Bavarska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slobodna Država Bavarska
Freistaat Bayern
Freistååt Baian

Položaj Bavarske
Himna:
Bayernhymne
Država Nemačka
Admin. centarMinhen
Ministar-predsednikMarkus Zeder (CSU)
Vladajuća strankaCSUFV
Površina70.551,57 km2
Stanovništvo(2019-12-31).
 — broj st.13.124.737
 — gustina st.186,03 st./km2
 — ISO 3166-2DE-BY
Poslednji izbori14. oktobra 2018.
Sledeći izbori2023.
Glasova u Saveznom savetu6
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Bavarska (nem. i bav. Bayern — Bajern, lat. Bavaria — Bavarija), zvanično Slobodna Država Bavarska (nem. i bav. Freistaat Bayern), nalazi se u južnom delu Nemačke i po teritoriji je najveća nemačka država. Graniči se sa: Baden-Virtembergom, Hesenom, Tiringijom i Saksonijom. Na istoku se graniči sa Češkom i na jugu sa Austrijom. Glavni i najnaseljeniji grad države je Minhen sa oko 1,5 miliona stanovnika, a u samoj Bavarskoj živi 13 miliona ljudi, što je čini drugom najnaseljenijom nemačkom državom, nakon Severne Rajne-Vestfalije.

Tradicionalno, Bavarska se deli na tri dela: Frankoniju (gornju, srednju i donju), Švabiju i Staru Bavarsku (Gornji Palatinat, Gornja i Donja Bavarska). Najveći gradovi su, pored Minhena, Nirnberg, Augzburg, Vircburg i Regenzburg.

Još od 1962. godine na vlasti je partija CSU (CSU).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Starije bavarsko plemensko vojvodstvo, koje je postalo deo franačkog dominiona, dokumentovano je već 555. godine nove ere, oko 500 godina pre nego što je termin German korišćen u modernom smislu. Pod Karolinzima je prvi put osnovano Bavarsko Kraljevstvo. Po završetku karolinške vladavine, u mlađem bavarskom plemenskom vojvodstvu se povećala bavarska autonomija. Sa početkom vladavine Vitelsbaha 1180. godine usledio je prelazak na teritorijalnu državu. Oni su vladali Bavarskom preko 700 godina do 1918. Bavarska je bila biračko telo Svetog rimskog carstva, a od 1806. kraljevina. Ustavima iz 1808. i 1818. Bavarska je postala ustavna monarhija. Na Bečkom kongresu 1814. Bavarska je, kao jedna od sila pobednica, uspela da zadrži veliki deo teritorijalnih dobitaka; između ostalog u Bavarsku su došli delovi Frankonije, Švapske i novostvorenog Palatinata na levoj obali Rajne.

U vreme Julija Cezara, današnja Bavarska je bila keltska zemlja, a u vreme Avgusta su južno od Dunava Rimljani osnovali provicije Norik i Recija. Početkom 6. veka ovde je nastalo germansko pleme Bajuvari[1][2]. Sveti Bonifacije ih je u ranom 8. veku preveo u hrišćanstvo[3]. Narod Bavarske je od tada bio snažno privržen hrišćanstvu, odnosno rimokatoličkoj crkvi. Jedino je u Frankoniji značajan uticaj luteranstva.

Porodica Vitelsbah je vladala Bavarskom od 1180. do 1918. Bavarska je postala kraljevina 1806. kada je nakratko zavladala Tirolom i Salcburgom. Godine 1815. Rajnski Palatinat je postao deo Bavarske kraljevine. Ludvig II od Bavarske (1845—1886) je vladao kao kralj Bavarske 1864—1886. Zbog poraza u Austrijsko-pruskom ratu 1866, Bavarska je bila prinuđena da se 1871. pridruži Nemačkom carstvu.

Kralj Ludvig III je abdicirao novembra 1918. Posle toga je u Bavarskoj nastao period nemira koji je kulminirao u naslinom gušenju komunističke pobune. Bavarska je bila regija u kojoj se 20-ih godina pojavio nacional-socijalistički pokret. Posle Drugog svetskog rata, Rajnski Palatinat je izdvojen iz Bavarske i danas je deo države Rajna-Palatinat. Teško porušena u ratu, Bavarska se obnovila i danas je jedna od privredno najprosperitetnijih regija Evrope.

Bajern (Bayern) se sa y piše tek od 20. oktobar 1825. kada je kralj Ludvig I naredio da se Baiern promeni u Bayern.[4]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Bavarska nema izlaz na more, i graniči se sa sledećim državama: na istoku sa Češkom Republikom, na jugoistoku i jugu sa Austrijom, na jugozapadu preko Bodenskog jezera sa Švajcarskom i sa nemačkim saveznim državama Baden-Virtemberg (na zapadu), Hesen (na severozapadu), Tiringija (na severu) i Saksonija (na severoistoku). Državna granica Bavarske je duga 2705 kilometara. Počevši na zapadu, Bavarska se graniči u smeru kazaljke na satu sa Baden-Virtembergom (dužina granice 829 km), Hesenom (262 km), Tiringijom (381 km), Saksonijom (41 km), češkim regionima Karlovim Varima, Plzenom i Južnom Češkom (357 km), do austrijskih saveznih država Gornja Austrija, Salcburg, Tirol i Forarlberg (816 kilometara) i do švajcarskog kantona Sankt Galen (19 kilometara), pri čemu granica u Bodenskom jezeru nije definisana.

Do 1990. granica sa Tiringijom, Saksonijom i tadašnjom Čehoslovačkom činila je deo Gvozdene zavese. Zbog sistema granične bezbednosti predstavljala je fizički gotovo nepremostivu razdvojenost između NATO-a i Varšavskog pakta.Na Preksu je postojao granični trougao. Zalforsten u Austriji, koji su u privatnom vlasništvu Bavarske, ne pripadaju bavarskoj nacionalnoj teritoriji, a samim tim ni nemačkoj saveznoj teritoriji.

Najniža tačka u Bavarskoj je oko 100 m nadmorske visine na obalama Kal na Majni (Donja Frankonija), najvišoj u planinama Veterštajn na vrhu Cugšpice (2962 m), najviše nemačke planine. Svih 30 najviših planinskih vrhova u Nemačkoj nalaze se u Bavarskim Alpima, koncentrisanim u planinama Veterštajn, u Berhtesgadenskim Alpima i Alpima Algau. Najviši bavarski vrh u Berhtesgadenskim Alpima je Vacman (2713 m).

Cugšpice

Oblasti[uredi | uredi izvor]

Bavarska se sastoji iz sledećih geografskih oblasti:

Najviši vrh Bavarske i Nemačke je Cugšpice (2962 metra).

Vode[uredi | uredi izvor]

Lindau na Bodensko jezero

Najvažnija reka je Dunav, koja kod Pasaua prelazi u Austriju. Njene glavne pritoke su:

Reka In na svom ušću u Dunav nosi više vode nego Dunav.

Frankonija pripada slivu reke Majna. Na severoistoku Gornje Frankonije izviru neke pritoke reke Elba.

Jezera:

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima sa severozapada prelazi (relativno ujednačeno)prema istoku u kontinentalnu. Oko 100 dana godišnje je temperatura ispod 0 °C, zapadni vetrovi donose prosečno 70cm kiše, na severu Alpa lokalno čak do 180cm godišnje. Prosečno trajanje sunčanih sati iznosi oko 1600—1900 sati godišnje.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

BMW Sedište

Bavarska je dugo imala jednu od najvećih ekonomija u bilo kom regionu u Nemačkoj i Evropi. [5] Njen bruto domaći proizvod (BDP) u 2007. premašio je 434 milijarde evra (oko 600 milijardi američkih dolara). [6] To samu Bavarsku čini jednom od najvećih ekonomija u Evropi, a samo 20 zemalja u svetu ima veći BDP. Bavarska je druga nemačka država sa nejvećom ekonomijom, posle Severne Rajne-Vestfalije. [7] BDP regiona porastao je na 617,1 milijardu evra u 2018. godini, što čini 18,5% nemačke ekonomske proizvodnje. BDP po glavi stanovnika prilagođen kupovnoj moći iznosio je 43.500 evra. BDP po zaposlenom bio je 114% proseka EU. To Bavarsku čini jednim od najbogatijih regiona u Evropi. [8] Bavarska ima jake ekonomske veze sa Austrijom, Češkom, Švajcarskom i Severnom Italijom. U 2019. BDP je iznosio 832,4 milijarde evra, 48.323 evra po glavi stanovnika.

Mnoge velike kompanije imaju sedišta u Bavarskoj, uključujući Adidas, Airbus, Audi, BMW, Puma, Siemens, itd.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Bavarska ima oko 13,1 miliona stanovnika. 8 od 80 najvećih gradova u Nemačkoj nalazi se u Bavarskoj, pri čemu je Minhen najveći, sa 1.484.226 stanovnika, a zatim Nirnberg (518.370 stanovnika), Augsburg (296.582 stanovnika) i Regenzburg (153.094 stanovnika). Svi ostali gradovi u Bavarskoj su 2020. godine imali manje od 150.000 stanovnika svaki. Gustina naseljenosti u Bavarskoj je bila 186/km2 , ispod nacionalnog proseka od 233/km2

Osim Nemaca, ostale nacionalnosti koje žive u Bavarskoj su Rumuni (191.410), Turci (190.730), Hrvati (126.090), Poljaci (116.320), itd.

Religija[uredi | uredi izvor]

Od 2020. godine, 46,9% Bavaraca se pridržavalo katolicizma (pad sa 70,4% 1970. godine). [9] 17,2 odsto stanovništva pripada Evangelističko-luteranskoj crkvi u Bavarskoj. 3% je bilo pravoslavno, muslimani čine 4,0% stanovništva Bavarske. 31,9 odsto Bavaraca je nereligiozno ili se pridržava drugih religija. Godine 1925. 70,0% stanovništva Bavarske su bili katolici, 28,8% protestanti, 0,7% Jevreji, a 0,5% je bilo svrstano u druge verske kategorije. [10]

Administrativne oblasti[uredi | uredi izvor]

  1. Srednja Frankonija (Mittelfranken)
  2. Donja Bavarska (Niederbayern)
  3. Gornja Bavarska (Oberbayern)
  4. Gornja Frankonija (Oberfranken)
  5. Gornji Palatinat (Oberpfalz)
  6. Švabija (Schwaben)
  7. Donja Frankonija (Unterfranken)

Stanovništvo i površina[uredi | uredi izvor]

Administrativni region Prestonica Populacija (2011) Površina (km²) Br. opština
Donja Bavarska Landshut 1.192.641 9,48% 10.330 14,6% 258 12,5%
Donja Frankonija Vircburg 1.315.882 10,46% 8.531 12,1% 308 15,0%
Gornja Frankonija Bajrojt 1.067.988 8,49% 7.231 10,2% 214 10,4%
Srednja Frankonija Ansbah 1.717.670 13,65% 7.245 10,3% 210 10,2%
Gornji Palatinat Regenzburg 1.081.800 8,60% 9.691 13,7% 226 11,0%
Švabija Augzburg 1.788.729 14,21% 9.992 14,2% 340 16,5%
Gornja Bavarska Minhen 4.418.828 35,12% 17.530 24,8% 500 24,3%
Ukupno 12.583.538 100,0% 70.549 100,0% 2.056 100,0%

Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]

 

Izvor: ?
Grad Populacija
Minhen
Minhen
Nirnberg
Nirnberg
1. Minhen 1.388.308 Augzburg
Augzburg
Regensburg
Regensburg
2. Nirnberg 495.121
3. Augsburg 272.699
4. Regensburg 138.296
5. Ingolštat 127.886
6. Vircburg 124.577
7. Firt 118.358
8. Erlangen 105.412
9. Bajrojt 71.482
10. Bamberg 70.863
Grad Region Stanovnika
(2000)
Stanovnika
(2005)
Stanovnika
(2010)
Stanovnika
(2015)
Promena
(%)
Minhen Gornja Bavarska 1.210.223 1.259.677 1.353.186 1.450.381 +11,81
Nirnberg Srednja Frankonija 488.400 499.237 505.664 509.975 +3,53
Augzburg Švabija 254.982 262.676 264.708 286.374 +3,81
Regenzburg Gornji Palatinat 125.676 129.859 135.520 145.465 +7,83
Ingolštat Gornja Bavarska 115.722 121.314 125.088 132.438 +8,09
Vircburg Donja Frankonija 127.966 133.906 133.799 124.873 +4,56
Firt Srednja Frankonija 110.477 113.422 114.628 124.171 +3,76
Erlangen Srednja Frankonija 100.778 103.197 105.629 108.336 +4,81
Bajrojt Gornja Frankonija 74.153 73.997 72.683 72.148 −1,98
Bamberg Gornja Frankonija 69.036 70.081 70.004 73.331 +1,40
Ašafenburg Donja Frankonija 67.592 68.642 68.678 68.986 +1,61
Landshut Donja Bavarska 58.746 61.368 63.258 69.211 +7,68
Kempten Švabija 61.389 61.360 62.060 66.947 +1,09
Rozenhajm Gornja Bavarska 58.908 60.226 61.299 61.844 +4,06
Noj-Ulm Švabija 50.188 51.410 53.504 57.237 +6,61
Švajnfurt Donja Frankonija 54.325 54.273 53.415 51.969 −1,68
Pasau Donja Bavarska 50.536 50.651 50.594 50.566 +0,11
Frajzing Gornja Bavarska 40.890 42.854 45.223 46.963 +10,60
Štraubing Donja Bavarska 44.014 44.633 44.450 46.806 +0,99
Dahau Gornja Bavarska 38.398 39.922 42.954 46.705 +11,87

Izvor: Bavarski državni biro za statistiku i obradu podataka[11][12]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Oktoberfest

Dvorac Nojšvanštajn je jedan od najpoznatijih zamaka i romantičnih prizora na svetu i omiljeno turističko odredište. Građen je od 1869. do 1886. uglavnom u stilu nemačke romanike iz XII veka, premda vrlo slobodno interpretirane. Nalazi se na jugozapadu Bavarske blizu Fisena, koji je sagradio bavarski kralj Ludvig II 1869. godine.

Marijenplac

Festivali[uredi | uredi izvor]

Oktoberfest (nem. Oktoberfest) je šesnaestodnevni festival koji se održava svake godine u Minhenu. Festival počinje u septembru, a završava se početkom oktobra. To je jedan od najpoznatijih i najvećih festivala u Nemačkoj. Održava se svakog septembra.

Kuhinja[uredi | uredi izvor]

Meso i obazder

Bavarska kuhinja je stil kuvanja u Bavarskoj. Bavarska kuhinja uključuje mnoga jela od mesa i knedli, a često se koristi i brašno. Zbog ruralnih uslova i hladne klime, samo usevi kao što su cvekla i krompir dobro uspevaju u Bavarskoj, budući da su osnovni u ishrani Nemačke. Obe grupe su dalje razvile karakterističnu bavarsku kuhinju, sa izrazitom sličnošću sa frankovskom i švapskom kuhinjom. Bavarski specijalitet je Brotcajt (Brotzeit), slana užina, koja bi se prvobitno jela između doručka i ručka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „die-bajuwaren.de — Die Entstehung der Bajuwaren”. Arhivirano iz originala 20. 1. 2011. g. Pristupljeno 18. 2. 2011. 
  2. ^ „Die Bajuwaren — Von Severin bis Tassilo — 488—788”. Arhivirano iz originala 10. 3. 2007. g. Pristupljeno 18. 2. 2011. 
  3. ^ Jarnut, Jörg: Bonifatius und Bayern, in: Ehbrecht, Wilfried; Lampen, Angelika; Post, Franz – Joseph; Siekmann, Mechthild (editors): Der weite Blick des Historikers. Einsichten in Kultur-, Landes- und Stadtgeschichte. Peter Johanek zum 65. Geburtstag, Köln; Weimar; Wien 2002.
  4. ^ König Ludwig ordnete am 20. Oktober 1825 an, dass der Name „Baiern“ statt mit einem „i“ von da an als „Bayern“ mit einem „y“ zu schreiben sei. Siehe zum Beispiel: Hans Nöhbauer. Die Chronik Bayerns (3rd izd.). München: Chronik Verlag. 1994. str. 303. ISBN 978-3-570-14430-5. 
  5. ^ „Bruto Domaći Proizvod”. 
  6. ^ „Savezni i državni zavodi za statistiku”. 
  7. ^ „Spisak država po BDP-u”. 
  8. ^ „Regionalni BDP po glavi stanovnika kretao se od 30% do 263% od Prosek EU u 2018” (PDF). 
  9. ^ „Masivni crkveni izlazi”. Arhivirano iz originala 22. 07. 2015. g. Pristupljeno 18. 04. 2023. 
  10. ^ „Statistika”. 
  11. ^ Bayerisches Landesamt für Statistik, München 2015 (30. 8. 2015). „Bayerisches Landesamt für Statistik – GENESIS-Online Bayern”. bayern.de. Arhivirano iz originala 09. 12. 2012. g. Pristupljeno 26. 07. 2020. 
  12. ^ Bayerisches Landesamt für Statistik, München 2017 (23. 4. 2017). „Bayerisches Landesamt für Statistik – GENESIS-Online Bayern”. bayern.de. Arhivirano iz originala 09. 12. 2012. g. Pristupljeno 26. 07. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bischel, Matthias (2019). „An English-Language Bibliography on Bavarian History: Academic Publications of the Last Fifty Years”. Bavarian Studies in History and Culture. Arhivirano iz originala 07. 04. 2022. g. Pristupljeno 26. 07. 2020.  Šablon:Free access
  • Reindel, K. (1981). Die Bajuwaren. Quellen, Hypothesen, Tatsachen. Deutsches Archiv für Erforschung des Mittelalters 37:451-473.
  • Schutz, H. (2000). The Germanic Realms in Pre-Carolingian Central Europe, 400-750 New York: Peter Lang.
  • Strayer, J.(Ed.) (1983) Dictionary of the Middle Ages; New York: Charles Scribner's Sons.
  • Wolfram, H., and W. Pohl (Eds) (1990). Typen der Ethnogenese unter besonderer Berücksichtigung der Bayern. Vol. 1. Wien: Verlag der österreichischen Akademie der Wissenschaften.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]