Kristalna noć

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kristalna noć (nem. Kristallnacht), takođe poznata i po nazivu Carska kristalna noć (nem. Reichskristallnacht, ili Pogromnacht — „noć pogroma“), je bio veliki pogrom koji se desio širom Nemačke u noći 9. novembra, 1938. (uključujući rane časove sledećeg dana). Pogrom je bio usmeren protiv jevrejskih građana širom zemlje, i za mnoge posmatrače je bio prva naznaka onoga šta danas nazivamo Holokaustom (čija je preteča).

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Ime ovog događaja je unekoliko kontroverzno. Nazivan je imenom Kristallnacht („Kristalna noć“) od strane mnogih ljudi zbog polomljenih izloga prodavnica čiji su vlasnici mahom bili Jevreji. Načelno postoje dva objašnjenja za ovaj termin:

Dr. Valter H. Pele, istoričar specijalizovan za modernu Nemačku je tvrdio da direktan prevod nije prihvatljiv jer je njegova originalna namera bila da cinično propagira nasilje kao nešto metaforički „sjajno i blistavo“ za Nemačku.

U terminu Reichskristallnacht, prefiks Reichs- je prisvojni pridev imenice Rajh, što znači „carstvo“. Obe forme ove reči su široko korišćene u nemačkoj vladinoj propagandi tokom nacističkog perioda, i u ovom slučaju bi se istaklo kako (nebitno koliko spontanim predstavljen ovaj događaj) se radi o događaju od značaja za celu naciju, a ne samo o skupu lokalnih događaja, čiji se značaj ograničava na te zajednice.

Mnogo verovatnije ali zaboravljeno poreklo reči Kristallnacht nije u nemačkoj propagandi nego u razgovorima običnih ljudi, pogotovo u Berlinu. Svesni činjenice da su mnogo ozbiljniji zločini nego što je razbijanje izloga počinjeni, ljudi su skovali ovaj eufemističan naziv jer su se bojali represije nacističkog državnog aparata ako bi nazvali stvari pravim imenom. Mnogim ljudima je bilo jasno da novembarski pogromi nisu bili izlivi „spontanog gneva nemačkog naroda“ kao što je nacistička propaganda pokušavala da predstavi, već državno-organizovan i izvršen čin terora. Ovo objašnjava prefiks Reichs- („imperijalni“), koji su ljudi koristili i u drugim kontekstima da ismeju i kritikuju aspekte nacističke diktature (npr. Reichswasserleiche — „Carski davljenik“ za glumicu Kristinu Zederbaum). Značenje (Reichs-)Kristallnacht kao termina koji kritikuje i optužuje nacističko rukovodstvo je bio u velikoj meri zaboravljen.

Danas se u Nemačkoj uglavnom koristi izraz Pogromnacht („noć pogroma“), što oslikava konsenzus da je Kristallnacht isuviše eufemističan izraz.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Uvod[uredi | uredi izvor]

Tokom 1930-ih, mnogi Jevreji poljskog porekla su živeli u Nemačkoj. Petka 28. oktobra, 1938, 17.000 njih je bez upozorenja okupljeno usred noći i deportovano iz Nemačke u Poljsku. Mnogi od njih su bili u Nemačkoj veći deo svog života; neki su čak bili odlikovani nemački veterani iz Prvog svetskog rata.

Poljska vlada je odbila da ih primi, zbog čega su se oni vukli između nemačkih i poljskih graničnih ispostava tokom hladnih dana i noći, dok nemačke vlasti nisu konačno ubedile poljsku vladu da im odobri ulaz.

Heršel Grinspan, nemački Jevrejin koji je pobegao u Francusku, je primio pismo od svoje porodice u kome su opisani užasni uslovi koje su oni iskusili tokom ove deportacije. U ponedeljak 7. novembra, on je upucao sekretara nemačke ambasade u Parizu, Ernsta fom Rata.

Dva dana kasnije, Rat je preminuo u bolnici, i to je dalo povoda nacistima da organizuju pogrom.

Kristalna noć, primer načinjene štete

Kristalna noć[uredi | uredi izvor]

Ubistvo fom Rata je služilo kao izgovor da se lansira divljanje protiv jevrejskog stanovništva širom Nemačke. Planirano je da napad izgleda kao spontani čin, ali ga je u stvari organizovala nemačka vlada. Ovo znači da je sa organizacijom bilo saglasno vođstvo NSDAP-a, i da se kao u čestim slučajevima vlada oslanjala na partijsku organizaciju kao dodatak zvaničnim vladinim linijama autoriteta.

U pogromu je oštećeno i u mnogim slučajevima uništeno oko 1574 sinagoga (skoro sve koje su postojale u Nemačkoj), mnoga jevrejska groblja, više od 7.000 jevrejskih radnji, i 29 velikih trgovina. Više od 20.000 Jevreja je uhapšeno i odvedeno u koncentracione logore; nekolicina je prebijena na smrt dok su ostali bili primorani da gledaju. Broj ubijenih Jevreja nije sa sigurnošću utvrđen, ali procene variraju od 36 do oko 200 tokom dva dana nemira. Najčešće se govori o broju 91. Prirodu nasilja oslikava i činjenica da su neki Nemci koji nisu bili Jevreji ubijeni samo zato što je neko smatrao da „izgledaju kao Jevreji“.

Tadašnji odjek u svetu[uredi | uredi izvor]

Kristalna noć je uzrokovala bes širom sveta. Diskreditovala je pronacističke pokrete u Evropi i Severnoj Americi, i s vremenom dovela do njihovog opadanja. Mnoge novine su osudile ovaj pogrom, a neki su ga poredili sa ubilačkim pogromima u carskoj Rusiji tokom 1880-ih. SAD su povukle svog ambasadora (ali nisu prekinule diplomatske odnose) dok su druge vlade prekinule diplomatske odnose sa Nemačkom u znak protesta.

Dalji događaji[uredi | uredi izvor]

Progon i ekonomska šteta učinjena nemačkim Jevrejima nije stala sa pogromom, iako su njihove radnje opljačkane. Bili su takođe primorani da plate kolektivnu kaznu od 1 milijarde maraka nacističkoj vladi. Ovo predstavlja formu kolektivnog kažnjavanja, koje je kasnije zabranjeno Ženevskim konvencijama.

Kad je najavljivao nasilnu naplatu, vrhovni nacistički zvaničnik, Herman Gering koji se još ranije zalagao za mere protiv Jevreja, je omaškom opisao teške uslove kojima su bili izloženi Jevreji nakon Kristalne noći:

"Nemačko jevrejstvo će kao kaznu za njihove gnusne zločine, itd. moraju da daju doprinos od jedne milijarde maraka. Svinja neće počiniti novo ubistvo. Uzgred, moram primetiti da ja ne bih voleo da budem Jevrejin u Nemačkoj."

Ova noć je uvela novu fazu u antisemitskim aktivnostima nacističke partije i državnih aparata, vodeći do deportacija, i konačno istrebljenja većine Jevreja koji su živeli u Nemačkoj. Mada je u to vreme malo ljudi to znalo, pogrom Kristalne noći je bio prvi korak u sistematskom progonu i masovnim ubistvima Jevreja širom Evrope u onome šta će postati poznato kao Holokaust.

Moderni odgovor[uredi | uredi izvor]

Mnogo decenija kasnije, veza sa godišnjicom Kristalne noći je isticana kao glavni razlog protiv biranja 9. novembra, dana rušenja Berlinskog zida, 1989, za novi nemački nacionalni praznik; izabran je 3. oktobar 1990, za praznik ponovnog ujedinjenja Nemačke.

2. maja 1991. u Zadru je bio niz napada na srpske kuće i imovinu od strane hrvatskih šovinista. Ovi neredi se smatraju osnovnim razlogom za napuštanje Srba iz Zadra.

17. marta 2004. na Kosovu i Metohiji je organizovan pogrom Srba od strane albanske zajednice. Martovski pogrom na Kosmetu je po mnogo čemu podsećao na kristalnu noć u Nemačkoj. Kao povod je iskorišćena smrt nekolicine albanske dece, koja su se navodno utopila dok su ih jurila srpska deca (međunarodna istraga je pokazala da nema dokaza koji bi potkrepili ovu tvrdnju). 70.000 građana albanske nacionalnosti je 17. marta izašlo na ulice širom Kosmeta, i iskoristivši inertnost međunarodnih vojnih i policijskih snaga, izvršila sistematske napade na srpske enklave na Kosovu i Metohiji. Tom prilikom je nekoliko osoba poginulo, spaljen je veliki broj srpskih kuća, škola, bolnica i pravoslavnih crkava, od kojih su neke bile izgrađene u 12. veku, i bile pod zaštitom UNESKO-a. Kao još jedna sličnost između kristalne noći i martovskog pogroma se nameće i činjenica da su albanski političari, kao i nemački-nacistički isticali da se radilo o „spontanim izlivima opravdanog gneva građana“.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • George L. Mosse, Toward the Final Solution: A History of European Racism
  • ---- Confronting History: A Memoir
  • ---- Nazi Culture: Intellectual, Cultural, and Social Life in the Third Reich (George L. Mosse Series in Modern European Cultural and Intellectual History)
  • ---- The Crisis of German Ideology : Intellectual Origins of the Third Reich
  • Christopher R. Browning, Collected Memories: Holocaust History and Post-War Testimony (George L. Mosse Series in Modern European Cultural and Intellectual History)
  • William L. Shirer The Rise and Fall of the Third Reich, 1959.
  • Leni Yahil, The Holocaust: the Fate of the European Jewry
  • Schultheis, Herbert (1986). Die Reichskristallnacht in Deutschland nach Augenzeugenberichten. Bad Neustadt a. d. Saale: Rötter Druck und Verlag GmbH. ISBN 978-3-9800482-3-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]