Афера Докторати

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Afera oko spornih doktorata u Srbiji 2014. godine
Zgrada Rektorata beogradskog univerziteta
Učesnici
Datumjun 2014.

Afera oko spornih doktorata u Srbiji 2014. godine (poznata i pod nazivom Afera Doktorati[1][2][3]) se odnosi na seriju optužbi usmerenih prema istaknutim osobama u javnom i političkom životu Srbije za plagiranje doktorskih disertacija. U junu 2014. godine je grupa predavača sa britanskih fakulteta na portalu Peščanik objavila analizu u kojoj optužuje tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Nebojšu Stefanovića da je na više mesta plagirao tekst u svojoj disertaciji odbranjenoj na Fakultetu za poslovne studije Univerziteta Megatrend.[4][5] Dve komisije Megatrenda su ocenile da nema osnova za pokretanje postupka za poništavanje diplome.[6][5] Nakon ovoga je proveravana biografija rektora Megatrenda, Miće Jovanovića, za koga je Ministarstvo prosvete utvrdilo da ne poseduje doktorat na Londonskoj školi ekonomije kako je tvrdio i koji je na mesto rektora podneo ostavku nakon toga,[7] ali se na to mesto vratio 2017. godine.[8]

Ista grupa autora je za plagijat optužila i tadašnjeg predsednika opštine Novi Beograd i bivšeg vaterpolistu, Aleksandra Šapića, zbog njegove disertacije odbranjene na na Fakultetu za poslovni i industrijski menadžment Univerziteta Union[9] (fakultet je 2015. prešao u sastav Univerziteta Union — Nikola Tesla, krajem 2016. promenio ime u Poslovni i pravni fakultet,[10] a 2020. prešao u sastav MB Univerziteta[11]). Komisija koja je ocenjivala rad Aleksandra Šapića je odlučila da prekine rad uprkos preliminarnim izveštajima koji su ukazivali na masovne plagijate, a nova nikada nije formirana.[12]

Na istom portalu, Raša Karapandža, profesor finansija na EBS Univerzitetu i gostujući profesor na Njujorškom Univerzitetu, objavljuje svoju analizu doktorata tadašnjeg gradonačelnika Beograda, Siniše Malog odbranjenog na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu.[13] Nakon postupka koji je trajao preko pet godina, 21. novembra 2019. Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu je jednoglasno proglasio doktorat plagijatom, u suprotnosti sa svim dotadašnjim odlukama matičnog fakulteta.[14] Senat Univerziteta je ovu odluku jednoglasno potvrdio,[15] pa je Mali protiv Univerziteta pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom,[16] koji presudom od 14. juna 2021. vraća predmet na ponovno odlučivanje.[17] U decembru 2021. Senat potvrđuje pređašnju odluku i ponovo poništava doktorat Malog,[18] međutim Upravni sud ponovo vraća predmet na Univerzitet zbog proceduralnih nedostataka.[19]

Kao posledica događaja u vezi sa doktoratom Siniše Malog, sredinom 2014. godine je promenjen Zakon o visokom obrazovanju u koji je, između ostalog, dodata obaveza da se doktorske disertacije učine dostupne javnosti,[20][21] a na Univerzitetu u Beogradu su u julu 2016. doneti novi pravilnici koji između ostalog regulišu pitanja doktorskih studija i plagijata i novi etički kodeks Univerziteta.[22] Delovi pravilnika i Statuta Univerziteta koji se tiču oduzimanja zvanja i ograničenja pri zapošljavanju nastavnika su u julu 2022. proglašeni neustavnim i prestali da važe, nakon žalbe predstavnika Siniše Malog Ustavnom sudu,[23][24] što je nekadašnja rektorka Ivanka Popović ocenila kao urušavanje autonomije univerziteta.[25]

Doktorat Nebojše Stefanovića[uredi | uredi izvor]

Nebojša Stefanović

Prvi u nizu tekstova objavljenih na Peščaniku o spornim doktoratima se bavio radom Nebojše Stefanovića, tada Ministra unutrašnjih poslova u Vladi Srbije Aleksandra Vučića[4]. Nakon objavljivanja teksta, sajber napadi na sajt Peščanika su pokrenuli pitanje o cenzuri elektronskih medija, na šta je reagovala i Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS).[26] Do kraja godine su dve komisije, jedna sačinjena od nastavnika na Megatrendu, jedna od nastavnika na državnim univerzitetima, ispitivale rad Stefanovića i utvrdile da nema osnova za pokretanje postupka za poništavanje diplome.[6][5] Kao posledica ovih događaja, ispitivana je i biografija rektora Megatrenda Miće Jovanovića, u kojoj se nalazio navod o njegovom doktoratu koji ne postoji.[7]

Objavljivanje analize i reakcije[uredi | uredi izvor]

Analizu doktorata pod naslovom Nova uloga strategijskog menadžmenta u upravljanju lokalnom samoupravom (primer grada Beograda) su objavili Uglješa Grušić, lecturer (titula ekvivalentna docentu u srpskom sistemu) na Univerzitetu u Notingemu, Branislav Radeljić, senior lecturer (titula ekvivalentna vanrednom profesoru) na Univerzitetu Istočni London, i Slobodan Tomić, doktorand na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, 1. juna 2014. na sajtu Peščanika. Oni su tekst doktorata dobili preko Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, koji je isti zahtevao od Univerziteta Megatrend na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja.[4] Sem plagijata, u istom tekstu su istaknute manjkavosti rada poput malog broja fusnota, kratkog vremenskog roka za koji je Stefanović doktorirao (nakon dve godine, iako pravilnik Univerziteta propisuje da se pravo na odbranu doktorske disertacije stiče u šestom semestru) i da uprkos naslovu koji sugeriše da je u pitanju studija slučaja Beograda, ovim gradom se bavi samo jedno poglavlje.[4] Od petočlane komisije koja se sastojala od Miće Jovanovića, rektora Megatrenda i Stefanovićevog mentora, Mijata Damjanovića, profesora na Fakultetu za državnu upravu i administraciju ovog fakulteta, Snežane Đorđević, profesorke Fakulteta političkih nauka, Sung Džo Parka, profesora Slobodnog univerziteta Berlin i Žan Žak Šanarona, direktora istraživanja u francuskom nacionalnom centru za naučna istraživanja,[27] doktorat je branjen pred samo dva člana — Mićom Jovanovićem i Mijatom Damjanovićem.[28] Dodatnu sumnju je izazvalo to što dva člana te komisije ne govore srpski jezik, a rad ne postoji na engleskom.[29]

Stefanović je odbacio sve optužbe kao „gnusne laži”, a tekst ocenio kao politički motivisan.[30] Njegov mentor Jovanović je tvrdio da ti napadi za cilj imaju „rušenje državnog vrha”.[31] Tadašnji premijer Aleksandar Vučić je izjavio kako „gluplje obrazloženje za plagijat nije pročitao”, a da mu je i tada aktuelni Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srđan Verbić potvrdio da je to „glupost”.[27] Stav Đorđevićeve, članice komisije za odbranu doktorata i autorke jednog od tekstova za koji je Stefanović optužen da je plagirao, je da iako neki delovi nisu citirani ili su parafrazirani, to su tehničke stvari i ona ne smatra da je rad plagijat, kao i da su na Megatrendu standardi niži nego na Kembridžu ili Oksfordu.[32]

Jovanović, koji je i ranije odbranu disertacije okarakterisao kao briljantnu, a sam rad kao primer izuzetno dobrog rada, posebno u oblasti metodologije naučnog istraživanja,[33] je takođe odbacio tvrdnje o plagijatu, pozivajući se na 200 ispitanika koji su svedoci tome, iako u analiziranu verziju rada nije bilo uključeno takvo empirijsko istraživanje.[34] On je tvrdio kako „empirijsko istraživanje ne može nikada da bude plagijat”[35]; Đorđevićeva je takođe istakla važnost tog istraživanja i broj ispitanika.[36] U kasnije objavljenoj verziji rada je bio uključen aneks koji je sadržao istraživanje sprovedeno na 153 zaposlena u javnoj upravi grada Beograda.[35]

Dovedena je u pitanje i smislenost metodoloških i statističkih postupaka pomenutih u radu, od kojih neke nisu obrazložene ili su upotrebljene na način drugačiji od konvencionalnog.[37][38] Profesorka Ekonomskog fakulteta Danica Popović je Stefanovića pozvala na TV Duel na kome bi razgovarali o statističkim metodama upotrebljenim u radu, međutim on se na taj poziv nije odazvao.[34][39] 3349 univerzitetskih profesora, docenata, asistenata, istraživača, doktora nauka i doktoranada je putem onlajn peticije pružilo podršku autorima analize plagijata.[40]

Antonela Riha, tada politička urednica NIN-a, navodi da uprkos želji novinara da pišu o spornom Stefanovićevom doktoratu, ta tema je bila zabranjena od strane menadžmenta jer je Megatrend bio jedan od najvažnijih oglašivača tog medija.[41]

Napadi na Peščanik[uredi | uredi izvor]

Nedugo nakon objavljivanja teksta kritičnog po Stefanovića, sajt Peščanika je postao nedostupan za javnost. Sutradan je objavljeno da je sajt pretrpeo DoS napad u kojima su učestvovale IP adrese i iz Srbije i iz inostranstva, a među kojima je bilo i onih koji pripadaju Univerzitetu Megatrend.[42] Predstavnica OEBS-a za slobodu medija Dunja Mijatović je pozvala vlasti u Srbiji da spreče cenzuru medija, na šta je premijer Vučić odgovorio da cenzure nema i da su svi navodi o tome lažni.[26] Zaštitnik građana Saša Janković je podsetio da je on taj koji treba da govori o tome da li cenzure ima ili ne, a ne Vlada ili njen premijer,[26] i ocenio da je u Srbiji „vanredna situacija nad slobodom izražavanja”.[43]

Direktor policije Milorad Veljović je izjavio da se radi sa međunarodnim organizacijama kako bi se otkrili počinioci, a načelnik Odeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala Saša Živanović je odgovornost za napade prebacio i na nebezbedne servere tvrdeći da je „uvidom po internet-forumima i komentarisanjem o bezbednosti tog servera utvrđeno da se radi o nebezbednom serveru”.[44] Napadi su se nastavili tokom narednih 10 dana.[45] Iako su za sporost u istrazi okrivljene dugačke međunarodne procedure i strane agencije, neke od njih su izjavile kako zahtev za takvom istragom od Srbije nisu ni dobile.[46] Napadi su se pojavljivali i tokom ostatka 2014. i 2015. godine, kada je Peščanik zatražio „ozbiljnu istragu” umesto „saveta baziranih na komentarima po internet-forumima”.[47] Nisu pronađeni počinioci ovih napada.

Više verzija rada i komisije za ispitivanje[uredi | uredi izvor]

U analizi koja je tvrdila da je rad između ostalog plagijat, autori su od novinarke CINS-a dobili ukoričenu verziju rada koju je univerzitet dostavio, ali u kojoj su određeni delovi, poput empirijskog istraživanja, izostavljeni. Kasnije je rektor Jovanović tvrdio da je to „radna” i „fejsbuk” verzija rada koju je novinarka zlonamerno upotrebila, iako je izjavio da se radne verzije ne koriče.[48][35] Direktor CINS-a Branko Čečen je rekao da oni nisu tražili nikakvu radnu verziju rada, niti da vide kako napreduje, devet meseci nakon što je rad odbranjen.[48] Funkcioneri Srpske napredne stranke su bili pri stavu da je prva verzija rada zapravo falsifikat.[48] U obe verzije rada su prisutni isti plagijati.[49]

Nakon optužbi za plagijat, Univerzitet Megatrend je osnovao svoju komisiju za proveru doktorata 5. juna. Po rečima Jovanovića, oni „nemaju nameru da utvrđuju da li je reč o plagijatu, pošto je to već utvrđeno pre nego što je Stefanović branio disertaciju”, kao i da će se komisija baviti „odbranom Univerziteta Megatrend, kao i Nebojše Stefanovića”.[37] Komisija u sastavu Oskar Kovač, Boris Krivokapić, Neđo Danilović, Mihajlo Rabrenović, svi zaposleni na Megatrendu, je utvrdila da nema osnova za osporavanje originalnosti doktorata i njen izveštaj je usvojio Senat Megatrenda 12. juna.[6]

Na inicijativu Senata Univerziteta u Beogradu, upućen je zahtev Konferenciji univerziteta Srbije da formira komisiju za ispitivanje Stefanovićeve disertacije, međutim ovo telo se proglasilo nenadležnim.[50] Bez obzira na to, Megatrend je formirao novu komisiju za ispitivanje doktorata 23. septembra, čiji članovi su bili predavači sa državnih univerziteta: Božidar Leković, profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici, Svetislav Tabaroši, profesor u penziji Pravnog fakulteta u Beogradu, Ivan Radosavljević, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu.[5] I ova komisija je jednoglasno zauzela stav da nema osnova za pokretanje postupka za poništavanje doktorata.[5] Obe komisije su kritikovane jer su odlučivale o osnovanosti pokretanja postupka za poništavanje diplome, a ne o originalnosti samog rada.[51][37]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Nakon izveštaja komisija i njihovog usvajanja od strane Univerziteta Megatrend, Stefanoviću je i definitivno priznata diploma doktora nauka. On je reizabran na mesto Ministra unutrašnjih poslova nakon parlamentarnih izbora 2016. godine, i ujedno imenovan za potpredsednika Vlade Republike Srbije. Na istim funkcijama ostaje i nakon rekonstrukcije Vlade 2017. godine.[52] Međutim, interesovanje javnosti za ovaj doktorat i Megatrend je dovelo do istrage rektora Miće Jovanovića u kojoj je utvrđeno da on nema doktorat za koji je tvrdio da poseduje i da je time prekršio kodeks profesionalne etike,[53] što je rezultiralo njegovom ostavkom na mesto rektora.[7]

Doktorat Miće Jovanovića[uredi | uredi izvor]

Univerzitet Megatrend, na čijem je čelu bio Mića Jovanović

Afera oko doktorata ministra Stefanovića je u centar pažnje stavila Univerzitet Megatrend, a posebno njenog rektora i Stefanovićevog mentora Miću Jovanovića koji ga je oštro branio u medijima.[54] Marko Milanović i Miljana Radivojević su na Peščaniku objavili tekst koji ističe nekoliko spornih mesta iz Jovanovićeve biografije, gde se između ostalog navodi da je doktorirao na Londonskom Univerzitetu 1983. godine sa tezom Radna motivacija u industrijskim odnosima samoupravljanja (eng. Work Motivation in Industrial Relations of Self-Management)[55] pod profesorom Stivenom Vudom — međutim, Vud je te tvrdnje odbacio rekavši da je on imao samo malu ulogu pri izradi Jovanovićeve teze na višoj školi u Portsmutu (Portsmuska politehnika) koja je zahtevala značajnu reviziju i nije prošla usmenu odbranu.[54] Autori nisu pronašli doktorat ni na Londonskom univerzitetu, ni u portsmuskoj školi.[54]

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je od Londonske škole ekonomije i političkih nauka zvanično tražilo podatke o Jovanoviću, nakon čega se ispostavilo da on nikad nije bio registrovan ni kao doktorski student u toj ustanovi.[53] Ministar Srđan Verbić je pozvao Jovanovića da podnese ostavku, što je ovaj i učinio ističući da to radi samo zato što ministar to traži od njega, a ne iz moralne obaveze, demantujući sve navode.[56] Jovanović je u televizijskom prenosu prikazao disertaciju za koju je tvrdio da je iz biblioteke Londonske škole, nešto drugačijeg naslova Radna motivacija i samoupravljanje, navodno odbranjenu 1989. godine.[57] Ministarstvo je ocenilo da su upravo ti podaci potvrda da on nema doktorat iz Londona 1983. kao što je tvrdio i da „što se njih tiče to je kraj”.[58] Institucije iz Velike Britanije su potvrdile da nemaju nikakve informacije o radovima Jovanovića, a ministar Verbić je kasnije priznao da mu je traženje ostavke od Jovanovića otežalo komunikaciju sa kolegama u Vladi, posebno sa onima koji su pripadnici Socijalističke partije Srbije, čiji je i Jovanović član.[59]

Univerzitet Megatrend je promenio ime u Univerzitet Džon Nezbit 15. aprila 2015. godine.[60] 12. oktobra 2017. godine je ovaj univerzitet vratio svoje staro ime, kada je za rektora ponovo postavljen Mića Jovanović koji je naveo da mu je prvi zadatak da univerzitetu vrati svoj stari ugled,[8] uprkos njegovim navodima iz 2014. godine da je na dve godine od penzije.[57] Krajem 2019. godine, nakon dokumentarnog filma N1 televizije o studijama Stefanovića, prodaje univerzitet nemačkom konzorcijumu fondova koji predstavlja Dejan Đorđević zbog negativne hajke protiv te ustanove i pada upisa studenata „za 400 odsto” i ponovo se povlači iz Srbije.[61] Međutim, N1 je naveo da su na sajtu konzorcijuma fotografije modela umesto čelnih ljudi, te da ti ljudi ne postoje, a firma koju Đorđević predstavlja je u Srbiji registrovana kao društvo sa ograničenom odgovornošću za kancelarijske usluge, trgovinu fotokopirima i automobilima.[62] 5. decembra iste godine je Jovanović priznao da je prevaren i da želi da odustane od prodaje univerziteta.[63]

Doktorat Aleksandra Šapića[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Šapić

Aleksandar Šapić, predsednik opštine Novi Beograd, je odbranio doktorsku disertaciju na Fakultetu za poslovni i industrijski menadžment Univerziteta Union.[9] Ovaj slučaj karakterišu dugotrajna nemogućnost univerziteta da nađe članove za komisiju koja bi ispitivala doktorat[64], a kada je ona formirana pritisci na istu[65] i odluka da obustavi svoj rad pre dostavljanja konačnog izveštaja.[12] Iako su dva člana pronašla više nego dvotrećinske plagijate teksta u svojim preliminarnim izveštajima, nova komisija nikad nije sačinjena.[64] Fakultet 2016. godine menja ime u Poslovni i pravni fakultet i prelazi u sastav Univerziteta MB, a ni do 2022. Šapić nije promovisan u doktora nauka niti mu je dodeljena diploma.[66]

Objavljivanje analize i reakcije[uredi | uredi izvor]

Ista grupa autora iz Velike Britanije, zajedno sa Markom Milanovićem, je 5. jula 2014. godine na Peščaniku objavila novi tekst u kome optužuje tadašnjeg predsednika opštine Novi Beograd i bivšeg vaterpolistu Aleksandra Šapića da je plagirao svoju doktorsku disertaciju Karakteristične aktivnosti marketing odnosa u funkciji interesa individualnih potrošača[9] napisanu pod mentorstvom dekana tog fakulteta Vladimira Stojanovića.[67][68] Njegova disertacija je sadržala poglavlje u celosti prevedeno iz knjige na engleskom, kao i druge delove koji su preuzeti bez citiranja izvora.[9]

Šapić je odbacio optužbe tvrdeći da nikada ništa nelegalno i nemoralno nije učinio, već da je samo zaboravio da navede izvor greškom.[69] Demokratska stranka, čiji je Šapić bio član, pozvala je Univerzitet Union da sačini nepristrasnu komisiju sastavljenu od profesora koji ne predaju na tom univerzitetu koja bi ispitala navode o plagijatu i navela da će svi njeni naredni postupci zavisiti od ishoda rada te komisije.[69]

Formiranje komisije za ispitivanje plagijata[uredi | uredi izvor]

Na sednici senata Univerziteta Union, koji čine dekani fakulteta i rektor, 10. jula 2014. doneta je odluka da se formira komisija koja će ispitati navode o plagijatu i koja će se sastojati od stručnjaka koji nisu zaposleni na Unionu, ali ona nije formirana istom prilikom usled nemogućnosti univerziteta da nađe članove koji bi u njoj učestvovali.[64] Rektor Zlatko Stefanović se žalio kako uprkos pokušajima, nije ni od jednog stručnjaka sa državnih fakulteta dobio pozitivan odgovor na pitanje da bude član komisije, a da je jedan deo tvrdio kako im njihovi dekani ne dozvoljavaju da učestvuju u radu privatnih fakulteta jer im predstavljaju konkurenciju.[70] Nakon što je rektor Univerziteta u Beogradu Vladimir Bumbaširević obavestio članove senata da učestvovanje u komisiji privatnog univerziteta ne predstavlja povredu zabrane rada na konkurentskim visokoškolskim ustanovama, očekivalo se da će komisija biti uskoro formirana.[71]

Ni tri meseca kasnije, u oktobru 2014, nije došlo do formiranja komisije, te je upućen javni poziv svim zainteresovanim stručnjacima za užu naučnu oblast marketinga u nastavničkim zvanjima.[64] Prema rečima univerziteta, „kontaktirano je oko 80 % kompetentnih profesora za oblast marketinga, ali niko nije prihvatio učešće u komisiji”, a među razlozima za odbijanje je bio i „strah od posledica”.[64] Šapić je u novembru napustio Demokratsku stranku, a izvori iz stranke su naveli da je jedan od razloga njegovo neslaganje sa stavom stranke da treba ispitati sve sporne doktorate, kao i odsustvo solidarnosti u stranci, za razliku od Srpske napredne stranke.[72]

10. decembra je formirana komisija u sastavu Hasan Hanić, redovni profesor i dekan Beogradske bankarske akademije Univerziteta Union,[73] Neva Maher, vanredna profesorka Fakulteta za upravne i poslovne nauke iz Novog Mesta u Sloveniji i Miodrag Koprivica, docent Fakulteta za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić Univerziteta Union.[74] Po isteku roka od 60 dana, komisiji je dato produženje do 1. marta za dostavljanje izveštaja.[75]

Preliminarni izveštaj i obustava rada komisije[uredi | uredi izvor]

Nakon što su na senatu razmatrani preliminarni izveštaji komisije i dovedena u sumnju nepristrasnost Hanića[76], 26. februara komisija donosi odluku da prekida rad jer je njihov izveštaj razmatran pre kraja rada.[12] Predlog da se Hanić zameni nekim drugim članom nije prihvaćen od strane senata sa jednim glasom za, jednim protiv i pet uzdržanih.[76][64] Rektor Stefanović je kasnije naveo da se „komisija žalila da radi pod teškim uslovima, da sa jedne strane postoji pritisak medija, sa druge strane neki drugi pritisci”, te da su odlučili da obustave rad i nikada ne dostave finalni izveštaj.[65]

Uprkos zahtevima komisije,[12] njihov rad pre rasformiranja je dat javnosti na uvid.[64] Strane od 13. do 61. je pregledao Hasan Hanić i utvrdio 0,40 % plagiranog teksta;[77] ovu brojku su rektor i sekretarijat univerziteta osporili kao premalu, jer su pronašli dodatne izvore iz kojih je Šapić prepisivao bez navođenja izvora.[64] Miodrag Koprivica je analizirao strane od 62. do 120. i utvrdio da od 1736 redova, 1271 (73.21 %) sadrže plagijate, i to 20,70 % iz drugog poglavlja, 87,38 % iz trećeg i 100 % iz četvrtog.[78] Neva Maher je na stranama od 121. do 196. pronašla 1648 redova koji sadrže prepisan tekst od ukupno 2475, što znači da su u 66,6 % redova prisutni plagijati.[79]

Na sednici senata univerziteta 16. marta skinuta je sa dnevnog reda tačka o razmatranju daljih postupaka koje taj univerzitet treba da učini nakon odluke komisije da prekine rad; za njeno skidanje glasali su i predstavnici Beogradske bankarske akademije i Fakulteta za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić.[64]

Epilog[uredi | uredi izvor]

Fakultet za poslovni i industrijski menadžment je sredinom 2015. godine izašao iz Univerziteta Union i prešao u sastav Univerziteta Union — Nikola Tesla.[10] Šapić je krajem 2016. godine tvrdio kako je komisija potvrdila da njegov doktorat nije plagijat.[68] Međutim, nije jasno na koju komisiju je mislio, pošto se rasformirana komisija koja je o tome odlučivala više nije sastajala, Univerzitet Union nije našao novu komisiju ni krajem 2016. godine, a Univerzitet Union — Nikola Tesla i Šapić nisu davali nikakve druge izjave povodom tog slučaja.[65] Krajem novembra 2019. Univerzitet Union je demantovao izjavu Šapića iz 2016. navodeći da oni od tada traže članove komisije, ali su svi stručnjaci koje su kontaktirali odbijali učešće.[80]

Šapićev mentor Vladimir Stojanović postaje dekan fakulteta, koji 2016. menja ime u Poslovni i pravni fakultet. 2020. fakultet ponovo menja univerzitet i prelazi u sastav Univerziteta MB.[11] Slučaj je ostao zamrznut na Univerzitetu Union, bez novih događaja i formalne promocije Šapića u doktora nauka.[66]

Šapić je 2016. ponovo izabran za predsednika opštine Novi Beograd, gde se kandidovao kao predstavnik grupe građana.[81] Hanić je 2018. godine izabran u Nacionalni savet za visoko obrazovanje na predlog Ministarstva (zajedno sa Ivanom Radosavljevićem, članom nezavisne komisije koja je ispitivala disertaciju Nebojše Stefanovića).[82]

2022. godine Šapić je izabran na funkciju gradonačelnika Beograda, kao odbornik na listi Srpske napredne stranke.[83]

Doktorat Siniše Malog[uredi | uredi izvor]

Siniša Mali, tada gradonačelnik Beograda, je branio doktorat na Fakultetu organizacionih nauka (FON) Univerziteta u Beogradu 2013. godine.[84] Nakon što su navodi o plagiranju objavljeni u julu 2014. godine, pet izveštaja stručnih i etičkih komisija je stalo iza doktorata, a samo je poslednji izveštaj etičke komisije predložio javnu opomenu. Izveštaj koji je sačinila komisija za odbranu doktorata nije razmatran od strane Veća pravno-ekonomskih nauka Univerziteta u Beogradu zbog promene relevantnih pravilnika i slučaj je vraćen Fakultetu 2016. godine;[22] početkom 2017. godine, Senat Univerziteta je odbio izveštaj etičke komisije fakulteta zbog proceduralne greške;[85] sredinom 2019. godine, Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta je po treći put vratio postupak na ponovno odlučivanje Fakultetu zbog manjkavog izveštaja stručne komisije.[86] Stručna komisija je tad ponovila isto mišljenje,[87] a etička komisija predložila javnu opomenu.[88] Krajem oktobra 2019. godine, naučno-nastavno veće FON-a je javno osudilo Malog zbog neakademskog ponašanja na osnovu izveštaja stručne i etičke komisije koji se nisu suštinski menjali od trenutka prethodnog odlučivanja.[89] Odbor za profesionalnu etiku nije prihvatio odluku FON-a i jednoglasno je proglasio doktorat Malog plagijatom.[14] Međutim, Upravni sud je 14. juna 2021. utvrdio da Odbor za profesionalnu etiku nije mogao da razmatra odluku Nastavno-naučnog veća FON-a, već samo odluku Dekana, koja nikad nije doneta.[17][90] Krajem iste godine, proceduralne greške su ispravljene i Senat po drugi put poništava doktorat Siniše Malog 22. decembra.[18] Ustavni sud odlukom 14. jula 2022. proglašava članove pravilnika i Statuta na osnovu kojih je vođen postupak protiv Siniše Malog neustavnim i on ponovo osporava poništaj doktorata i oduzimanje titule pred Upravnim sudom,[23][25] koji poništava odluku o poništavanju diplome i vraća ceo postupak na Univerzitet.[19]

Proces odlučivanja o doktoratu Malog
Datum Telo Institucija Sastav Zaključak
pre 2013. Ekonomski fakultet Dragan Đuričin (mentor), ? Ne prihvata se predlog doktorske disertacije.[91]
2013. Komisija za odbranu doktorata Fakultet organizacionih nauka Ondrej Jaško (mentor), Slađana Barjaktarević Rakočević, Dragan Đuričin Disertacija odbranjena.[84]
09. 07. 2014. Raša Karapandža objavljuje analizu doktorata tvrdeći da je najmanje 33% plagirano (objavljuje 18%).[13]
oktobar 2014. Komisija za ispitivanje doktorata Fakultet organizacionih nauka Ondrej Jaško (mentor), Slađana Barjaktarević Rakočević, Dragan Đuričin Načinjeni manji propusti u citiranju, ali je doktorat valjan.[92]
15. 10. 2014. Naučno-nastavno veće Fakultet organizacionih nauka Nastavnici i asistenti fakulteta Usvojen izveštaj komisije sa 117 glasova za, 1 uzdržan.[92]
10. 12. 2014. Veće pravno-ekonomskih nauka Univerzitet u Beogradu Odbija se izveštaj FON-a (11/23 glasova za).[93]
jun 2015. Veće pravno-ekonomskih nauka Univerzitet u Beogradu Nije se izjašnjavalo čekajući usvajanje novih propisa.[22]
jul 2016. Usvojen novi etički kodeks Univerziteta; postupak vraćen na početak.[94]
19. 12. 2016. Etička komisija Fakultet organizacionih nauka Milica Bulajić, Mladen Čudanov, Srđa Bjeladinović, Veroljub Nastić i Miloš Krstanović Propusti zanemarljivog obima, doktorat je valjan.[95]
21. 12. 2016. Naučno-nastavno veće Fakultet organizacionih nauka Nastavnici i asistenti fakulteta Usvojen izveštaj etičke komisije.[94]
januar 2017. Senat Univerzitet u Beogradu Rektor, prorektori, dekani, predstavnici stručnih veća i instituta Odbijen izveštaj FON-a zbog proceduralne greške.[85]
26. 03. 2019. Stručna komisija Fakultet organizacionih nauka Dejan Erić, Tomaž Čarter, Dragan Mikerević, Vinko Kandžija 6.97% plagirano, ali je doktorat valjan.[96]
02. 04. 2019. Etička komisija Fakultet organizacionih nauka Nevenka Žarkić Joksimović (predsednica), Mladen Čudanov, Milica Jovanović, Snježana Jerković, Mihailo Okiljević Usvojen izveštaj stručne komisije.[97]
08. 05. 2019. Naučno-nastavno veće Fakultet organizacionih nauka Nastavnici i asistenti fakulteta Usvojen izveštaj etičke komisije sa 82 glasova za, 28 uzdržanih.[98]
maj 2019. Karapandža objavljuje dodatne dokaze; četiri žalbe na odluku FON-a podnete Univerzitetu.[99]
15. 07. 2019. Odbor za profesionalnu etiku Univerzitet u Beogradu Slučaj vraćen na ponovno odlučivanje zbog nejasnog, nepotpunog i kontradiktornog mišljenja komisije.[86]
oktobar 2019. Stručna komisija Fakultet organizacionih nauka Dejan Erić, Tomaž Čarter, Dragan Mikerević, Vinko Kandžija Ponavlja prethodno mišljenje o valjanosti doktorata.[87]
oktobar 2019. Etička komisija Fakultet organizacionih nauka Nevenka Žarkić Joksimović (predsednica), Mladen Čudanov, Milica Jovanović, Snježana Jerković, Mihailo Okiljević Predlaže se mera javne opomene zbog neakademskog ponašanja.[88]
28. 10. 2019. Naučno-nastavno veće Fakultet organizacionih nauka Nastavnici i asistenti fakulteta Usvaja se izveštaj etičke komisije, predlaže se mera javne osude (83 glasa za, 21 za javnu opomenu).[88]
2019. Dekan Milija Suknović ne izriče javnu osudu.[100]
21. 11. 2019. Odbor za profesionalnu etiku Univerzitet u Beogradu Preinačuje se odluka FON-a, doktorat se jednoglasno proglašava plagijatom.[14]
12. 12. 2019. Senat Univerzitet u Beogradu Rektor, prorektori, dekani, predstavnici stručnih veća i instituta Jednoglasno potvrđena odluka Odbora za profesionalnu etiku.[15]
14. 06. 2021. Upravni sud u Beogradu nalazi da odluka Senata nije validna pošto je doneta na osnovu Odluke Nastavno-naučnog veća, a ne Dekana (koja nikad nije doneta) i vraća postupak FON-u.[17]
septembar 2021. Dekan Fakultet organizacionih nauka Izriče javnu osudu Siniši Malom, na osnovu izveštaja etičke komisije i glasanja Naučno-nastavnog veća.[101]
21. 12. 2021. Senat Univerzitet u Beogradu Rektor, prorektori, dekani, predstavnici stručnih veća i instituta Jednoglasno potvrđena mera javne osude koja povlači poništavanje doktorata.[18][102]
14. 07. 2022. Ustavni sud Republike Srbije Snežana Marković, Gordana Ajnšpiler Popović, Lidija Đukić, Tatjana Đurkić, Vesna Ilić Prelić, Dragana Kolarić, Tamaš Korhec, Miroslav Nikolić, Vladan Petrov, Jovan Ćirić, Milan Škulić, Tijana Šurlan Procedura po kojoj je vođen postupak poništavanja doktorata i oduzimanja zvanja proglašena neustavnom.[103]
02. 03. 2023. Upravni sud u Beogradu nalazi da je odluka Senata doneta retroaktivno i vraća postupak pred Univerzitet.[19]
Siniša Mali

Objavljivanje analize i reakcije[uredi | uredi izvor]

Analizu doktorata Siniše Malog, Kreiranje vrednosti kroz proces restrukturiranja i privatizacije — teorijske koncepcije i iskustva Srbije je na sajtu Peščanik 9. jula 2014. objavio Raša Karapandža, redovni profesor na EBS Univerzitetu u Visbadenu (Nemačka) i redovni gostujući profesor na Njujorškom univerzitetu, radeći nezavisno od grupe autora koja je objavila analize drugih doktorata.[13] U svom tekstu on tvrdi da je u radu plagirano makar 33 % teksta direktnim prepisivanjem ili prevođenjem sa engleskog (objavio je 18 %), najviše iz doktorske disertacije Stifanosa Hailemariama, a da su pojedini delovi preuzimani i sa Vikipedije.[13] Doktorat je odbranjen pred komisijom koju su činili njegov mentor Ondrej Jaško, redovni profesor Fakulteta organizacionih nauka, Slađana Barjaktarović Rakočević, vanredna profesorka istog fakulteta i Dragan Đuričin, redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.[84] Prema rečima Karapandže, redakcija dnevnog lista Alo! je od dekana i predsednika univerziteta na kom je zaposlen tražila njegovu ostavku jer „narušava ugled cenjenog građanina Srbije”, a na njegovu adresu slala preteća pisma.[104]

Mali je prvobitno pokušao da doktorira na Ekonomskom fakultetu pod mentorstvom Đuričina, ali nakon što je njegova disertacija odbijena,[91] on je napisao novu koja se od prethodne razlikuje u 50 % teksta i koja je bila pozitivno ocenjena na FON-u.[105] Autori jedne od knjiga čiji tekst se nalazi u spornoj disertaciji, profesori ekonomskog fakulteta Boris Begović, Boško Živković i Boško Mijatović, inicijalno nisu hteli da komentarišu navode o plagijatu za medije, a Živković je rekao da su „oni davno završili sa tom pričom” i da je Mali „bio na razmatranju kod njih”.[106] 2018. godine je Mijatović u tekstu za Danas izjavio da je Mali doslovno prepisao delove njihove knjige, a kao razlog što u javnost nije izašao ranije naveo nadu da će država i univerzitet da reše problem „na pravi način”.[107] Redovni profesor FON-a Božidar Radenković je rekao da je i prilikom prijave doktorata bilo jasno da će to postati problem zbog očiglednih plagijata, ali da u atmosferi gde su se profesori odricali akademskih sloboda zarad lične koristi, a koja je tada vladala na fakultetu, nije bilo volje da se išta učini povodom toga.[108] Predsednik odbora za visoko obrazovanje Srpske akademije nauka i umetnosti Dušan Teodorović je 2016. ocenio da je doktorat Malog „strašan plagijat”.[109]

Dekan FON-a Milan Martić je tvrdio kako je doktorat naučno validan i da je osnovni kriterijum postojanje originalnih naučnih doprinosa koji postoje u radu.[110] Mali je odbacio navode o plagijatu i rekao da stoji iza svoje disertacije,[111] kao i da podržava Martića i da njegov rad „mogu da ocenjuju samo članovi njegove komisije”.[105] Bivši studenti su u otvorenim pismom izrazili stav da su dotadašnje reakcije fakulteta u medijima neadekvatne i predložili formiranje nezavisne i nepristrasne komisije koja bi pružila argumentovan odgovor na sva pitanja.[112]

Plagijati u ranijem radu[uredi | uredi izvor]

Mali je prvobitno pokušao da doktorira na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu pod mentorstvom Dragana Đuričina.

Da bi stekao mogućnost da brani rad, Mali je morao da prethodno objavi dva naučna rada.[105] Jedan od njih je bio u časopisu Ekonomika preduzeća koji uređuje njegov prvobitni mentor i kasnije član komisije Đuričin,[91] a drugi Value Creation Through Restructuring — Key Value Drivers and Value Creation Models (čiji je koautor zajedno sa Slađanom Barjaktarević Rakočević i Georgom Saviouom (rum. Gheorghe Săvoiu) je takođe dovedena u pitanje na Peščaniku[113] i to u delu koji je kasnije Mali tvrdio da je pisao.[114] Takođe, izražena je sumnja u konflikt interesa, s obzirom da je jedna od koautorki u isto vreme i članica komisije za odbranu doktorata.[113][115] U izveštaju FON-a se navodi da se oznaka unauthenticated ne dodaje radovima usled sumnje u originalnost, već iz drugih razloga, te da je ovaj rad validan (u originalnoj optužbi se nigde ne spominje ova oznaka).[92]

Časopis u kome je rad objavljen je nakon dopisa o plagijatima izdao Obaveštenje o povlačenju (Retraction notice) rada, kojim se on i zvanično povlači iz časopisa zbog više pasusa koji su preuzeti iz disertacije Hailemariama bez citiranja.[116] Međutim, članak se kasnije ponovo objavljuje u ispravljenoj verziji, nakon što je uredništvo časopisa usvojilo korigendum u kojem se na 13 mesta dodaje referenca na disertaciju koja prethodno nije bila citirana, uz izvinjenje autora.[117]

Izveštaj mentora[uredi | uredi izvor]

FON je krajem godine sačinio komisiju za ispitivanje doktorske disertacije u istom sastavu kao originalna komisija za odbranu (Jaško, Barjaktarević Rakočević i Đuričin) koja je u oktobru 2014. donela pozitivno mišljenje o disertaciji i zaključila da u postupku ocene disertacije nije bilo predviđeno niti omogućeno koristiti softver za otkrivanje plagijata, da je suštinski deo navoda iz medija neverodostojan i da su određeni delovi koji se odnose na pregled literature preuzeti bez citiranja, ali da to ne utiče na naučni doprinos.[92] Ovaj izveštaj je usvojen na nastavno-naučnom veću fakulteta sa 117 glasova za i jednim uzdržanim.[92] Veće pravno-ekonomskih nauka Beogradskog univerziteta je odbilo ovaj izveštaj 10. decembra 2014. godine.[93] Pokret „Spasimo nauku” je izveštaj ocenio kao zvanično priznavanje plagijata i uputio otvoreno pismo Univerzitetu sa pozivom da poništi doktorat.[115]

Rektor Univerziteta Vladimir Bumbaširević je 10. juna 2015. zatražio od Veća pravno-ekonomskih nauka da ponovo razmotre slučaj, usled promena okolnosti nastalih objavljivanjem korigenduma na rad Malog u časopisu Organization and Management.[118] Veće nije htelo da se ponovo izjašnjava pre usvajanja novih pravilnika koji regulišu polje doktorskih studija i plagijata i etičkog kodeksa koje je bilo najavljeno za kraj 2015. godine;[22] dokumenti su usvojeni tek u julu 2016. godine kada je postupak vraćen matičnom fakultetu na ponovno odlučivanje po novim propisima.[94]

Prva etička komisija[uredi | uredi izvor]

U novembru 2016. FON sastavlja etičku komisiju koju čine Milica Bulajić, Mladen Čudanov, Srđa Bjeladinović, Veroljub Nastić i Miloš Krstanović (nastavnici, saradnici, zaposleni u stručnim službama i predstavnik studenata[94]); oni 19. decembra 2016. donose izveštaj u kojem odbijaju prijavu plagijata kao neosnovanu i zaključuju da su propusti u citiranju zanemarljivog obima i da softverske provere rada ne mogu biti osnov za pokretanje postupka i naglašavaju da naučni doprinosi rada ne mogu biti osporeni.[95] Karapandža je zaključke ocenio kao besmislene, pošto komisija nije osporila navode o prevođenju sa engleskog (koje softver ne prepoznaje, već se moraju pronaći ručno) i da obzirom na obim preuzetog teksta nije moguće da to bude samo omaška u citiranju.[95]

Senat je odbio izveštaj ove komisije u januaru 2017. citirajući proceduralnu grešku: bilo je potrebno formirati stručnu komisiju koja bi uradila ekspertsku analizu.[85] Svi članovi etičke komisije FON-a sem Mladena Čudanova su u aprilu podneli ostavke.[119] Nova etička komisija i stručna komisija koja bi ispitivala doktorat nisu formirane do februara 2019. godine, pet godina nakon iznošenja optužbi o plagijatu.[120][121] U međuvremenu, u februaru 2018. su Karapandža, Dušan Teodorović i Milovan Šuvakov, koji je bio pomoćnik ministra prosvete 2014. godine, objavili izveštaj i pokrenuli peticiju koji je potpisalo 379 predavača i istraživača,[104] u kome se ponavljaju iste optužbe iz 2014. o velikoj količini plagijata i naglašava da je Mali „sa očiglednom namerom i na sistematski način, uzimao tuđe tekstove, misli i zaključke i predstavljao ih kao svoje naučne doprinose”.[122]

Druga etička i stručna komisija[uredi | uredi izvor]

Nakon dužeg perioda bez odgovarajućih komisija, u februaru 2019. konačno se sastaje stručna komisija u sastavu: redovni profesor i dekan Beogradske bankarske akademije Univerziteta Union Dejan Erić, redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani Tomaž Čarter, redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Dragan Mikerević i redovni profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Vinko Kandžija. Oni su 26. marta doneli stručno mišljenje u kojem su krenuli od 16 % sadržaja koje softver prepoznaje kao kopirane, da bi zatim isključili delove koji su prepisani od Agencije za privatizaciju (na čijem je čelu bio Mali u trenutku pisanja doktorata), opšte pojmove i fraze i delove koje je softver pogrešno prepoznao a zapravo su pravilno citirani u fusnotama; komisija je zaključila da je zapravo 6,97 % plagirano, ali da to ne dovodi u pitanje autentičnost teksta i originalnost rada, kao ni naučni doprinos.[96]

Etička komisija u kojoj su, sem Čudanova, Nevenka Žarkić Joksimović (profesorka) kao predsednica,[123] Milica Jovanović (asistentkinja), Snježana Jerković (diplomirani pravnik) i Mihailo Okiljević (student prodekan), jednoglasno je usvojila ovaj izveštaj 2. aprila iste godine.[97][124] 8. maja je naučno-nastavno veće FON-a usvojilo izveštaj etičke komisije sa 82 glasa za, 28 uzdržanih, bez glasova protiv.[98] Izveštaj je poslat Senatu Univerziteta u Beogradu, koji je odlučio da se o tome izjasni tek nakon žalbi i odluke Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta.[125]

Dodatni dokazi i žalbe Univerzitetu[uredi | uredi izvor]

Karapandža je ocenio da izveštaj komisije sadrži više materijalnih grešaka, kao i da se komisija zapravo nije bavila ocenjivanjem originalnosti teze Siniše Malog, već njegovom odbranom od optužbi; nakon toga je objavio 10 stranica direktno prevedenih iz doktorata Hailemarima koje ranije nisu bile objavljene i koje komisija nije pronašla[126] i šest kopiranih ilustracija koje prate taj tekst.[127] U žalbi na odluku naučno-nastavnog veća FON-a Univerzitetu koju potpisuje Teodorović sa oko 140 nastavnika zaposlenih u ovoj instituciji[128] se osim osporavanja ozbiljnosti i temeljnosti rada komisije osporava i legitimnost stava da 6,97 % prepisanog teksta nije dovoljno za zaključak da je nešto plagijat, i ističu pojedine apsurdnosti u samom radu kao što je citiranje autora sa dva prezimena kao dva različita autora (komisija je prethodno pohvalila Malog da u delovima koje jeste prepisao bolje citira izvore od Hailemariama), besmislene direktne prevode sa engleskog jezika i što kao primer u jednom delu uzima uzgajivače pamuka (što je logično za Eritreju, o kojoj je Hailemariam pisao, ali ne za Srbiju).[98] Jedini potpisnik ove žalbe sa FON-a, redovni profesor Božidar Radenković, je javno izjavio da su u radu prisutni očigledni plagijati i rekao da se izveštaji stručne i etičke komisije mogu „klasifikovati u žanr komedije”.[129]

Grupa profesora Pravnog fakulteta (Miodrag Jovanović, Goran Dajović, Bojan Spaić) je podnela nezavisnu žalbu u kojoj takođe smatraju da je i 6,97 % prepisanog teksta dovoljno da se doktorat ne prizna, kao i ističući da komisija u više navrata komentariše i ispituje naučni doprinos, iako je njihov posao da utvrde originalnost teze, a ne doprinos.[130] Još dve žalbe koje potpisuju Predrag Simonović, profesor Biološkog fakulteta i Aleksej Tarasjev, naučni savetnik Instituta za biološka istraživanja „Siniša Stanković”.[99] Po isteku roka koji je postavljen za 24. maj, rektorka Ivanka Popović je žalbe prosledila Odboru za profesionalnu etiku Univerziteta.[99]

Mali je Karapandžu nazvao tviter-profesorom,[131] a povodom žalbi je izjavio da mu prikupljanje potpisa ne smeta i da veruje u svoje znanje i instituciju Univerziteta.[132]

15. jula 2019. Odbor je vratio postupak na ponovno odlučivanje FON-u sa rokom od 60 dana da postupi, uz obrazloženje da je mišljenje na osnovu kojeg je doneta odluka nastavno-naučnog veća „nepotpuno, nejasno i kontradiktorno” i da to sprečava Odbor da donese konačnu odluku.[86] Slobodan Prvanović sa Instituta za fiziku, zamenik člana Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta, i Ognjen Radonjić sa Filozofskog fakulteta, član Veća naučnih oblasti pravno-ekonomskih nauka Univerziteta, su nakon odluke Odbora podneli ostavke na svoje pozicije pri Univerzitetu, navodeći da smatraju odluku pogrešnom i štetnom pošto je po njihovom mišljenju doktorski rad očigledan plagijat.[133][134] Prvanović je naveo da je odluka Etičkog odbora o vraćanju postupka na FON bila pripremljena mesecima unapred, kako bi se udovoljilo vladajućim strukturama čiji je Mali istaknuti član, kao i da je pre podnošenja ostavke zatražio od Senata raspuštanje Odbora zbog kompromitovanosti, što nije učinjeno. Takođe se žalio na pritiske i ucene direktora Instituta za fiziku Aleksandra Bogojevića koje je doživeo zbog svog stava.[108]

Blokada Rektorata[uredi | uredi izvor]

Rektorka Ivanka Popović je pregovarala sa studentima tokom blokade Rektorata

Na dan Univerziteta u Beogradu, 13. septembra 2019. grupa studenata iz organizacije 1 od 5 miliona je ušla u zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu i otpočela blokadu ove institucije, navodeći kao glavni razlog plagirani doktorat ministra finansija Siniše Malog i zahtevajući njegovo razrešenje kako bi se otklonio sukob interesa pri odlučivanju u tom postupku (Mali je na čelu Ministarstva finansija koje predlaže budžet iz koga se finansira Univerzitet).[135] Studenti su naveli da ih je tokom blokade napala grupa aktivista Srpske napredne stranke koja se tu okupila.[136] Rektorski kolegijum je osudio upad studenata i neovlašćen boravak lica u zgradi van radnog vremena.[137]

Nakon što je rektorka Popović 22. septembra osudila upad aktivista SNS-a u rektorat, otpočeli su pregovori sa studentima.[138] Osuda rektorke je naišla na negodovanje premijerke Brnabić, koja je, kao i ministar prosvete, Mladen Šarčević, studente u blokadi okarakterisala kao primarno političke aktiviste,[139] a blokadu kao tužnu političku predstavu i sramotu za Univerzitet.[140] 25. septembra, nakon 12 dana blokade, rektorka i studenti su postigli kompromis uz obećanje rektorke da će čitav slučaj dobiti konačan epilog 4. novembra i zaključak da su na istoj strani u borbi za ugled Univerziteta.[141] Rektorat je prihvatio odgovornost za rešavanje pitanja plagijata i amnestirao studente u blokadi.[142] Reagujući na razrešenje blokade, predsednik Vučić je uz ironične komentare situaciju nazvao partijski instruisanom, a Rektorat za vreme blokade „partijskom prćijom”.[143] Prema navodima studenata, jedan od profesora FON-a ih je nazvao i teroristima.[144]

Ponovno odlučivanje i proglašenje plagijata[uredi | uredi izvor]

Stručna komisija je ostala pri prvobitnom izveštaju i stavu da naučni doprinosi nisu sporni što je najbitnije za disertaciju uprkos žalbama,[87] iako je jedini zadatak komisije bio utvrđivanje originalnosti. Etička komisija FON-a predložila je kaznenu meru javne opomene za Malog, ali je nastavno-naučno veće fakulteta izglasalo težu meru javne osude.[88] Iako je predstavnik studenata u veću, Moma Kovačević, to okarakterisao kao signal da ono više ne podržava Malog,[89] odluka je izazvala kontroverzu pošto se njome kandidat osuđuje za neakademsko ponašanje, ali se ne izjašnjava o originalnosti disertacije niti se ona proglašava plagijatom.[145][88][146] Dekan ovog fakulteta, Milija Suknović, je na veću ignorisao predlog pojedinih profesora da se ponište prethodne odluke veća i glasa o tome da li je doktorat plagijat ili nije.[145] Suknović nije izrekao javnu opomenu Malom, iako mu je to odluka veća nalagala.[100] Mali je odluku protumačio kao potvrdu da njegov doktorat nije plagijat i prihvatio odgovornost za načinjene propuste.[147]

Uprkos najavama i garancijama rektorke Popović da će čitav slučaj biti razrešen do 4. novembra, taj rok je pomeren na 22. novembar da bi se ostavilo vreme neophodno za podnošenje žalbi.[148] Studenate koji su prethodno blokirali rektorat je pri održavanju konferencije za novinare na ulazu u Univerzitet dočekalo novo neuniformisano obezbeđenje; oni su najavili mogućnost ponovne blokade ako novi rok ne bude ispoštovan.[149] Na odluku FON-a je podneto pet žalbi zaposlenih u univerzitetu, uključujući i jednu koju potpisuje grupa od preko 200 profesora i, naknadno, jedna žalba koju je podneo Mali i dve od strane njegovih opunomoćenika.[150]

21. novembra 2019. godine, Odbor za profesionalnu etiku Beogradskog univerziteta je preinačio odluku nastavno-naučnog veća FON-a i jednoglasno proglasio doktorat Siniše Malog plagijatom,[14] potvrđujući navode Karapandže o plagijatu teksta iz doktorata Hailemariama i knjige Novi model privatizacije u Srbiji.[151] Odluka je konačna i na nju ne postoji pravo žalbe.[152] Ovo predstavlja prvo oduzimanje ili nedodeljivanje doktorske titule bilo kom od aktera ove afere. Mali ne priznaje odluku Univerziteta, ali nije hteo dalje da je komentariše u danu kada je doneta. Mali, predsednik Vučić, koji nije pročitao rad,[153] a kasnije i premijerka Brnabić i ministar prosvete Mladen Šarčević su odluku Univerziteta okarakterisali kao političku.[154][155][156] Rektorka je istakla da su odluku o plagijatu doneli najkvalitetniji stručnjaci,[157] a Filozofski fakultet je upozorio da takve izjave štete ugledu Univerziteta.[158] Studenti koji su bili u blokadi su proslavili odluku kao svoju pobedu.[14]

Senat, u čijem je sastavu i dekan FON-a Suknović, je 12. decembra 2019. jednoglasno potvrdio odluku Odbora za profesionalnu etiku o plagijatu Malog.[15] Protiv ovog rešenja je Mali pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Beogradu.[16]

Žalbe protiv profesora[uredi | uredi izvor]

Grupa od dvadesetak profesora je 25. maja 2020. fakultetima i Univerzitetu podnela žalbe protiv profesora i članova komisija koji su učestvovali u izradi, odbrani i analizi poništenog doktorata.[159] Od Univerziteta se traži da dekanu FON-a Miliji Suknoviću izrekne meru javne osude zbog propuštanja da on izrekne javnu osudu Siniši Malom.[160] Od Ekonomskog fakulteta se traži da profesoru Draganu Đuričinu, koji je bio u komisiji za odbranu doktorata, izrekne meru javne osude zbog neispunjavanja obaveze savesne kontrole rada Siniše Malog i zbog ćutanja i osporavanja tvrdnji o plagijatu;[161] iz istog razloga se od FON-a traži da javno osudi mentora Ondreja Jaška i članicu komisije profesorku Slađanu Barjaktorović Rakočević.[162] Od FON-a se takođe traži da javno opomene članove etičkih komisija profesorke Milicu Bulajić i Nevenku Žarkić Joksimović, asistente Srđu Bjeladinovića i Milicu Jovanović, referenta Veroljuba Nastića, šefa službe nabavke i interne kontrole Snježani Jerković, studente Miloša Krstanovića i Mihaila Okiljevića zbog nesavesnog obavljanja svojih dužnosti kao članova komisije, a da javno osudi profesora Mladena Čudanova jer je učestvovao u radu obe etičke komisije.[163][164]

Etička komisija Ekonomskog fakulteta je izrekla javnu opomenu Draganu Đuričinu krajem 2020. godine, koja je postala pravosnažna nakon što nijedna strana nije uložila žalbu.[165] Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu je 11. septembra 2020. prihvatio prijavu protiv Milije Suknovića zbog neizricanja javne osude, međutim Etički odbor Univerziteta u Beogradu je nije potvrdio ni u februaru 2021. godine.[165] Druga prijava protiv Suknovića, zbog referata povodom izbora u zvanje Mladena Čudanova, je odbačena.[166]

Zgrada suda, u kojoj se, između ostalih, nalazi i Upravni sud Republike Srbije

Presuda Upravnog suda[uredi | uredi izvor]

14. juna 2021. Upravni sud u Beogradu donosi presudu kojom se Odluka Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu poništava iz proceduralnih razloga: Odbor po pravilniku može da donese odluku samo na osnovu Odluke Dekana fakulteta, međutim odluka o javnoj osudi i poništavanju doktorata je doneta na osnovu Odluke Naučno-nastavnog veća.[17][90] Ovime je postupak vraćen nazad na odlučivanje FON-u.[90]

Postupak je sproveden ponovo i u septembru 2021. Suknović izriče javnu osudu Malom.[101] Na sednici Senata Univerziteta 22. decembra 2021. po drugi put je zvanično poništen doktorat Siniše Malog.[18] Rektor Vladan Đokić je nakon ovoga izjavio da to nije tema kojom Senat želi da se bavi i da će to raditi u budućnosti samo u slučaju da ih neka dodatna sudska odluka obaveže.[102]

Žalba Ustavnom sudu[uredi | uredi izvor]

Ustavnom sudu su 2022. podnete dve inicijative za osnovu ustavnosti akata Beogradskog univerziteta koji se tiču povreda Etičkog kodeksa i oduzimanja zvanja. Jednu od ovih inicijativa je podneo advokat u ime Siniše Malog.[23] Inicijativama je osporen Pravilnik o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja, a sud je nezavisno proširio postupak utvrđivanja ustavnosti i na Statut Beogradskog univerziteta.[167]

Sud je odlukom iz 14. jula utvrdio da je institut oduzimanja zvanja neustavan, jer je on mogao biti predviđen samo zakonom koji definiše ova zvanja, a ne i aktom univerziteta. Takođe, visokoškolska ustanova nije ovlašćena da uređuje osnov prestanka radnog odnosa (to je isključivo u domenu Zakona o radu), a Univerzitet je sebi to dao za pravo propisujući da javna osuda povlači prekid nastavničkog ili saradničkog zaposlenja. Iz istog razloga, nepravilnog zadiranja u radno pravo, je proglašena neustavnim i zabrana zapošljavanja nastavnika koji su osuđivani za najteža krivična dela ili im je ranije izrečena neka kazna zbog etičkih prekršaja.[24][167]

Takođe, sud je pronašao da su postupci koji su vođeni po novom pravilniku, a započeti su pre njegovog donošenja, krše ustavnu zabranu retroaktivnosti. Za slučajeve pre 2016. Univerzitet ima pravo da izrekne samo moralno-etičke sankcije, ali ne i pravne, čak i za prekršaje poput plagiranja koji su i ranije postojali.[167] Sud je naglasio da su pitanja sankcionisanja akademske nečestitosti važna, ali da Univerzitet nema autonomiju da ih samostalno uređuje, već to mora da uradi zakonodavac.[103] Sporni članovi su prestali da važe danom objavljivanja odluke suda.[24]

Ova odluka suda se smatra jednom od važnijih i složenijih koja je doneta, a tiče se ograničenja autonomije univerziteta, koja je i sama zajamčena Ustavom.[24] Bivša rektorka Popović smatra da se ovime „obesmišljava autonomija univerziteta i urušava kredibilitet i društveni položaj svih univerziteta u Srbiji“. Popović takođe procenjuje da će odluka ostaviti dalekosežne posledice na univerzitete i vrednost izdatih diploma, upoređujući ih sa posledicama koje su univerziteti trpeli devedesetih godina dvadesetog veka,[25] deceniji koju je za univerzitete obeležio zloglasni Zakon o univerzitetu potpuno ukidajući njihovu autonomiju.[168]

Drugi postpuak pred Upravnim sudom[uredi | uredi izvor]

Nakon presude Ustavnog suda, Beogradski univerzitet je nezvanično rekao da će u narednom periodu uskladiti akte sa odlukom suda, ali da je za njih slučaj Malog zatvoren.[23] Siniša Mali je podneo tužbe Upravnom sudu protiv Odbora za profesionalnu etiku i Senata Univerziteta u Beogradu, tražeći poništenje odluka koje se tiču poništaja njegove diplome.[25]

Presudom od 2. marta 2023. sud poništava odluku Senata iz decembra, navodeći da se Univerzitet pozivao na odredba pravilnika koje su donete nakon što je postupak protiv Malog počeo. Ovime se rešenje na osnovu kojeg je Senat doneo odluku poništava, koji može ponovo sprovesti postupak ispravljajući nedostatke.[19]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Fakultet organizacionih nauka, na kojem je Siniša Mali odbranio svoj doktorat

Šest godina nakon što je Mali odbranio svoju disertaciju, Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu je kao drugostepeni organ preinačio odluke FON-a i proglasio doktorat plagijatom.[14] Jedan od razloga za nekarakteristično dug proces je što su na Univerzitetu doneti novi propisi koji preciznije regulišu problem plagijata i doktorskih studija dve godine nakon njegovog pokretanja, kada je postupak vraćen na početak.[22] Vlada Srbije je u maju 2017. godine imenovala dekana FON-a u periodu od 2009. do 2015. Milana Martića na mesto predsednika Nadzornog odbora Puteva Srbije.[169] Mali je u maju 2018. godine postao ministar finansija.[170]

Centar za obrazovanje i evaluaciju u nauci (CEON) je isključio sva tri naučna časopisa koja FON izdaje (Info M, Management i YUJOR) iz Srpskog citatnog indeksa (SCIndeks) navodeći kao razlog etičku kompromitovanost fakulteta nastalu zbog slučaja doktorata Malog i velikog broja radova koji zaposleni na FON-u objavljuju u lažnim (predatorskim) časopisima.[171]

Kao direktna posledica neodlučivanja o ovom slučaju, grupa studenata je blokirala rektorat na 12 dana pred početak akademske 2019/2020. godine. Oni su se povukli nakon garancija rektorke Popović o skorom razrešenju i konačnoj odluci.[141]

Uprkos odluci Univerziteta o plagijatu, Mali nije priznao svoju odgovornost, ali je preuzimao odgovornost za sve što mu je na teret stavljao matični fakultet. Opozicioni pokreti su zatražili njegovu ostavku, a inicijativa Ne davimo Beograd je u više navrata protestovala zahtevajući njegovo razrešenje.[172][173] Mali se na odluku Univerziteta žalio Upravnom sudu u Beogradu,[16] koji je presudio u njegovu korist.[17]

Kao rezultat žalbe Ustavnom sudu koja je podneta u ime Siniše Malog nakon što mu je drugi put poništen doktorat, akti koji se tiču oduzimanja zvanja, kao i oni koji ograničavaju zaposlenje na osnovu prethodnih etičkih prekršaja na Beogradskom univerzitetu su proglašeni neustavnim, čime je ograničena autonomija univerziteta.[23][25] Malom je Univerzitet oduzeo titulu krajem 2021. godine, ali je on nakon presude Ustavnog suda tužio tela Univerziteta tražeći da se njihove odluke ponište,[25] što je i urađeno u martu 2023.[19]

Ostali slučajevi[uredi | uredi izvor]

Grupa autora na Peščaniku je dekanku Fakulteta za graditeljski menadžment Univerziteta Union — Nikola Tesla Suzanu Koprivicu optužila za autoplagijat, navodeći da njena doktorska disertacija odbranjena na tada jedinstvenom Univerzitetu Union, sadrži tek oko 5 novih stranica teksta, 47 novih slika, 9 novih tabela i 29 novih referenci u odnosu na njen magistarski rad.[174]

CINS je 2014. godine tražio od Univerziteta Edukons iz Sremske Kamenice doktorat Jorgovanke Tabaković na uvid.[175] Po dobijanju disertacije 2016. godine, nakon pretnji kaznama Poverenika za informacije od javnog značaja, pronašli su značajne delove teksta koji su prepisani bez citiranja; akti ovog univerziteta ne propisuju da li se doktorska titula može oduzeti, a rektor Aleksandar Andrejević je izjavio da je čuo da u društvenim naukama postoji tolerancija na poklapanje teksta i do 20 %.[176] Neposredno nakon odluke o plagijatu Malog, Dušan Teodorović je pozvao Andrejevića da pokrene postupak utvrđivanja plagijata u doktoratu Tabakovićeve i spomenuo mogućnost otvaranja pitanja o akreditaciji Edukonsa.[177]

Takođe ubrzo posle razrešenja slučaja o Malom, novinar Dojče Velea Nemanja Rujević je 28. novembra 2019. u nedeljniku Vreme objavio analizu doktorata nekadašnje funkcionerke Demokratske stranke, a kasnije direktorke Službenog glasnika Jelene Trivan odbranjenog na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu pod mentorstvom tadašnje dekanke Aleksandre Vraneš optuživši je da je bez navođenja izvora preuzela 15% teksta sa raznih izvora na internetu, uključujući i Vikipediju, i iz knjige Boška Obradovića.[178]

Reakcije i posledice[uredi | uredi izvor]

Afera oko plagiranih doktorata je neretko upoređivana sa slučajem nemačkog ministra cu Gutemberga koji je zbog plagijata u svojoj doktorskoj disertaciji podneo ostavku.[179][180][127] Za razliku od slučaja u Nemačkoj koji je dobio politički epilog nakon 20 dana, a sudski za 9 meseci,[127] procedure u Srbiji su se pokazale neefikasnima, jer je jedino u slučaju Stefanovića komisija donela neki zaključak koji je matični univerzitet usvojio. Profesorka Beogradskog univerziteta u penziji Srbijanka Turajlić i profesorka univerziteta Union Vesna Rakić-Vodinelić su u oktobru 2014. epilog afere okarakterisale kao sraman.[181] Karapandža je početkom 2017. ocenio da se plagijati guraju pod tepih i da nijedan nije dobio pravi epilog, a za to okrivio strah akademske zajednice koji potiče još od zloglasnog Zakona o univerzitetu iz 1998. godine.[182] Evropski parlament je izrazio zabrinutost zbog neispitivanja plagijata od strane univerziteta i predstavnika vlasti.[183]

Rojters je pisao o slučajevima Stefanovića i Jovanovića 2014. godine, kritikujući obrazovni sistem Srbije, a posebno Univerzitet Megatrend, zbog ispolitizovanih doktorata.[184] Austrijski Die Presse je Stefanovićev doktorat opisao kao satiru u stvarnom životu.[185] O proglašenju doktorata Siniše Malog za plagijat, najavljenim protestima i nereagovanju vlasti u Srbiji su pisali renomirani svetski mediji Asošijeted pres, Njujork tajms, Blumberg[186] i Vašington post.[187]

Neposredno nakon objavljivanja prve analize 2014. godine i internetskih napada koji su usledili, dovedena je u pitanje sloboda govora i postojanje cenzure na internetu,[188] što su vlasti u Srbiji odbacile.[26]

U drugoj polovini 2014. je promenjen Zakon o visokom obrazovanju i dodata obaveza da doktorske disertacije budu dostupne javnosti.[20] Predsednik Vučić je pozvao na usvajanje zakona koji bi obavezao univerzitete na digitalizaciju svih doktorskih i magistarskih radova (rad Malog se već nalazio u javno dostupnoj bazi).[189] 2016. su na Univerzitetu u Beogradu doneti novi pravilnici i novi etički kodeks s ciljem da bolje definišu i olakšaju postupak otkrivanja plagijata u disertacijama.[22] Međutim, u tri godine nakon usvajanja nove regulative, Univerzitet je dva puta vraćao postupak protiv Siniše Malog FON-u na ponovno odlučivanje. Naposletku, 21. novembra 2019. Etički odbor Univerziteta je poništio disertaciju i proglasio je plagijatom, preinačivši sve odluke komisija i naučno-nastavnih veća FON-a.[100]

Studentski marš 6. aprila 2019. u okviru protesta 1 od 5 miliona je vođen pod sloganom „Da ne bude više lažnih diploma”, aludirajući na nelegitimno stečene diplome javnih ličnosti.[190] Zbog nerazrešavanja slučaja Siniše Malog, studenti iz pokreta 1 od 5 miliona su blokirali rektorat Univerziteta na 12 dana u septembru 2019. godine. Rektorat je odblokiran kada je rektorka dala garancije da će slučaj biti rešen do 4. novembra 2019.[141] Ovaj rok nije ispoštovan i najavljene su dalje akcije studenata i mogućnost ponovne blokade ako ne se ne dođe do zadovoljavajućeg rešenja do 22. novembra.[149]

Centar za obrazovanje i evaluaciju u nauci je u maju 2019. naveo da je FON kao institucija etički kompromitovan i da kao posledica toga časopisi koje on izdaje više neće biti deo Srpskog citatnog indeksa.[171]

Ustavni sud je, na inicijativu podnetu u ime Siniše Malog, proglasio neustavnim delove pravilnika koji uređuje postupke pri utvrđivanju neetičkog ponašanja i Statuta Univerziteta u Beogradu, ograničavajući sankcije koje univerzitet može da izrekne.[23][24] Ovu odluku je bivša rektorka Popović ocenila kao obesmišljavanje autonomije univerziteta koja će imati dalekosežne posledice.[25]

O doktoratu Siniše Malog Univerzitet u Beogradu odlučuje i u 2023. nakon što su sudovi više puta vraćali manjkave odluke na ispravke,[19] Šapić ni u julu 2022. nije promovisan u doktora nauka,[80][66] a Stefanović će zadržati svoj doktorat.[191] Jedini koji je ostao bez funkcije zbog afere je Mića Jovanović,[7] i to samo privremeno, pošto se 2017. vratio kao rektor univerziteta čiji je vlasnik.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Afera doktorati”. Istinomer. Arhivirano iz originala 22. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 09. 2019. 
  2. ^ „Afera doktorat”. Blic. Pristupljeno 15. 09. 2019. 
  3. ^ „Doktorati”. CINS. Pristupljeno 22. 10. 2019. 
  4. ^ a b v g Grušić, Uglješa; Radeljić, Branislav; Tomić, Slobodan (01. 06. 2014). „Kako do doktorata? Lako! Slučaj ministra Stefanovića”. Peščanik. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  5. ^ a b v g d Beta (03. 10. 2014). „Komisija: Stefanovićev doktorat nije plagijat”. Blic. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  6. ^ a b v „Stefanović: Moj doktorat nije plagijat, pošteno sam ga uradio”. Novi Magazin. 12. 06. 2014. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  7. ^ a b v g „Mića Jovanović dao otkaz na Megatrendu”. RTS. 18. 06. 2014. Pristupljeno 25. 05. 2019. 
  8. ^ a b v „"Megatrend" vratio ime”. Večernje novosti. 18. 10. 2017. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  9. ^ a b v g Grušić, Uglješa; Marko, Milanović; Radeljić, Branislav; Tomić, Slobodan (05. 07. 2014). „Drski plagijat Aleksandra Šapića”. Peščanik. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  10. ^ a b „O fakultetu”. Poslovni i pravni fakultet Beograd. Arhivirano iz originala 07. 08. 2018. g. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  11. ^ a b „O fakultet”. Poslovni i pravni fakultet Univerzitet MB. Pristupljeno 21. 07. 2022. 
  12. ^ a b v g Maher, Neva; Hanić, Hasan; Koprivica, Miodrag (09. 02. 2015). Odluka o prekidu rada komisije (PDF) (Izveštaj). Univerzitet Union. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  13. ^ a b v g Karapandža, Raša (09. 07. 2014). „Velike tajne Malog majstora – ili kako je Siniša Mali ukrao doktorat”. Peščanik. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  14. ^ a b v g d đ Sovilj, Miodrag (21. 11. 2019). „Utvrđeno da je Mali plagijator, ali tabloidima je veća vest emisija o tome na N1”. N1. Arhivirano iz originala 22. 11. 2019. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  15. ^ a b v A., V. (12. 12. 2019). „Senat UB jednoglasno poništio diplomu Siniše Malog”. Danas. Pristupljeno 28. 12. 2019. 
  16. ^ a b v FoNet; Danas (28. 12. 2019). „Siniša Mali tužio Univerzitet: Doktorat brani na sudu”. RTV. Pristupljeno 28. 12. 2019. 
  17. ^ a b v g d A.A. protiv Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu, 19906/19 16 (Upravni sud Republike Srbije 14. 06. 2021.).
  18. ^ a b v g Tomić, Jovana (22. 12. 2021). „Siniša Mali i plagijat: Senat poništio doktorat ministra finansija”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 21. 06. 2022. 
  19. ^ a b v g d đ Insajder (21. 03. 2023). „Upravni sud poništio odluku o oduzimanju doktorata Siniši Malom zbog proceduralnih nedostataka”. Insajder. Pristupljeno 22. 03. 2023. 
  20. ^ a b Tanjug (06. 08. 2014). „U proceduri i izmene Zakona o visokom obrazovanju”. Blic. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  21. ^ Bazdulj, Muharem (06. 08. 2014). „Plagijati i plagijatori po domaćim nastranostima”. Peščanik. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  22. ^ a b v g d đ Beta (23. 03. 2016). „Pravilnik o plagijatima uskoro na dnevnom redu”. B92. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  23. ^ a b v g d đ Latković, Nataša (21. 07. 2022). „Saznajemo Siniša Mali se žalio Ustavnom sudu zbog doktorata, odluka je doneta”. nova.rs. Pristupljeno 21. 07. 2022. 
  24. ^ a b v g d Petrović, Aleksandra (21. 07. 2022). „Ustavni sud odlučio: Univerzitet ne može da oduzima zvanja”. Politika. Pristupljeno 21. 07. 2022. 
  25. ^ a b v g d đ e Tasić, Jelena (25. 07. 2022). „Bivša rektorka Beogradskog univerziteta: Odluka Ustavnog suda Srbije urušava autonomiju univerziteta”. Danas. Pristupljeno 26. 07. 2022. 
  26. ^ a b v g Cvetković, Ljudmila (02. 06. 2014). „Obaranje Peščanika: Dok Vučić traži dokaze hakeri rade”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  27. ^ a b Fonet (03. 06. 2014). „Vučić o Stefanovićevom doktoratu: Najgluplje obrazloženje o plagijatu koje sam čuo”. Blic. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  28. ^ Ivošević, Zoran (21. 06. 2014). „Pravno nepostojeći doktorat”. Politika. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  29. ^ Skroza, Tamara (12. 06. 2014). „Državna odbrana doktorata”. Vreme. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  30. ^ Tanjug (12. 06. 2014). „Stefanović: Doktorat sam pošteno uradio”. Mondo. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  31. ^ „Mića Megatrend: Evo ga moj doktorat”. Mondo. 15. 06. 2014. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  32. ^ Miletić, Natalija (03. 06. 2014). „Plagijat ili naučni rad dr Stefanovića?”. Dojče Vele. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  33. ^ „Megatrend diplomci će uspešno voditi Srbiju”. Press online. 30. 04. 2014. Arhivirano iz originala 12. 05. 2019. g. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  34. ^ a b Popović, Danica (05. 06. 2014). „Plagijat ministra Stefanovića”. Politika. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  35. ^ a b v „A gde je sada radna verzija doktorata”. Istinomer. 09. 05. 2014. Pristupljeno 14. 05. 2019. 
  36. ^ „Stefanović: Komisija povoljno ocenila doktorsku disertaciju”. Politika. 02. 06. 2014. Pristupljeno 14. 05. 2019. 
  37. ^ a b v Gordi, Erik (16. 06. 2014). „Nimalo lako i kreativno”. Danas. Pristupljeno 14. 05. 2019. 
  38. ^ Radulović, Saša (01. 07. 2014). „Empirijsko istraživanje megadoktora Stefanovića”. B92 blog. Pristupljeno 14. 05. 2019. 
  39. ^ Ćulibrk, Milan (16. 12. 2016). „Bruka doktora Nebojše”. Danas. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  40. ^ „Peticija plagijati i lažni doktorati”. Peščanik. 06. 2014. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  41. ^ Nikolić, Zoran B. (12. 06. 2015). „Kada pada tiraž, Ringier otpušta novinare, ali ne dira menadžere”. Cenzolovka. Pristupljeno 22. 07. 2019. 
  42. ^ Jovanović, Milica (02. 06. 2014). „Napad na Peščanik”. Peščanik. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  43. ^ Čongradin, S.; Andrić, V. (02. 06. 2014). „Doktorat napravio buru”. Danas. Pristupljeno 12. 05. 2019. 
  44. ^ Tanjug (10. 06. 2014). „MUP: Napad nije bio sa Megatrenda”. B92. Pristupljeno 14. 05. 2019. 
  45. ^ Jovanović, Milica (12. 06. 2014). „Politički sajber kriminal”. Peščanik. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  46. ^ Miletić, Natalija (19. 12. 2014). „Where have all the hackers gone”. Peščanik. Pristupljeno 14. 05. 2014. 
  47. ^ Peščanik (07. 04. 2015). „Obaveštenje”. Peščanik. Pristupljeno 22. 07. 2019. 
  48. ^ a b v Beta (08. 06. 2014). „Različite verzije Stefanovićevog doktorata”. Politika. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  49. ^ Popović, Danica (29. 11. 2014). „Jeste plagijat, neću da se izvinim”. Politika. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  50. ^ Čalija, J. (09. 07. 2014). „Konus nije nadležan za doktorat ministra Policije”. Politika. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  51. ^ Mandić, Sofija (04. 10. 2014). „Dr zauvek?”. Peščanik. Pristupljeno 25. 05. 2019. 
  52. ^ „Potpredsednici i ministri”. www.srbija.gov.rs. Pristupljeno 13. 04. 2018. 
  53. ^ a b Komarčević, Dušan (12. 06. 2014). „Slučaj Megatrend: Rektor slagao da ima londonski doktorat”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 15. 05. 2019. 
  54. ^ a b v Milanović, Marko; Radivojević, Miljana (07. 06. 2014). „Rektor Mića, Baron Minhauzen, ili kako je ministrov mentor zagubio doktorat”. Peščanik. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  55. ^ „Ko je Mića Jovanović?”. Press online. 13. 10. 2013. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  56. ^ „Megatrend usvojio Jovanovićevu ostavku”. RTS. 14. 06. 2014. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  57. ^ a b Tanjug (15. 06. 2014). „Doktorat Miće Jovanovića: O samoupravljanju na 355 strana”. Blic. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  58. ^ Beta (16. 06. 2014). „Verbić: Jovanovićevi podaci potvrda da nema doktorat”. Politika. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  59. ^ Santovac, Adam (26. 11. 2019). Dokumentarni film "Mega diplomac" - o studijama Nebojše Stefanovića i Megatrendu (video). N1. Korisna informacija se nalazi na: 55:12. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  60. ^ Tanjug (16. 04. 2015). „Kraj Megatrenda, sad je Džon Nezbit”. B92. Pristupljeno 16. 05. 2019. 
  61. ^ „Megatrend prodat za 56 miliona evra”. RTS. 28. 11. 2019. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  62. ^ Sovilj, Miodrag (29. 11. 2019). „Ljudi koji su kupili Megatrend — ne postoje, reč je o modelima sa interneta”. N1. Arhivirano iz originala 01. 12. 2019. g. Pristupljeno 29. 11. 2019. 
  63. ^ Politika (05. 12. 2019). „Mića Jovanović odustaje od prodaje „Megatrenda”: Ispao sam naivan”. Politika. Arhivirano iz originala 30. 12. 2019. g. Pristupljeno 28. 12. 2019. 
  64. ^ a b v g d đ e ž z „Saopštenja i informacije povodom sumnje da je disertacija dr Aleksandra Šapića plagijat”. Univerzitet Union — Beograd. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  65. ^ a b v Petrović, Jelena D. (12. 11. 2016). „(Ne)postojeća komisija o Šapićevom doktoratu”. N1. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  66. ^ a b v V. A. (19. 06. 2022). „Ko je Aleksandar Šapić, budući gradonačelnik Beograda?”. Danas. Pristupljeno 21. 07. 2022. 
  67. ^ Šapić, Aleksandar (2012). Karakteristične aktivnosti marketing odnosa u funkciji interesa individualnih potrošača (PDF) (doktorat). Univerzitet Union. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  68. ^ a b Beta (03. 11. 2016). „Šapić: Komisija potvrdila — moj doktorat nije plagijat”. N1. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  69. ^ a b Martinović, Iva (05. 07. 2014). „Nova analiza doktorata: I rad funkcionera DS Aleksandra Šapića plagijat”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  70. ^ Čalija, Jelena (16. 07. 2014). „Državni fakulteti neće da proveravaju doktorat Šapića”. Politika. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  71. ^ Andrić, V. (20. 07. 2014). „Još nema komisije za Šapićev doktorat”. Danas. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  72. ^ „Šapić napustio DS”. RTS. 12. 11. 2014. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  73. ^ Hanić, Hasan. „Hasan Hanić — Biografija” (PDF). Univerzitet Union. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  74. ^ Odluka o formiranju komisije za ispitivanje navoda o plagijatu (PDF) (Izveštaj). Univerzitet Union. 10. 12. 2014. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  75. ^ Odluka o produženju roka (PDF) (Izveštaj). Univerzitet Union. 09. 02. 2015. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  76. ^ a b Andrić, V. (26. 02. 2015). „Komisija za ocenu Šapićevog doktorata prekinula rad”. Danas. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  77. ^ Izveštaj komisije o Šapićevoj disertaciji — Hanić (PDF) (Izveštaj). Univerzitet Union. 02. 2015. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  78. ^ Izveštaj komisije o Šapićevoj disertaciji — Koprivica (PDF) (Izveštaj). Univerzitet Union. 02. 2015. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  79. ^ Izveštaj komisije o Šapićevoj disertaciji — Maher (PDF) (Izveštaj). Univerzitet Union. 02. 2015. Pristupljeno 18. 05. 2019. 
  80. ^ a b Andrić, Vesna (28. 11. 2019). „Niko neće u komisiju za Šapićev doktorat”. Danas. Pristupljeno 29. 11. 2019. 
  81. ^ Beljan, M. (20. 07. 2016). „Novi Beograd: Šapić ponovo predsednik opštine”. Blic. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  82. ^ „Članovi NSVO”. Nacionalni savet za visoko obrazovanje. Pristupljeno 20. 05. 2019. 
  83. ^ RTS (20. 06. 2022). „Aleksandar Šapić novi gradonačelnik Beograda”. RTS. Pristupljeno 21. 07. 2022. 
  84. ^ a b v Gucijan, Sandra (29. 12. 2016). „Siniša Mali nije plagirao doktorat”. Politika. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  85. ^ a b v Tanjug (18. 01. 2017). „Senat: FON da formira stručnu komisiju za doktorat Malog”. B92. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  86. ^ a b v Insajder (15. 07. 2019). „Univerzitetski odbor za etiku: Doktorat Malog vraćen FON-u na ponovno odlučivanje”. Insajder. Pristupljeno 16. 07. 2019. 
  87. ^ a b v Andrić, V (22. 10. 2019). „Stručna komisija FON-a: Doktorat Siniše Malog nije plagijat”. Danas. Pristupljeno 22. 10. 2019. 
  88. ^ a b v g d Andrić, V. (28. 10. 2019). „Nastavno-naučno veće FON-a: Javna osuda Siniše Malog zbog doktorata”. Danas. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  89. ^ a b Milivojević, Anđela (28. 10. 2019). „Član nastavno-naučnog veća FON-a: Veće više ne stoji iza doktorata”. CINS. 
  90. ^ a b v V. A. (23. 06. 2021). „O doktoratu Malog ponovo će odlučivati FON”. Danas. Pristupljeno 23. 06. 2021. 
  91. ^ a b v Miletić, Natalija (17. 01. 2015). „Dean Martić & The Rat Pack”. Peščanik. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  92. ^ a b v g d Fakultet organizacionih nauka (20. 11. 2014). Dopis sa činjenicama u cilju utvrđivanja ispunjenosti uslova za odbranu doktorske disertacije kandidata Siniše Malog (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  93. ^ a b Miletić, Natalija (14. 12. 2014). „Mali od plagijata”. Peščanik. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  94. ^ a b v g Gucijan, Sandra (29. 12. 2016). „Siniša Mali nije plagirao doktorat”. Politika. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  95. ^ a b v Milivojević, Anđela (30. 12. 2016). „Komisija FON-a: Softver nije osnov za osporavanje doktorata Siniše Malog”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  96. ^ a b Milivojević, Anđela (07. 05. 2019). „Komisija FON-a: Doktorat Siniše Malog samo malo prepisan”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 23. 05. 2019. 
  97. ^ a b Andrić, Vesna (07. 05. 2019). „Stručna komisija odbranila doktorat Siniše Malog”. Danas. Pristupljeno 23. 05. 2019. 
  98. ^ a b v Milivojević, Anđela (21. 05. 2019). „Doktorat Siniše Malog: Profesori podržali žalbu, samo jedan sa FON-a”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 23. 05. 2019. 
  99. ^ a b v Beta (24. 05. 2019). „Rektorka: Na ocenu o doktoratu Siniše Malog stigle četiri žalbe”. N1. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  100. ^ a b v „Saopštenje Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu”. Univerzitet u Beogradu. 21. 11. 2019. Arhivirano iz originala 21. 11. 2019. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  101. ^ a b Andrić, V (16. 09. 2021). „Uz javnu osudu Siniši Malom sledi i poništaj diplome”. Danas. Pristupljeno 21. 07. 2022. 
  102. ^ a b Andrić, V. (22. 12. 2021). „Senat Univerziteta u Beogradu poništio diplomu doktora nauka Siniši Malom”. Danas. Pristupljeno 21. 03. 2023. 
  103. ^ a b Službeni glasnik Odluka Ustavnog suda broj IUo-107/2020 (Ustavni sud Republike Srbije 14. 07. 2022.).
  104. ^ a b Stepanović, Biljana (04. 2018). „Vredan lopov je najgora kombinacija”. Nova ekonomija. Pristupljeno 23. 05. 2019. 
  105. ^ a b v Beta (11. 07. 2014). „Mali: Stojim iza svog doktorata, podržavam dekana FON-a”. Politika. Pristupljeno 19. 05. 2019. 
  106. ^ Andrić, V.; Cvejić, B. (09. 07. 2014). „I doktorat Siniše Malog pod lupom”. Danas. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  107. ^ Mijatović, Boško (27. 02. 2018). „Siniša Mali nas je doslovno prepisao”. Danas. Pristupljeno 20. 05. 2019. 
  108. ^ a b Nije filozofski ćutati: Univerzitet između autonomije i odgovornosti. Beograd. 14. 09. 2019. Pristupljeno 20. 10. 2019. 
  109. ^ Milanović Hrašovec, Ivana (14. 04. 2016). „Srbiju će upropastiti lažne diplome i doktorati”. Vreme. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  110. ^ „Dekan FON-a: Doktorat Siniše Malog naučno validan”. 021.rs. 10. 07. 2014. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  111. ^ Tanjug (16. 07. 2014). „U petak ocena doktorata Siniše Malog”. Blic. Pristupljeno 20. 05. 2019. 
  112. ^ „Pismo bivših studenata FON-a”. B92. 15. 07. 2014. Pristupljeno 20. 05. 2019. 
  113. ^ a b Miletić, Natalija (08. 09. 2014). „Iz Nemačke s ljubavlju”. Peščanik. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  114. ^ „Pismo Siniše Malog časopisu Organization and Management” (PDF). Varšavska škola ekonomije. 25. 03. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  115. ^ a b Pokret "Spasimo nauku" (15. 01. 2015). „Kako je FON priznao plagijate Malog”. Peščanik. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  116. ^ Miletić, Natalija (20. 01. 2015). „U laži je kratak Retraction Note”. Peščanik. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  117. ^ „Corrigendum” (PDF). Organization and Management. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 11. 2017. g. Pristupljeno 21. 05. 2019. 
  118. ^ Miletić, Natalija (04. 07. 2015). „Mali ne sme pasti”. Peščanik. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  119. ^ Andrić, Vesna (04. 04. 2017). „FON odlaže stručnu analizu doktorata Siniše Malog”. Danas. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  120. ^ Beta (13. 12. 2017). „Italijanski profesor izašao iz komisije za doktorat Malog”. N1. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  121. ^ „Nakon pet godina formirana Komisija za ispitivanje doktorata Siniše Malog”. Insajder. 12. 02. 2019. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  122. ^ „Mišljenje o doktorskoj disertaciji kandidata Siniše Malog”. doktori.org. 02. 2018. Pristupljeno 22. 05. 2019. 
  123. ^ „Na FON-u sastanak povodom doktorata Siniše Malog”. Danas. 21. 10. 2019. Pristupljeno 22. 10. 2019. 
  124. ^ „Etička komisija”. LinkedIn. Pristupljeno 23. 05. 2019. 
  125. ^ CINS (15. 05. 2019). „Univerzitet: Odluka o doktoratu Malog nakon žalbi”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 23. 05. 2019. 
  126. ^ Zorić, Ognjen (08. 05. 2019). „Plagiranje Siniše Malog nedovoljno za osporavanje doktorata”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  127. ^ a b v Karapandža, Raša. „Student generacije, kako to laskavo zvuči”. NIN. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  128. ^ Santovac, Adam (21. 05. 2019). „Predata žalba na doktorat Malog sa oko 140 potpisa profesora”. N1. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  129. ^ Andrić, Vesna (21. 05. 2019). „Profesor FON-a: Očigledan plagijat u doktorskoj disertaciji Malog”. Danas. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  130. ^ Jovanović, Miodrag; Dajović, Goran; Spaić, Bojan (22. 05. 2019). „Žalba na odluku NNV FON-a”. Peščanik. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  131. ^ „Mali: Zbog politike sam na udaru "tviter-profesora". N1. 17. 05. 2019. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  132. ^ Beta (21. 05. 2019). „Mali: Nemam problem sa potpisima protiv doktorata, verujem u svoje znanje”. N1. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  133. ^ Danas (15. 07. 2019). „Zamenik člana Odbora za etiku UB podneo ostavku zbog doktorata Siniše Malog”. Danas. Pristupljeno 17. 07. 2019. 
  134. ^ Radonjić, Ognjen (16. 07. 2019). „Ostavka”. Peščanik. 
  135. ^ Sovilj, Miodrag (13. 09. 2019). „Studenti iz "1 od 5 miliona" blokirali Rektorat u Beogradu”. N1. Arhivirano iz originala 15. 09. 2019. g. Pristupljeno 15. 09. 2019. 
  136. ^ N1 Beograd (14. 09. 2019). „Studenti "1 od 5 miliona": Preuzeli smo potpunu kontrolu nad rektoratom”. N1. Arhivirano iz originala 17. 09. 2019. g. Pristupljeno 15. 09. 2019. 
  137. ^ „Rektorski kolegijum: Nećemo dozvoliti ometanje normalnog rada”. RTS. 14. 09. 2019. Pristupljeno 15. 09. 2019. 
  138. ^ Beta (22. 09. 2019). „Rektorka osudila upad predstavnika vladajuće stranke u Rektorat. Studenti: pregovori počinju sutra”. Beta. Arhivirano iz originala 19. 10. 2019. g. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  139. ^ Politika (18. 09. 2019). „Rektorka ušla u zgradu Rektorata”. Politika. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  140. ^ Beta; Insajder (23. 09. 2019). „Brnabić: Kontradiktorne izjave rektorke, sramota je šta se dešava u Rektoratu”. Insajder. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  141. ^ a b v Nedeljnik (25. 09. 2019). „Okončana blokada rektorata: Vraćeni ključevi, studenti kažu da je institucija pokazala stav i integritet”. Nedeljnik. Pristupljeno 20. 10. 2019. 
  142. ^ „Dogovor”. Univerzitet u Beogradu. 24. 09. 2019. Arhivirano iz originala 19. 05. 2020. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  143. ^ Beta. „Vučić: Podržavam ljubav rektorke i studenata u blokadi”. N1. Arhivirano iz originala 28. 09. 2019. g. Pristupljeno 20. 10. 2019. 
  144. ^ Beta (22. 10. 2019). „Jedan od pet miliona: Profesor beogradskog FON-a studente nazvao teroristima”. Danas. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  145. ^ a b Milivojević, Anđela; Čodanović, Nikolija (01. 11. 2019). „Profesori FON-a tražili da se glasa o plagijatu, dekan ignorisao”. CINS. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  146. ^ Rakić Vodinelić, Vesna (29. 10. 2019). „Kakvu je to odluku donelo NNV FON-a povodom doktorata Siniše Malog?”. Peščanik. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  147. ^ FoNet (28. 10. 2019). „Mali: Važno je da nije plagijat”. Danas. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  148. ^ RTS (04. 11. 2019). „Rok za odluku o doktoratu Siniše Malog produžen do 22. novembra”. RTS. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  149. ^ a b FoNet (05. 11. 2019). „Studenti: Sačekaćemo 22. novembar za odluku o doktoratu Malog”. N1. Arhivirano iz originala 17. 11. 2019. g. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  150. ^ Čodanović, Nikolija (15. 11. 2019). „Siniša Mali se žalio na odluku FON-a”. CINS. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  151. ^ Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu (28. 11. 2019). Rešenje (PDF) (Izveštaj). Univerzitet u Beogradu. Pristupljeno 28. 12. 2019. 
  152. ^ RTS (21. 11. 2019). „Rektorka: Rad Malog proglašen plagijatom, disertacija će biti poništena”. RTS. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  153. ^ „Vučić: Odluka o doktoratu politička, neće uticati na njegovo mesto u Vladi”. Radio Slobodna Evropa. 22. 11. 2019. Pristupljeno 24. 11. 2019. 
  154. ^ „Siniša Mali o doktoratu: Nisam to uradio”. Radio Slobodna Evropa. 21. 11. 2019. Pristupljeno 24. 11. 2019. 
  155. ^ „Brnabić: Siniša Mali ostaje u vladi, odluka Univerziteta o doktoratu — politička”. Radio Slobodna Evropa. 24. 11. 2019. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  156. ^ Kovačević, Emina (25. 11. 2019). „Šarčević o Malom: Da sam mu šef, ne bih dao da podnese ostavku, jer radi odlično”. N1. Arhivirano iz originala 27. 11. 2019. g. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  157. ^ N1 Beograd (22. 11. 2019). „Rektorka: Odluka o Malom akademska, ne odlučujemo ko će biti član Vlade ili ne”. N1. Arhivirano iz originala 27. 11. 2019. g. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  158. ^ N1 Beograd (26. 11. 2019). „Dekanski kolegijum: Šarčevićeve izjave štete ugledu Univerziteta”. N1. Arhivirano iz originala 27. 11. 2019. g. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  159. ^ Jovanović, Natalija (01. 06. 2020). „Prijave zbog spornog doktorata Siniše Malog”. Javno. Arhivirano iz originala 03. 06. 2020. g. Pristupljeno 03. 06. 2020. 
  160. ^ Teodorović, Dušan; Rakić Vodinelić, Vesna; grupa profesorki i profesora UB (maj 2020). Zahtev za utvrđivanje povrede Kodeksa profesionalne etike Univerziteta u Beogradu protiv dekana Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu, dr Milije Suknovića, redovnog profesora (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 03. 06. 2020. 
  161. ^ Teodorović, Dušan; Rakić Vodinelić, Vesna; grupa profesorki i profesora UB (maj 2020). Zahtev za utvrđivanje neakademskog ponašanja prof. dr Dragana Đuričina zbog povrede Kodeksa profesionalne etike, kao i Pravilnika o radu etičkih komisija i Odbora za profesionalnu etiku i Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 03. 06. 2020. 
  162. ^ Teodorović, Dušan; Rakić Vodinelić, Vesna; grupa profesorki i profesora UB (maj 2020). Zahtev za utvrđivanje neakademskog ponašanja prof. dr Ondreja Jaška i prof. dr Slađane Barjaktarović Rakočević zbog povrede Kodeksa profesionalne etike, kao i Pravilnika o radu etičkih komisija i Odbora za profesionalnu etiku i Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 03. 06. 2020. 
  163. ^ Teodorović, Dušan; Rakić Vodinelić, Vesna; grupa profesorki i profesora UB (maj 2020). Zahtev za utvrđivanje neakademskog ponašanja članova EK FON zbog povrede Kodeksa profesionalne etike, kao i Pravilnika o radu etičkih komisija i Odbora za profesionalnu etiku i Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 03. 06. 2020. 
  164. ^ Teodorović, Dušan; Rakić Vodinelić, Vesna; grupa profesorki i profesora UB (maj 2020). Zahtev za utvrđivanje neakademskog ponašanja članova ranije EK FON zbog povrede Kodeksa profesionalne etike, kao i Pravilnika o radu etičkih komisija i Odbora za profesionalnu etiku i Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 03. 06. 2020. 
  165. ^ a b Jovanović, Natalija; Ćurić, Ana (03. 02. 2021). „Prva opomena za neetičko ponašanje zbog spornog doktorata Siniše Malog”. BIRN. Pristupljeno 23. 06. 2021. 
  166. ^ Ćurić, Ana (18. 02. 2021). „Odbijena jedna od prijava protiv dekana FON-a”. BIRN. Pristupljeno 23. 06. 2021. 
  167. ^ a b v Mandić, Sofija (22. 07. 2022). „Neka piše”. Peščanik. Pristupljeno 22. 07. 2022. 
  168. ^ Stojković, Biljana (21. 10. 2017). „Dva doba univerziteta”. Peščanik. Pristupljeno 26. 07. 2022. 
  169. ^ Srbije, Vlada (06. 07. 2017). Rešenje o imenovanju predsednika nadzornog odbora javnog preduzeća „Putevi Srbije” (PDF) (Izveštaj). Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  170. ^ Čekerevac, Mirjana (29. 05. 2018). „Siniša Mali novi ministar finansija”. Politika. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  171. ^ a b Šipka, Pero; CEON (20. 05. 2019). „Časopisi FON-a isključeni iz Srpskog citatnog indeksa — Saopštenje CEON-a” (PDF). Centar za evaluaciju u obrazovanju i nauci. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  172. ^ „Inicijativa Ne davimo Beograd predala premijerki Srbije zahtev za razrešenje Malog”. Radio Slobodna Evropa. 26. 11. 2019. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  173. ^ „Novi protest 'Ne davimo Beograd', traži se smena Malog”. Radio Slobodna Evropa. 28. 11. 2019. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  174. ^ „Prilog antologiji srpskih plagijata: slučaj dekanke Suzane Koprivice”. Peščanik. 19. 12. 2014. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  175. ^ Milivojević, Anđela (09. 06. 2016). „Doktorat Jorgovanke Tabaković i dalje tajna”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  176. ^ Milivojević, Anđela (21. 12. 2016). „Jorgovanka Tabaković plagirala značajan deo doktorata”. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  177. ^ FoNet (25. 11. 2019). „Teodorović pozvao rektora univerziteta „Educons“ da proveri doktorat Tabaković”. Danas. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  178. ^ Vreme (28. 11. 2019). „Vreme: Jelena Trivan u doktoratu plagirala i Boška Obradovića”. N1. Arhivirano iz originala 28. 11. 2019. g. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  179. ^ Santovac, Adam (12. 10. 2017). „Plagijati u Srbiji nekažnjeni, Nemci oduzimaju titule odmah”. N1. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  180. ^ Popović, Danica. „Žuti lopov postao ministar finansija”. NIN. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  181. ^ Karabeg, Omer (20. 10. 2014). „Sramni epilog afera oko lažnih doktorata”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  182. ^ Rujević, Nemanja (12. 01. 2017). „Karapandža: Plagijati se guraju pod tepih”. DW. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  183. ^ Beta (13. 05. 2015). „EU zabrinuta zbog plagijata na univerzitetima u Srbiji”. N1. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  184. ^ Robinson, Met (23. 06. 2014). „The minister, his mentor and the fight against a suspect system in Serbia”. Rojters. Pristupljeno 22. 07. 2019. 
  185. ^ Dumbs, Von Helmar (09. 06. 2014). „Serbien: Ein Plagiatsfall wird zur Realsatire”. Die Presse (na jeziku: nemački). Pristupljeno 22. 07. 2019. 
  186. ^ Danas (21. 11. 2019). „Njujork tajms, Blumberg i AP preneli vest da je Mali plagirao doktorat”. Danas. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  187. ^ Asošijeted pres (21. 11. 2019). „Serbian minister faces calls to resign after plagiarism row”. Vašington post. Arhivirano iz originala 22. 11. 2019. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  188. ^ Cvejić, Violeta (06. 06. 2014). „Cenzura, politika i druge priče...”. Portal Analitika. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  189. ^ A., V. (27. 11. 2019). „Vučić predlaže ono što je izglasao kao premijer”. Danas. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  190. ^ „Da ne bude više lažnih diploma, budi i ti #1od5miliona!”. Tviter. 05. 04. 2019. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  191. ^ Radojević, Vesna (13. 05. 2015). „Stefanović, Šapić i Mali (i dalje) doktori nauka”. Istinomer. Pristupljeno 24. 05. 2019.