Bitka kod Jerusalima (1917)
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Bitka kod Jerusalima (1917) | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Prvog svetskog rata | |||||||
Ulazak Alenbaja u Jerusalim | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Ujedinjeno Kraljevstvo Australija Novi Zeland | Osmansko carstvo | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Edmund Alenbaj | Erih fon Falkenhajn | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
18.000 | 25.000 |
Bitka kod Jerusalima (1917) je bitka između Velike Britanije i Turske za vreme Prvog svetskog rata. Britanci su pod komandom generala Alenbaja 9. decembra 1917. zauzeli Jerusalim. Ova bitka je deo Sinajskog i palestinskog pohoda
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Britanska vojska u Egiptu pobedila je u novembru 1917. u trećoj bici kod Gaze pod komandom novopostavljenog generala Alenbaja. Turci su se povlačili u velikom neredu. Posle toga su ponovo sredinom novembra pobedili Turke u bici kod Mugar izbočine. Posle toga britanska vojska se kretala prema Jerusalimu. Levo krilo im je bilo u Jafi, a desnim krilom se kretao brdima Judeje. Komandant turskih snaga u Palestini je bio nemački general Erih fon Falkenhajn. Falkenhajn je dobio pojačanja, pa je planirao kontraofanzivu protiv britanske vojske. Obe strane su dobile naređenja da izbegavaju bobe u blizini Svetog grada, tj Jerusalima.
Pad Jerusalima
[uredi | uredi izvor]Falkenhajn je izveo seriju napada na britanske snage. Turci su utvrdili mnoštvo mesta u prstenu oko Jerusalima. Alenbaj je regrupirao svoje snage i poslao je 20. korpus pod komandom Filipa Četvoda da zauzme grad. Britanci su napali, a 8. decembra su zauzeli vrhove zapadno od Jerusalima, pa su izvršili drugi napad južno od Vitlejema. Turski kontranapadi nisu bili uspešni, pa su Britanci zauzeli Jerusalim 9. decembra 1917.
Ulazak Alenbaja u Jerusalim
[uredi | uredi izvor]Alenbaj je 11. decembra ušao peške u grad iz poštovanja prema svetom mestu. U gradu je proglasio vojnu upravu, a straže je postavio po gradu i Vitlejemu da zaštiti sveta mesta tri velike religije. U Velikoj Britaniji osvajanje grada je predstavljano kao ostvarenje srednjovekovnih krstaških ratova. To je za Britaniju bio veliki politički događaj nakon tri godine neuspešnog ratovanja.
Turski kontranapad
[uredi | uredi izvor]Osvajanje Jerusalima i neuspeh Falkenhajnovih napada prouzrokovali su veliki pad morala u turskoj vojsci. Nastavile su se mestimične borbe u okolnim brdima. Turci su dobili nova pojačanja. Na Božić Falkenhajn je započeo novi napad, ali Britanci su uspešno odbili napad koji je Turcima naneo teške gubitke.
Posledice
[uredi | uredi izvor]Saveznici su pozdravili pobedu Britanije u bici kod Jerusalima. U to doba saveznici su doživljavali neuspehe. Na zapadnom frontu posle bitke kod Kambraja front je bio nepomičan, Italijani su bili poraženi u bici kod Kobarida, a Rusi su bili izbačeni iz rata zbog Oktobarske revolucije. Padom Jerusalima saveznici su doživeli veliko olakšanje. U to doba pohod u Mesopotamiji je bio zaustavljen jer su slali pojačanja Alenbaju. Padom Jerusalima Turci su izgubili kontrolu nad središnjom Palestinom, a 1918. su bitkom kod Megida i definitivno isterani iz toga područja.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Tucker, Spencer The Great War: 1914-18 (1998)