Veselin Masleša
veselin masleša | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 20. april 1906. | ||
Mesto rođenja | Banja Luka, Austrougarska | ||
Datum smrti | 14. jun 1943.37 god.) ( | ||
Mesto smrti | Tjentište, kod Foče, ND Hrvatska | ||
Profesija | književnik | ||
Delovanje | |||
Član KPJ od | 1938. | ||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | ||
U toku NOB | Član Izvršnog odbora AVNOJ-a | ||
Heroj | |||
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. | ||
Odlikovanja |
|
Veselin Veso Masleša (Banja Luka , 20. april 1906 — Tjentište, kod Foče, 14. jun 1943) bio je književnik, novinar, komunistički revolucionar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Detinjstvo i svoju ranu mladost proveo je u Banjaluci gde je završio i gimnaziju.[1]
Još u šestom razredu gimnazije, stupio je u revolucionarni omladinski pokret, a istovremeno se uključio i u akcije radničkog pokreta Banjaluke. Prve osnove marksističkog obrazovanja stekao je u đačko-literarnom društvu „Mladost“.
Godine 1925. godine, Masleša odlazi na studije — najpre u Zagreb, gde je upisao Pravni fakultet, da bi ubrzo prešao u Frankfurkt, gde je studirao ekonomiju, a potom u Pariz, gde je studirao političku ekonomiju i sociologiju.
Zbog revolucionarnog rada među jugoslovenskim studentima i radnicima — iseljenicima u Francuskoj, bio je izložen progonima, i onemogućeno mu je dalje nastavljanje studija. Francuske vlasti su ga proterale u Jugoslaviju, a jugoslovenske iz Beograda u Banjaluku.
U Banjaluci je nastavio aktivnost u radničkom pokretu. Potom odlazi u Osijek, gde se zapošljava kao urednik i korektor, u redakciji „Hrvatski list“. Ali je ubrzo uhapšen i ponovo proteran u Banjaluku. Godine 1938. zapošljava se u Beogradu, kao skupštinski novinarski reporter i komentator u „Beogradskim novostima“. Iste godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.
Masleša se brzo uključuje u društveni i politički život Beograda, učestvujući, pored ilegalnog partijskog rada, i u legalnim manifestacijama tadašnje napredne inteligencije.
Istupao je s natpisima u mnogim listovima i časopisima. U decembru 1928. godine zajedno s Otokarom Keršovanijem pokreće časopis „Nova literatura“. Ali posle proglašenja šestojanuarske diktature, 1929. godine, uhapšen je i posle sedam meseci provedenih u zatvoru, proteran u Banjaluku.
U Banjaluci, u kojoj je ostao nešto duže od godinu dana, imao je vrlo raznovrsnu političku delatnost: držao je ilegalne partijske kurseve, seminare i predavanja; pisao je, ali bez potpisa, u banjalučkom listu „Nova Štampa“; bavio se prevodilačkim radom i nastavio vanredne studije prava u Zagrebu.
Godine 1931. vraća se u Beograd i zapošljava se kao publicist u Redakciji časopisa „Narodno blagostanje“. Posebno je bio angažovan u ostvarivanju politike Narodnog fronta i stvaranju legalne jedinstvene radničke partije, odnosno Stranke radnog naroda, kao sekretar njenog Inicijativnog odbora.
Pored partijsko-političke aktivnosti, Masleša se intenzivno bavio naučno-istraživačkim, publicističkim i prevodilačkim radom. Baveći se temama iz domena ekonomskih, političkih i književnih zbivanja u zemlji i inostranstvu, Veselin Masleša je, kao publicista, objavljivao nekoliko studija, a najpoznatije su „Mlada Bosna“ i „Svetozar Marković“.
Od 1927. do 1940. godine Masleša je deset puta hapšen, provodeći, za to vreme, u zatvorima ukupno više od dve i po godine. Posle bombardovanja Beograda, aprila 1941. godine, prešao je u Crnu Goru i tamo učestvovao u pripremama ustanka. Organizovao je propagandni rad Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Glavnog štaba za Crnu Goru i Boku. Pokrenuo je i uređivao listove „Sloboda“ i „Narodna borba“.
U vreme pohoda proleterskih brigada u Bosansku krajinu, juna i avgusta 1942. godine, bio je član Politodela Četvrte proleterske crnogorske brigade. U drugoj polovini 1942. godine, u selu Driniću, zajedno s Mošom Pijade i drugim saradnicima, obnavlja list „Borba“, organ KPJ, u kojoj objavljuje mnoge tekstove, sarađuje i u drugim listovima: „Proleteru“, „Vojno-političkom pregledu“, „Narodnom oslobođenju“ i dr.
Na Prvom zasedanju AVNOJ-a u Bihaću, novembra 1942. godine, Masleša je održao glavni referat — Narodnooslobodilačka borba i stvaranje Antifašističkog vijeća, u kojem je izneo istorijat antifašističke borbe u svim krajevima Jugoslavije od 1936. do 1942. godine. Tada je izabran u Izvršni odbor AVNOJ-a.
Tokom četvrte i pete neprijateljske ofanzive bio je s grupom divizija NOVJ koje su vodile borbe na Neretvi i Sutjesci. Poginuo je (utopio se) 14. juna 1943. godine kada su noću prelazili Sutjesku da bi se probili iz nemačkog obruča.[2]
Ukazom Predsedništva AVNOJ-a posthumno je 6. jula 1945. odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda,[3] a šest godina kasnije Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašen je za narodnog heroja.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Sava Kovačević i Veselin Masleša, 1943.
-
Masleša u razgovoru sa Vladimirom Nazorom i Milovanom Đilasom, 1943.
-
Spomen-bista u Banjaluci
-
Spomen-bista u Sarajevu
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Narodna biblioteka „Veselin Masleša“ u Laktašima
- OŠ „Veselin Masleša” Beograd
- Veselin Masleša (TV film iz 1981)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 511.
- ^ a b Narodni heroji 1 1982, str. 512.
- ^ „Službeni list DFJ 90/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 20. 11. 1945. str. 974.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
- Ožegović, Nikola B. (2021). Banjaluka: (1969-1991) : doktorska disertacija. Beograd: [N. Ožegović]. COBISS.SR 62547465