Grb Dušanovog carstva prema ilirskim grbovnicima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grb Dušanovog carstva prema ilirskim grbovnicima je grbovna kompozicija nastala krajem XVI veka, na kojoj su prikazani stvarni ili pripisani grbovi teritorija Makedonije (Macedoniae), Slavonije (Slavoniae), Bosne (Bosnae), Bugarske (Bvlgariae), Dalmacije (Dalmatie), Srbije (Svrbiae), Hrvatske (Crovatiae), Raške (Rasciae) i Primorja (Primordiae), kao i dva manje jasnija grba za koje se veruje da su dinastički grbovi Nemanjića i Kosača. Kompozicija je ukrašena mnogim periferijama i ovenčana je carskom krunom Nemanjića.

Pretpostavlja se da je prva ovakva grbovna kompozicija nastala za potrebe španskog admirala srbokatoličkog porekla Petra Pedra Ohmućevića, a onda pokrenula stvaranje čitavog niza sličnih kombinacija (mahom kopije ovog) nazvanih ilirski grbovnici.

Savremena istorija danas poznaje preko 20 tzv. „ilirskih grbovnika”, koji sadrže ovu kompoziciju nazivajući je: grb cara Stefana Stefana Nemanjića (lat. Imperatoris Stephani Stephani Nemagnich Insignia) Najpoznatiji od tih grbovnika su: Ohmućevićev, Korenić–Neorić, Beogradski, Skorojevićev i Fojnički grbovnik, čije se kompozicije (grba Dušanovog carstva) donekle razlikuju u svom sadržaju.

Ohmućevićev grbovnik[uredi | uredi izvor]

Moderna rekonstrukcija grba Dušanovog carstva prema Ohmućevićevom grbovniku

Veruje se da je ovaj grbovnik nastao u periodu između 1584. i 1594. godine za potrebe srpsko-katoličkog moreplovca i admiral[1] španske Nepobedive armade Petra Pedra Ohmućevića i u njemu se nalaze, srednjovekovni grbovi južnoslovenskih i balkanskih zemalja. Grb predstavlja početak stvaranja tzv. „ilirskih grbovnika” koji su mahom kopije ovog.[2][3]

Opis grba[uredi | uredi izvor]

Nad samim štitom stoje tri zlatne viteške kacige sa zlatnim krunama, jedna u sredini i gleda ka napred, a druge dve jedna na levoj, a druga na desnoj strani i gledaju ka središnjoj. Sve tri su ogrnute crvenim plaštom srebrno postavljenim. Iznad središnje kacige je nad krunom beli dvoglavi orao raširenih krila nakostrešen i oružan zlatno sa zlatnom carskom krunom na glavi. Iznad leve kacige je mlada ženska plavokosa prilika u beloj haljini koja stoji i u desnoj ruci drži crveni barjak, a levom pridržava štit sa srednjovekovnim grbom Bosne. Nad desnom kacigom je propeti lav u crvenim i belim horizontalnim prugama sa zlatnom krunom na glavi koji drži mač. Ispod plašta izlazi zlatni lanac sa zlatnim medaljonom na njemu i uokviruje donji deo štita.

Polje štita je podeljeno na 9 delova, u obliku 2:2:2:2:1, gde su prikazani grbovi gore navedenih zemalja, kao i još dva dinastička grba. Polje štita je podeljeno u četiri nivoa, prvih šest su jednake veličine i idu po dva u redu redosledom: Makedonija i Slavonija, Bosna i Bugarska, Dalmacija i (Sremska) Srbija, dok je zadnji nivo podeljen na tri polja jednake veličine i to za: Hrvatsku, Rašku i Primorje. U samom centru tog štita je preko ostalih stavljen mali štit sa grbom Nemanjića, a ispod njega još jedan manji štit za koji se pretpostavlja da pripada porodici Kosača. Grb Bosne u centralnom delu polja sadrži i grb legendarne Ilirije.

Periferalije na vrhu štita[uredi | uredi izvor]

Grbovi Značenje Detalji Grbovi Značenje Detalji
Carska kruna Kruna cara Dušana
Najveća vladarska insignija.
Centralna čelenka Carski orao
Beli Nemanjićki dvoglavi orao, sa zlatnim kljunima i kandžama.
Centralna kaciga Viteška kaciga
Zlatna viteška kaciga sa zlatnom kraljevskom krunom Nemanjića.
Plašt Carski plašt
Srebrno-crveni plašt ispod viteških kaciga.
Leva čelenka Bajraktarka
Mlada ženska plavokosa prilika u beloj haljini koja stoji i u desnoj ruci drži crvenu zastavu.
Desna čelenka Crveno-beli lav
Propeti lav u crvenim i belim horizontalnim prugama sa zlatnom krunom koji drži mač.
Leva kaciga Viteška kaciga
Zlatna viteška kaciga sa zlatnom banskom (grofovskom) krunom.
Desna kaciga Viteška kaciga
Zlatna viteška kaciga sa zlatnom kneževskom krunom.

Polja štita[uredi | uredi izvor]

Grbovi Značenje Detalji Grbovi Značenje Detalji
Grb
Makedonije
A
Zlatni lav u raskoraku na crvenoj podlozi.
Grb
Slavonije
B
Tri crvena hrta u skoku, jedan ispod drugog, na srebrnoj podlozi.
Grb
Bosne
C
Dve crvene ukrštene grede, sa ilirskim grbom, na zlatnoj pozadini.
Grb
Bugarske
D
Crveni propeti lav na zlatnoj podlozi.
Grb
Dalmacije
E
Tri zlatne glave lava sa zlatnom krunom na svakoj na plavoj podlozi.
Grb
(Sremske) Srbije
F
Beli ravnokraki krst sa četiri zlatna ocila na crvenoj podlozi.
Grb
Hrvatske
G
Šahovsko polje belih i crvenih polja, rasporeda 4h4 (5h4 ili 5x5).
Grb
Raške
H
Tri srebrne potkovice rasporeda 2:1 okrenute nadole na plavoj pozadini.
Grb
Nemanjića
J
Srebrni dvoglavi orao sa dva zlatna krina pored nogu na crvenom.
Grb
Kosača
K
Crveni propeti lav sa zlatnom krunom na polju srebrno-zlatnih linija.
Grb
Primorja
I
Ruka sa punim oklopom savijena u laktu drži sablju na crvenoj podlozi.
Ilirski
grb
C
Zlatna šestokraka zvezda nad belim polumesecom na crvenoj podlozi.

Periferalije na dnu štita[uredi | uredi izvor]

Grbovi Značenje Detalji Grbovi Značenje Detalji
Carski lanac Zlatni lanac povezan alkama oblika ognjila. Carski medaljon Zlatni medaljon sa likom Svetog Jeronima, ilirskog zaštitnika.

Korenić–Neorić grbovnik[uredi | uredi izvor]

Grb Dušanovog carstva prema Korenić–Neorić grbovniku

Grbovnik Korenić-Neorić predstavlja najstariji sačuvani prepis izgubljenog Ohumčevićevog grbovnika. Datira iz 1595. godine, a otkrio ga je Ljudevit Gaj jednom prilikom dok je boravio u Dubrovniku. Ovaj grbovnik je dvojezničan i pisan je na latinskom i srpskom ćirilicom, a kako stoji u uvodu, prepis je jedne stare knjige iz 1340. godine, koju je sastavio Stanislav Rubčić (herald cara Dušana), a koja je pronađena na Svetoj Gori.[4]

Grb Dušanovog carstva je identična prepiska Ohmućevićevog grbovnika, dok su grbovi zemalja pojedinačno predstavljeni obavezno sa kneževskom krunom.

Beogradski grbovnik II[uredi | uredi izvor]

Grb Dušanovog carstva prema Beogradskom grbovniku II

Beogradski grbovnik II je jedan od najstarijih prepisa izgubljenog Ohumčevićevog grbovnika. Rukopis ima 158 numerisanih strana, na kojima su predstavljeni grbovi Dušanovog carstva, deset južnoslovenskih zemalja, države cara Uroša, te grbovi 141 plemićke porodice.

Razlike u prikazu grba Srpskog carstva sa prethodna dva grbovnika su:

  1. carska kruna nije tipična za srpsku heraldiku;
  2. dve bočne kacige su srebrene sa kneževskim krunama;
  3. leva čelenka je lik kralja, a na njegovoj zastavi su ilirski simboli;
  4. plašt je dvodelni, levi je crvena postavljen zlatnim, a desni je srebren postavljen crvenim;
  5. nedostaju zlatan lanac i medaljon;

Polja:

  • A - zlatni lav je u raskoraku na crvenoj podlozi;
  • B - tri srebrena hrta u skoku, jedan ispod drugog, na crvenoj podlozi;
  • K - nedostaje ovo polje.

Skorojevićev grbovnik[uredi | uredi izvor]

Grb Dušanovog carstva prema Skorojevićevom grbovniku

Ovo je takođe jedan od najstarijih ilirskih grbovnika. Rukopis sadrži grbove Dušanovog i Urošovog carstva, Austrijskog carstva te grbove 157 „ilirskih“ grbova. Grbovnik je sastavio Marko Skorojević oko 1637. godine i čuva se u Dvorskoj biblioteci u Beču.

Latinski naziv grba je: „Insign(ia) Regno(rum) Ilustris Imperii Illiricy”, mada se u samom tekstu grbovnika car Dušan naziva Serviorumque et Bosnensium Imperatori Stephano Njemanich.

Grb je dosta sličan Beogradskom grbovniku, a glavne razlike su:

  • celi plašt je crven, ali je levi deo postavljen zlatnim, a desni srebrenim;
  • grb Slavonije u polju B je kao u Ohmućevićevom grbovniku;
  • grb Srbije je beli krst na crvenom polju bez ocila.

Fojnički grbovnik[uredi | uredi izvor]

Fojnički grbovnik je jedan od najpoznatijih zbornika grbova u seriji ilirske heraldike.[5][6] To je skup grbova južnoslovenskih zemalja, kao i srpskih i bosanskih kraljeva i plemića. Sadrži ukupno 139 grbova.[7] Grbovnik je napisao pop Stanko Rubčić u čast cara Dušana.[8][9] Iako autor ove knjige stavlja 1340. godinu kao vreme kada je knjiga napisana, Aleksandar Solovjev ga datira u period između 1675. i 1688, što ga čini znatno kasnijim prepisom davno izgubljenog originala Ohmučevićevog grbovnika.

Grb Dušanovog carstva prema Fojničkom grbovniku

Razlike u prikazu grba Dušanovog carstva:

Periferije grba:

  1. grbovna kompozicija se naziva Zajednički grb tj. grb na kom su sadržani grbovi svih teritorija prikazanih u grbovniku;
  2. kruna Carstva je ovenčana kraljevskom (ne carskom) krunom;
  3. centralna čelenka je crni dvoglavi orao:
  4. sve viteške kacige su srebrene boje;
  5. sve viteške kacige imaju kneževske krune;
  6. iznad leve kacige izlazi zlatni propeti lav;
  7. iznad desne kacige izlazi crveni propeti lav;
  8. plašt je plavi, postavljen crvenim;
  9. nedostaju zlatan lanac i medaljon.

Polja štita:

  • A - zlatni lav je u raskoraku na crvenoj podlozi;
  • G - šahovsko polje belih i crvenih polja, rasporeda 5 puta 4;
  • H - tri srebrne potkovice rasporeda 1:2;
  • J - crni dvoglavi orao sa dve kraljevske krune na srebrenoj pozadini;
  • K - crveni propeti lav sa zlatnom krunom na zlatnom polju.

Ostali ilirski grbovnici[uredi | uredi izvor]

Posebnosti kod ovih grbova:

  • na Berlinskom grbovniku u polju K, lav je crne boje;
  • na istom, lik na medaljonu je drugačijeg oblika;
  • na Modenskom grbovniku u polju E, dvoglavi orao ima dve krune;
  • leva čelenka (kod Modenskog i Splitskog) je lik princa sa zastavom;
  • na Splitskom rukopisu dvoglavi orao je crne boje, kao i lav u polju E;
  • Olovski grbovnik nema šrafuru, pa je pozadina svih polja u srebrenoj boji;
  • na grbovniku Dorjanskog Vlaha (iz 16. veka), lav u polju A leži na crnoj pozadini.

Razlike u tumačenjima sadržaja grba Dušanovog carstva[uredi | uredi izvor]

Osim u samom prikazu grba, postoje razlike i u tumačenju prikazanog sadržaja. Heraldičari se slažu sa činjenicom da je Ohmućevićev grbovnik nastao kao plagijat, ali se ne slažu oko pitanja da li su grbovi pobrojanih pokrajina stvarni iz tog vremena ili su tek u XVI veku pripisani istim, kao što smatra A Solovjev.[10] Problem je utoliko veći što se za neke pokrajine pojavljuju različite verzije grbova, pa daje sumnju da je to grb neke druge pokrajine ili zemlje:

Polja štita[uredi | uredi izvor]

Grbovi Pozicija Značenje Grbovi Pozicija Značenje
polje
A
Zlatni propeti lav na crvenoj podlozi. Grb Makedonije prema nekoliko ilirskih grbovnika. polje
B
Tri bela hrta u skoku, jedan ispod drugog, na crvenoj podlozi. Grb Slavonije prema Beogradskom grbovniku.
polje
J
Crni dvoglavi orao na srebrenoj podlozi. Grb Nemanjića prema Fojničkom grbovniku, ali postoje mišljenja da je to grb grčkih zemalja Tesalije i Epira u okviru Carstva. polje
K
Crveni propeti lav na zlatnoj podlozi (sa belim prugama ili bez njih). Grb Kosača u Fojničkom grbovniku, ali postoji mišljenje da je to grb vazalnih bugarskih zemalja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Politika: Grbovi srpskih kraljeva i dinastija, od 19. oktobra 2006.
  2. ^ Milićević 1995.
  3. ^ Aleksandar Palavestra:Izmišljanje tradicije:Ilirska heraldika, Odeljenje za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
  4. ^ IVO BANAC: „Grbovi biljezi identiteta”, GZH, Zagreb, 1991.
  5. ^ „Biblioteka Sarajevo- Fojnički Grbovnik”. Bgs.ba. Arhivirano iz originala 15. 04. 2015. g. Pristupljeno 11. 4. 2015. 
  6. ^ „Fojnica sedište Ilira”. Ekapija.com. Pristupljeno 11. 4. 2015. 
  7. ^ „139. grbova”. Archive.is. Arhivirano iz originala 16. 12. 2012. g. Pristupljeno 11. 4. 2015. 
  8. ^ „Grbovnik Dušanovog carstva”. Grbovnik.iz.rs. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 11. 4. 2015. 
  9. ^ „Srpska heraldika” (na jeziku: (jezik: srpski)). Fokus.rs. Arhivirano iz originala 16. 4. 2015. g. Pristupljeno 11. 4. 2015. 
  10. ^ Solovjev, A: Glasnik Zemaljskog muzeja 1954; - Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milićević, Milić (1995). Grb Srbije, razvoj kroz istoriju. Beograd. ISBN 978-86-7549-047-0. 
  • Aleksandar Solovjev: „Istorija srpskog grba i drugi heraldički radovi“, Beograd : Pravni fakultet Univerziteta : Dosije : BMG, 2000. pp. 378–390.
  • Branko Marušić: „O osnovnim pitanjima srpske heraldike“, Beograd, 2005.