Čihorići
| Čihorić | |
|---|---|
 | |
| Država | Srpsko kraljevstvo Srpsko carstvo Kraljevina Bosna |
| Posedi | u Popovom polju |
| Osnivač | Drugo |
| Vladavina | nema precizno |
| Nacionalnost | Srbi |
| Drugovići, a od 1356. kao Čihorići | |
Čihorići su srpsko srednjovjekovno plemstvo iz Popova polja, ranije su se do 1356. godine zvali i kao Drugovići. U sačuvanim istorijskim spisima pominju se kao stanovnici u Travuniji, Gacku, Nevesinju i Nikšiću. Za njih se smatra da su se doselili u Polog iz okoline Soluna u Grčkoj. Prezime Drugović dobili su po Drugu koji je neki daleki rodonačelnik porodice, možda još dok su Drugovići boravili kao srpsko pleme Druguviti u okolini Soluna gdje su imali i svoju episkopiju pod solunskom mitropolijom.[1]
Drugovići se u pisanim spomenicima i na kamenim epitafima stećaka javljaju i kao Čihorići koje je njihovo kasnije porodično ime od 1356. godine, kada se više ne pominju kao Drugovići, osim u pojedinačnim slučajevima kakav je vojvoda Drugović 1412. godine, vojskovođa Sandalja Hranića.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvi vlastelin koji se pominje od roda Čihorića je Radoje Drugović, vlastelina bana Matije Ninoslava, koji je svjedok u ugovoru sa Dubrovčanima 1249. godine. Početkom 13. vijeka javlja se Klap Drugović iz Nevesinja ("Clap Drugouich de Neuesigna") koji se septembra 1305. godine tužio pred dubrovačkim sudijama. Od 1335. u izvorima dubrovnika pominje se Gradoje Čihorić u selu Kotezima u Popovu.[1] Na nadgrobnim spomenicima u njihovoj matičnoj oblasti u Veličanima u Popovu nalazi se više imena Čihorića. Pored Nenčeve žene Radače (monaško ime Polihranija) kojoj je i podignut stećak s natpisom, pominju se i četiri brata Čihorića: Nenad, Vratko, Dabiživ i Stjepko. Na stećku piše:
Natpis monahinje Polihranije, svjetovno Radače žene župana Nenoja Čihorića, Veličani Trebinje:
V" ime otca- i sina i svjetoga duha se leži raba božija Polihranija a zovommirsnim gospoja Radača, župana Nenca Čihorića kučnica, a nevsta župana Vratka isluge Dabiživa i tepčije Stipka, a kči župana Miltjena Draživojevića a kaznicu Sanku sestra, a postavi se blg ne (njen) sin Dabiživ c božijom pomoštijusam svojmi ljudmi a v dni gospodina kralja Tvrtka" (31,49).
- Župan Dabiživ Čihorić imao je svoje ljude u Humskoj zemlji. Izvori pominju Hranka Hrankovića kao čovjeka Dabiživa Čihorića, što se zaključuje iz kopije povelje iz 1382. godine.
- Župan Nenac pominje se u više izvora u vremenu od 1336. do 1375. godine kao dubrovački susjed u Popovu. Dubrovčani su bili u nevoljama sa ljudima Drugovića ("hominis de Drugouich") kod Trebišnjice u Popovu i kod Onogošta 1336. godine. Župan Vratko s njegovim ljudima izvršio je nedaleko od Trebinja pljačku 1335. godine. Dabiživ je bio "sluga" (visoki dvorski činovnik) srpskog kralja u Trebinju. što zaključujemo i iz povelje kralja Stefana Dušana, izdate 1345. godine pod Serom.[3] Više puta se javlja u dubrovačkim izvorima u određivanju međa u župi Žrnovici između Trebinjaca i Dubrovčana. Za njega se u spisima kaže da je Drugović i Čihorić (Dabiseo Drugouich, Dabiseo Cicurich).
- Stjepko Čihorić, tepčija, u izvorima se javlja više puta u periodu od 1334. do 1369. godine. Bio je poslanik kralja Dušana došao 1334. godine u Dubrovnik u vezi državnog posla. Sa svojim bratom Nencom pominju se i u Trebinju i u Onogoštu od 1335, te 1336. godine.
- Župan Dabiživ sin je Nenca Čihorića i žene mu Radače, monaški Polihranije, koji se pominju od 1383. do 1399. gocine. Po Nencu su se njegovi nasljednici prozvali Nenčići, a i sam Dabiživ pominje se kao Dabiživ Nenčić (Dabissius Nencich). U sačuvanoj dokumentaciji javlja se zadnji put 1399. godine kao svjedok y povelji Radiča Sankovića, kojom je ustupio Dubrovčanima selo Lisac .[4] [5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Mandić 2000, str. 122.
- ^ Mihić 1975, str. 748.
- ^ Miklosich 1858, str. 117.
- ^ Mandić 2000, str. 124.
- ^ Miklosich 1858, str. 243.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mihić, dr Ljubo J. (1975). Ljubinje sa okolinom. Šabac: GIP "Dragan Srnić Šabac".
- Mandić, Novak (2000). Srpske porodice Vojvodstva Svetog Save. Gacko: Autor.
- Miklosich, Franz, Ritter von (1858). Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Viennae: Viennae Braumüller.
- Kovijanić, Risto (1963). Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima 14-16. vijek. Cetinje: Istorijski institut Crne Gore.
