Milan Mišković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milan mišković
Milan Mišković
Lični podaci
Datum rođenja(1918-01-08)8. januar 1918.
Mesto rođenjaPremantura, kod Pule, Kraljevina Italija
Datum smrti8. septembar 1978.(1978-09-08) (60 god.)
Mesto smrtiIvanić-Grad, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Republički sekretar
za unutrašnje poslove NR Hrvatske
Period19531963.
PrethodnikIvan Stevo Krajačić
NaslednikUroš Slijepčević
Savezni sekretar za
unutrašnje poslove SFRJ
Period12. mart 196518. maj 1967.
PrethodnikVojin Lukić
NaslednikRadovan Stijačić

Odlikovanja
Orden jugoslovenske zastave s lentom
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden partizanske zvezde sa puškama
Partizanska spomenica 1941.
Mišković, stoji prvi sleva u drugom redu, na prijemu rukovodilaca Udbe i SSUP kod predsednika Tita, u Beogradu 1962.

Milan Mišković (Premantura, kod Pule, 8. januar 1918Ivanić-Grad, 8. septembar 1978) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske. Od 1953. do 1963. godine nalazio se na mestu Republičkog sekretara za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske. U periodu od 1965. do 1967. godine obavljao je dužnost Saveznog sekretara za unutrašnje poslove SFRJ.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. januara 1918. godine u selu Premantura, kod Pule. Godine 1921. zbog nadošlog fašizma, sa porodicom se seli najpre u Zagreb, u prihvatilište za izbeglice iz Istre, a potom 1922. u Slavonski Brod.[1]

Gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu, gde se pridružio omladinskom revolucionarnom i radničkom pokretu. Kao gimnazijalac, primljen je u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1940. godine. Zbog svoje revolucionarne komunističke delatnosti više puta je hapšen. Do početka rata, završio je dva semestra na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.[1]

Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Učestvovao je u organizovanju ustanka u Slavoniji, potom dolazi na mesto sekretara Mesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske u Slavonskom Brodu, a krajem 1943. godine ilegalni revolucionarno-partijski rad nastavlja u Zagrebu, na poziciji instruktora Centralnog komiteta KPH.[1]

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Nakon oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine, nastavlja svoj rad u organima unutrašnjih poslova. U vreme krize Informbiroa, biva upućen na rad u Skoplje, gde je od 1948. do 1953. obavljao dužnost ministra unutrašnjih poslova Narodne Republike Makedonije. Nakon toga, deset godina se nalazio na poziciji Državnog sekretara za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske, od 1953. do 1963. godine, i člana Izvršnog veća Narodnog sabora NR Hrvatske. Savezni rukovodilac postaje 12. marta 1965, kada zamenjuje Vojina Lukića na funkciji Saveznog sekretara za unutrašnje poslove Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na kojoj se nalazio do 18. maja 1967. godine.[1][2]

Nakon Hrvatskog proljeća, Mišković postaje član Predsedništva SFRJ, gde kao predstavnik SR Hrvatske zamenjuje smenjenog Mika Tripala, i na tom mestu ostaje do kraja mandata, 17. maja 1974. godine.[1]

Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Bio je i član CK KP Makedonije, Glavnog odbora SSRN Hrvatske, Predsedništva SUBNOR-a, kao i član Predsedništva CK SK Hrvatske, od 1974. do 1978. godine. U vreme smrti nalazio se na funkciji člana Predsedništva SR Hrvatske i predsednika Komisije CK SK Hrvatske za društveno-ekonomske odnose.[1]

Poginuo je 8. septembra 1978. godine u saobraćajnoj nezgodi na deonici auto-puta Bratstvo i jedinstvo, kod Ivanić-Grada. Sa njim u kolima, nalazili su se Franjo Sertić (1918—1978), koji je poginuo i Ivica Račan (budući hrvatski premijer), koji je zadobio teške povrede.[3][4] Sahranjen je na groblju Miroševac u Zagrebu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden jugoslovenske zastave sa lentom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden partizanske zvezde sa puškama i dr.[1]

Njegov mlađi brat, Ivan Mišković (* 1920), bio je general-pukovnik JNA i načelnik Uprave bezbednosti JNA.

Reference[uredi | uredi izvor]