Vazopresinski receptor

С Википедије, слободне енциклопедије
Arginin vazopresinski receptor 1A
Identifikatori
SimbolAVPR1A
Alt. simboliAVPR1
Entrez552
HUGO895
OMIM600821
RefSeqNM_000706
UniProtP37288
Ostali podaci
LokusHromozom 12 q14-q15
Arginin vazopresinski receptor 1B
Identifikatori
SimbolAVPR1B
Alt. simboliAVPR3
Entrez553
HUGO896
OMIM600264
RefSeqNM_000707
UniProtP47901
Ostali podaci
LokusHromozom 1 q32
Arginin vazopresinski receptor 2
Identifikatori
SimbolAVPR2
Alt. simboliDIR3, DIR
Entrez897
HUGO897
OMIM300538
RefSeqNM_000054
UniProtP30518
Ostali podaci
LokusHromozom X q28

Vazopresinski receptor je jedan od receptora ćelijske površine koji vezuje vazopresin.[1][2]

Tipovi[уреди | уреди извор]

Poznata su tri tipa ovog receptora kod čoveka: 1A, 1B i 2[2]

Receptor Gen G protein Funkcija
Arginin vazopresinski receptor 1A AVPR1A Gq Vazokonstrikcija
Arginin vazopresinski receptor 1B
ili Arginin vazopresinski receptor 3
AVPR1B Gq Neuralni
Arginin vazopresinski receptor 2 AVPR2 Gs Antidiuretik

Funkcija[уреди | уреди извор]

Mada su sva tri od ovih proteina G protein spregnuti receptori, aktivacija AVPR1A i AVPR1B stimuliše fosfolipazu C, dok aktivacija AVPR2 stimuliše adenilat ciklazu.[2] Ova tri receptora za vazopresin imaju jedinstvene distribucije u tkivu. AVPR1A su izraženi u vaskularnim ćelijama glatkih mišića, hepatocitima, trombocitima, ćelijama mozga, i ćelijama materice. AVPR1B su izraženi u ćelijama prednje hipfize i širom mozga, posebno u piramidalnim neuronima hipokampalnog CA2 polja. AVPR2 su izraženi u tubulima bubrega, u fetalnom plućnom tkivu i raku pluća, zadnja dva od kojih su posledica alternativnog splajsovanja. AVPR2 je takođe izražen u jetri gde stimuliše oslobađanje raznih faktora zgrušavanja u krvotok. U bubrezima, primarna funkcija AVPR2 receptora je da odgovori na arginin vazopresin putem stimulacije mehanizma koji koncentriše urin i održava homeostaza vode u organizmu. Kad je AVPR2 funkcija izgubljena, javlja se nefrogeni dijabetes insipidus (NDI) bolest.[3]

Literatura[уреди | уреди извор]

  1. ^ Peter J, Burbach H, Adan RA, Lolait SJ, van Leeuwen FW, Mezey E, Palkovits M, Barberis C (1995). „Molecular neurobiology and pharmacology of the vasopressin/oxytocin receptor family”. Cell. Mol. Neurobiol. 15 (5): 573—95. PMID 8719042. doi:10.1007/BF02071318. 
  2. ^ а б в Birnbaumer M (2000). „Vasopressin receptors”. Trends Endocrinol. Metab. 11 (10): 406—10. PMID 11091117. doi:10.1016/S1043-2760(00)00304-0. 
  3. ^ Spanakis E, Milord E, Gragnoli C (2008). „AVPR2 variants and mutations in nephrogenic diabetes insipidus: review and missense mutation significance”. J. Cell. Physiol. 217 (3): 605—17. PMID 18726898. doi:10.1002/jcp.21552. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]