Milan Mišković
milan mišković | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||
Datum rođenja | 8. januar 1918. | |||||||
Mesto rođenja | Premantura, kod Pule, Kraljevina Italija | |||||||
Datum smrti | 8. septembar 1978.60 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Ivanić-Grad, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | |||||||
Profesija | društveno-politički radnik | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | 1940. | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941 — 1945. | |||||||
Republički sekretar za unutrašnje poslove NR Hrvatske | ||||||||
Period | 1953 — 1963. | |||||||
Prethodnik | Ivan Stevo Krajačić | |||||||
Naslednik | Uroš Slijepčević | |||||||
Savezni sekretar za unutrašnje poslove SFRJ | ||||||||
Period | 12. mart 1965 — 18. maj 1967. | |||||||
Prethodnik | Vojin Lukić | |||||||
Naslednik | Radovan Stijačić | |||||||
Odlikovanja |
|
Milan Mišković (Premantura, kod Pule, 8. januar 1918 — Ivanić-Grad, 8. septembar 1978) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske. Od 1953. do 1963. godine nalazio se na mestu Republičkog sekretara za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske. U periodu od 1965. do 1967. godine obavljao je dužnost Saveznog sekretara za unutrašnje poslove SFRJ.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 8. januara 1918. godine u selu Premantura, kod Pule. Godine 1921. zbog nadošlog fašizma, sa porodicom se seli najpre u Zagreb, u prihvatilište za izbeglice iz Istre, a potom 1922. u Slavonski Brod.[1]
Gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu, gde se pridružio omladinskom revolucionarnom i radničkom pokretu. Kao gimnazijalac, primljen je u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1940. godine. Zbog svoje revolucionarne komunističke delatnosti više puta je hapšen. Do početka rata, završio je dva semestra na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.[1]
Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Učestvovao je u organizovanju ustanka u Slavoniji, potom dolazi na mesto sekretara Mesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske u Slavonskom Brodu, a krajem 1943. godine ilegalni revolucionarno-partijski rad nastavlja u Zagrebu, na poziciji instruktora Centralnog komiteta KPH.[1]
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Nakon oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine, nastavlja svoj rad u organima unutrašnjih poslova. U vreme krize Informbiroa, biva upućen na rad u Skoplje, gde je od 1948. do 1953. obavljao dužnost ministra unutrašnjih poslova Narodne Republike Makedonije. Nakon toga, deset godina se nalazio na poziciji Državnog sekretara za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske, od 1953. do 1963. godine, i člana Izvršnog veća Narodnog sabora NR Hrvatske. Savezni rukovodilac postaje 12. marta 1965, kada zamenjuje Vojina Lukića na funkciji Saveznog sekretara za unutrašnje poslove Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na kojoj se nalazio do 18. maja 1967. godine.[1][2]
Nakon Hrvatskog proljeća, Mišković postaje član Predsedništva SFRJ, gde kao predstavnik SR Hrvatske zamenjuje smenjenog Mika Tripala, i na tom mestu ostaje do kraja mandata, 17. maja 1974. godine.[1]
Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Bio je i član CK KP Makedonije, Glavnog odbora SSRN Hrvatske, Predsedništva SUBNOR-a, kao i član Predsedništva CK SK Hrvatske, od 1974. do 1978. godine. U vreme smrti nalazio se na funkciji člana Predsedništva SR Hrvatske i predsednika Komisije CK SK Hrvatske za društveno-ekonomske odnose.[1]
Poginuo je 8. septembra 1978. godine u saobraćajnoj nezgodi na deonici auto-puta Bratstvo i jedinstvo, kod Ivanić-Grada. Sa njim u kolima, nalazili su se Franjo Sertić (1918—1978), koji je poginuo i Ivica Račan (budući hrvatski premijer), koji je zadobio teške povrede.[3][4] Sahranjen je na groblju Miroševac u Zagrebu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden jugoslovenske zastave sa lentom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden partizanske zvezde sa puškama i dr.[1]
Njegov mlađi brat, Ivan Mišković (* 1920), bio je general-pukovnik JNA i načelnik Uprave bezbednosti JNA.
Reference[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1918.
- Umrli 1978.
- Puljani
- Komunisti Hrvatske
- Revolucionarni studentski pokret Jugoslavije
- Jugoslovenski partizani
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Članovi Predsedništva SFRJ
- Društveno-politički radnici SR Hrvatske
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Članovi CK KP/SK Hrvatske
- Ministri SFR Jugoslavije
- Stradali u saobraćajnim nezgodama u Hrvatskoj
- Sahranjeni na groblju Mirogoj u Zagrebu