Zoran Krasić
Zoran Krasić | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||
Datum rođenja | 11. mart 1956. | ||||||||||||||
Mesto rođenja | Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija | ||||||||||||||
Datum smrti | 12. april 2018.62 god.) ( | ||||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija | ||||||||||||||
Državljanstvo | srpsko | ||||||||||||||
Narodnost | Srbin | ||||||||||||||
Religija | pravoslavni hrišćanin | ||||||||||||||
Univerzitet | Pravni fakultet Univerziteta u Nišu | ||||||||||||||
Profesija | pravnik | ||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||
Supružnik | Biljana | ||||||||||||||
Deca | Dragan (1986), Tara (1989) | ||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||
Politička stranka | Srpska radikalna stranka (1991–2018) ranije: Narodna radikalna stranka (1990) Savez komunista Jugoslavije (do 1984) | ||||||||||||||
|
Zoran Krasić (Beograd, 11. mart 1956 — Beograd, 12. april 2018)[1] bio je srpski pravnik i političar, potpredsednik Srpske radikalne stranke, ministar trgovine (1998—2000) i narodni poslanik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Poreklom je iz Toplice. Pradeda Luka je bio učesnik Topličkog ustanka, a deda graničar na Prokletijama gde je 1941. zarobljen i odveden u Italiju odakle je bio prebačen u Nemačku u kojoj su radili neetičke eksperimente na njemu.
Rođen je u Beogradu, 11. mart 1956. godine. Detinjstvo je proveo u Mladenovcu, ali zbog prirode posla njegovog oca, koji je bio stražar, preselili su se u Niš gde je završio osnovnu školu i gimnaziju „Bora Stanković“. U pionirskoj srpskoj selekciji 1969. godine je osvojio drugo mesto u streljaštvu, 30 metaka ležeći. Zbog sportskih zasluga u gimnaziji je primljen u Komunističku partiju. Pravni fakultet u Nišu je studirao od 1974. do 1979. godine.
Nakon odsluženja vojnog roka u Ljubljani, decembra 1981. se zapošljava kao pripravnik na godinu dana u Prokuplju, u fabrici čokolade „Inka“. Kao direktor radne zajednice radi u Poljoprivrednom kombinatu „Obrež” kod Varvarina radi godinu i po dana. Posle toga se vraća u Niš gde radi nekoliko meseci kao pravnik u kožno-prerađivačkom preduzeću „Đuka Dinić“. Sredinom 1984. godine se zapošljava u Fond penzijskog invalidskog osiguranja u Nišu gde obavlja posao referenta za opšte pravne poslove i narodnu odbranu. Tu je radio do 2002. godine, međutim, od februara 1993. godine mu je mirovao radni odnos zbog poslaničkog mandata.[2]
Bio je oženjen Biljanom, sa kojom ima sina Dragana (1986) i ćerku Taru (1989).
Politička karijera[uredi | uredi izvor]
Iz članstva Saveza komunista izašao je 1984. godine jer u procesu u kome je tvrdio da se nezakonito dele stanovi i radna mesta nije uspeo da pobedi.[3]
Januara 1990. godine u Beogradu dolazi u dodir sa programom Narodne radikalne stranke u koju se ubrzo i učlanjuje. Učestvuje u pravljenju statuta stranke i izgradnji odbora Narodne radikalne stranke u Nišu sa predsednikom Mesnog odbora Vladimirom Domazetom, profesorom dr Pavlom Premovićem i advokatom Mitom Milosavljevićem. Zbog loše komunikacije centrale stranke sa odborima u Srbiji kao i zbog lošeg izbornog rezultata 1990. bio je u grupi ljudi koji su želeli da smene predsednika Veljka Guberinu i potpredsednika Tomislava Nikolića. U Kragujevcu 23. februara 1991. godine kao jedan od predstavnika Mesnog odbora Narodne radikalne stranke iz Niša učestvuje u stvaranju Srpske radikalne stranke.[2]
Za vreme rata bio je mobilisan u Prištini od maja do septembra 1991. godine.
1992. godine obavljao funkciju predsednika Opštinskog odbora SRS u Nišu. Nakon izbora 1992. godine ulazi u skupštinu kao savezni poslanik SRS i na tom mestu ostaje do izbora 2000. godine.
1995. godine organizovao proteste protiv pada Srpske Krajine.
Bio je ministar trgovine u vladi Mirka Marjanovića (24.3.1998 — 25.10.2000).
U skupštinu ponovo ulazi aprila 2003. godine umesto Vojislava Šešelja koji odlazi u Haški tribunal i dužnost poslanika obavlja do izbora 2012.
Bio je predsednik Odbora za finansije Narodne skupštine Republike Srbije (2008-2012).
Posle vanrednih parlamentarnih izbora 2016. godine ponovo je postao narodni poslanik SRS u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Preminuo je nakon kraće i teške bolesti, 12. aprila 2018. godine.[1]
Funkcije u stranci[4][uredi | uredi izvor]
- Potpredsednik Srpske radikalne stranke.
- Član Predsedničkog kolegijuma Srpske radikalne stranke.
- Član Centralne otadžbinske uprave.
- Šef tima za odbranu dr Vojislava Šešelja.
- Član Grupe prijateljstva sa Izraelom.
Zanimljivost[uredi | uredi izvor]
- Tokom prolećnog zasedanja 2010. je bio rekorder u diskusijama sa sedam sati provedenih za govornicom.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Umro Zoran Krasić, potpredsednik SRS”. RTV. Pristupljeno 12. 4. 2018.
- ^ a b „Biografija”. www.youtube.com.
- ^ „Ministar privrede”. www.yurope.com.
- ^ „Zoran Krasić političar”. www.otvoreniparlament.rs. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g.
- ^ „Zoran Krasić rekorder u diskusijama”. www.rtv.rs.