Pređi na sadržaj

Avtovac

Koordinate: 43° 08′ 19″ S; 18° 34′ 24″ I / 43.1386° S; 18.5733° I / 43.1386; 18.5733
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avtovac
Avtovac, zimi
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaGacko
Stanovništvo
 — 2013.294
Geografske karakteristike
Koordinate43° 08′ 19″ S; 18° 34′ 24″ I / 43.1386° S; 18.5733° I / 43.1386; 18.5733
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Avtovac na karti Bosne i Hercegovine
Avtovac
Avtovac
Avtovac na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Pozivni broj059

Avtovac je naseljeno mesto u opštini Gacko, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živelo 594 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na istočnom obodu Gatačkog polja i obroncima Jovanova brda, 5 km jugoistočno od Gacka u severoistočnom delu Istočne Hercegovine. Leži na desnoj dolinskoj strani reke Mušnice, na nadmorskoj visini od 960 metara. Površine je 7,84 km². Sjedište je istoimene mjesne zajednice. Zbijenog je tipa. Dio sela ušoren je oko dvije ulice, koje mještani nazivaju Gornja čaršija i Donja čaršija. Zaseoci su: Avtovac, Jastrebnjača, Mulja (veliki zaselak na lijevoj obali rijeke Mušnice, gdje se taloži riječni mulj) i Ograda. Selo je smješteno na lijevoj strani magictpalnog puta Gacko-Bileća. Dobilo je ime po biljci "avtovina", koja se koristila kao lijek za reumu.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnovan je za vreme turske vladavine na mestu zvanom Avtovido.[2] Razvio se kao trgovački centar na raskrsnici puteva od kojih glavni vodi prema Dubrovniku.

Prilikom izgradnje kasarne austrougarske vojske, 1882. godine, pronađeni su predmeti iz praistorijskog doba, koje su odnijeli austrougarski vojnici. Prema predanju, kralj Dragutin je poslije Gatačke bitke 1276. sagradio manastir na lokalitetu Crkvina. Pero Slijepčević je 1928. zapisao: "Iza Avtovca, pošavši prema Muljima, nalazi se jedna crkvina, a pod njom kosturnica na svod". Tragovi manastira nisu sačuvani, a blizu tog lokaliteta nalazi se pravoslavno groblje sa ostacima stećaka (mramora). Srednjovjekovna nekropola nalazi se na lokalitetu Sklonito groblje. Arheološki lokalitet Zborna gomila sastoji se od četiri grupe stećaka (mramora), a jedna od njih, zvana Glavica, nalazi se na teritoriji sela Avtovac. U dubrovačkim dokumentima, 1446. pominje se selo Mulja. U njegovoj blizini u selu Lipniku nalazila se kula Smail-age Čengića (danas porušena).[3] U Avtovcu je četovao hercegovački vojvoda Stojan Kovačević.

Marka Bosne i Herecovine iz 1917. sa žigom Avtovac

Tokom perioda pod okupacijom Austrougarske (18781918), razvio se u gradsko naselje i imao je strategijsku funkciju. Razvoj Avtovca bio je uslovljen izgradnjom velike kasarne austrougarske vojske. U okviru kasarne otvorena je bolnica sa hirurškim i stomatološkim odjeljenjem, kao i vojna pošta sa telegrafskom stanicom. Izgrađena je velika čatrnja i kula osmatračnica. Uoči Prvog svjetskog rata u Avtovcu je bilo preko 50 trgovina, ugostiteljskih i zanatskih radnji, a djelovali su SPKD "Prosvjeta" i MPKD "Gajret". U ratovima 1912-1918, kao dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci učestvovali su: Ilija, Jovan i Milan Zelenović, Jovan Lažetić, Dušan Osmokrović, Aleksa, Milovan, Mihajlo i Simo Slijepčević, Georgije Sušić, Avdo Hasanbegović, Mašo i Milytin Šuković. U Avtovcu je podignut spomenik za 36 Srba iz ovog i susjednih sela, koje su 6-25. aprila 1916. objesile austrougarske vlasti ("Avtovačka vješala"). Tokom Drugog svjetskog rata poginulo je šest pripadnika JVuO, 12 boraca NOVJ i 43 civila (37 civila ubile su ustaše).[4]

Vješanje gatačkih Srba u Avtovcu 1916.

Osnovna škola otvorena je 1883, a 2014. radila je kao devetogodišnja u sastavu OŠ "Sveti Sava" u Gacku. U selu su 2010. radile četiri trgovinske radnje, četiri ugostiteljska objekta i pekara. Električnu energiju selo je dobilo 1959-1962, telefonske priključke krajem sedamdesetih, a vodovod 1980. godine. Putevi su asfaltirani šezdesetih godina 20. vijeka. Selo ima uličnu rasvjetu. Džamija, koju je podigao Hasan-beg Hasanbegović 1690, više puta obnavljana, stradala je u ratu 1992-1995. Sa lijeve strane Mušnice je crkva i pravoslavno, a sa desne muslimansko groblje.[5] Početkom 20. veka podignut je u Avtovcu hram posvećen svetom Vasiliju Ostroškom.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Avtovac je 1879. bio opština, koja je obuhvatala sela Avtovac, Miholjače i Mulja, a imala je 626 stanovnika (341 pravoslavca i 285 muslimana); 1931.-6.969; 1953.-4.797. Avtovac i Mulja 1879. popisani su kao zasebna sela, a zajedno su imali 48 domaćinstava i 330 stanovnika (285 muslimana i 45 pravoslavaca); 1895.-527 stanovnika; 1948. kao jedinstveno selo-450; 1971.-551; 1991.-588; 2013.- 70 domaćinstava i 261 stanovnika (Srbi).[6]

Porodice Avdalović, Đedović, Ilić, Papović, Šuković slave Aranđelovdan; Beatović, Vukomanović, Zelenović, Košutić, Kravić, Miletić, Mitrić, Ćalasan - Đurđevdan; Bilanović, Radmilović - Nikoljdan; Bjeković, Golubović, Ivković, Sušić, Tijanić, Ćeranić - Jovanjdan; Bjelogrlić, Masirača, Milinković, Pješčić - Svetog Stefana; Bratić - Tomindan; Božović, Ćorić - Lučindan; Vujičić, Kankaraš - Svetu Petku; Mastilović - Mratindan; Senić - Đurđic; Slijepčević - Savindan; Stajić - Lazarevu subotu; Šupić - Svetog Ignjatija. Poznatije muslimanske porodice bile su Hasanbegović i Pašić. Prema predanju, Hasanbegovići su bili potomci Kazanac-paše i prva muslimanska porodica koja se naselila u Avtovac. Tokom Odbrambeno-otadžbinskig rata 1992-1995. muslimanske porodice su se raselile, ostala je samo porodica Zelenović. Veći dio stanovništva bavi se poljoprivredom, a manji je zaposlen u RiTE "Gacko".[7]

Sastav stanovništva – naselje Avtovac
2013.[8]1991.1981.[9]1971.[10]1961.
Ukupno277 (100,0%)594 (100,0%)504 (100,0%)551 (100,0%)544 (100,0%)
Srbi277 (100,0%)511 (86,03%)356 (70,63%)418 (75,86%)
Bošnjaci43 (7,239%)150 (9,921%)185 (15,43%)1
Ostali37 (6,229%)3 (0,544%)
Jugosloveni3 (0,505%)39 (7,738%)
Crnogorci59 (11,71%)45 (8,167%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopedija Republike Srpske 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 30. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  2. ^ Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1980. tom 1. str. 387.
  3. ^ Enciklopedija Republike Srpske 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 31. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  4. ^ Enciklopedija Republike Srpske 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 31. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  5. ^ Enciklopedija Republike Srpske 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 31. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  6. ^ Enciklopedija Republike Srpske 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 31. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  7. ^ Enciklopedija Republike Srpske 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 31. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  8. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 7. 4. 2021. g. Pristupljeno 7. 4. 2021. 
  9. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 14. 11. 2015. 
  10. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 14. 11. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]