko-dalmatinska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.1.934
 — gustina37,19 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate43° 03′ 37″ S; 16° 10′ 58″ I / 43.060210375440555° S; 16.1828780529088° I / 43.060210375440555; 16.1828780529088
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina52 km2
Vis na karti Hrvatske
Vis
Vis
Vis na karti Hrvatske
Ostali podaci
GradonačelnikDalibor Damjanović
Poštanski broj21480
Registarska oznakaST
Vis, luka

Vis je grad u Hrvatskoj, na ostrvu Visu, Splitsko-dalmatinska županija.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Vis se nalazi u velikom i prirodno zaštićenom zalivu (uvala Svetog Jurja) na severoistočnoj strani ostrva Visa, okrenut prema Hvaru i dalmatinskom kopnu. Pojas visokih brda (250 — 300 m) ga odvaja od plodnih polja u unutrašnjosti ostrva (Dračevo i Velo Polje), koja su predstavljala osnovu privrednog razvoja mesta (vinogradarstvo). Području Grada Visa pripada i razuđena južna i jugoistočna obala ostrva Visa sa mnogobrojnim uvalama (Milna, Rukavac, Srebrna, Stiniva i dr.) i velikim turističkim potencijalom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare opštine Vis.

Prvo naselje na mestu današnjeg Visa, pod imenom Issa, osnovali su grčki kolonisti sa Sicilije u IV veku p. n. e.. Njih je, kao i sve kasnije gospodare Visa, privukao izvrstan strateški položaj pučinskog ostrva s kojeg su se mogli kontrolisati pomorski putevi u Jadranu. Antička Isa se razvijala kao urbani i privredni centar ovog dela Jadrana i poslužila je kao baza za naseljavanje dalmatinskog kopna (Epetion/Stobreč i Tragurion/Trogir). Funkcionišući kao polis (grad-država), Issa je svoju samostalnost uspela da očuva sve do I veka p. n. e. kada postaje deo Rimskog carstva.

U ranom srednjem veku pripadao je Neretljanskoj oblasti, a njegovi stanovnici su bili Srbi Neretljani,[1] koji nisu prihvatili hrišćanstvo[2] kada je to učinila većina Južnih Slovena.

Posle toga Vis gubi značenje i samo se povremeno javlja u srednjovekovnim izvorima, deleći sudbinu ostatka Dalmacije.


Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, grad Vis je imao 1.934 stanovnika, od čega u samom Visu 1.672.

Grad Vis[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[1]
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011
3.601 3.540 4.317 4.822 5.257 5.159 4.840 4.186 3.718 3.998 3.561 2.628 2.217 2.106 1.960 1.934

Napomena: Nastao iz stare opštine Vis.

Vis (naseljeno mesto)[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[1]
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011
3.601 3.540 3.812 4.142 4.417 4.297 4.240 3.217 2.832 3.132 2.847 2.233 1.971 1.932 1.776 1.672

Napomena: U 1857. i 1869. sadrži podatke za naselja Dračevo Polje, Marinje Zemlje, Plisko Polje, Podselje, Podstražje i Rukavac, kao i deo podataka u 1921. za naselje Marinje Zemlje. Od 2001. smanjeno izdvajanjem naselja Rogačić, za koje sadrži podatke od 1857. do 1991.

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Vis je imalo 1.932 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
1.626 84,16%
Jugosloveni
  
105 5,43%
Srbi
  
64 3,31%
Albanci
  
19 0,98%
Crnogorci
  
13 0,67%
Muslimani
  
12 0,62%
Mađari
  
7 0,36%
Makedonci
  
7 0,36%
Slovenci
  
7 0,36%
Slovaci
  
6 0,31%
Bugari
  
2 0,10%
Poljaci
  
2 0,10%
Ukrajinci
  
2 0,10%
Nemci
  
1 0,05%
ostali
  
5 0,25%
neopredeljeni
  
30 1,55%
region. opr.
  
10 0,51%
nepoznato
  
14 0,72%
ukupno: 1.932

Srbi na Visu[uredi | uredi izvor]

Lissa" (Isa) je naziv dalmatinskog ostrva, sa površinom 97 km kvadratnih, čije je srpsko ime "Vis".[2]

Na oblasnim političkim izborima 1927. godine na ostrvu Visu, u Splitskoj oblasti, izabran je jedan poslanik - radikal. Po glasovima su tako pobedili "radikali" sa 651 glasom, a "radićevci" su imali 370 glasova i "zemljoradnici" ubraše 200 glasova birača.[3]

Inicijativom udove Mileve Ivanović (popadije) sa ostrva Visa tu je aprila 1927. godine osnovan pododbor Društva "Knjeginje Zorke". Za predsednicu je bila izabrana Mileva, supruga pokojnog viškog pravoslavnog prote Stevana Ivanovića.[4] U to vreme je formirano i Sokolsko društvo ostrva Visa.

Dana 12. novembra 1933. godine osvećena je nova pravoslavna crkva posvećena Sv. slovenskim učiteljima Ćirilu i Metodiju. Čin osvećenja obavili su episkop Šibenički Irinej Đorđević i episkop Mostarski dr Stanković, sa oko 30 sveštenika. Izletničkom lađom "Karađorđe" prisprelo je na ostvo 1200 izletnika, iz severne Dalmacije, među kojima oko 300 iz Beograda, Novog Sada i Zagreba. Kasnije je brod "Rab" dovezao oko 500 izletnika iz Splita. Tokom ceremonije osvećenja, rukopoložen je viškog pravoslavnog paroha jedan svršeni bogoslov mladi Višanin, koji je završio Bitoljsku bogosloviju. Na jektenije je u hramu odgovaralo Srpsko pevačko društvo "Šumadija" iz Splita.[5] Poznati slikar naš najbolji ikonopisac Uroš Predić je trebalo da oslika ikonostas te nove bogomolje, ali nije prihvatio ponudu zbog bolesti.[6]

Višani domaćini su se naročito radovali Smederevcima, sa razlogom. Jer pre oko 300 godina po narodnom predanju došlo je na ostrvo oko 100 srpskih porodica. Bile su to izbeglice iz Smedereva, pred Turcima, koje su tu našle spas. Tada su se - 1933. godine, u mnogim viškim kućama još čuvale stare ikone i kandila, doneti davno iz Srbije.[5]

Uprava[uredi | uredi izvor]

Područje Grada Visa obuhvata istočnu polovinu ostrva. Zapadni deo ostrva Visa nalazi se u sastavu grada Komiže. Osim samog gradića Visa u sastav ove upravne jedinice ulazi i osam malih naselja seoskog tipa (Dračevo Polje, Marinje Zemlje, Milna, Plisko Polje, Podselje, Podstražje, Rogačić i Rukavac). Gradsko veće Visa broji 11 većnika od kojih je 5 iz koalicije SDP — HNS — HSS, 3 sa Nezavisne liste A. Acalinovića i 3 iz koalicije HDZ — HSP. Vlast obavlja koalicija HDZ — HSP u savezu sa Nezavisnom listom.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Sve do sredine XX veka glavni izvor prihoda Višanima su bili njihovi vinogradi, odnosno proizvodnja vina. Danas stanovništvo radi uglavnom u turizmu i uslužnim delatnostima.

Slavni ljudi[uredi | uredi izvor]

  • Ivan Farolfi (1892—1945); visoki funkcioner HSS-a i gradonačelnik Visa; učesnik zavere Lorković-Vokić;
  • Ranko Marinković (1913—2001); hrvatski književnik, rođen u Visu;
  • Vesna Parun (1922—2010); hrvatska pesnikinja, rođena na Zlarinu, ali provela detinjstvo i školovala se u Visu;
  • Mihovil Pušić (1880—1972); hvarski biskup (1926—1970) i upravnik Zadarske nadbiskupije; rodom Višanin

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Ostaci antičkog grada Isa (terme, nekropola, teatar, delovi luke)
  • Bogato sakralno nasleđe (Župna crkva Gospe od Spilica, crkve Sv. Ciprijana i Sv. Duha, franjevački samostan na poluostrvu Prirovo, svetište Vele Gospe u Podselju — Velom Selu )
  • Letnjikovci hvarskih i viških plemića (Hektorović, Jakša, Gariboldi, Dojmi Delupis)
  • Utvrđenja iz raznih istorijskih razdoblja (Venecija, Engleska, Austrougarska)
  • Gradska arhitektura iz XIX i početka XX veka (neoklasicizam i secesija; Hrvatski dom, kuća Tramontana, osnovna škola )

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Vis je verovatno najstarije gradsko naselje na tlu Hrvatske (za tu se titulu bori i Stari Grad na susednom Hvaru ) koje postoji već 2.400 godina.
  • Grad se dugo vremena sastojao od dva odvojena dela- Luke i Kuta, pa je župna crkva, a kasnije i škola, sagrađena između njih da bi se bolje povezali.
  • Ostrvsko središte Vis postaje tek u XV veku, nakon što je vojska Napuljskog kraljevstva 1483. uništila dotadašnji centar Velo Selo (današnje selo Podselje).
  • Od 1807. do 1815. Vis se nalazio pod upravom Engleza, koji su podigli sistem utvrđenja oko grada i nazvali ih po svojim vladarima i vojskovođama (Bentinck, George III i Wellington).
  • Spomenik znamenitoj Viškoj bici iz 1866. godine, u kojoj je habzburška mornarica porazila italijansku, rastavila je i odnela italijanska vojska nakon okupacije Visa 1918. godine. Spomenik ( „Viški lav“) se danas nalazi u Livornu ispred tamošnje pomorske akademije.
  • Na Visu je 12. novembra 1933. godine osvećena nova pravoslavna crkva posvećena Sv. slovenskim učiteljima Ćirilu i Metodiju.[7]
  • U Drugom svetskom ratu saveznička britanska vojska je područje antičke Ise koristila kao parkiralište za svoja vozila i pritom uništila znatan deo arheološkog nalazišta.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

  • Osnovna škola Vis
  • Srednja škola „Antun Matijašević Karamaneo“

Do 1960-ih postojale su i škole u viškim selima Podselje, Podstražje i Marinje Zemlje koje su zatvorene zbog iseljavanja stanovništva.

Kultura[uredi | uredi izvor]

  • Viško amatersko pozorište "Ranko Marinković"
  • Muzej sa bogatom arheološkom zbirkom iz antičke Ise

Sport[uredi | uredi izvor]

  • U Visu je 1944. obnovljen HNK Hajduk Split, pošto je prestao delovati 1941. usled italijanske okupacije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b — Republika Hrvatska — Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857-2001.
  2. ^ "Delo", Beograd 1903. godine
  3. ^ "Vreme", Beograd 1927. godine
  4. ^ "Vreme", Beograd 30. novembar 1927. godine
  5. ^ a b "Vreme", Beograd 1933. godine
  6. ^ Radoje Drašković: "Čika Uroš", Orlovat 2013. godine
  7. ^ "Vreme" Beograd 1933. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [3] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mapa[uredi | uredi izvor]

Fotografije[uredi | uredi izvor]