Pneumatologija
Deo serije o hrišćanstvu |
Hrišćanstvo |
---|
Portal Hrišćanstvo |
Pneumatologija (grč. Πνευματολογία) je teološka disciplina koja se bavi proučavanjem Svetog duha.[1] Pojam je nastao od grčkih reči πνεῦμα (duh) i λόγος (nauka). Jedna je od tri osnovne discipline u okviru hrišćanske trijadologije, koja se bavi proučavanjem Svete Trojice, odnosno Oca (paterologija), Sina (hristologija) i Svetog duha (pneumatologija).
Istorija
[uredi | uredi izvor]Pneumatologija se zasniva na svedočenjima Novog zaveta o Svetom duhu. Prva pneumatološka tumačenja pojavila su se već u doba ranog hrišćanstva. Tokom vremena, među hrišćanskim teolozima su se pojavila različita mišljenja o pojedinim pitanjima koja se odnose na Svetog duha, što je dovelo do nastanka pneumatoloških rasprava i sporova. Istoriju hrišćanske pneumatologije obeležila su dva velika spora: duhoborstvo (pneumatomahija) i filiokvizam.
Tokom prvog spora, koji je vođen u 4. veku, duhoborci su pokušali da ospore božansku suštinu Svetog duha, ali njihovo učenje je 381. godine poraženo i osuđeno kao jeres na Drugom vaseljenskom saboru, koji je održan u Carigradu.[2]
Drugi spor je nastao nakon pojave učenja o dvostrukom ishođenju Svetog duha, od Oca i Sina, što je bilo u suprotnosti sa svedočenjem Novog zaveta (Jn. 15:26) o ishođenju Svetog duha od Oca. Pobornici učenja o dvostrukom ishođenju su izvršili umetanje izraza Filiokve (lat. Filioque) u Nikejsko-carigradski simbol vere, po čemu je njihovo učenje nazvano filiokvističko ili dvoishodno. Učenje o dvostrukom ishođenju Svetog duha je osuđeno kao jeres na Carigradskom saboru koji je održan 867. godine.[3][4]
Uporedo sa podelama među hrišćanskim zajednicama nastale su i različite pneumatološke škole (pravoslavna, katolička, luteranska, kalvinistička, anglikanska i druge).
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve (3): Učenje o Svetom Duhu u Crkvi
- ^ Jevtić 1981, str. 81-96.
- ^ Ostrogorski 1969, str. 228-229.
- ^ Popović 2007, str. 331-336.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Jakšić, Dušan N. (1931). Lično svojstvo Svetog Duha po učenju Pravoslavne crkve, s obzirom na rimski dogmat Filioque. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.
- Jevtić, Atanasije (1973). „Uvod u teologiju kapadokidijskih otaca o Svetome Duhu” (PDF). Teološki pogledi. 6 (1): 22—36. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 03. 2018. g. Pristupljeno 08. 09. 2018.
- Jevtić, Atanasije (1981). „Drugi Vaseljenski sabor” (PDF). Teološki pogledi. 14 (1-3): 81—96. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 03. 2018. g. Pristupljeno 08. 09. 2018.
- Lurje, Vadim (2010). Istorija vizantijske filozofije: Formativni period. Sremski Karlovci-Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.[mrtva veza]
- Meyendorff, John (1989). Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. The Church in history. 2. Crestwood, NY: St. Vladimir's Seminary Press.
- Majendorf, Džon (1997). Imperijalno jedinstvo i hrišćanske deobe: Crkva od 450. do 680. godine. Kragujevac: Kalenić.
- Matić, Zlatko, ur. (2012). Filioque: Istorijski i teološki aspekti jednog problema. Požarevac: Eparhija braničevska.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Popović, Radomir V. (2007). „Neke od najvećih hrišćanskih jeresi prvog milenijuma: arijanstvo, monofizitstvo, filiokve (filioque)”. Crkva Hristova i svet religije: Antologija pravoslavnih viđenja (2. dopunjeno izd.). Beograd: Dosije. str. 331—336.
- Popović, Radomir V. (2012). Vaseljenski sabori: Prvi, Drugi, Treći i Četvrti: Odabrana dokumenta. Knj. 1. Beograd: Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnosti i konservaciju.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve (1): Filioque - kratki istorijat
- Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve (1): Kritika rimokatoličkog učenja o Filioque
- Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve (3): Učenje o Svetom Duhu u Crkvi
- Jovan Brija, Rečnik pravoslavne teologije: Duh sveti
- Jovan Brija, Rečnik pravoslavne teologije: Ishođenje
- Jovan Brija, Rečnik pravoslavne teologije: Filioque