Danilo Lazović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danilo Lazović
Danilo Lazović
Lični podaci
Puno imeDanilo Lazović
Datum rođenja(1951-11-25)25. novembar 1951.
Mesto rođenjaBrodarevo, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Datum smrti25. mart 2006.(2006-03-25) (54 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, Srbija i Crna Gora
Uzrok smrtiinfarkt
DržavljanstvoSrbija i Crna Gora
ReligijaPravoslavlje
UniverzitetDramske umetnosti u Beogradu
ZanimanjeFilmski, televizijski i pozorišni glumac
Porodica
SupružniciBranka Lazović
DecaJelena
Vuk
Milena
Miloš
Rad
Aktivni period1973—2006.
Bitne ulogePorodično blago — Bogoljub Gagić Čerčil
Srećni ljudiŠćepan Šćekić
Timočka bunaKralj Milan Obrenović
Sveto mesto — Doros
Veza do IMDb-a

Danilo Lazović (Brodarevo, 25. novembar 1951Beograd, 25. mart 2006) bio je srpski i jugoslovenski filmski, televizijski i pozorišni glumac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je Gimnaziju u Priboju. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, 1974.[1]

Prvu značajniju ulogu ostvario je u TV seriji Otpisani (1974).

Bio je jedan od najpopularnijih domaćih dramskih umetnika. Glumio je u velikom broju filmova i pozorišnih predstava. Ostao je upamćen po ulozi Šćepana Šćekića u srpskoj TV seriji Srećni ljudi (1993—1996), zahvaljujući kojoj je stekao veliku popularnost u Srbiji, pa i šire.[2]

Značajniji filmovi: Dvoboj za južnu prugu (1978), Laf u srcu (1981), Lazar (1984), "Najbolji" (1989), Poslednji krug u Monci (1989), Mala (film) (1991), Tri karte za Holivud (1993), Jagoda u supermarketu (2003).

Značajnije TV serije: Bolji život" (1988), Zaboravljeni" (1990), Kraj dinastije Obrenović" (1994), Srećni ljudi" (19931996), Porodično blago" (19982001), Stižu dolari" (20042005).

Iza sebe je ostavio suprugu Branku i četvoro dece: Jelena, Vuk, Milena i Miloš.[3]

Bio je veliki rodoljub i zalagao se za vraćanje Vjeronauke u osnovne i srednje škole i uvođenjem seljačkog vaspitanja.Bio je takođe i veliki monarhista i zalagao se za povratak Kraljevine.[traži se izvor]

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Bio je član ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu do 2001, ali je igrao i u mnogim drugim pozorištima, uključujući Atelje 212 i Zvezdara teatar (u čijih je osam predstava igrao blizu šest stotina puta, najviše u Kovačevićevoj „Klaustrofobičnoj komediji“ i Pavlovićevoj „Maloj“, koja je imala i filmsku verziju), kao i scene Studentskog kulturnog centra i drugih alternativnih scena.

U Narodnom pozorištu je ostvario veliki broj uloga,[4] među kojima su Miloš (Patka iz vrta kralja Gustava, Ž. Jovanovića), Aranđel (Zvono za našeg profesora, V. Ivanovića), Burnizijem (Suđenje gospođi Bovari, G. Flobera), Bogoslav (Ruke Zane Marije, Ž. Anuja), Relja (Međa vuka manitoga M. Bećković), Milutin Bojić (Gospođa Olga, M. Bojića) i Pukovnik Skaluzob (Nevolje zbog pameti, A. S. Gribojedova).

Igrao je i kao Vuk (Stanoje Glavaš, Đ. Jakšića), Vladika Danilo (Gorski vijenac, P. P. Njegoša), Gaj Julije Cezar (Vergilijeva smrt, H. Bloha), Lav Davidovič Bronštajn-Trocki (Lenjin, Staljin, Trocki, K. Vermorena), Stari Perišić (Kad su cvetale tikve, D. Mihailovića), Rogozin (Nastasja filipovna, F. M. Dostojevskog i A. Vajde), Agamemnon (Orestija, Eshila), Greger Verle (Divlja patka, H. Ibzena).

Politika[uredi | uredi izvor]

Tokom devedesetih je bio instruktor dobrovoljcima u bazi u Bubanj Potoku.[5] Bio je član Međunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadžiću.[6] Zalagao se da se u škole uvede seljačko vaspitanje, a veronauka postane obavezan predmet.[6] Februara 2006. godine je govorio na mitingu Srpske radikalne stranke, iako nije bio njen član. Spas srpskog naroda je video u jedinstvenoj političkoj sceni, većem posvećenju crkvi i postavljanjem srpskog kralja na presto.[7]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Svetlopis groba Danila Lazovića na Topčiderskom groblju u Beogradu. Grob je na parceli 13., 1.red

Preminuo je 25. marta 2006. od infarkta.[8][9] Komemorativni skup je održan na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Po želji porodice niko nije držao govor, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog u poemi svetog Nikolaja Velimirovića „Kosovski zavet cara Lazara“. Sahranjen je na Topčiderskom groblju, uz prisustvo članova porodice, prijatelja i kolega i velikog broja poštovalaca njegovog rada. Ispred hrama Svetog Trifuna, opelo je služio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, uz sveštenstvo i monaštvo Eparhije raško-prizrenske i mileševske.[10] U ime guslarskog društva „Radovan Bećirović Trebješki“, čiji je Lazović bio član, oprostili su se Slavko Aleksić i Boško Vujačić.

Uloge[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
1970-e
1973. Brze godine (TV)
1974. Košava Žika, radnik na kranu
1974. Dimitrije Tucović (TV serija)
1975. Otpisani (serija) Srba
1976. Na putu izdaje (mini-serija) Gospodin Vuković, Ljotićevac
1976. Vrhovi Zelengore komandir čete Dačo
1976. Morava 76 (serija)
1977. Hajka Slobo
1978. Dvoboj za južnu prugu Komesar
1978. Boško Buha ( TV mini serija) /
1978. Boško Buha partizanski major
1978. Slučaj u tramvaju (TV) Prvi agent
1979. Pupinove zvezde (TV) Bil Norton
1979. Slom (serija) Dušan Ličina
1979. Gospodin Dimković (TV) Poručnik Ilija
1979. Drugarčine Aca Džip
1980-e
1980. Snovi, život, smrt Filipa Filipovića Nikola Grulović
1980. Poseban tretman Ćira
1981. Kraljevski voz
1981. Laf u srcu Crnogorac
1981. Poslednji čin (serija) Potpukovnik Lazić
1981. Slučaj Bogoljuba Savkovića Livca
1982. Savamala Ratko Knežević
1982. Španac Žikica Jovanović Španac
1982. Sablazan Gane
1982. Ždrelo
1982. Venerijanska raja pokeraš 1
1983. Dani Avnoj—a (serija)
1983. Snohvatice Novak Radonjić
1983. Pereat
1983. Rodoslov (TV)
1983. Igmanski marš Crnogorac Nikola
1983. Timočka buna Kralj Milan Obrenović
1984. Pješak u automobilu (serija)
1984. Lazar Lazar stariji
1985. Jedna polovina dana (TV) Komandir Bojić
1985. Crvena baraka (TV)
1985. Brisani prostor (serija) Marko Vranac
1985. I to će proći Čovek iz kafane
1985. Šest dana juna Božo
1986. Svečana obaveza (TV) Stariji vodnik Kubura Ibro
1986. Od zlata jabuka Pavle Vukobrat
1986. Misija majora Atertona (serija) Komandir čete
1986. Znamenite žene srpske prošlosti Ljuba Nenadović
1986. Odlazak ratnika, povratak maršala (serija) General Peko Dapčević
1986. Špadijer jedan život Husnija
1987. Mladost umetnika (TV) Josif Pančić
1987. Pogrešna procena (TV) Aleksandar Ranković
1987. Mesto susreta Beograd (TV) Novinar Stanić
1987. Vuk Karadžić (serija) Stefan Karadžić
1988. Portret Ilije Pevca (serija) Ilija Pevac
1987—1988. Bolji život (serija) Šaban
1989. Čovjek koji je znao gdje je sjever a gdje jug (TV) Hadži-Osmanović
1989. Krvopijci Doktor Franc Golgovec
1989. Poslednji krug u Monci Zatvorenik
1989. Krivda (TV) Marko Petrović
1989. Najbolji Kapetan Zarija Mali
1989. Stare granice očevog imanja (TV) Vido
1990-e
1990. Cubok Stojan
1990. Jastuk groba mog (serija) Jovan Drago Teodorović
1990. Početni udarac Adam
1990. Zaboravljeni (serija) Adam
1990. Pokojnik (TV) Aljoša, građevinski radnik
1990. Klaustrofobična komedija (TV) Milicioner Vule
1990. Sveto mesto Doroš
1991. Boje slepila (TV) Kapetan
1991. Sarajevske priče (serija) Spomenkin otac Jovo
1991. Mala Miodrag
1993. Raj (TV) Major
1993. Tri karte za Holivud Brica
1993. Suza i njene sestre (TV) Tamarin otac
1993. Napadač (TV) Inspektor u policiji
1994. Goli život (serija) Komandir policije
1994. Teatar u Srba (serija)
1994. Kreni prema meni (TV) Glomazić
1995. Nasleđe (TV) Srećko
1995. Sve će to narod pozlatiti (TV) Crnogorac
1995. Provalnik (TV) Službenik
1995. Kraj dinastije Obrenović (serija) Pukovnik Dimitrije Nikolić
1996. Danilo Lazović protiv Šćepana Šćekića (monodrama) Šćepan Šćekić
1996. Ivan (TV) Pavle
1993—1996. Srećni ljudi (serija) Šćepan Šćekić
1998. Povratak lopova Bidža
1998. Džandrljivi muž (TV) General Jevrem
1998. Nepoznata otadžbina (monodrama) Govori poeziju
1998—2002. Porodično blago (serija) Bogoljub Gagić „Čerčil“
1999. Mejdan Simeuna Đaka (TV) Iguman Partenija Davidović
2000-e
2000. Tajna porodičnog blaga Bogoljub Gagić „Čerčil“
2000. A sad adio (TV) Bogoljub Gagić „Čerčil“
2001. Virtualna stvarnost Petko
2003. Jagoda u supermarketu Šef specijalaca
2003. Kazneni prostor 2 (serija) Vlasnik kafića
2004—2006. Stižu dolari (serija) Laka Jovanović „Gušter“

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dani Danila Lazovića[uredi | uredi izvor]

Njemu u čast je 31. oktobra 2013. prvi put održan festival „Dani Danila Lazovića“ u Priboju.[12] Na ovoj manifestaciji se održava takmičenje u govorenju poezije i pobednik dobija povelju „Danilo Lazović“ i novčani deo nagrade. [13][14] Osmi put festival je održan septembra 2021.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Životna priča – Danilo Lazović: Rodoljub za sva vremena”. story.rs. Arhivirano iz originala 5. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  2. ^ „Danilo Lazovic - Zivim kao svaki prosecan Srbin”. Balkanmedia.com. Arhivirano iz originala 19. 5. 2009. g. Pristupljeno 4. 3. 2011. 
  3. ^ Naš plemeniti otac Danilo Lazović („Večernje novosti”, 20. novembar 2016)
  4. ^ „SAHRANJEN DANILO LAZOVIC | SEEcult.org Portal za kulturu jugoistočne Evrope”. Seecult.org. 27. 3. 2006. Pristupljeno 4. 3. 2011. 
  5. ^ „Crna Radmila i još crnji Beograd”. E-novine. Pristupljeno 26. 12. 2011. 
  6. ^ a b „Dvadeset zanimljivosti o seriji „Srećni ljudi“ koje do sada niste znali!”. alo.rs. 26. 9. 2014. Arhivirano iz originala 13. 01. 2020. g. Pristupljeno 13. 01. 2020. 
  7. ^ „Srpska Politika”. Srpska Politika. Arhivirano iz originala 22. 5. 2008. g. Pristupljeno 4. 3. 2011. 
  8. ^ „KURIR”. Arhiva.kurir-info.rs. Pristupljeno 4. 3. 2011. [mrtva veza]
  9. ^ „www.glas-javnosti.co.yu”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 4. 3. 2011. 
  10. ^ Sahranjen velikan srpskog glumista Danilo Lazovic! :: www.domaci.de, Pristupljeno 31. 3. 2013.
  11. ^ „Zvezdara teatar”. Zvezdarateatar.rs. Arhivirano iz originala 30. 10. 2011. g. Pristupljeno 4. 3. 2011. 
  12. ^ Dani Danila Lazovića. Arhivirano iz originala 02. 11. 2013. g. Pristupljeno 01. 11. 2013. 
  13. ^ Festival u Danilovu čast („Večernje novosti“, 30. oktobar 2013)
  14. ^ Glumci stižu u Priboj („Politika”, 30. oktobar 2018)
  15. ^ Počinju „Dani Danila Lazovića” („Politika”, 22. septembar 2021)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]