Radmilo Mihajlović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radmilo Mihajlović
Lični podaci
Datum rođenja (1964-11-19)19. novembar 1964.(59 god.)
Mesto rođenja Foča, SFR Jugoslavija
Pozicija napadač
Juniorska karijera
Sutjeska Foča
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1983—1988
1988—1989
1989—1990
1991—1993
1993—1994
1997
1997—1998
Željezničar Sarajevo
Dinamo Zagreb
Bajern Minhen
Šalke 04
Ajntraht Frankfurt
Pohan Stilers
APOP Pafos
119
26
34
58
10
3
14
(67)
(9)
(4)
(12)
(0)
(0)
(5)
Reprezentativna karijera
1986—1989 SFR Jugoslavija 6 (1)

Radmilo Mihajlović (Foča, 19. novembar 1964) bivši je jugoslovenski i srpski fudbaler koji je igrao na poziciji napadača.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. novembra 1964. godine u Foči. Prve fudbalske korake je napravio u fočanskoj Sutjesci. Igrao je na poziciji napadača. Ubrzo je primećen njegov talenat i nastavio je karijeru u sarajevskom Željezničaru. Za ekipu sa „Grbavice” je igrao punih pet sezona u periodu od 1983. do 1988. godine i na 119 nastupa postigao je 62 pogodaka.[1] U sezoni 1986/87. bio je najbolji strelac fudbalskog prvenstva Jugoslavije sa 23 postignuta gola.[2] Bio je deo čuvene generacije Željezničara koja je ispala u polufinalu Kupa UEFA od mađarskog Videotona. Nije igrao revanš susret pošto je dobio drugi žuti karton.[3]

Karijeru je nastavio u zagrebačkom Dinamu 1988. godine, zahvaljujući tadašnjem treneru „modrih” Ćiri Blaževiću.[4] Igrao je samo jednu sezonu, upisao je ukupno 31 nastup i postigao 12 golova.[5] Jedini je Srbin koji je bio kapiten Dinama i to na utakmici protiv Partizana.[6][7] Internacionalnu karijeru je gradio u nemačkoj Bundesligi, igrajući prvo za Bajern iz Minhena. Sa ekipom Bajerna je osvojio titulu prvaka u sezoni 1989/90, a postigao je četiri gola u prvenstvu. Posle nešto više od godinu dana prešao je u zimskom prelaznom roku sezone 1990/91, u tada drugoligaša Šalke 04.[8] Mihajlović je sa timom iz Gelzenkirhena osvojio drugu Bundesligu i vratio se u elitni rang takmičenja. Postigao je 12 golova na 60 odigranih utakmica za Šalke.[9] Takođe je igrao za Ajntraht iz Frankfurta godinu dana, ali bez zapaženijeg učinka.[10]

U poznim fudbalskim godinama igrao je za južnokorejski Pohang Stilers i u kiparskom APOP Pafosu gde je završio igračku karijeru 1998. godine.[11] Tokom 2006. kratko vreme je bio na dužnosti tehničkog direktora FK Rad iz Beograda.[12] Ima menadžersku agenciju i radi kao skaut uglavnom u zapadnoj Evropi.[13]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju Jugoslavije je igrao na šest utakmica i postigao jedan gol.[14] Debitovao je 29. oktobra 1986. na utakmici protiv Turske u kvalifikacijama za odlazak na Evropsko prvenstvo u Nemačkoj. Jedini pogodak u dresu državnog tima Mihajlović je postigao u susretu protiv Švajcarske, odigranom u Lucernu 24. avgusta 1988. godine. U toj utakmici Jugosloveni su pobedili sa 2:0. Poslednji meč za Jugoslaviju je odigrao 13. decembra 1989. u Londonu protiv Engleske.[15]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Nastupi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

# Datum Mesto Protivnik Rezultat Gol Takmičenje
1. 29. oktobar 1986. Split  Turska 4:0 0 Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1988.
2. 29. avgust 1987. Beograd  SSSR 0:1 0 Prijateljska
3. 4. jun 1988. Bremen  Zapadna Nemačka 1:1 0
4. 24. avgust 1988. Lucern   Švajcarska 2:0 1
5. 5. april 1989. Atina  Grčka 4:1 0
6. 13. decembar 1989. London  Engleska 1:2 0

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Oženjen je Zoricom Mihajlović i sa njom ima dvoje dece, sina Stefana i kćerku Stefaniju.[16][17] Radmilov sin Stefan je isto fudbaler, igrao je za Crvenu zvezdu, Rad, Borac Čačak i Vojvodinu.[18]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Radmilo Mihajlović FK Željezničar”. 1921.ba. 05. 03. 2016. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  2. ^ „Kraljevi strelaca”. strategija.org. 25. 11. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  3. ^ „Radmilo Mihajlović: Da sam igrao, prošli bi Videoton”. aljazeera.net. 09. 04. 2016. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  4. ^ „Ispovest srpskog Linekera!”. espreso.rs. 28. 09. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  5. ^ „Povijest Dinama Radmilo Mihajlović”. gnkdinamo.hr. 25. 11. 2018. Arhivirano iz originala 26. 11. 2018. g. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  6. ^ „Intervju - Radmilo Mihajlović: O “auto ugovorima“ u SFRJ!”. RTV BN. 02. 09. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  7. ^ „Mihajlović: Jedini sam Srbin koji je bio kapiten Dinama”. Nezavisne novine. 28. 09. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  8. ^ „Radmilo Mihajlović”. sueddeutsche.de. 28. 08. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  9. ^ „Als Mihajlovic zum Rekordsünder auf Schalke wurde”. waz.de. 10. 10. 2017. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  10. ^ „Radmilo Mihajlovic Eintracht Frankfurt 1993/1994”. fussballdaten.de. 25. 11. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  11. ^ „Radmilo Mihajlovic profile”. worldfootball.net. 25. 11. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  12. ^ „Rad se pojačao direktorskim tandemom”. mondo.rs. 13. 01. 2006. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  13. ^ „Mihajlović: Skautiram po Evropi, BiH puna kriminala”. mozzartsport.com. 15. 10. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  14. ^ „Radmilo Mihajlovic - Alle Tore”. transfermarkt.ch. 25. 11. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  15. ^ „Reprezentativci: Mihajlović Radmilo”. reprezentacija.rs. 25. 11. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  16. ^ „Radmilo Mihajlović,legenda Željezničara : Da bih vratio svoju kuću u Sarajevu , platio sam 440.000 KM!”. kliker.info. 24. 02. 2014. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  17. ^ „Sportska priča porodice Mihajlović”. brzevijesti. 13. 01. 2014. Arhivirano iz originala 26. 11. 2018. g. Pristupljeno 25. 11. 2018. 
  18. ^ „Stefan Mihajlovic”. transfermarkt.co.uk. 25. 11. 2018. Pristupljeno 25. 11. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]