Katunska nahija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stara Crna Gora — njena plemena i nahije

Katunska nahija je bila jedna od četiri nahije Stare Crne Gore.[1] Obuhvatala je planinska naselja oko Lovćena i sjeverno od njega.Nalazi se blizu Cetinja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Katunska nahija u Njegoševo vrijeme brojala je oko dvadesetak hiljada duša, bez gradskog i administrativnog centra, razbacanih na prostoru skoro jednog sreza i izrazdvajanih bespućem, plemenskom omrazom i samovoljom. Prvi put od Cetinja do Rijeke Crnojevića će podići Vladika Rade kao i prvu krčmu — na Krscu. Englez Peton je, 1846. godine, zapazio da su kuće na Njegušima bez prozora i soba — jedna prostorija. Krajem 19. stoljeća, Van der Velde prošao je čitavim krajem i zabilježio: „izvan varošice nema se gdje pošto prenoćiti u ovoj besputnoj zemlji, sličnoj pustinji na Mjesecu,..”.

Njeguško pleme je jedno od onih iz Katunske nahije — koja su tvrdo držala za sebe da „od Kosova" nisu davala Turcima harač, nego u svoj čistoti čuvala „iskru srpske slobode“.

U Katunskoj nahiji se iskristalisao srpski nacionalni mit. Njegošev „Gorski vijenac" postaje osnovni izvor nacionalnog nadahnuća za nekoliko budućih decenija srpske istorije. U pjesmi „Nahije“ Njegoš dovikuje svom rodnom kraju - Katunskoj nahiji: „Ti si mati srpske Crne Gore." Većina narodnih pjesama — bar onih koje Njegoš najprije čuje, a kasnije ih i skuplja („Ogledalo srbsko"), iz Katunske su nahije.

Iako zatočnik srpstva, Katunska nahija jedina nije prihvatila ujedinjenje sa Srbijom 1918. godine zbog privrženosti dinastiji Petrovića.

Plemena Katunske nahije[uredi | uredi izvor]

Istorijski podaci iz 1895. godine[uredi | uredi izvor]

Granice: Ova nahija nalazi se na zapadnoj strani Crne Gore i zauzima dosta veliki prostor, i graniči: sa sjevera Nikšićkom nahijom, sa istoka Brdskom, Lješanskom i Riječkom; sa juga Lješanskom i Riječkom nahijom i Bokom kotorskom, a sa zapada Bokom kotorskom i Hercegovinom.

Plemena: U ovoj su nahiji jedanaest plemena: Cetinje, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce, Ozrinići, Rudine, Grahovo, Pješivci, Zagarač i Komani.

Planine: Najveće su planine u ovoj nahiji: Lovćen, koji se nalazi na zapadnoj strani Cetinja. Najviši su mu vrhovi Štirovnik, koji je visok 1723 metra, i Jezerski Vrh, koji je dobio ime od maloga jezera, koji se pod njim nalazi. Na Jezerskom Vrhu je crkvica, u kojoj je grob najvećega srpskoga pjesnika vladike Rada - Gospodara Crne Gore, Stavor, Pusti Lisac, Čevski Lisac i Garač.

Ravnice: U ovoj su nahiji tri omanja polja: Cetinjsko, Njeguško i Grahovsko.

Vode: Ova nahija ima dvije male rijeke: Zaslapsku i Grahovsku.

Putevi: U ovoj nahiji ima kolski put, koji je spaja sa Bokom kotorskom i Riječkom nahijom, a ide preko Njeguša i Cetinja. Ima još dva konjanička puta: jedan, što spaja Katunsku nahiju sa Nikšićkom, a drugi od Cetinja do Grahova, preko Ćeklića i Cuca.

Poznata mjesta: Glavno je mjesto u ovoj nahiji Cetinje sa 2000 stanovnika, koje se nalazi na Cetinjskome polju. Cetinje je prestonica Crne Gore i središte cijele zemaljske uprave. Cetinjske su znamenitosti: Manastir pod Orlovim Kršem, koji je sazidao vladika Danilo Petrović, i u kojem se nalazi sveto tijelo vladike Petra I, grobovi: Knjaza Danila I i njegova brata velikoga vojvode Mirka, oca knjaza Nikole I; crkva Svete Gospođe, zadužbina Knjaza Nikole I, podignuta na razvalinama manastira Ivana Crnojevića; Vlaška starinska crkva; Zetski Dom, koji je podignut dobrovoljnijem prilozima u slavu i spomen oslobođenja Zete, a za prosvjetne cijelji; Bolnica, zadužbina Knjaza Danila I; Vojeni Stan, Obzovica vodovod, zadužbina velike ruske knjaginje Milice, rođene Petrović Njegoš. Na Cetinju se nalazi: Knjažev dvor, Našljednikov dvorac, državni savjet, ministarstva, mitropolija, veliki sud, varoška uprava, glavna uprava pošta i telegrafa, državna štamparija, opština, osnovna muška i ženska škola, polugimnazija, bogoslovsko-učiteljska škola i viša ženska škola. Cetinje je dvaput spaljivano od Turaka, ali su ga opet pribjegli Srbi nanova podizali.

Na Cetinju se nalaze i poslanstva stranih država.

U ovoj se nahiji još nalazi mala varošica Humac u grahovskome plemenu, sa osnovnom školom i telegrafom.

Još su znamenita mjesta: Njeguši, odakle je porijeklom vladajuća porodica Petrovići Njegoši; osnovatelj njen je vladika Danilo, po naredbi kojega je izvršen događaj po cijeloj državi 1702. godine na Badnji dan noću, i tijem očuvana srpska državna samostalnost. Njeguši imaju osnovnu školu i telegraf; Trnjine, selo u cuckome plemenu, u kome su Srbi strašno pobili Turke iz dva puta 1706. i 1716. godine. U drugome boju zarobljeno je sedamdeset i pet aga i begova; Bajice, selo u vrhu Cetinjskoga polja sa lijepom crkvom i osnovnom školom. Ovo je mjesto poznato iz događaja 1702. godine: Čevo, koje se nalazi u Ozrinićkom plemenu, znatno je zbog toga, što je tu vladika Vasilije, gospodar Crne Gore, treći iz današnje vladajuće porodice Petrović Njegoš, potukao Turke 1756. godine sa malom vojskom, i što je rodno mjesto naše vladarke knjaginje Milene. Na Kčevu postoji okružni sud i osn. škola. Grahovac, koji se nalazi više Grahovskoga polja, znatan je, što su tu Crnogorci pod upravom velikog vojvode Mirka održali sjajnu pobjedu nad Turcima 1856. godine. Blizu varošice Humca nalazi se Čelinski potok, u kome je poginuo znatan broj Crnogoraca i jedanaest Petrovića u boju 1836. god.

Podneblje: U ovoj je nahiji podneblje zimi studeno, a ljeti umjereno toplo. U njoj dobro uspijevaju od usjeva: kukuruz, pšenica, raž, krtola, kao i neka povrća. Od šumskoga drveća raste: dub, jasen, bor, bukva i druga. Od domaćih životinja osobito se gaje: koze, ovce, goveda, konjčad; a od divljih po gorama može se naći: vukova, lisica, zečeva i drugijeh.

Stanovništvo: U ovoj se nahiji narod, zanima ponajviše stočarstvom i zemljoradnjom i nešto trgovinom. U njoj se proizvodi dobar sir, a osobito je na glasu njeguški. Kako je zemljište u ovoj nahiji vrlo krševito a planinsko, to je narodu ovdje teško življenje, a zanatima se ne zanima. Narod je zdrav i vrlo snažan, a domaće uređenje moglo bi biti mnogo bolje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Erdeljanović 1926.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Катунска_нахија&oldid=27548507”