Poljoprivredno inženjerstvo

С Википедије, слободне енциклопедије
Poljoprivredni inženjer
Inženjer poljoprivrede i biosistema popravlja poljoprivrednog robota
Zanimanje
Naziv zanimanjaInženjer poljoprivrede, inženjer poljoprivrede i biosistema
Područje rada
Inženjerstvo, poljoprivreda
Opis
Polja radaInženjerstvo, Agrobiznis, farma
KvalifikacijeInženjerstvo, poljoprivreda
Slični poslovi
Poljoprivrednik, farmer, radnik na farmi, inženjer

Poljoprivredno inženjerstvo je inženjering poljoprivredne proizvodnje i prerade. Poljoprivredno inženjerstvo kombinuje discipline mašinskih, građevinskih, elektrotehničkih, prehrambenih i hemijskih inženjerskih principa sa poznavanjem poljoprivrednih principa u skladu sa tehnološkim principima. Ključni cilj ove discipline je poboljšanje efikasnosti i održivosti poljoprivrednih praksi.[1][2]

Istorija[уреди | уреди извор]

Poslednja brazda Henrija Herberta La Tanga
Kultivator koji je vukao traktor u Kanadi 1943. godine

Prva upotreba poljoprivrednog inženjerstva bila je uvođenje navodnjavanja u poljoprivredu na velikim razmerama u rekama Nil i Eufrat pre 2000. pne. Velike strukture za navodnjavanje su takođe bile prisutne u Beludžistanu i Indiji pre hrišćanske ere. U Južnoj Americi navodnjavanje su Inke praktikovale u Peruu, a u Severnoj Americi Asteci.[3] Ta se praksa se nije proširila sve do industrijske revolucije.

Najraniji plug je bio ard ili grebući plug.[4] Doseljenici su praktikovali navodnjavanje u okolini San Antonija 1715. godine, Mormoni su praktikovali navodnjavanje u dolini Solt Lejka 1847. godine.[3]

Sa usponom traktora i mašina u industrijskoj revoluciji, počelo je novo doba u poljoprivrednom inženjerstvu. Tokom industrijske revolucije, mehanički kombajni i sejalice su zamenili ručnu obradu polja u većem delu rukovanja prehrambenim i industrijskim usevima. Mehaničku vršidbu uveli su 1761. Džon Lojd, Magnus Strindberg i Ditrih. Vršilicu Biter Bar izradio je Andru Mikl 1786. godine.[5] Plug od livenog željeza prvi je napravio Čarls Njubold između 1790. i 1796. godine.[3] Džejms Smit konstruirao je kosilicu 1811. Džordž Beri koristio je parni kombajn 1886.[5] Džon Dir napravio je svoj prvi čelični plug 1833. godine. Kultivator s dva konja prvi put je proizveden oko 1861. godine.[3]

Uvođenje ovih inženjerskih koncepata u oblast poljoprivrede omogućilo je enormno povećanje produktivnosti useva, nazvano „druga poljoprivredna revolucija” koja se sastojala od:[6]

  • Prelaz sa seoske poljoprivrede za vlastite potrebe na poljoprivredu za gotovinu za tržište
  • Tehničke promene plodoreda i poboljšanje stočarstva
  • Ručni rad je zamijenjen mašinerijom

U 20. veku, s usponom pouzdanih motora u avionima, implementirani su avionski raspršivači za širenje pesticida. Uvođenje ovih inženjerskih koncepata u oblast poljoprivrede omogućilo je ogromno povećanje produktivnosti useva, što je nazvano „drugom poljoprivrednom revolucijom”. Krajem 20. veka stvorena je genetički modifikovana hrana (GMO) koja je dala još jedan veliki podsticaj prinosu useva i njihovoj otpornosti na štetočine.[7]

Specijalnosti[уреди | уреди извор]

Poljoprivredni inženjeri se angažuju u jednoj ili više od sledećih oblasti:

Prerada i skladištenje žetve, koja se bavi obradom useva nakon žetve

Poljoprivredni inženjeri[уреди | уреди извор]

Poljoprivredni inženjeri mogu obavljati zadatke poput planiranja, nadzora i upravljanja izgradnjom sistama otpadnih voda, navodnjavanja, drenaže, sistema za kontrolu poplavnih voda, vršeći procene uticaja na životnu sredinu, preradu poljoprivrednih proizvoda, interpretiraju rezultate istraživanja i primenjuju relevantne prakse. Veliki procenat poljoprivrednih inženjera radi u akademskim krugovima ili u vladinim agencijama, poput Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država ili državnih poljoprivrednih službi. Neki su konsultanti, zaposleni u privatnim inženjerskim firmama, dok drugi rade u industriji, za proizvođače poljoprivrednih mašina, opreme, tehnologije prerade i strukture za smeštaj stoke i skladištenje useva. Poljoprivredni inženjeri rade na proizvodnji, prodaji, menadžmentu, istraživanju i razvoju ili primenjenoj nauci.

U Ujedinjenom Kraljevstvu termin poljoprivredni inženjer se često takođe koristi za opisivanje osobe koja popravlja ili modifikuje poljprivrednu opremu.

ASABE standardi[уреди | уреди извор]

Američko udruženje inženjera poljoprivrede, danas poznato kao Američko društvo poljoprivrednih i bioloških inženjera (engl. American Society of Agricultural and Biological Engineers, ASABE), osnovano je 1907.[9] To je vodeća organizacija u oblasti poljoprivrednog inženjerstva. ASABE pruža sigurnosne i regulatorne standarde za poljoprivrednu industriju. Ovi standardi[10] i propisi razvijeni su na međunarodnoj skali i uključuju teme o đubrivima, uslovima tla, ribarstvu, biogorivima, biogasovima, krmnim mašinama, traktorima i mašineriji.[1]

Obrazovanje[уреди | уреди извор]

Prvi nastavni plan i program poljoprivrednog inženjerstva osnovao je Dž. B. Dejvidson na Državnom univerzitetu Ajova 1905. godine.

Mnogi univerziteti imaju dodiplomske programe posvećene studijama poljoprivrednog inženjerstva i bioinženjeringa. Ovi programi su važni za nastavak obrazovanja i napredovanje na tom polju.[11]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „ASABE”. www.asabe.org (на језику: енглески). Приступљено 13. 4. 2018. 
  2. ^ „Agricultural and Biosystems Engineering | Professional Regulation Commission”. www.prc.gov.ph. Приступљено 2021-05-01. 
  3. ^ а б в г Davidson J.B. 1913. Agricultural engineering, Webb Publishing
  4. ^ Andersen, T.B., Jensen, P.S., Skovsgaard C.S., 2016. The Heavy Plough and the Agricultural Revolution in Medieval Europe. Journal of Development Economics
  5. ^ а б H. Klaus, Milestones in the history of agricultural engineering, The world of agricultural engineering 2011
  6. ^ F. M. L. Thompson (1968), The Second Agricultural Revolution, 1815-1880, The Economic History Review, Wiley
  7. ^ „ASABE 100 years of innovation” (PDF). ASABE. 
  8. ^ Agricultural engineering Britannica Online.
  9. ^ „ASABE website”. Архивирано из оригинала 14. 5. 2009. г. Приступљено 15. 5. 2009. 
  10. ^ ASABE - Standards Development
  11. ^ Peterson's (1. 5. 2011). Graduate Programs in Engineering & Applied Sciences 2011 (Grad 5) (на језику: енглески). Peterson's. ISBN 978-0-7689-3091-7. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]