Pređi na sadržaj

Nikola Lončar (pronalazač)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Lončar
Nikola Lončar, osnivač i predsednik Tesline naučne fondacije
Puno imeNikola Lončar
Datum rođenja(1954-11-24)24. novembar 1954.
Mesto rođenjaSR Hrvatska,  FNRJ
PrebivališteFiladelfija,  SAD
Zanimanjepronalazač
SuprugaMorin Lončar
DecaNikolas Lončar, Aleksandra Lončar
Veb-sajtnicklonchar.com
teslasciencefoundation.org
tnfs.edu.rs

Nikola Lončar (engl. Nikolai Lonchar; SR Hrvatska, 24. novembar 1954) je pronalazač, osnivač i predsednik Tesline naučne fondacije (engl. Tesla Science Foundation) iz Filadelfije i jedan od najagilnijih čuvara lika i dela Nikole Tesle u SAD i šire.[1][2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vezan poreklom i interesovanjima za imenjaka Teslu, Lončar je još u dečačkom dobu učestvovao na izložbama i sajmovima posvećenim pronalazaštvu u SFRJ, na kojima je prezentovao svoje izume. U Ameriku je otišao osamdesetih, sa misijom širenja znanja o Tesli kod ljudi koji tamo žive. Uoči raspada južnoslovenske federacije i početka rata, vratio se sa porodicom u Srbiju i pokušao da razvije posao u vezi sa bezbednošću i zaštitom imovine. Stoga ga je angažovao Saobraćajni institut CIP, sa kojim je osmislio preko trideset novih proizvoda u oblasti bezbednosti. Izbijanje rata i sankcije ga primoravaju da sve napusti i da se vrati u SAD.[4]

Česti dolasci u maticu teških devedesetih, tokom kojih je pomagao svojim sunarodnicima, bili su istovremeno i prilika da se o našem najvećem naučniku nabave i preko okeana odnesu knjige, rukotvorine i drugi predmeti koji će poslužiti zadatku koji je sebi postavio. Na taj način je Lončar vremenom postao vlasnik zavidne zbirke inspirisane Teslom.[5]

Danas je Lončar je poznat kao čovek koji je zaslužan za veću prisutnost sadržaja o Nikoli Tesli u silabusu američkih škola[6] i koji neumorno radi na tome da do toga dođe i u srpskim školama osnivanjem „Teslinih naučnih klubova”, i to ostvarivanjem partnerstava između Tesline naučne fondacije i nastavnog kadra i učenika.[7] Ovome u prilog ide i projekat „Putevima Tesle” (Tesla Ways), zamišljen kao softverski geo-vodič kroz Teslin životopis. O tome su u pripremi i monografija i dokumentarni film.[8]

Pored maternjeg i drugih eks-jugoslovenskih jezika, govori i engleski i ruski.[3]

Istražni rad[uredi | uredi izvor]

Nikola je i bivši privatni detektiv, čija je specijalnost bila utvrđivanje na koji su način izvedene krađe. Bogatog iskustva, 1986. godine je u Filadelfiji pokrenuo firmu koja se bavi obezbeđenjem. Ubrzo postavši svestan manjkavosti privatnih sigurnosnih sistema, kreirao je sofisticirani uređaj za zaključavanje radi efikasnijeg otkrivanja provala. Za ovaj pronalazak nagrađen je subvencijama Tehnološkog centra „Ben Frenklin”, države Pensilvanije i Zlatnu medalju Nikole Tesle.[9] Godine 2001. postao je lincencirani privatni detektiv.

Lončar poseduje zavidnu kolekciju brava, senzora i alarma, a u slobodno vreme se između ostalog bavi dizajniranjem novih proizvoda. Prema informacijama na njegovom veb-sajtu, autor je preko trideset patenata.

Član je Nacionalne asocijacije istražnih stručnjaka, Međunarodne asocijacije istražitelja – stručnjaka za brave, Međunarodne asocijacije istražitelja krađa automobila i Nacionalne asocijacije istražitelja – stručnjaka za brave.[3]

Teslina naučna fondacija[uredi | uredi izvor]

Ljudi sličnih afiniteta i poštovanja prema Nikoli Tesli okupili su se na naučnikov rođendan 10. jula 2004. godine sa namerom promovisanja nasleđa koje je on zaveštao čovečanstvu i radi povezivanja pronalazača zainteresovanih za njegov rad. Oni su osnovali Klub pronalazača „Nikola Tesla” (Nikola Tesla Inventors Club), koji će kasnije biti preimenovan u Klub „Nikola Tesla”, a potom, na Božić 2010 (na dan Teslinog „napuštanja ovozemaljskog života”), zvanično prerasti u Teslinu naučnu fondaciju (TNF). Glavni cilj TNF-a je da Teslina dostignuća budu razumljiva što većem broju ljudi, kako bi se svedočanstvo o povezanosti svih nas nevidljivim silama postalo vidljivo svima.[10]

Zbog požrtvovanog angažovanja i doprinosa, za predsednika TNF-a je izabran upravo Nikola Lončar, koji se do danas zalaže za povećanje broja članova i uključivanje naučne elite u rad TNF-a, predavanja na temu Teslinih pronalazaka u američkim školama, ali i animiranje srpske javnosti. Zato je 2014. osnovao i ogranak TNF-a u Srbiji – Teslinu naučnu fondaciju Srbija, sa sedištem u Zemunu.[4]

TNF je pokretač video-platforme „TeslaTalk.TV”, koja emituje vebinare o Tesli,[11] i projekta „200 godina Srba u Americi”, iz kog je nikao multimedijalni poduhvat „Teslin narod” i u sklopu kog je 2018. snimljen istoimeni dokumentarni film idejnog tvorca i prvog producenta Nikole Lončara, kao i mnogih drugih.[12]

Događaji[uredi | uredi izvor]

Lončar i TNF su začetnici međunarodne konferencije „U duhu Tesle”, koja se od 2012. održala osam puta.[8] Uz podršku Generalnog konzulata Republike Srbije u Njujorku, ovaj prestižni događaj se jednom godišnje odvija na poslednjem peronu života Nikole Tesle, hotelu „Njujorker” na Menhetnu, i obuhvata niz aktivnosti koje ga slave: od prigodnih izložbi umetničkih dela preko predstavljanja pojedinaca i organizacija koji su uradili nešto značajno povodom većeg upoznavanja javnosti sa Teslom i njegovim patentima i tematskih panel-diskusija pa do dodeljivanja nagrade „Tesla Spirit Award” najzaslužnijima.[13]

U okviru Tesline naučne fondacije, u saradnji sa Univerzitetom Singidunum iz Beograda i uz podršku relevantnih organizacija, poput Matice iseljenika i Srba u regionu i Organizacije srpskih studenata u inostranstvu, Lončar je 2016. pokrenuo i godišnju konferenciju „Dan dijaspore”, na kojoj učestvuju predstavnici matice i rasejanja, akademske zajednice, Vlade Republike Srbije, Vlade Republike Srpske, diplomatskog kora itd. Sastavni deo konferencije su panel-diskusije, okrugli stolovi, izložbe, takmičenja i sl.[14][15]

Treba pomenuti i „Tesline dane” (Tesla Days), manifestaciju koja se od 2013. jula priređuje u Filadelfiji pod pokroviteljstvom TNF-a i uz pomoć gradskih vlasti, a u slavu Tesline ideje o čistoj planeti. Centralna aktivnost „Teslinih dana” je Marš za nezavinost energije.[16]

Pronalasci (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • Mehanički osigurač šarki, patent br. 45/94/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Univerzalni šifranik, patent br. 46/94/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Magnetni elektroprekidač, patent br. 47/94/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Infracrveni detektor, patent br. 48/94/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Visokosigurnosni magnetni rim-cilindar, patent br. 633/93/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Magnetni zaštitnik brave, patent br. 667/93/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Magnetni mehanizam magnetnog zaštitnika brave, patent br. 668/93/1. Datum i mesto: 21. februar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Magnetni cilindar za sef, patent br. 499/94/1. Datum i mesto: 7. septembar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Magnetni prekidač goriva, patent br. 500/94/1. Datum i mesto: 7. septembar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Krstasta brava, patent br. 534/91/5. Datum i mesto: 12. septembar 1994, Beograd. Savezni zavod za patente, SRJ.
  • Noćna lampa sa alarmom, kamerom, ruterom i komunikatorom, industrijski dizajn br. D-2020/87. Datum i mesto: 15. novembar 2020, Beograd. Zavod za intelektualnu svojinu, RS.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Grant Tehnološkog centra „Ben Frenklin”
  • Grant države Pensilvanije
  • Zlatna medalja Nikole Tesle
  • Nagrada organizacije „American Paradigm Schools”

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]