Arhitektura dekonstruktivizma
Dekonstruktivizam je jedan pravac u novijoj istoriji arhitekture koji se nastavlja na postmodernu arhitekturu. U oslanjanju na dekonstrukciju Žak Derida (Jacques Derrida) će se podrobiti jednoj novoj konstrukciji i tehnici.
Razvoj i nastanak[uredi | uredi izvor]
Pojam dekonstrukcija kao jedan pravac u razvoju arhitekture ima svoje početke sa 1988. godinama od Filip Džonsona („Philip Johnson“) i Mark Vidžleja („Mark Wigley“) koji su inscenirali u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku izložbu „Dekonstruktivičke arhitektura“ u delima sedam arhitekata: Frenk Geri („Frank Gehry“), Danijel Libeskind („Daniel Libeskind“), Rem Kolhas („Rem Koolhaas“), Peter Aisenman („[Peter Eisenman“), Zaha Hadid („Zaha Hadid“), Kup Himelbau („Coop Himmelbau“) i Bernard Čumi („Bernard Tschumi“). Razvoj je započeo oko 10 godina ranije sa delom Frenk Gerija u Santa Monici sa stambenom zgradom koja se smatra prvim delom u dekonstruktivističkoj arhitekturi.
U arhitekturi su u upotrebi uvek čiste forme zgrada jednostavnih geometrijskih formi kocke, kupe, kugle, piramide, valjka itd. za konstrukciju i za određivanje stabilnih karaktera. Omekšavanje i stvaranje harmonije jedinstvo i stabilan karakter rešeno je stvaranjem određenog ornamenta.
Početkom 20. veka u delima ruske avangarde sa klasičnim pravilima kompozicije uz upotrebu kose kompozicije Naum Gabo, El Lisicki, Kazimir Maljevič, Aleksandar Rodčenko, Vladimir Tatljin, Laslo Moholji Nađ su pokušavali ostvariti dela u geometrijskim oblicima u slikarstvu, vajarstvu i arhitekturi u kojoj su ova dela koja su ostala nerealizovana predskazala pojavu ovakve arhitekture.
Između površne sličnosti u istovetnosti imena u filozofiji i literaturi dekonstrukcije ne postoji nikakva stvarna povezanost sa njima i arhitekturom ovoga stila.
Dekonstrucija prema Deridi[uredi | uredi izvor]
Prema Žaku Deridi je dekonstrukcija analiza tradizionalnih semantičkih jedinica sve dok se ne dobije sakrivena i potlačena pretpostavka. Pojam dekonstrukcije prvobitno u većoj meri je zarezonirao pre svega u amaričkoj literarnoj nauci a za samog Derena dekonstrukcija je izraz za promenu reda racionaliteta u kojoj živimo. Ideja dekonstrokcije je bila možda vodeća misao pri osnivanju „Collège International de Philosophie“ 1983. godine u Parizu pod Deridinim vodstvom. Ova ustanova trebalo je da na interdisciplinarnoj razini a mimo akademske hijerarhije održavanja slobodne mogućnosti filozofskog istraživanja.
Primeri za dekonstruktivističku arhitekturu[uredi | uredi izvor]
- Jevrejski muzej u Berlinu Danijel Libeskind
- Muzej Gugenhaim u Bilbau od Frenk Geria
- Ufa Kristalpalast od Kup Himelbaua
- Muzej u Herfordu od Frenk Geria
- Institut u Študgartu od Ginter Beniša
Slike[uredi | uredi izvor]
-
Gerijeva kula u Hanoveru
-
Vajsmanov muzej umetnosti
-
Experience Music Project
-
Centar Stata
-
Centar Stata
-
Zgrada Piter Luis, sedište Škole za upravljanje „Vederlend“ u Klivldendu
-
Unutrašnjost zgrade Piter Luis
-
Most
Literatura[uredi | uredi izvor]
- iz istoimenog članka nemačke Vikipedije
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Haj-tek arhitektura
- Dekonstrukcija
- Arhitektura ekspresionizma
- Futurizam
- Konstruktivizam
- Modernizam
- Postmoderna arhitektura
- Istorija arhitekture