Последњи кинески цар
Poslednji kineski car | |
---|---|
Izvorni naslov | The Last Emperor |
Žanr | biografski |
Režija | Bernardo Bertoluči |
Scenario | Mark Peplou Bernardo Bertoluči |
Producent | Džeremi Tomas |
Glavne uloge | Džon Loun Džoan Čen Piter O’Tul Jing Ručeng Viktor Vong Denis Dan Rjuči Sakamoto |
Producentska kuća | Columbia Pictures |
Godina | 1987. |
Trajanje | 163 minuta[1] |
Zemlja | Ujedinjeno Kraljevstvo Kina Italija |
Jezik | engleski mandarinski japanski |
Budžet | 23,8 miliona dolara[2] |
Zarada | 44 miliona dolara[3] |
IMDb veza |
Poslednji kineski car (engl. The Last Emperor) je epski biografski film iz 1987. godine, režisera Bernarda Bertolučija o poslednjem kineskom caru Pu Jiu, na osnovu njegove autobiografije. Producent filma je bio Džeremi Tomas, a film je objavila kompanija Columbia Pictures. Pu Jiev život prikazan je od njegovog uspona na presto kao mali dečak do njegovog hapšenja i političke rehabilitacije od strane Komunističke partije Kine.
U glavnim ulogama su Džon Loun, Džoan Čen, Piter O’Tul, Jing Ručeng, Viktor Vong, Denis Dan i Rjuči Sakamoto. Ovo je bio prvi zapadnjački film čija ekipa je dobila dozvolu za snimanje u Zabranjenom gradu u Pekingu.[2] Film je osvojio devet Oskara, uključujući onaj za najbolji film i onaj za najboljeg režisera. Takođe je osvojio tri nagrade BAFTA, četiri nagrade Zlatni globus, kao i nagradu Gremi za svoju partituru.
Radnja
[uredi | uredi izvor]Godine 1950, 44-godišnji Pu Ji, bivši kineski car, proveo je u pritvoru pet godina od kada ga je uhvatila Crvena armija tokom sovjetske invazije Mandžurije. U nedavno uspostavljenu Narodnu Republiku Kinu, Pu Ji stiže kao politički zatvorenik i ratni zločinac u zatvor Fušun. Ubrzo po dolasku, Pu Ji pokušava da se ubije, ali je brzo spašen i rečeno mu je da ga čeka suđenje.
Četrdeset dve godine ranije, 1908. godine, carica Cisi na samrti poziva dvogodišnjeg Pu Jia u Zabranjeni grad. Nakon što mu je otkrila da je prethodni car umro ranije tog dana, Cisi kaže Pu Jiu da će on biti sledeći kineski car. Nakon krunisanja, Pu Ji, uplašen novim okruženjem, više puta izražava želju da se vrati kući, ali mu to nije dozvoljeno. Uprkos tome što ima mnoštvo dvorskih evnuha i sluškinja da ga služe, njegov jedini pravi prijatelj je njegova dojilja Ar Mo.
Kako odrasta, njegovo vaspitanje je u potpunosti ograničeno na carsku palatu i zabranjeno mu je da napusti. Jednog dana ga posećuje njegov mlađi brat, koji mu otkriva da više nije car i da je Kina postala republika; istog dana, Ar Mo je primorana da ode. Godine 1919. Redžinald Džonston je postavljen za Pu Jievog tutora i pruža mu obrazovanje u zapadnjačkom stilu, a Pu Ji postaje sve više željan da napusti Zabranjeni grad. Džonston, oprezan zbog skupog načina života dvorana, ubeđuje Pu Jia da je najbolji način da se to postigne kroz brak; Pu Ji se kasnije ženi Vanrong, sa Vensju kao sekundarnom priležnicom.
Pu Ji počinje da reformiše Zabranjeni grad, između ostalog proterujući evnuhe iz palate. Međutim, 1924. on je sam proteran iz palate i prognan u Tjencin nakon Pekinškog puča. On vodi dekadentan život kao plejboj i anglofil, i staje na stranu Japana nakon Mukdenskog incidenta. Za to vreme, Vensju se razvodi od njega, ali Vanrong ostaje uz supruga i na kraju podleže zavisnosti od opijuma. Japanci ga 1934. krunišu za „cara” svoje marionetske države Mandžukuo, iako je njegova navodna politička nadmoć potkopana na svakom koraku. Vanrong rađa dete, ali Japanci ubijaju bebu pri rođenju i proglašavaju je mrtvorođenom. Pu Ji ostaje nominalni vladar regiona do njegovog zarobljavanja od strane sovjetske Crvene armije.
Prema komunističkom programu prevaspitanja političkih zatvorenika, Pu Ji je primoran od strane svojih ispitivača da se formalno odrekne svoje prisilne saradnje sa japanskim osvajačima tokom Drugog kinesko-japanskog rata. Nakon žestokih rasprava sa Đin Juanom, upravnikom zatvora Fušun, i gledanja filma koji detaljno opisuje ratne zločine koje su počinili Japanci, Pu Ji se na kraju odriče bivših saveznika i vlada ga smatra rehabilitovanim; pušten je iz zatvora 1959. godine.
Nekoliko godina kasnije, 1967. godine, Pu Ji je postao baštovan koji živi kao skromni proleter nakon uspona Mao Cedungovog kulta ličnosti i Kulturne revolucije. Na povratku sa posla, nailazi na paradu Crvene garde, koja proslavlja komunističko odbacivanje zemljoposedništva. On na paradi vidi Đin Juana, sada jednog od političkih zatvorenika koji je kažnjen kao antirevolucionar, primoranog da nosi kapu i tablu sa kaznenim sloganima.
Pu Ji kasnije kao turista posećuje Zabranjeni grad, gde upoznaje odlučnog dečaka koji nosi crveni šal Pionirskog pokreta. Dečak naređuje Pu Jiu da se udalji od prestola, ali ovaj mu otkriva da je bio Sin Neba pre nego što mu se približi. Iza prestola, Pu Ji pronalazi 60 godina starog ljubimca cvrčka kojeg mu je poklonio zvaničnik palate Čen Baočen na dan krunisanja, nakon čega ga daje dečaku. Zadivljen poklonom, dečak se okreće da razgovara sa Pu Jiem, ali otkriva da je nestao.
Godine 1987. turistički vodič vodi grupu kroz palatu. Zaustavivši se ispred prestola, vodič sažima Pu Jiev život u nekoliko kratkih rečenica, pre nego što je kaže da je umro 1967. godine.
Uloge
[uredi | uredi izvor]Glumac | Uloga |
---|---|
Džon Loun | Pu Ji |
Džoan Čen | Vanrong |
Piter O’Tul | Redžinald Džonston |
Jing Ruočeng | Đin Juan |
Viktor Vong | Čen Baočen |
Megi Han | Kavasima Jošiko |
Vivijen Vu | Vensju |
Rjuči Sakamoto | Masahiko Amakasu |
Rik Jang | mladi islednik |
Keri-Hirojuki Tagava | Čeng |
Džejd Go | Ar Mo |
Fumihiko Ikeda | pukovnik Jošioka |
Fang Guan | Pu Jiev brat |
Lisa Lu | carica Cisi |
Hideo Takamacu | general Takaši Hišikari |
Bazil Pao | Caifeng |
Henri O | lord Čemberlen |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „THE LAST EMPEROR (15)”. British Board of Film Classification. 16. 11. 1987. Pristupljeno 29. 3. 2023.
- ^ a b Love And Respect, Hollywood-Style, an April 1988 article by Richard Corliss in Time
- ^ „The Last Emperor”. Box Office Mojo. Pristupljeno 29. 9. 2016.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Poslednji kineski car na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Filmovi 1987.
- Britanski biografski filmovi
- Britanski epski filmovi
- Britanski dramski filmovi
- Kineski filmovi
- Italijanski filmovi
- Istorijski filmovi
- Filmovi na engleskom jeziku
- Filmovi na japanskom jeziku
- Filmovi na mandarinskom jeziku
- Filmovi nagrađeni Oskarom za najbolju originalnu muziku
- Filmovi koji su osvojili nagradu Oskar za najbolju kostimografiju
- Filmovi čiji je scenarista osvojio nagradu Oskar za najbolji adaptirani scenario
- Filmovi čiji je reditelj osvojio Oskara za najbolju režiju
- Filmovi čiji je direktor fotografije osvojio nagradu Oskar za najbolju fotografiju
- Dobitnici nagrade BAFTA za najbolji film
- Filmovi čiji je montažer osvojio Oskara za najbolju montažu
- Filmovi čiji je reditelj osvojio Zlatni globus za najbolju režiju
- Filmovi čiji je mikser zvuka osvojio nagradu Oskar za najbolje miksovanje zvuka
- Filmovi koji su dobili Oskara za najbolji film
- Filmovi koji su dobili nagradu Cezar za najbolji strani film
- Filmovi čiji je scenograf osvojio Oskara za najbolju scenografiju