Valač

Koordinate: 42° 56′ 49″ S; 20° 49′ 50″ I / 42.9469° S; 20.8306° I / 42.9469; 20.8306
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Valač
Crkva svetog Nikole u Valču
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaZvečan
Stanovništvo
 — 2011.Pad 81
Geografske karakteristike
Koordinate42° 56′ 49″ S; 20° 49′ 50″ I / 42.9469° S; 20.8306° I / 42.9469; 20.8306
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina559 m
Valač na karti Srbije
Valač
Valač
Valač na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj38227
Pozivni broj+381 (0)28
Registarska oznakaKM

Valač (alb. Vallaçi) je naselje u opštini Zvečan na Kosovu i Metohiji. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Valač površine 946 ha, po opštinskim procenama 887 ha. Ono se deli na Gornju Mahalu, Donju Mahalu i na krajeve Beliš i Kolo. U selu su pronađene peći koje su služile ili za obradu cinabarita ili za zagrevanje prostorija. Zbog velikog broja kultnih predmeta može se pretpostaviti da je reč o religijski važnom mestu. Selo nema osnovnu školu, a deca odlaze u Osnovnu školu „Sveti Sava“ u Žerovnici, Osnovnu školu „Banović Strahinja“ u Banjskoj i Osnovnu školu „Vuk Karadžić“ u Zvečanu. Naselje ima asfaltni put, a povezano je sa Zvečanom preko sela Žitkovac i visećim mostom sa podlogom od dasaka preko reke Ibar prema selu Srbovac. Za selo je značajno i što u blizini protiče reka Ibar. Selo nema gradski vodovod, a delovi imaju seoske vodovode. Većina domaćinstava ima fiksne telefone.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo Valač nalazi se na 8 km severno od Zvečana sa leve strane pruge Kosovska MitrovicaKraljevo i toka reke Ibar. Pored sela, pokraj Ibra, je Valački Krš stenovita i relativno mala kupa koja je pristupačna samo sa jedne strane i kao takva dominira Ibarskom klisurom.

Vode[uredi | uredi izvor]

Upotrebljava se voda sa česama koje nemaju nazive, osim Jelen-Voda.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Njive su dobre rodnosti u okućnicama i na mestima: Smonice, Krčevine, Beliš, Petkov Potok, Selište, Lug pored Ibra, Krčevina, Zalep, Mečkina Rupa, Samatova Njiva, Jaz, Staro Selo s voćkama, Velika Popovica, Mala Popovica, Crkvina (pored Ibra njive su većim delom u vlasništvu stanovništva iz Srbovca na desnoj strani Ibra); pasišta, livade i šume nazivaju se: Beliš, Glavica, Kruškovac, Gluvin Breg, Dolovi, Zavojica, Krljetine, Popovica, Brekinje, Guvnište, Sitni Potok, Petkov Potok, Grabak, Pašabair, Jalove Livade, Jalovo Brdo, Ciganski Potok, Nikin Laz, Ledina, Staro Selo s voćkama.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Valač se pominje u Svetostefanskoj povelji Kralja Milutina iz 1313. godine sa podatkom da je selo Valač kralj Milutin poklonio manastiru Banjska. U turskom popisu iz 1455. godine pominje se kao „Valice“ i popisano je 8 hrišćanskih kuća. U Selištu vide se ostaci temelja porušenih kuća. Ostaci starog groblja su između obe mahale. U njemu su temelji od crkvine. Današnje groblje je niže Velikog Krša. Selo Va(l)ač zabeleženo je oko 1316. U selu Erčinu, u Vojvodini, zapisan je 1690. među drugim doseljenicima iz Srbije i Nikola Valač. Mogućno je pretpostaviti, da je Nikola od vrlo starog roda, po kome se nazvalo selo Valač ili se Nikola prezivao po selu odakle je. Naziv sela zabeležen je 1711. a 1761. godine. kao selo „Valeč“. Današnje selo pomestilo se pre stotinu godina bliže njivama. 1948. selo je imalo 182 stanovnika.

Valač tokom Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

Valač je tokom Drugog svetskog rata bio čitluk Albanca Salije iz Suvog Grla, Drenica. Salija je sa porodicom živeo u Gornjem Valču, u kući Vukajla, a Šerif, brat njegov, kod Jabla u Donjem Valču. Leta 1942. godine u selo je došlo sedam naoružanih Albanaca i čobani su se razbežali, a oni oterali njihova goveda. Valčani su javili agi Saliji. On je trčao za njima, zvao ih i pucao. Stigao ih je na Šarenom kamenu iznad Žerovnice i sva goveda vratio Valčanima.[1] Drugi put 1943. godine Albanci su ponovo došli usred noći i opkolili kuću Đorđevića. Lupali su na vrata i prozore koji su imali jake gvozdene šipke i tražili da se otvore vrata kuće. Albanci su lupali i vikali „Otvori krmče vrata!” Nakon čega je glava kuće ustao pa im u sav glas reče: „Meni je rek`o Faik, kad ufati mrak, da nikome vrata ne otvaram. Vi ako oćete razbite vrata. Ja da otvaram neću. Ja slušam šta mi je Faik rekao. A vi ako ste rešili uđite na silu”. Nakon toga Albanci su se pokupili i otišli. U ovom kraju, za vreme okupacije, Nemci nisu nikoga dirali, niti je ko Nemce dirao. Posle sukoba četnika i Albanaca 1941. godine, uveden je red koji je kasnije potvrđen u dogovoru sa Nedićem. Od tada niko nikoga u vreme okupacije u Valču nije dirao. Kad su došli komunisti Valčanima je bilo veoma teško. Bilo je oskudice u hrani i u svemu. U aprilu 1945. godine, svima koji su imali žito, pokupili su sve iz ambara.[2]

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Poreklo stanovništva po rodovima:[3]

  • Cvetkovići, 3 kuće, Đorđevići, 4 kuće, Milentijević, 1 kuća, slava Sv. Nikola, su iz plemena Kuči, došli iz Crne Gore 1800 i neke godine, posle sa Selišta prešli u Valač.
  • Anđelkovići, 6 kuća, Timotijevići, 4 kuće, Arsenijevići, 3 kuće, Gvozdenovići, 3 kuće, Vasović, 1 kuća, slava Sv. Ćirik, pradeda iz Crne Gore došao oko 1860. godine. Anđelkovići imaju odseljene odeljke u Graničanu na Kopaoniku (Milutinovići, 2 k.), u Smiljevcu kod Kokošića u Sjeničkom Polju i Iliće u Rudaru na desnoj strani Ibra. Po R. Nj. Pavloviću oni su Moračani.
  • Lazarević, 1 kuća, slava Đurđic, ded iz Lozna na Kopaoniku, „udao se za ženu“.
  • Aksentijević, 1 kuća, slava Sv. Jovan, slava zemlje Ćirik, iz Kućice u Kolašinu na Ibru.
  • Novakovići su se odselili 1892. godine u Novi Pazar.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema procenama iz 2009. godine koje su korišćene za popis na Kosovu 2011. godine, ovo naselje je imalo 81 stanovnika, većina Srbi.[4][5]

Populacija (ist.): Valač
Godina1948195319611971198119912011
Stanovništvo18219522017713511381
Evolucija stanovništva

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović 2009, str. 70.
  2. ^ Jovanović 2009, str. 71.
  3. ^ Petar Ž. Petrović: Raška– izdanje 2010. godine.
  4. ^ „Composition ethnique 2009”. Pristupljeno 10. 4. 2018. 
  5. ^ Na osnovu predstavljenih podataka (ažuriranje 2009) koji su stvarni i koji su vrlo približni sa podacima koji su proizišli iz popisa stanovništva 2011. kao i sa podacima iz ostalih izvora, ASK je upotrebila podatke iz ažuriranja 2009. godine kao zvanične podatke o proceni stanovništva opština: Leposavić,Zubin Potok, Zvečan i severni deo Mitrovice.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jovanović, Radojko (2009). Belo svetlo na mitrovačke crvene zapise. Kosovska Mitrovica: Gradska biblioteka "Vuk Karadžić" - Istok: Dom kulture "Sveti Sava" - Hvosno. str. 259. ISBN 978-86-82907-31-2.  COBISS.SR 167452428