Mirko Štulić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
mirko štulić
Mirko Štulić
Lični podaci
Datum rođenja(1914-02-05)5. februar 1914.
Mesto rođenjaGornja Ploča, kod Gračaca, Austrougarska
Datum smrti14. jul 1942.(1942-07-14) (28 god.)
Mesto smrtiOštra, kod Gospića, ND Hrvatska
Profesijažandar
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Mirko Štulić (Gornja Ploča, kod Gračaca, 5. februar 1914 — Oštra, kod Gospića, 14. jul 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 5. februara 1914. godine u selu Gornja Ploča, kod Gračaca. Potiče iz siromašne srpske zemljoradničke porodice. Posle završetka osnovne škole, njegovi roditelji nisu imali sredstava ni da ga dalje školuju, ni da ga pošalju na zanat, pa je on pošao u svet u potrazi za poslom. Radio je najteže fizičke poslove širom zemlje, a izvesno vreme je radio i u kudeljari i ciglani u Vukovaru. Neposredno pred početak rata, zaposlio se u žandarmeriji.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, odbio je da nastavi da radi u žandarmeriji i time služi okupatoru, već se vratio u rodno selo. Po dolasku u Liku, Mirko se povezao sa članovima Komunističke partije Jugoslavije i aktivno je učestvovao u pripremama oružanog ustanka u Lici.

Kada je u njegovom selu, početkom avgusta 1941. godine, formirana Pločanska partizanska četa, borci su za njenog komandira izabrali Mirka. U prvoj oružanoj akciji u ustanku, 5. avgusta 1941. godine, prilikom napada na ustašku posadu u selu, on je uspešno komandovao četom i time stekao još veći ugled i popularnost među borcima. U narednim borbama čete, sprečavajući napade ustaša i Italijana iz Lovinca i sa željezničke stanice Raduč na oslobođenu teritoriju, Mirko je se nalazio u prvim borbenim redovima. Pored vojnog učešća u ustanku, radio je i na političkoj promociji Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Išao je po selima i na zborovima objašnjavao narodu potrebu borbe protiv Italijanskog okupatora, koji su četnici predstavljali kao „zaštitnike“ srpskog naroda od ustaškog terora. Takvim političkim radom brzo je stekao ugled i popularnost ne samo među borcima, veći i među narodnom. Za svoj politički rad i odanost Narodnooslobodilačkom pokretu, tokom leta 1941. godine primljen je za člana Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Kasnije je izabran i za člana Kotarskog komiteta KP Hrvatske za Gospić.

Kad je, ujesen 1941. godine, bio formiran Prvi lički partizanski odredVelebit“, Mirko je postavljen za komandira Prve čete Prvog bataljona. Sa novom jedinicom, učestvovao je u napadu na Italijane, u svom rodnom selu, početkom januara 1942. godine, i u sprečavanju njihovog prodora preko Pločanskog klanca ka Udbini, krajem marta iste godine, kada su Italijanske snage imale gubitke od oko 50 mrtvih i više desetina ranjenih. Aprila 1942. godine, Mirko je sa četom u zauzeo selo Vranik, u kome se nalazila jaka ustaško-domobranska posada. U napadu četiri partizanska bataljona na ustaško-domobransku posadu u Podlapači, početkom jula, Mirko je vešto manevrisao četom, a naročito kada su u jurišu i bombama, zauzeto najjače utvrđenje iznad Podlapače, i time dat odlučujući doprinos opštem uspehu ove akcije.

Iako je u međuvremenu postao zamenik komandanta Prvog bataljona Prvog ličkog partizanskog odreda, Mirko je u napadu njegovog bataljona, 14. jula 1942. godine, na Oštru i okolna ustaška uporišta u neposrednoj blizini Gospića, rukovodio napadom jedne čete na strelište. Partizani su mislili da se u selu nalazi manja ustaška posada, ali je njoj u toku noći stiglo pojačanje od 200 ustaša. U jednoj od ovih borbi, poveo je svoj vod na juriš. U streljačkom stroju, pao je pogođen mitraljeskom vatrom, zajedno sa još sedam svojih boraca.

Da bi sačuvali uspomenu na svog saborca i starešinu, borci su Prvom bataljonu Prvog ličkog partizanskog odreda dali ime „Mirko Štulić“, koji je kasnije bio uključen u sastav Treće ličke udarne brigade.

Odlukom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]