Ranko Alimpić
Ranko Alimpić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. mart 1826. |
Mesto rođenja | Nakučani, Osmansko carstvo, danas Srbija |
Datum smrti | 19. novembar 1882.56 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Srbija |
Vojna karijera | |
Služba | 1842 — 1878. |
Čin | General |
Ranko Alimpić (Nakučani kod Šapca, 9. mart(po st. kal.)/21. mart 1826. — Beograd, 7. novembar(po st. kal.)/19. novembar 1882) je bio general srpske vojske, ministar građevina, komandant Drinske divizije i Drinskog korpusa.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Nakučanima od oca Marka, zemljoradnika, i majke Filipe, rođene Jerotić iz sela Sinoševac.[1] Osnovnu školu završio je u Nakučanima i Šapcu, a gimnaziju u Kragujevcu 1842. godine. Iste godine stupio je u vojnu službu gde brzo napreduje: od 1845. je potporučnik, od 1858. štapski kapetan, od 1859. major, od 1862. pukovnik i od 1876. general.
Od 1846. do 1852. studirao je vojne nauke u Berlinu i Potsdamu. Bio je profesor (1852–1859) pa načelnik (1859–1860) Artiljerijske škole u Beogradu.
U periodu 12. avgust 1860. — 20. februar 1861. bio je načelnik Podrinskog okruga.[2] Osim toga bio je načelnik Krajinskog i načelnik Požarevačkog okruga. Bio je član Liberalne partije i pristalica Obrenovića. Njegova supruga Mileva bila je ćerka Petra Vukomanovića, brata kneginje Ljubice. Nisu imali dece.
Za vreme turskog bombardovanja Beograda neposredno posle incidenta na Čukur-česmi, komandovao je srpskim snagama u gradu. Od 1873. do 1874. godine bio je ministar građevina, zatim član Državnog saveta.
U septembru 1875. postavljen je za komandanta snaga uz granicu na Drini, gde organizuje dobrovoljce za borbu protiv Turaka u Bosni i Raškoj[3]. Ovaj rad prekida srpska vlada u januaru 1877. pod spoljnim pritiskom.[3]
Nakon pobede nad Turcima u Bici na Starači kod Bijeljine, 21.07.1876, knez Milan mu je dodelio orden Takovskog krsta[3].
U srpsko-turskom ratu 1876-1877 komanduje Drinskom vojskom i prodire u Semberiju u toku jula 1876. U septembru se povlači iz Bosne zbog upućivanja pojačanja Moravskoj i Ibarskoj vojsci, koje su u teškoj situaciji zbog pritiska Turaka na južnom frontu.
Od 1878. do 1880. opet je ministar građevina. Vrši pripreme u toj ulozi za gradnju železničke pruge Niš-Vranje i Niš-Pirot.
Umro je u Beogradu 19. novembra 1882. godine. Njegova supruga Mileva Alimpić napisala je knjigu „Život i rad generala Ranka Alimpića: u svezi sa događajima iz novije srpske istorije“, Beograd 1892, 738 strana. Njih dvoje bili su ktitori crkve u Banji Koviljači, porušene posle Drugog svetskog rata[4] i crkve u Nakučanima, njegovom rodnom mestu.
U Narodnom muzeju u Beogradu postoji slika „Ranko Alimpić“, rad Stevana Todorovića. U Šapcu postoji ulica Ranka Alimpića.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Milisav Savić: „Drinska divizija“, Loznica 2009. godine, 234. strana. ISBN 978-86-912717-0-1. COBISS.SR 167983628
- ^ Branko Šašić: „Ranko Alimpić - prvi podrinski general“, Šabac 2003. godine, 176 strana; prikaz knjige u časopisu Museum 5/2004, 373. strana, autor dr Momčilo Isić
- ^ a b v Alimpić, Mileva (1892). Život i rad generala Ranka Alimpića u svezi sa događajima iz najnovije srpske istorije. Beograd: Srpska kraljevska državna štamparija. str. 504, 588, 639.
- ^ „Arhitektura”. www.banja-koviljaca.com. Arhivirano iz originala 18. 01. 2010. g.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1970, knjiga prva, pp. 97.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- General poslao batinaše da ubiju pesnika
- Ranko Alimpić razoružao Vasojeviće Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. april 2011)
- Znameniti Šapčani