Pređi na sadržaj

Dubai (emirat)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dubai
arap. إمارة دبيّ‎
{{{caption1}}}
Položaj
Država Ujedinjeni Arapski Emirati
Glavni gradDubai
Službeni jezikarapski
Površina3.885 km2
Stanovništvo2008.
 — broj st.1.770.533
 — gustina st.455,74 st./km2
Valutadinar UAE
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Emirat Dubai (arap. إمارة دبي) je jedan od sedam emirata u federaciji Ujedinjeni Arapski Emirati na jugoistoku Persijskog zaliva, nazvan po njegovoj prestolnici Dubaju.[1]

Emirat Dubai se nalazi na Arapskom poluostrvu na obali Persijskog zaliva, a ima površinu od 3.885 km². U emiratu živi oko 2,2 miliona ljudi, čime je prestigao emirat Abu Dabi te je sada najmnogoljudniji emirat u UAE. Emir Dubaja, šejh Muhamed ibn Rašid el Maktum je potpredsednik i premer UAE (poglavar države je emir Abu Dabija). Dominantni centar emirata, njegov glavni i najveći grad je Dubai. Emirat se prostire od njega do duboko u unutrašnjost države između Abu Dabija na jugozapadu i Sarjah na severoistoku. Eksklava emirata Dubai, Hata, nalazi se u planinskom lancu Hadžar na granici sa Omanom. Najveći deo emirata sačinjava pustinja.

Glavni grad emirata Dubai je istoimeni grad Dubai, te ponekad može doći do zabune pri korištenju tog pojma. Pošto gotovo 85% stanovništva emirata živi u glavnom gradu,[2] u njemu se odvija gotovo celi privredni, socijalni, kulturni i politički život ovog emirata. Sam grad, a donekle i emirat, poznat je po svojim mnogobrojnim spektakularnim građevinskim projektima poput visokih nebodera, trgovačkih centara, umjetno napravljenih ostrva i parkova za zabavu.

Izgled emirata se razlikuje od najvećeg emirata Abu Dabija između ostalog i po tome što se pored puteva i auto-puteva u Dubaju ne nalaze zasađene palme i grmovi. Stoga su putni pravci mnogo širi, a građevine mnogo više od onih u drugim emiratima.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Karta naselja Dubaja
Pustinjska unutrašnjost

Emirat Dubai je drugi po broju stanovnika (2,054.000[3]) i drugi po veličini teritorije u federaciji (3900 km²[1]). On ima otprilike pravokutni oblik, i obalu dužine od oko 72 km duž Persijskog zaliva.[1] Glavni grad emirata je Dubai, najveći grad Ujedinjenih Arapskih Emirata, u kom živi oko 9/10 stanovnika emirata.[1]

Emirat Dubai s juga i zapada graniči s Emiratom Abu Dabijem, a s istoka i severoistoka sa Emiratom Šardžom. Pored glavnog terena uz Persijski zaliv, emiratu pripada i mala enklava Hata pored omanske granice, udaljena 40 km od emirata.[1]

Osim glavnog grada, veća naselja su navedena Hata (10.598), lučki grad Džabal-Ali (31.634) udaljen 35 km od prestolnice, te predgrađa kao što su Avir, Lusaili, Maha i Faka.

Klima[uredi | uredi izvor]

Emirat Dubai ima vrlo vruću i suvu klimu. Leta u emiratu su izuzetno vrela, vetrovita i suva, uz prosečnu dnevnu temperaturu oko 40 °C, dok su noćne temperature oko 30 °C. Sunce sija gotovo cele godine, sa vrlo malo oblačnih i kišovitih dana. Zime su tople i kratke sa prosečnom dnevnom temperaturom oko 23 °C i najnižim noćnim temperaturama oko 14 °C. Količina padavina poslednjih decenija je porasla i trenutno iznosi oko 1500 mm godišnje.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nukleus današnjeg emirata je naselje Dubai poznato od 1799. godine.[1] Još 1820. lokalni šeici tadašnjeg Dubaja, koji je tada bio bitno manji, potpisali su sa Britancima sporazum o miru i suradnji, iako je sve do 1833. formalno taj kraj bio pod vlašću Emirata Abu Dabi.[1] Godine 1833, jedna grupa ribara i lovaca na biserne školjke predvođena porodicom al-Falasi (potomci današnje vladarske dinastije al-Maktum) napustila je zbog svađa i rivalstva Abu Dabi, i bez otpora preuzela vlast u Dubaju. Od tada je Emirat Dubai postao (mereno lokalnim standardima) moćna država, koja je bila često u sukobu sa svojim bivšim vladarima.[1]

Zalivski pirati vezani uz šeike al-Kasimi iz Šardže pokušali su da preuzemu kontrolu nad Dubajem, ali su se njegovi šeici uspeli da se odupru tim nasrtajima i sačuvaju svoju nezavisnost, lukavo huškajući susede jedne protiv drugih. Ipak su i oni zajedno s ostalim susednim emiratima bili primorani da potpišu sa Britanijom ugovor o slobodnoj plovidbi 1835. godine, a zatim i trajni ugovor o pomorstvu 1853. što je sve vodilo do potpisivanja ugovora o suradnji iz 1892. kojim je Britanija stekla kontrolu nad zalivskim emiratima, a oni postali su dobili status njenih protektorata.[1]

Kad su se Britanci 1971. konačno povukli iz Persijskog zaliva, Emirat Dubai je postao jedan od najistaknutijih osnivača Ujedinjenih Arapskih Emirata.[1]

Šeici Dubaja su za razliku od većine svojih suseda podsticali trgovinu, tako da je početkom 20. veka grad Dubai izrastao u važnu luku[1] u koju su se naselili brojni strani trgovci (većinom Indijci), tako da je ona do 1930-ih postala poznata po izvozu bisera. Današnji grad Dubai je nešto potpuno drugo, pre svega on je velika trgovačka metropola i izlog zapadnjačke robe.[1]

Većina banaka i osiguravajućih društava iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ima sedište u Dubaju. Nakon devalvacije zalivskog rupija 1966. Emirat Dubai se pridružio Kataru u projektu osnivanja nove monete rijal, ali se 1973. priklonio ostalim emiratima u osnivanju nove nacionalne valute dirhama. Emirat ima potpuno liberaliziranu trgovinu zlatom, pa se preko njega odvija znatan šverc zlatnih poluga u Indiju, u kojoj je trgovina zlatom puno restriktivnija.[1]

Sreća je zadesila Dubai 1966. kad je otkriveno naftno polje Fateh.[1] Ono je udaljeno oko 120 km istočno od grada u moru. Već do 1970-ih na toj lokaciji izgrađene su tri 20-spratne pomorske platforme, svaka kapaciteta od 500.000 barela.[1] Njih zbog oblika, koji podseća na izokrenutu šampanjsku čašu zovu Tri piramide Dubaja.[1]

Lista vladara Dubaja[uredi | uredi izvor]

Emiratom vladaju šeici iz dinastije al-Maktum.[5]

Demografija i radne migracije[uredi | uredi izvor]

Kao i u drugim emiratima i ostatku države, i u Dubaju su starosedioci Emiračani u manjini. Oko 85% stanovnika emirata su stranci, a oni doprinose najvećim delom privrednom kapacitetu. Najviše stranih radnika došlo je iz južne Azije (Indija, Pakistan, Bangladeš i Šri Lanka) i sa Filipina. Brojni su takođe i Afrikanci (Sudan, Egipat, Alžir, Somalija, Etiopija, Kenija, Nigerija, Tanzanija), a nešto manje brojni su Evropljani, Amerikanci i Kanađani.

Često su vlasti od novopridošlih migranata oduzimali pasoše. Pošto su uglavnom traženi mlađi, snažniji muškarci za slabije kvalificirane radove (najvećim delom na građevinama), trenutno je samo četvrtina svih građana ženskog pola. Ova neravnoteža se tek počela smanjivati kada su vlasti dopustile da migranti dovedu svoje porodice sa sobom.[6]

Dok su starosedilačko stanovništvo i visokokvalifikovani radnici iz Evrope i Amerike po pravilu relativno bogati i žive na visokom standardu, slabije obrazovana radna snaga raspolaže sa izuzetno niskim primanjima sa manje od 5 američkih dolara dnevno.

Prema podacima iz svetskog izveštaja o blagostanju (World Wealth Report), u emiratu Dubai postoji oko 68.000 milionera (mereno u američkim dolarima), što čini oko 4,6% ukupnog stanovništva emirata. To predstavlja najgušću koncentraciju milionera u svetu. Ovaj odnos je još više zapanjujući ako se uzme da najveći deo od ovih 68.000 milionera otpada na 15% starosedilačkog stanovništva, dakle među 200.000 stanovnika u emiratu. Prema podacima iz 2005. prosečni prihod po glavi stanovnika u emiratu iznosio je oko 28.000 US$.

Religija i jezik[uredi | uredi izvor]

Zvanična državna religija u emiratu Dubai, kao i u celim UAE, je islam. Većina stanovnika Dubaja su suniti. Takođe, zbog useljavanja velikog broja stranih radnika, ima mnogo hindusa, sika, šiita i hrišćana. Katolička župa grada Dubaja obuhvata oko 70.000 članova. Dubai je jedini emirat u UAE u kojem postoji hinduistički hram i sikska gurduara (hram).

Zvanični jezik emirata i grada Dubai je arapski, a engleski je dosta raširen među stanovništvom. Gotovo svi mlađi starosedioci Emiračani i veći dio doseljenih stranih radnika mogu se vrlo dobro sporazumevati na engleskom jeziku, što olakšava svakodnevni život u ovoj višejezičkoj, multikulturalnoj zajednici.

Od septembra 2006. u Dubaju i uopšteno UAE, vikend je određen na petak i subotu, a ranije je su to bili četvrtak i petak. Svi državni i javni organi, institucije, ustanove, državne i privatne škole se moraju organizovati po ovim pravilima. Međutim, za veći deo stranih radnika i imigranata, radna sedmica traje šest dana, pri čemu je vikend samo petak.

Sudstvo[uredi | uredi izvor]

Stranci (npr. turisti i strani radnici) često nisu upoznati da je sudstvo u emiratu Dubai često mnogo strože nego u ostalim muslimanskim zemljama. Pravo u Dubaju zasniva se na šerijatu i u mnogim aspektima ne odgovara zapadnim zakonodavstvima, bilo po težini presuda kao i po pitanjima koje radnje predstavljaju kaznene delikte.

Tako, na primer, posedovanje droge, pojavljivanje u javnosti u alkoholiziranom stanju, homoseksualnost i posedovanje pornografskog materijala, te posedovanje lekova koji nisu lekarski propisani, kažnjavaju se različitim, vrlo visokim kaznama.[7]

Pažnju međunarodne javnosti izazvao je u julu 2007. slučaj jednog 15-godišnjeg Francuza, kojeg su u Dubaju napale i seksualno napastvovale tri osobe, od kojih je jedna navodno bila inficirana virusom HIV-a, te su ga nakon pregleda kod lekara, optužili da je homoseksualac.[8] Međutim, protiv mladića nije pokrenut sudski postupak. Kasnije, 12. decembra 2007. dva od tri napadača su osuđena i kažnjena sa 15 godina zatvora. Drugi slučaj desio je 2013. kada je jedna Norvežanka prijavila svog radnog kolegu policiji u Dubaju zbog toga što je napastvovana. Međutim, ona je privremeno pritvorena a kasnije je na sudu osuđena na 16 mjeseci zatvora zbog vanbračnog seksa, a dobila je i otkaz sa posla zbog nepristojnog ponašanja.[9] Nakon međunarodnih pritisaka, vlasti Dubaja su je oslobodile.[10]

Kažnjivi su takođe i slučajevi javnog pojavljivanja u odeći suprotnog pola (cross-dressing) kao i transvestiti. Pokazivanje međusobne naklonosti ili bliskosti u javnosti (kao što su na primer poljupci ili izmenjivanje nežnosti) može biti kažnjivo zatvorskim ili novčanim kaznama, kao i deportacijom iz države. Naročito strogo je kažnjiv seks izvan braka, kao i zajednički život parova koji nisu u bračnim odnosima.[11]

Privreda i transport[uredi | uredi izvor]

Procenjene rezerve nafte Emirata Dubai su manje od 1/10 susednog Abu Dabija, ali to nije smetalo Dubaju da se pored prihoda prodaje nafte u kombinaciji s trgovinom razvije u vrlo prosperitetnu državu. Dubai je gradio i brojne industrijske pogone, između ostalog veliku topionicu aluminijuma, povezanu sa pogonom za frakcioniranje prirodnog gasa, izgrađene krajem 1970-ih. Od kraja 1980-ih proizvodnja aluminijuma se drastično povećala nakon dogradnje topioničkih pogona.[1]

Palmina ostrva (Džumeira)

Današnji Emirat Dubai je koncentrisan na planove razvoja turizma, transporta i industrije, koji bi u budućnosti trebalo da nadoknade prihode od nafte, koja će presušiti. S tom svrhom je još 1972. izgrađena nova duboka luka Rašid (imenovana po emiru), kojoj je naknadno 1979. dograđen i suvi vez za supertankere.[1] U nastojanju da podstaknu ulaganja u industriju, još početkom 1980-ih luka i industrijski centar Džabal-Ali proglašeni su bescarinskom zonom, a taj potez je bio toliko uspešan da su brojne internacionalne kompanije privučene tim otvorile svoja predstavništva u toj zoni.[1] Danas nadzor nad radom i daljnjim ulaganjima u luku i bescarinsku zonu vodi Uprava luke Dubai, osnovana početkom 1990-ih upravo sa tom svrhom.[1]

Emirat je izgradio veliki međunarodni Aerodrom Dubai koji je vremenom postao česta međustanica za letove prema Dalekom istoku, a uz to Dubai je bio i inicijator osnivanja Emiratesa, nacionalnog avioprevoznika Ujedinjenih Arapskih Emirata koji je osnovan sredinom 1990-ih.[1] U septembru 2009. puštena je u rad prva linija metroa, kao prva u zalivskoj regiji.[1]

U slobodnim trgovinskim zonama (kao npr. Slobodna zona Džebel Ali, Dubai Healthcare City), investitori dobijaju 50-godišnju garanciju na bezporesko poslovanje. Privreda emirata Dubai je obeležena sa dve državne kompanije, Dubai World i ICD (Investment Corporation of Dubai).[12] U martu 2006. Dubai je doneo zakon br. 7 o pravima vlasništva i unosima u katastarske knjige. Ovaj zakon reguliše vlasništvo nad nekretninama i njihov upis u katastar. Trenutno se on bavi isključivo vlasništvom nad vilama i velikim privatnim posedima, odnosno objektima na ograničenim zemljišnim posedima. Međutim, za često preprodavane nekretnine u apartmanskim zgradama još uvek nema strogo određene forme ni pravila, kojim se zakonski regulišu unosi u posedovne knjige. Prenos vlasništva je isključivo moguć samo preko državnih agencija za nekretnine poput Emaar, Nakheel i Dubai Properties. Vlada danas nastoji da uskoro uvede regulaciju na još neke tekuće probleme u ovoj oblasti, kako bi stranim kupcima nekretnina pružila neophodnu pravnu sigurnost. Budžet emirata puni se iz prihoda od nafte, a odnedavno pretežno od ugovornih transfera iz Abu Dabija, te od carina i nešto manje od indirektnih poreza. Porez na luksuzna dobra iznosi 10%, na duvan i duvanske proizvode 100%, porez na promet u ugostiteljstvu 5%, a porez na iznajmljivanje nekretnina 5 do 10%.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Pošto su vlasti Dubaja spoznale da će naftne rezerve emirata biti iscpljene u bliskoj budućnosti, u posljednjih nekoliko godina sve više se ulaže u turizam. Među prvim turističkim projektima bila je izgradnja luksuznog kompleksa Medina Džumeira (arap. مدينة الجميرا dosl. grad Džumeira), hotela Burj Al Arab i Jumeirah Beach Hotels, koji pripadaju Jumeirah Group, lancu hotela u vlasništvu Al Maktum, vladajuće porodice u Dubaju. Dubai je 2008. imao kapacitet od oko 28.000 hotelskih soba. Već godinama, turizam ima vrlo visoku stopu rasta i udjela u ukupnoj privredi emirata (2005. godine bilo je 6 miliona turista, a 2012. oko 10 miliona).[13][14] Procenjuje se da prihodi od turizma daju Dubaju oko 26,2% ukupnih prihoda.

Od juna 2007. Dubai je vlasnik prekookeanskog broda Queen Elizabeth 2, koji je ranije plovio pod zastavom britanskog Cunard Reederei. Državna kompanija Istithmar World kupila je luksuzni prekookeanski brod za 100 miliona dolara i htela je da od njega napravi plivajući hotel visoke klase sa vlastitim tržnim centrom na njemu. Četiri godine brod je zbog finansijske krize bio usidren i neupotrebljen na pristaništu u Port Rašidu. Od avgusta 2012. počelo se sa njegovim renoviranjem za koje je planirano da od prvobitnih 1000 nastane samo 300 superluksuznih kabina i soba.

Industrija nafte[uredi | uredi izvor]

Privredni rast Dubaja u prošlosti se zasnivao na rezervama nafte, koje su omogućile ogromna ulaganja u infrastrukturu u posljednjih nekoliko decenija, i pored niskog poreza u toj oblasti. Međutim, rezerve nafte u emiratu su ograničene. Procenjuje se da bi se one mogle iscrpiti u sedećih 10-15 godina. Stoga vlasti Dubaja već dugo pokušavaju da privredu učine manje zavisnom od nafte, te stoga promovišu rast oblasti trgovine, finansija i turizma. Danas samo 5% bruto domaćeg proizvoda otpada na industriju nafte.[15]

Dok su s jedne strane zalihe nafte u emiratu Dubai gotovo iscrpljene, s druge strane enormne zalihe u emiratu Abu Dabi, koje čine oko 10% ukupne proizvodnje zemalja OPEC-a, mogu trajati još narednih 40-tak godina. Drugih pet manjih emirata u UAE gotovo i da nemaju naftne rezerve.

Trgovina[uredi | uredi izvor]

Dubai važi za jedan od najvećih trgovačkih centara Azije. Tome doprinose povoljan geografski položaj duž morskih i vazdušnih puteva od Azije prema Evropi, kao i moderne i dobro opremljene luke Mina Rašid i Jebel Ali, veliki i moderni aerodrom Dubai i tri posebne slobodne trgovačke zone: Jebel Ali, Dubai internet sity i Međunarodni finansijski centar Dubai. Dubai takođe planira i izgradnju dosad najvećeg aerodroma na svetu. Oko aerodroma, na ukupnoj površini od 240 km² trebalo bi da se izgradi trgovački i stambeni centar i grad. Prvi deo tog kompleksa Dubai Logistics City (Logistički grad Dubai) trebalo bi uskoro da bude izgrađen i da predstavlja prvi modul budućeg prvog svetskog aeropolisa.[16] Trgovina u Dubaju ima vrlo dugu tradiciju. Već stotinama godina u zalivu su pristajale tradicionalne daue (vrsta broda), donoseći robu iz Indije i Kine na Arapsko poluostrvo.

Građevinski projekti[uredi | uredi izvor]

Neki od građevinskih projekata Dubaja, stanje 2010.

Dubai je posebno poznat po nekim od svojih spektakularnih građevinskih projekata. Ovde je koncentriran najveći broj svetskih tekućih i planiranih projekata, koji su gotovo isključivo finansirani putem kredita i imaju veliki spekulativni potencijal.

Razlog za dosadašnji nagli rast građevinskog sektora bili su mali podsticaji i narudžbine od države. Gotovo sve projekte finansirali su privatni investitori, a često se finansijska konstrukcija širila preko mnogobrojnih fondova nekretnina. Uzrok tome su malobrojni propisi iz oblasti građenja i nebirokratski razvoj projekata putem posebno ovlaštenih kompanija, koje često mogu i smeju da zaobiđu državne organe. Osim toga, motiv kao i kod svih investicija, su visoka očekivanja od budućih dobiti. Odobrenje za građenje za velike projekte izdaje lično emir nakon predstavljanja projekta od strane investitora i bez prethodne provere uticaja građevine na okolinu ili učešća i mišljenja stanovništva. Ubrzanje ionako već brzog tempa investicija počelo je ponovno od 2002. kada je stranim privatnim investitorima zakonski omogućeno da dobiju zemljišta i udele u nekretninama na nekim definisanim mestima u Dubaju.

Drugi razlog visokih očekivanih dobiti za investitore je želja i vizija emira Dubaja da od njega napravi globalnu prosperitetnu metropolu, koja se može porediti sa gradom-državom Singapurom. Pokazatelji od jeseni 2008. i neprekinut entuzijazam investitora za novim građevinskim projektima, već daje naznake da će se ova očekivanja vrlo brzo i ispuniti. Građevinski projekti bude interes turista i poslovnih ljudi i demonstriraju prosperitetnu privredu ovog emirata.

Sport[uredi | uredi izvor]

Najpopularniji sportovi u emiratu su fudbal i kriket. Pet klubova predstavljaju Dubai u Prvoj fudbalskoj ligi UAE (UAE Pro-League): Al Vasl FK, Al-Ahli Dubai, Al Nasr SK, Al Shabab Al Arabi Klub i Dubai Klub. Al-Vasl je drugi klub po broju osvojenih naslova prvaka u ligi UAE, nakon kluba Al-Ain.

Dubai je takođe i domaćin godišnjeg Dubai teniskog prvenstva i teniskog turnira The Legends Rock Dubai, kao i klasičnog golf turnira Dubai Desert Classic i Dubai World Championship. Svi ti sportski događaji privlače mnoge sportske zvezde širom sveta. Dubai World Cup, prvenstvena trka konja, održava se svake godine na hipodromu Meydan.

Dubai je takođe i domaćin tradicionalnog turira u ragbiju, Dubai Sevens, koji je deo svetske ragbi serije Sevens World Series. Godine 2009. Dubai je ugostio i 5. ragbi svetsko prvenstvo Rugby Sevens. Automobilističke trke su takođe vrlo popularan sport u Dubaju. Autodrom Dubai je poprište mnogih auto trka tokom cele godine.

Velika zajednica Indijaca i Pakistanaca kao i doseljenika iz drugih država u kojima se igra kriket (Šri Lanka, Bangladeš, Engleska, Australija i Južnoafrička Republika), donele su i ovu igru koja se raširila u Dubaju. Međunarodno veće za kriket (ICC) premestilo je svoje sedište 2005. godine iz Londona u Dubai. Grad je bio domaćin nekoliko pakistanskih mečeva, a dva nova travnata stadiona napravljena su u Dubai sportskom gradu. Ovde je održano i nekoliko turnira u kriketu.[17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t Dubai. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  2. ^ Dubai Statistics Center: No. of Estmimated Population by Sector & Community - EMIRATE OF DUBAI End of Year 2010
  3. ^ UNITED ARAB EMIRATES. Citypopulationde. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  4. ^ „Klima”. Dubai Meteorological Office. Arhivirano iz originala 22. 11. 2010. g. Pristupljeno 8. 11. 2014. , datum arhive 22.12.2010.
  5. ^ a b Dubai. Regnal chronology. Arhivirano iz originala 13. 07. 2009. g. Pristupljeno 9. 9. 2014. 
  6. ^ Dubai Statistics Centre
  7. ^ Besondere Zollvorschriften in den VAE. Pristupljeno 8. 11. 2014. 
  8. ^ Welt Online: Vergewaltigter Junge kämpft um Gerechtigkeit
  9. ^ news.ORF.at
  10. ^ Dubai begnadigt vergewaltigte Norwegerin
  11. ^ Ministarstvo vanjskih poslova Austrije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2012), pristupljeno 8.11.2014.
  12. ^ Le Monde diplomatique: Das beste Dubai der Welt (od 12.3.2010)
  13. ^ 5,5 Millionen Besucher: Verkehrsreichstes erstes Halbjahr jemals für Dubai (jezik: nemački)
  14. ^ Tourismus in VAE wächst um Zehnfaches Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. avgust 2014) (jezik: nemački)
  15. ^ http://www.dubai-report.de/wirtschaft/ Pristupljeno 8. novembar 2014.
  16. ^ Dubai World Central
  17. ^ „ICC moves to new headquarters in Sports City”. Gulfnews.com. 18. 4. 2009. Arhivirano iz originala 16. 5. 2013. g. Pristupljeno 14. 4. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gérard Al-Fil: Leben und Arbeiten in Dubai, GD-Verlag. 2009. ISBN 978-3-941045-09-5.
  • Elisabeth Blum, Peter Neitzke (ur.): Dubai. Stadt aus dem Nichts. Basel/Boston/Berlin 231 str. 2009. ISBN 978-3-7643-9952-8.
  • Bettina Müller: Glitzermetropole Dubai. Diversifizierung und Imagegestaltung einer auf Erdöleinnahmen aufgebauten Wirtschaft. Tectum-Verlag, Marburg 238 str. 2010. ISBN 978-3-8288-2375-4.
  • Michael Schindhelm: Dubaispeed. Eine Erfahrung. sa fotografijama Aurore Belkin. München 256 str. 2009. ISBN 978-3-423-24768-9.
  • Heiko Schmid: Economy of Fascination: Dubai and Las Vegas as Themed Urban Landscapes, Borntraeger: Stuttgart 2009. XIII, 272 str. ISBN 978-3-443-37014-5. (Urbanisierung der Erde, 11).
  • -{John M. Smith: Dubai: the Maktoum Story, Books on Demand: Norderstedt 424 str. 2006. ISBN [[Special:BookSources/978-3-8334-4660-3}|978-3-8334-4660-3}]] nevažeći ISBN.-

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]