Pređi na sadržaj

Milorad Prelević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milorad Prelević
Milorad Prelević
Lični podaci
Datum rođenja(1932-03-19)19. mart 1932.
Mesto rođenjaRisan,  Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti8. maj 2007.(2007-05-08) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija
Profesijavojno lice
Vojna karijera
SlužbaJugoslovenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
? — 1993
1999.
Čingeneral-major u rezervi
Učešće u ratovimaNATO bombardovanje SRJ

Odlikovanja
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom
Orden rada sa srebrnim vencem
Orden rada sa srebrnim vencem
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima

Milorad Prelević (Risan, 19. mart 1932Beograd, 8. maj 2007) bio je general-major u rezervi Vojske Jugoslavije i vojni istoričar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen 19. marta 1932. godine u Risnu, od oca Marka kapetana I klase Jugoslovenske vojske i majke Ljubice. U tom periodu njegov otac je službovao u 10. bokokotorskom puku. Završio je osnovnu školu, gimnaziju i Filozovski fakultet (smer istorija i latinski jezik). Po završetku fakulteta odlazi u Školu rezervnih oficira ARJ PVO u Zadru da bih po završetku školovanja bio primljen u aktivnu vojnu službu i proizveden u čin potporučnika. Prve komandne dužnosti obavljao je u artiljerijskim jedinicama RV i PVO JNA, da bih po potrebi službe bio raspoređen na dužnost u Vojnom muzeju, u kojem je proveo trideset godina. Poslednja dužnost bila mu je zamenik načelnika Vojnog muzeja i sa te pozicije je penzionisan. Tokom službe redovno je unapređivan u sve činove zaključno sa činom pukovnika. Nakon prestanka aktivne vojne službe tokom 1999. godine stavio se na rapolaganje Vojsci Jugoslavije te je nakon NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju unapređen u čin general-majora u rezervi.[1]

Rad u Vojnom muzeju[uredi | uredi izvor]

Kao istaktnuti muzejski radnik opremio je 9 muzeja u Podgorici, Kragujevcu, Sarajevu, Petrinji, Lazarevcu, Mariboru, Stuganiku, Tekerišu i Beogradu. Takođe je autor Srpske kuće na ostrvu Krfu. Bio je autor 16 tematskih izložbi u Beogradu, Parizu, Novom Sadu, Montrealu, Nišu, Nici i mnogim garnizonima širom Jugoslavije. Izvršio je muzeološku obradu 3200 muzejskih predmeta naoružanja, 8000 različitih muzejskih predmeta Vojnog muzeja iz NOR-a, stručno je obradio kompletne zbirke u 14 muzeja (Beograd, Sarajevo, Cetinje, Podgorica, Novi Sad, Slavonski Brod, Zrenjanin, Kraljevo, Čačak, Požarevac, Osijek, Kragujevac, Leskovac i Prokuplje). Stručno je obradio oružije srpske i crnogorske vojske koje je zaplenila austorugarska vojska u Prvom svetskom ratu i koje je u posedu Vojnog muzeja u Beču. Takođe je sačinio detljni statistički pregled od 8600 istorijskih, balističkih i taktičko-tehničkih podataka celokupnog pešadijskog i artiljerijskog naoružanja Srbije 18531918. godine.

Bio je predavač na mnogim školama i učestvavao na više semirana i kongresa istoričara. Za Radio Beograd pripremio je seriju emisija iz dalje i bliže prošlosti Srbije i Jugoslavije. Takođe je bio stručni konsultant u više dugometražnih filmova i kao autor ili koautor desetak dokumentarnih filmova. Bio je aktivni član ili predsednik mnogih udruženja, sekcija i društava.

Preminuo je 8. maja 2007. godine u Beogradu.[2]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Maršal Tito, Beograd 1977.
  • Branili su zastavu otadžbine, Beograd 1978.
  • Srbi na Krfu 1916-1918, Beograd 1998.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Antić, Boško; Tomanović, Radovan; Fezer, Branko; Škrbić, Petar (2012). Generali i admirali Srbije 1981-2011. Beograd: Klub generala i admirala. ISBN 978-86-915585-0-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]