Pređi na sadržaj

Paralovo (Gnjilane)

Koordinate: 42° 32′ 55″ S; 21° 21′ 54″ I / 42.54861° S; 21.36502° I / 42.54861; 21.36502
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Paralovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaGnjilane
Stanovništvo
 — 2011.Pad 207
Geografske karakteristike
Koordinate42° 32′ 55″ S; 21° 21′ 54″ I / 42.54861° S; 21.36502° I / 42.54861; 21.36502
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina850 m
Paralovo na karti Srbije
Paralovo
Paralovo
Paralovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj38250

Paralovo (alb. Parallovë ili Parallova) je naselje u opštini Gnjilane, Kosovo i Metohija, Republika Srbija. Nalazi se na putu između Prištine i Gnjilana.

Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]

Podaci iz 1931. godine:[1]

Srpski rodovi:

  • Perići (5 kuća, slave Sv. Nikola), doseljeni u prvoj polovini XVIII veka iz Žitorađa kod Vladičinog Hana. Živeli su malo u Prekovcu.
  • Miloševići (3 kuće, Sv. Nikola). Starina i vreme doseljavanja kao kod Perića.
  • Dibokovci (7 kuća, Sv. Nikola). Starina im je u Marevcu kod Kosovske Kamenice. Oko 1760. godine izbegli ispred Arbanasa i u Paralovu nastanjeni kao čifčije.
  • Mladenovci (6 kuća, Sv. Ignjat), doseljeni iz Velikog Alaša kod Lipljana posle Dibokovaca.
  • Živinci (4 kuće, Sv. Đorđe Alimpije). Starinom su sa Kosova, odakle su odseljeni u severnu Srbiju. U Paralovo doseljeni oko 1760. godine.
  • Stamenkovci (7 kuća, Sv. Nikola), doseljeni iz Đakovice u Metohiji oko 1760. godine.
  • Mečkari ili Đurčići (1 kuća, Sv. Nikola), doseljeni oko 1790. godine iz Zebnice, od roda Đurčića. Dalja starina im je u Tirincu kod Kosovske Kamenice.
  • Mečkarovci (2 kuće, Sv. Petka), preseljeni oko 1810. godine iz Marevca da ne bi prešli u islam, na što su ih terali Arbanasi. Njihovom pretku su Albanci i devojku davali samo da se poturči.
  • Došljaci (6 kuća, Sv. Arhanđeo), doseljeni iz Bukovice kod Lipljana oko 1810. godine.
  • Štrbići (7 kuća, Sv. Nikola); preseljeni iz Građenika iz istoimenog roda oko 1810. godine. Uskoro po doseljenju jedna kuća ovog roda je prešla u islam.
  • Žegligovići (2 kuće, Sv. Đorđe Alimpije); doseljeni iz Slivova oko 1810. godine. Starinom su iz kumanovskog kraja.
  • Jakočevi (7 kuća, Sv. Arhanđeo), doseljeni iz Krive Palanke oko 1810. godine.
  • Petkovci (5 kuća, Sv. Nikola), doseljeni iz Zebinca oko 1820. godine.
  • Kopiljaci (2 kuće, Sv. Petka); preseljeni oko 1860. godine iz Marevca.
  • Cekići (3 kuće, Sv. Luka); preseljeni oko 1860. godine iz Marevca, zbog albanskog zuluma.
  • Vučini (2 kuće, Sv. Nikola i Sv. Arhanđeo) su nepoznate starine. Sv. Arhanđela su primili kao zavetinu, pošto su pronašli jedno od svoje izgubljene dece.
  • Simići (1 kuća, Sv. Petka) su nepoznate starine.

Albanski muhadžirski rodovi:

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 770
1953. 816
1961. 937
1971. 1.010
1981. 990
1991. 850

Popis 2011.[uredi | uredi izvor]

Popis 2011.‍
Srbi
  
126 60,87%
Albanci
  
81 39,13%
ukupno: 207

Seoska škola „Sveti Sava“ ima osam đaka. Srpsko stanovništvo u Paralovu čine uglavnom stariji ljudi. Bave se gajenjem voća i povrća i žive pod konstantnim verbalnim pretnjama, sa zahtevima da napuste svoje domove, uz fizičke napade. Česti su i upadi na srpske posede, krađe, seča šuma, na šta tamošnja policija i pravosuđe, u slučaju prijave, reaguju naplaćivanjem novčanih kazni ugroženim Srbima, zbog remećenja javnog reda i mira svojim prisustvom.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Atanasije Urošević — Novobrdska Kriva reka, strana 69 i 70 (Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 32) — Srpski etnografksi zbornik (knjiga LX), Beograd 1951.)[1]
  2. ^ Kosovo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2020), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  3. ^ RTS — Dnevnik 2 & 12. 12. 2015.

Literatura[uredi | uredi izvor]