Pomazanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pomazanje u drevnom Egiptu.

Pomazanje (grč. χρισμα [chrisma — hrizma] — „miropomazanje“, χρησις [chrisis — hrisis] — „upotreba, korišćenje“) je antički obred prilikom koga je sveto ulje mazano na glavu novom kralju ili prvosvešteniku.[1]

Pomazanje u Pravoslavnoj crkvi

Kraljevi Izraela i veliki sveštenici primali su pomazanje uljem kao znak nove službe, nakon čega su sticali zvanje pomazanika (1 S 10.1; Lv 8.12). Pomazanje je u početku bilo isključiva privilegija jevrejskih sveštenika. Samuilo proširuje upotrebu ulja i na hebrejske vladare pomazavši Saula i Davida. Sve od Mojsija do proroka Samuila, sveto ulje je koristilo isključivo sveštenstvo da primi „otkrivenje od Boga“. Bilo je strogo zabranjeno da se slobodno pravi i koristi jer „ono je sveto i vi ćete ga smatrati za sveto“. Za kršenje zabrane sledila je najteža kazna: „Ko načini takvo ulje ili namaže njim nekoga, taj će se istrebiti iz naroda svoga“.(Izlazak 30:33)

Pomazanik (hebr. מָשִׁיחַ [māšîaḥ‎ — mašiah], grč. χριστός [christós — hristos]) je osoba pomazana svetim uljem. U širem značenju to je onaj koga je Bog izabrao za određenu misiju (Lk 4.18). U tom smislu je naziv korišćen (izuzetno) čak i za jednog stranca kao što je persijski kralj Kir (Iz 45.1). Rani hrišćani su, za razliku od ostalih Jevreja, smatrali Isusa pomazanikom, odakle i naziv hristos, odnosno mesija/mašiah.

Pomazanje u hrišćanstvu[uredi | uredi izvor]

U hrišćanstvu je pomazanje jedna od svetih tajni. Ono se smatra tajnom dobijanja darova Svetog Duha, putem premazivanja svetim uljem. U pravoslavnom hrišćanstvu, pomazivanje se obavlja odmah nakon krštenja. „Pomazanje je iznad krštenja. Jer zbog pomazanja (grč. χρισμα [chrisma — hrizma]) se zovemo hrišćani, ne zbog krštenja (grč. βάπτισμα [báptisma — baptizam])“.[2]

Detaljan prikaz hrišćanskog pomazanja daje Kiril Jerusalimski koji objašnjava da se ulje „simbolički nanosi na čelo i druge organe oseta“ i da „uši, nozdrve i grudi posebno treba namazati.“ Kiril smatra da tek postavši pomazani (hristos), verni zaista postaju hrišćani.

Kod pravoslavnih se pomazanje naziva miropomazanje (grč. μυρον χρισμα [myron chrisma — miron hrisma]) po jednom od sastojaka, miru ili izmiru, a kod katolika sveta potvrda (lat. confirmatio) jer potvrđuje postajanje inicijanta hrišćaninom.

U istoriji novovekovne srpske države miropomazani vladari bili su: Knez Miloš Obrenović, Knez Aleksandar Karađorđević, Knez Mihailo Obrenović, Kralj Milan Obrenović, Kralj Aleksandar Obrenović i Kralj Petar I Karađorđević.[traži se izvor]

Prva pojava pomazanja[uredi | uredi izvor]

Pomazanje se prvi put pojavljuje kod jevreja kada prorok Samuilo pomazuje prvog jevrejskog cara Saula, tako što mu na glavu proliva bokal ulja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Glosar Novog zavjeta - Wikizvor
  2. ^ Jeveanđelje po Filipu

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]