Ivica Lovinčić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ivica lovinčić
Ivica Lovinčić
Lični podaci
Datum rođenja(1911-07-15)15. jul 1911.
Mesto rođenjaLučani, kod Otočca, Austrougarska
Datum smrti16. mart 1942.(1942-03-16) (30 god.)
Mesto smrtiBrinje, Nezavisna Država Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ odproleća 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od14. decembra 1949.

Ivica Lovinčić (Lučani, kod Otočca, 15. jul 1911Brinje, 16. mart 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. jula 1911. godine u Lučanima kod Otočca. Osnovnu školu završio je u Brinju. Roditelji ga 1927. godine upućuju na zanat u Zagreb, gde je u fabrici „Arko“ učio za alatničara. Kada je završio izučavanje zanata i postao kvalifikovani radnik, radnici su ga u fabrici izabrali za svoga poverenika. Iz fabrike „Arko“ prešao je na rad u fabriku sanitetskih uređaja „Neptun“, gde se zauzimao za poboljšanje položaja nekvalifikovanih radnika.

Nakon odsluženja kadrovskog roka u mornarici, Ivica se 1938. zaposlio kao mašinbravar u fabrici „Jugobates“. Kao iskusnog borca za radnička prava, policije je počela daga prati. Na protestnom mitingu u fabrici „Gaon“ 1940. godine, bio je uhapšen ali je ubrzo pušten. Nepodredno pred Aprilski rat, policija ga je ponovno uhapsila zajedno sa većim brojem revolucionara. Posle dvomesečnog boravka u zatvoru i mučenja, njegova sestra uspela je da ga izvuče iz zatvora. Nakon toga je prešao u ilegalnost.

Kandidat za člana Komunističke partije Jugoslavije postao je još 1940, a u proleće 1941. primljen je u članstvo. U junu iste godine, po zadatku KPJ, otišao je u svoj rodni kraj radi priprema za organizovanje oružanog ustanka na području Brinja. Kada je u septembru 1941. obrazovan Kotarski komitet KPH za Brinje, Ivica je izabran za njegovog sekretara.

Ivica i ostali ustanici organizovali su partizanski logor i pripremali borce za oružanu borbu. Učestvovao je, među ostalim, u napadu na ustaše u Žutoj Lokvi 26. avgusta 1941. godine, a zatim i u odbijanju njihovog napada na Panos. Nakon toga je otišao u okupirano Brinje i tamo radnicima pilane održao govor i pozvao ih da stupe u Narodnooslobodilački pokret. Tada je u sukobu s italijanskom patrolom bio ranjen u ruku.

Italijani su, 14. marta 1942. godine, uspeli da na prevaru domame Ivicu u Brinje, zajedno sa njegovim pratiocem Ilijom Kosovcem. Dva dana kasnije, 16. marta, posle pretrpljenog mučenja i ispitivanja, izveli su ih na streljanje. Ivica je, tokom sporovođenja pred streljački vod, pred okupljenim stanovnicima Brinja javno vređao italijansku okupacionu vlast i pred streljanje zapevao italijansku revolucionarnu pesmu „Bandijera rosa“.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 14. decembra 1949. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Danas, fabrika za proizvodnju kartonske i papirne ambalaže, sa sedištem u Zagrebu, nosi ime „Lovinčić d.d.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lovinčić D.D, Pristupljeno 5. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975. 
  • Milan Bukvić. Ivica Lovinčić, narodni heroj. „Alfa“, Zagreb 1977. godina.