Svetsko prvenstvo u fudbalu 1938.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetsko prvenstvo u fudbalu 1938.
Zvanični poster prvenstva
Detalji takmičenja
Država domaćinFrancuska Francuska
Datum4. jun19. jun 1938.
Timovi16
Konačan plasman
Šampion Italija (2. titula)
Drugo mesto Mađarska
Treće mesto Brazil
Četvrto mesto Švedska
Statistike turnira
Odigrano utakmica18
Postignuto golova84 (4,67 po meču)
Ukupno gledalaca483.000 (26.833 po meču)
Najbolji strelacBrazil Leonidas (7)

Svetsko prvenstvo u fudbalu 1938. bilo 3. svetsko fudbalsko prvenstvo koje se održalo u Francuskoj od 4. juna do 19. juna 1938. Prvi put je prvenstvo održano u jednoj frankofonoj zemlji.

Titulu je osvojila Italija pobedivši reprezentaciju Mađarske sa 4:2. Reprezentacija Brazila je osvojila treće, a reprezentacija Švedske četvrto mesto. U utakmici za treće mesto Brazil je pobedio Švedsku sa 4:2.

Najbolji strelac prvenstva je bio Brazilac Leonidas sa 8[1] postignutih golova.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Finalisti Svetskog prvenstva 1938.

Odluka FIFE da se svetsko prvenstvo održi u Francuskoj primljeno je sa nezadovoljstvom u Južnoj Americi gde se verovalo da će se svetska prvenstva održavati naizmenično između dva kontinenta, a ne kao sada dva puta zaredom u Evropi. Kao rezultat toga neki od najjačih nacionalnih timova Južne Amerike su odbile da učestvuju na takmičenju, Urugvaj i Argentina. Španija nije učestvovala zbog građanskog rata koji je potresao zemlju.

Ovo je prvi put gde su se domaćin i svetski prvak automatski kvalifikovali na prvenstvo. Sa ovom tradicijom se nastavilo sve do svetskog prvenstva u Nemačkoj 2006., kada je ukinuto pravilo da se svetski prvak automatski kvalifikuje.

Prvobitno je trebalo da učestvuje 16 ekipa ali je Austrija posle Anšlusa, iako se kvalifikovala za prvenstvo, povukla svoje pravo učešća i odustala od takmičenja.

Takmičarski deo[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo je opet održano u nokaut formatu, slično kao 1934. i ovo je bilo zadnje prvenstvo održano a da nije bilo grupa.

Ipak na neki način su neke države bile favorizovane. Jedne protiv druge u prvom krugu nisu mogle da igraju Nemačka, Francuska, Italija, Mađarska, Čehoslovačka, Kuba i Brazil već su one bile nosioci protiv kojih su izvlačeni parovi. Izvlačenje je bilo u Parizu 5. marta 1938.[2]

Pet utakmica prvog kruga je završeno nerešenim rezultatom i igrali su se produžeci. I pored toga dve utakmice su morale da se ponove. Ponovljena utakmica između Nemačke i Švajcarske je donela iznenađenje. Švajcarska je pobedila reprezentaciju Nemačke sa 4:2 i pored pojačanja koje su Nemci doveli. Neki igrači Austrije su igrali za Nemačku reprezentacije. U drugoj ponovljenoj utakmici Kuba je pobedila Rumuniju sa 2:1 i izbacila je sa takmičenja.

Zbog povlačenja Austrije sa takmičenja, Švedska se direktno plasirala u četvrtfinale gde je igrala protiv Kube i pobedila sa 8:0. Domaćin Francuska je poražena u utakmici sa Italijom a Švajcarska je poslata kući od strane Mađarske. Čehoslovačka je igrala produžetke protiv Brazila u Bordou ali je Brazil bio previše jak, a Čehoslovaci su bili oslabljeni povredama, prelomima, svoje dvojice ponajboljih igrača Nejedlija i Planičke i krajnji rezultat je bio 2:1 za Brazil.

U polufinalu Mađari su razbili Švedsku sa 5:1. Druga polufinalna utakmica je bila puno neizvesnija. Brazil je sebe smatrao favoritom protiv Italije. Čak je svog najboljeg strelca Leonidasa odmarala da bi bili što spremniji za finale sa Mađarima. Italijani su im, međutim, pomrsili porazili su ih sa 2:1. Za utehu u utakmici za treće mesto Brazil je pobedio Švedsku sa 4:2 a Leonidas je postao najbolji strelac šampionata.

Finalna utakmica je igrana u Parizu, na stadionu Olimpika. Utakmica je počela povoljno za Italijane, rano su poveli golom Vitoria Poce, ali su Mađari izjednačili za dve minute. Ubrzo, Italijani, su poveli još jednom i do kraja prvog poluvremena rezultat je bio 3:1 za Italiju. Drugo poluvreme nije donelo puno uzbuđenja. Svaka ekipa je postigla po još jedan gol i utakmica se završila rezultatom 4:2. Ovim je Italija postala prvi tim koji je uspešno odbranio titulu i postao tim sa dve titule svetskog šampiona.

Musolini je ekipi Italije poslao telegram podrške sa porukom "Vincere o morire" oko čijeg sadržaja koje se nadovezale mnoge priče. Golman Mađarske reprezentacije Sabo da bi opravdao poraz izjavio, da je plašeći se za život italijanskih fudbalera, pustio protivničke igrače da mu daju golove[3]. Međutim ova golmanova izjava nikad nije uzimana ozbiljno od strane mađarske javnosti.

Ubrzo posle svetskog prvenstva je izbio i Drugi svetski rat, tako da je Italija držala titulu još punih dvanaest godina što čini u totalu šesnaest godina. Priča se da je trofej Žila Rimea, koji su osvojili Italijani, dr. Otorino Barasi čuvao svih ratnih godina u kutiji za cipele.[4]

Gradovi domaćini[uredi | uredi izvor]

Deset gradova je određeno za domaćina:

  • Antibi, (Stade du Fort Carré)
  • Bordo, (Stade Chaban-Delmas)
  • Avr, (Stade Jules Deschaseaux)
  • Lil, (Stade Victor Boucquey)
  • Lion, (Stade Gerland) (jedina utakmica koja je tu trebalo da se održi je otkazana)
  • Marselj, (Stade Vélodrome)
  • Pariz, (Parc des Princes)
  • Pariz (Stade Olympique Yves-du-Manoir)
  • Rems, (Stade Auguste Delaune)
  • Strazbur, (Stade de la Meinau)
  • Tuluz, (Stade Chapou)

Rezultati[uredi | uredi izvor]

 
First RoundČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
              
 
5. jun - Pariz
 
 
 Francuska3
 
12. jun - Pariz
 
 Belgija1
 
 Francuska1
 
5. jun - Marselj
 
 Italija3
 
 Italija (Produžeci)2
 
16. jun - Marselj
 
 Norveška1
 
 Italija2
 
5. jun - Strasburg
 
 Brazil1
 
 Brazil (Produžeci)6
 
12. jun – Bordo
(Ponovljeno 14. juna)
 
 Poljska5
 
 Brazil1 (2)
 
5. jun - Avr
 
 Čehoslovačka1 (1)
 
 Čehoslovačka (Produžeci)3
 
19. jun – Pariz
 
 Holandija0
 
 Italija4
 
4. jun - Pariz
(Ponovljeno 9. juna)
 
 Mađarska2
 
Nacistička Njemačka Nemačka1 (2)
 
12. jun - Lil
 
  Švajcarska1 (4)
 
  Švajcarska0
 
5. jun - Rems
 
 Mađarska2
 
 Mađarska6
 
16. jun – Pariz
 
 Holandska istočna Indija0
 
 Mađarska5
 
5. jun - Lion
 
 Švedska1 Treće mesto
 
 Švedskaw/o
 
12. jun - Antibi 19. jun - Bordo
 
 Austrija[5]
 
 Švedska8 Brazil4
 
5. jun - Tuluz
(Ponovljeno 9. juna)
 
 Kuba0  Švedska2
 
 Kuba3 (2)
 
 
 Rumunija3 (1)
 

Prva runda[uredi | uredi izvor]


4. jun 1938.
18:00
Nacistička Njemačka Nemačka 1 : 1 Švajcarska Švajcarska Pariz Stadion Park prinčeva
Sudija: Langen (Belgija)
Gledalaca: 30,000
Jozef Gaučel Gol 29, (Izveštaj) Andre Abeglen Gol 43,

5. jun 1938.
17:00
Mađarska Mađarska 6 : 0 Holandska istočna Indija Holandska istočna Indonezija Rems Stadion Avgust Delane
Sudija: Konri (Francuska)
Gledalaca: 8.000
Vilmoš Kohut Gol 14,
Geza Toldi Gol 16
Đerđ Šaroši Gol 25 Gol 88
Đula Žengeler Gol 30 Gol 67
(Izveštaj)

5. jun 1938.
Švedska Švedska 3 : 0 Austrija Austrija Lion Stadion Gerland
Sudija:
Gledalaca:



Austrija odustala, Švedska se kvalifikovala dalje .[6] (Izveštaj)]

5. jun 1938.
17:00
Kuba Kuba 3–3 Rumunija Rumunija Tuluz Stadion Tuluza
Sudija: Skarpi (Italija)
Gledalaca: 6.000
Hektor Sokoro Gol 44,
Tomas Fernandez Gol 87
Huan Tunjaz Gol 117
(Izveštaj) Silviu Bindea Gol 35,

5. jun 1938.
17:00
Francuska Francuska 3 : 1 Belgija Belgija Pariz Stadion Olimpika
Sudija: Vitrih (Švajcarska)
Gledalaca: 32.000
Emil Venante Gol 1,
Žan Nikolas Gol 16 Gol 69
(Izveštaj) Henri Izemborgs Gol 38,

5. jun 1938.
17:00
Italija Italija 2 : 1 Norveška Norveška Marselj Stadion Velodrom
Sudija: Beranek (Nemačka)
Gledalaca: 18.000
Pietro Feraris Gol 2,
Silvio Piola Gol 94
(Izveštaj) Arne Brustad Gol 83,

5. jun 1938.
17:30
Brazil Brazil 6 : 5 Poljska Poljska Strazbur Stadion de la Meinau
Sudija: Eklind (Švedska)
Gledalaca: 16.000
Leonidas da Silva Gol 18, Gol 93 Gol 104
Romeo Pelikiari Gol 25
Hose peracio Gol 44 Gol 71
(Izveštaj) Friderik Šarfke Gol 23 (pen),
Ernest Vilimovski Gol 53 Gol 59 Gol 89 Gol 118

5. jun 1938.
18:30
Čehoslovačka Čehoslovačka 3 : 0 Holandija Holandija Avr Stadion Žil Dešase
Sudija: Leklerk (Francuska)
Gledalaca: n/p
Jozef Koštalek Gol 93,
Oldrič Nejedli Gol 111[7]
Jozef Zeman Gol 118[8]
(Izveštaj)


Ponovljene utakmice[uredi | uredi izvor]


9. jun 1938.
18:00
Nacistička Njemačka Nemačka 2 : 4 Švajcarska Švajcarska Pariz Park Prinčeva
Sudija: Eklind (Švedska)
Gledalaca: 22.000
Vilhelm Haneman Gol 8
Ernst Lertšer Gol 22 (autogol)
(Izveštaj) Eugen Valaček Gol 42,
Alfred Bikel Gol 64
Andre Abeglen Gol 75 Gol 78

9. jun 1938.
18:00
Kuba Kuba 2 : 1 Rumunija Rumunija Tuluz Stadion Tuluza
Sudija: Birlem (Nemačka)
Gledalaca: 5.000
Hektor Sokoro Gol 51,
Karlos Oliveira Gol 57
(Izveštaj) Štefan Dobaj Gol 35,


Druga runda[uredi | uredi izvor]

12. jun 1938.
17:00
Švajcarska Švajcarska 0 : 2 Mađarska Mađarska Lil Stadion Viktor Boske
Sudija: Barlasina (Italija)
Gledalaca: 14.000
(Izveštaj) Đerđ Šaroši Gol 40
Đula Žengeler Gol 89 [9]

12. jun 1938.
17:00
Švedska Švedska 8 : 0 Kuba Kuba Antibi Stadion Fort Kare
Sudija: Krist (Čehoslovačka)
Gledalaca: 6.000
Tore Keler Gol 9,[10],Gol 80[11],>,Gol 81[12]
Gustav Veterstrem Gol 32[13],Gol 37 Gol 44
Arne Niberg Gol 84
Hari Anderson Gol 90 [14]
(Izveštaj)

12. jun 1938.
17:00
Francuska Francuska 1 : 3 Italija Italija Pariz Stadion Olimpika
Sudija: Bert (Belgija)
Gledalaca: 58.000
Oskar Hejserer Gol 10 (Izveštaj) Đino Kolausi Gol 9
Silvio Piola Gol 51Gol 72

12. jun 1938.
17:00
Brazil Brazil 1 : 1 Čehoslovačka Čehoslovačka Bordo Stadion Šaban-Delmaš
Sudija: fon Hercka (Mađarska)
Gledalaca: 25.000
Leonidas da Silva Gol 30 (Izveštaj) Oldrič Nejedli Gol 65 (pen)


Ponovljena utakmica[uredi | uredi izvor]

14. jun 1938.
18:00
Brazil Brazil 2 : 1 Čehoslovačka Čehoslovačka Bordo Stadion Šaban-Delmaš
Sudija: Kapdevil (Francuska)
Gledalaca: 20.000
Leonidas da Silva Gol 57
Roberto Emilio da Kunja Gol 62[15]
(Izveštaj) Vlastimil Kopecki Gol 25


Polufinale[uredi | uredi izvor]

16. jun 1938.
18:00
Mađarska Mađarske 5 : 1 Švedska Švedska Pariz Park Prinčeva
Sudija: Leklerk (Francuska)
Gledalaca: 22.000
Đula Žengeler Gol 19 Gol 39 Gol 85
Pal Titkoš Gol 37
Đerđ Šaroši Gol 65
(Izveštaj) Arne Niberg Gol 1

16. jun 1938.
18:00
Italija Italija 2 : 1 Brazil Brazil Marselj Stadion Velodrom
Sudija: Vitrih (Švajcarska)
Gledalaca: 30.000
Đino Kolauzi Gol 57
Đuzepe Meaca Gol 62 (pen)
(Izveštaj) Romeu Peličiari Gol 25


Utakmica za treće mesto[uredi | uredi izvor]

19. jun 1938.
17:00
Švedska Švedska 2 : 4 Brazil Brazil Bordo Stadion Šaban-Delmas
Sudija: Langen (Belgija)
Gledalaca: 20.000
Sven Jonason Gol 28
Arne Niberg Gol 38
(Izveštaj) Romeu Peličiari Gol 44
Leonidas da Silva Gol 63 Gol 74
Hose peracio Gol 80


Finale[uredi | uredi izvor]

19. jun 1938.
17:00
Mađarska Mađarska 2 : 4 Italija Italija Pariz Stadion Olimpika
Sudija: Kapdevil (Francuska)
Gledalaca: 60.000
Pal Titkoš Gol 8
Đerđ Šaroši Gol 70
(Izveštaj) Đino Kolausi Gol 6 Gol 35
Silvio Piola Gol 16 Gol 62
Hose Peracio Gol 80
  • Italija Italija: Olivijeri, Foni, Rava, Serantoni, Andreolo, Lokateli, Biavati, Meaca, Piola, Ferari, Kolausi.


Nagrade[uredi | uredi izvor]

Pobednik Svetskog prvenstva 1938.
Italija
Reprezentacija Italije
Druga titula
Najbolji strelac (golgeter):
 Brazil, Leonidas da Silva

Strelci[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 3 gola protiv Poljske, 1 protiv Čehoslovačke pa 2 protiv Čehoslovačke i 2 protiv Švedske, u većini statistika ne računa se 1 gol protiv Čehoslovačke, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ History of the World Cup Final Draw Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jun 2010), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  3. ^ Oops. (Keith Olbermann, 19 june 2006)
  4. ^ Jules Rimet Cup Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. mart 2007) FIFAWorldCup.com
  5. ^ Austrija nije mogla da igra zbog Anšlusa pa je Švedska automatski prošla u sledeći krug
  6. ^ Anšlus .
  7. ^ Po RSSSF ovaj gol je postignut u 118 minutu.
  8. ^ Po RSSSF ovaj gol je postignut u 111 minutu.
  9. ^ Po RSSSF ovaj gol je postignut u 90 minutu.
  10. ^ Po RSSSF ovaj gol je postigao Hari Anderson
  11. ^ Po RSSSF ovaj gol je postignut u 60 minutu.
  12. ^ Po RSSSF ovaj gol je postigao Hari Anderson u 61 minutu.
  13. ^ Po RSSSF ovaj gol je postignut u 22 minutu.
  14. ^ Po RSSSF ovaj gol je postignut u 89 minutu.
  15. ^ FIFA je pripisala ovaj gol Leonidasu, ali je posle 2006. dala Robertu [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. novembar 2006), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]