Kingisep
Kingisep Кингисепп | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Kingisepški rejon |
Osnovan | 1384. |
Status grada | 1784. |
Stara imena | Jam (do 1703) Jamburg (do 1922) |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 47.969 |
— gustina | 1.654,1 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 59° 22′ 00″ S; 28° 36′ 00″ I / 59.366667° S; 28.6° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 25,6 m |
Površina | 29 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 188455, 188456, 188480, 188482, 188484, 188485, 188457 |
Pozivni broj | +7 81375 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 422 |
OKTMO kod | 41 621 101 001 |
Veb-sajt | |
kingisepp-mo.ru/ |
Kingisep (rus. Кингисепп; fin. Jaama) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u krajnjem jugozapadnom delu Lenjingradske oblasti, na obali reke Luge, i administrativno pripada Kingisepškom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Savremeni grad koji se razvio iz Jamske tvrđave osnovane 1384. godine, u dva navrata je menjao ime, a sadašnje nosi od 1922. godine po estonskom revolucionaru Viktoru Kingisepu. Zvaničan status grada ima od 1784. godine.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 47.969 stanovnika, i po broju stanovnika nalazi se na 8. mestu među gradovima u Lenjingradskoj oblasti. Gradska teritorija obuhvata površinu od 29 km².
Kingisep je član međunarodnog udruženja Nova Hanza koje okuplja gradove članove nekadašnje Hanzeatske lige sa ciljem intenzivnije kulturne, ekonomske i turističke saradnje među njima.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Kingisep se nalazi na jugozapadu Lenjingradske oblasti, odnosno na jugu Kingisepškog rejona. Leži na desnoj obali reke Luge, na nekih 40-ak kilometara južnije od njenog ušća u Finski zaliv. Nalazi se na oko 130 kilometara jugozapadno od istorijskog centra Sankt Peterburga i na oko 20 km istočno od granice sa Estonijom (grad Narva).
Središte grada leži na nadmorskoj visini od 25,6 metara.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima iz Novgorodskog letopisa na mestu današnjeg grada 1384. godine Novgorodci su osnovali utvrđenje Jam (rus. Ям) koje je trebalo da posluži kao odbrambena utvrda prema Šveđanima i Nemcima.[1][2] Utvrđenje je imalo jake kamene zidove i kule i u dva navrata je uspešno odolevalo opsadama Šveđana (1395) i Tevtonaca (1444–1448. godine). Novoosnovano utvrđenje dobilo je ime po finskom plemenu Jami koji su obitavali na tom području.
Od XV veka utvrđenje počinje da gubi na vojničkom, ali postaje sve značajniji trgovački i zanatski centar. Naselje je 1583. ustupljeno Šveđanima, potom vraćeno Rusima, da bi ponovo shodno odredbama Stolbovskog mira iz 1617. bilo uključeno u sastav đvedske države. Zidine i kule Jamske tvrđave u potpunosti su uništene 1681. godine.
Tokom Velikog severnog rata ruska vojska uspela je da 14. maja 1703. godine zauzme grad, a nekadašnji Jam postaje Jamburgom. Pet godina kasnije imperator Petar Veliki predao je Jamburg na upravu knjazu Aleksandru Menšikovu. Naselje Jamburg 1784. godine dobija zvaničan status okružnog grada.
Tokom celog 19. veka Jamburg je bio važno vojničko sedište, a rentiranje objekata za potrebe vojske donosilo je značajne prihode stanovnicima grada. Tako je prema podacima iz 1849. godine od ukupno 2.100 stanovnika grada, njih 1.317 (ili 62,7%) bilo u vojnoj službi. Nakon ruske revolucije 1917. carska vojska se povlači iz grada, a samim tim grad Jambzrg gubi svoj glavni izvor prihoda. Zbog toga je Jamburg početkom 20. veka važio za jedan od najsiromašnijih i najnerazvijenijih gradova Peterburške gubernije.
Tokom Ruskog građanskog rata jamburg je bio mesto žestokih okršaja između boljševika predvođenih Lenjinom sa jedne, i belogardejaca Nikolaja Judeniča sa druge strane. Tokom tih sukoba grad je doživeo velika razaranja. Sa dolaskom komunista na vlast grad menja ime i 17. maja 1922. godine postaje Kingisep (u čast estonskog boljševika Viktora Kingisepa).
Tokom Staljinovih čistki (1937—1938) streljano je čak 155 stanovnika Kingisepa zbog optužbi za izdaju i protudržavno delovanje.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 48.488 stanovnik, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 47.969 stanovnika.[3]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
7,930 | 8,413 | 17,315 | 38,784 | 49,954[4] | 50,295[5] | 48,488[6] | 47,969 |
Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]
Grad Kingisep ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim gradovima i opštinama:
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [1], Novgorodskaя pervaя letopisь staršego i mladšego izvodov. M.; L., 1950. 576 s. Opisь A, № 10183
- ^ „Novgorodskaя letopisь”. Arhivirano iz originala 01. 04. 2012. g. Pristupljeno 26. 09. 2011.
- ^ „Leningradskaя oblastь. Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя na 1 яnvarя 2009-2015 gg.”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 01. 2016.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.