Љиљак рибар
| Ljiljak ribar | |
|---|---|
| |
| Noctilio leporinus | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | N. leporinus
|
| Binomno ime | |
| Noctilio leporinus (Linnaeus, 1758)
| |
| Podvrste | |
| |
| |
| Rasprostranjenost vrste:
podvrsta N. l. mastivus
podvrsta N. l. leporinus
podvrsta N. l. rufenscenes
| |
| Sinonimi | |
| |
Ljiljak ribar (Noctilio leporinus) je vrsta slepog miša iz porodice ljiljaka ribara (Noctilionidae).
Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Vrsta je prisutna u Antigvi i Barbudi, Argentini, Arubi, Barbadosu, Bahamskim ostrvima, Belizeu, Boliviji, Brazilu, Venecueli, Gvadelupu, Gvajani, Gvatemali, Grenadi, Devičanskim ostrvima, Dominikanskoj Republici, Dominici, Ekvadoru, Jamajci, Kolumbiji, Kostarici, Kubi, Martiniku, Meksiku, Nikaragvi, Panami, Paragvaju, Peruu, Portoriku, Salvadoru, Svetoj Luciji, Svetom Vinsentu i Grenadiniju, Svetom Kitsu i Nevisu, Surinamu, Trinidadu i Tobagu, Francuskoj Gvajani, Haitiju, Holandskim Antilima i Hondurasu. [1]
Stanište[uredi | uredi izvor]
Ljiljak ribar pretežno naseljava tropske nizije,[2] gnezdi se obično u blizini bara i potoka, kao i estuara i laguna.[3] Živi u kolonijama koje broje više stotina jedinki.[4] Na Trinidadu živi u šupljinama određenih vrsta drveća, kao što su Ceiba pentandra, crveni mangrov i Manilkara bidentata.[5] U šupljinama drveća živi i u nekim drugim oblastima pored Trinidada,[4] takođe se gnezdi i u morskim pećinama.[5] Kao i većina drugih vrsta slepog miša noćna je životinja.
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Ljiljak ribar je jedna od malog broja vrsta slepog miša koja se hrani ribom. Pored ribe, ova vrsta se hrani insektima. Tokom kišne sezone, pretežno se hrani insektima kao što su moljci i tvrdokrilci.[6] Tokom sušne sezone, hrani se pretežno ribom, ali u manjoj meri i krabama, škorpijama i kozicama (račićima).[6] Ribu lovi uglavnom u vreme plime, a pronalazi je eholokacijom. Dok traži plen ljiljak ribar leti u krug na velikoj visini. Ako primeti ribu koja iskače iz vode, spušta se bliže površini vode.[7] Češće lovi u oblastima u kojima riba učestalo iskače iz vode i u kojima je ranije uspešno lovio.[7]
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta nije ugrožena, i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.[1]
Populacioni trend[uredi | uredi izvor]
Populacioni trend je za ovu vrstu nepoznat.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Barquez, R.; Perez, S.; Miller, B. & Diaz, M. (2015). „Noctilio leporinus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
- ^ Larry C. Watkins, J. Knox Jones, Hugh H. Genoways, (1972) Bats of Jalisco Mexico, Museum of Texas Tech Univ, 1:1–44. ISBN 978-0-89672-026-8
- ^ Smith, J. D.; Genoways, H. H. (1974). „Bats of Margarita Island, Venezuela, with zoogeographic comments”. Bulletin of Southern California Academy of Sciences. 73: 64—79.
- ^ a b Hood, C. S.; Jones, J. K. (1984). „Noctilio leporinus” (PDF). Mammalian Species. 216 (216): 1—7. JSTOR 3503809. doi:10.2307/3503809.
- ^ a b Goodwin, C.G.; Greenhall, A. (1961). „A review of the bats of Trinidad and Tobago”. Bull. Am. Mus. Nat. Hist. 122: 187—302. hdl:2246/1270.
- ^ a b Brooke, A. (1994). „Diet of the Fishing Bat, Noctilio Leporinus (Chiroptera: Noctilionidae)”. Journal of Mammalogy. 75 (1): 212—219. Bibcode:2007JMamm..88..275L. JSTOR 1382253. doi:10.2307/1382253.
- ^ a b Schnitzler, Hans-Ulrich; Kalko, Elisabeth K. V.; Kaipf, Ingrid; Grinnell, Alan D. (1994). „Fishing and Echolocation Behavior of the Greater Bulldog Bat, Noctilio leporinus, in the Field”. Behavioral Ecology and Sociobiology. 35 (5): 327—345. doi:10.1007/BF00184422.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
