Papa Inoćentije V
Inoćentije V | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Pjer de Tarantez |
Datum rođenja | oko 1225. |
Mesto rođenja | Šampanji an Vanoaz, Moûtiers, Papska država |
Datum smrti | 22. jun 1276. |
Mesto smrti | Rim, Papska država, Sveto rimsko carstvo |
Papa | |
Pontifikat | 21. januar 1276 — 22. jun 1276. |
Prethodnik | Grgur X |
Naslednik | Hadrijan V |
Grb pape Inoćentija V |
Papa Inoćentije V (lat. Innocentius V; oko 1225 – 22. jun 1276), rođen kao Pjer de Tarantez (fr. Pierre de Tarentaise) je bio papa Rimokatoličke crkve od 21. januara do 22. juna 1276. Bio je član Dominikanskog reda i blizak saradnik Pape Grgura X za vreme njegovog pontifikata. Beatifikovao ga je 1898. Papa Lav XIII.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođen je oko 1225. blizu Mutijea u oblasti Tarentaza u Savojskoj grofoviji, dok je, po drugim izvorima, rođen u La Sali u Dolini Aoste.[1] Oba ova mesta su u to vreme bila deo Kraljevine Arelat unutar Svetog rimskog carstva, ali je danas prvo u jugoistočnoj Francuskoj, a drugo je u severozapadnoj Italiji. U mladosti se pridružio dominikanskom redu, u kom je stekao slavu kao propovednik.
Godine 1259. je sa Albertom Velikim, Tomom Akvinskim i Bonushomom Britom,[2] Florencijem,[3] učestvovao u uspostavljanju ratio studiorum ili programa studija Dominikanskog reda[4] koji je uključivao studije filozofije kao inovaciju za one koji nisu dovoljno obučeni da studiraju teologiju.
Papa Grgur X ga je 1273. unapredio u kardinala. Održao je besedu na sahrani kardinala Bonaventure 1274. i pretio Grgura X na njegovom putu po Italiji od 1275. do njegove smrti 1276. Smrt Pape Grgura X je dovela do konklave za izbor njegovog naslednika.
Papstvo[uredi | uredi izvor]
Papska konklava[uredi | uredi izvor]
Na papskoj konklavi januara 1276, koja je trajala jedan dan, postao je prvi dominikanac koji je izabran za papu. Izabran je u prvom krugu glasanja. Sebi je odabrao papsko ime Inoćentije, a 22. februara 1276. ga je krunisao kardinal Đovani Gaetano Orsini.
Akcije[uredi | uredi izvor]
Jedina značajna odlika njegovog kratkog pontifikata su bili praktični koraci cilju ispunjavanja njegove želje za ponovno ujedinjenje sa Pravoslavnom crkvom. Bio je u postupku slanja legata vizantinskom caru Mihajlu VIII Paleologu, u vezi sa skorašnjim odlukama na Drugom lionskom saboru, kada je umro u Rimu.
Papa Inoćentije V je napisao nekoliko dela o filozofiji, teologiji i kanonskom pravu, uključujući i komentare na Pavlove poslanice i na Sentence Petra Lombardijskog.
Smrt i beatifikacija[uredi | uredi izvor]
Umro je posle kratke borbe sa nepoznatom bolešću 22. juna 1276.[5] Papa Lav XIII ga je beatifikovao 1898. na račun njegove reputacije svetosti.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jean Prieur, Hyacinte Vulliez: Saints et saintes de Savoie, édit. Le Vieil, Annecy, (1999). str. 87-88. Po ovim istoričarima, ulica u Aosti je posvećena Papi Inoćentiju V.
- ^ Grange, Antoine Rivet de la; Clément, François; (dom), Charles Clémencet (1838). Histoire literaire de la France: XIIIe siècle. Chez Osmont, à l'Olivier, Huart l'aîné, a la Justice, Clousier, à l'Ecu de France, Hourdel, David le jeune, à l'Esperance, Chaubert, à la Renommée & Gissey. str. 103. Pronađeni su suvišni parametri:
|author2=
i|last2=
(pomoć) - ^ Verovatno Florentius de Hidinio, poznat i kao Florentius Gallicus, Histoire literaire de la France: XIIIe siècle, tom 19. str. 104, dobavljeno 27. oktobra, 2012.
- ^ Hastings, James; Selbie, John Alexander; Gray, Louis Herbert (1919). Encyclopædia of Religion and Ethics: Picts-Sacraments. T. & T. Clark. str. 701.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 02. 06. 2013. g. Pristupljeno 29. 08. 2015.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Grange, Antoine Rivet de la; Clément, François; (dom), Charles Clémencet (1838). Histoire literaire de la France: XIIIe siècle. Chez Osmont, à l'Olivier, Huart l'aîné, a la Justice, Clousier, à l'Ecu de France, Hourdel, David le jeune, à l'Esperance, Chaubert, à la Renommée & Gissey. str. 103. Pronađeni su suvišni parametri:
|author2=
i|last2=
(pomoć) - "Pope Bl. Innocent V" in the 1913 Catholic Encyclopedia.
- Maxwell-Stuart, P. G. (2002). Chronicle of the Popes: The Reign-by-Reign Record of the Papacy from St. Peter to the Present. Thames & Hudson. str. 118. ISBN 978-0-500-01798-2.}-