Ikarus 232

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ikarus 232 "Pionir"
Ikarus 232 "Pionir"
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnjeprototip
Dužina5,32
Razmah krila6,20
Visina2,18
Površina krila6,70
Prazan395
Normalna poletna530
Klipno-elisni motor2 h Valter Mikron II (Walter Mikron II)
Snaga2 h 44 kW
Maks. brzina na Hopt274 km/h
Dolet375 km
Plafon leta3.800 m
Brzina penjanja153 m/min

Ikarus 232 "Pionir" je jugoslovenski eksperimentalni dvomotorni, niskokrilni avion sa zatvorenom kabinom, u kome je pilot bio u ležećem položaju. U funkciji u JRV je bio od 1947. do 1953. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

U težnji da prevaziđe problem negativnog uticaja g-opterećenja na pilota, naš poznati konstruktor aviona Dragoljub Bešlin je 1940. konstruisao eksperimentalni avion pod oznakom B-5 kod kojeg je pilot upravljao avionom ležeći na stomaku. Prototip ovog aviona je bio gotov 1940. godine, a njegovo ispitivanje je omelo izbijanje Aprilskog rata 1941. godine. Zarobljeni prototip Nemci su prebacili u Nemačku gde su ga ispitali.

Posle rata Konstruktorska grupa br. 9 GDVI na čelu sa Dragoljubom Bešlinom je 1947. konstruisala eksperimentalni laki avion Ikarus 232 "Pionir" koji se naslanjao na predratni projekt B-5. To je bio jednokrilni, niskokrilac, sa jednim članom posade, avion drvene konstrukcije sa dva motora i klasičnim neuvlačećim stajnim trapom. U zemunskom Ikarusu su napravljena dva prototipa. Prvi let je izvršen 2. oktobra 1947. godine

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Zvanično ispitivanje prototipova je počelo prvim letom 2. oktobra 1947., a završeno je 23. marta 1949. godine. Oba prototipa naletela su tokom ispitivanja 27 časova i 25 minuta. Oba ova prototipa su i posle završenog ispitivanja ostala u VOC-u i tamo korišćena. Drugi prototip je imao udes 1952. godine. Inače, oba aviona su u periodu od 1949. do 1953.g. kada su povučeni iz upotrebe imala ukupno 215 sati naleta.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Đokić, Nebojša; Predrag Miladinović (april 2004). „Eksperimentalni avion 232 Pionir i 451”. Aeromagazin (na jeziku: (srpski)). YU-Beograd: BB Soft. 57: 34—35. ISSN 1450-6068.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  • Žutić, N.; Bošković, L. (1999). Ikarus - Ikarbus: 1923—1998. (Monografija 75 godina Ikarusa). Beograd: Ikarbus. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Grujić, Zlatomir (1998). „Fabrika aeroplana i hidrplana Ikarus A.D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 6: 39 — 41. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]