Rukometna reprezentacija Crne Gore

	Crna Gora
Savez	Rukometni savez Crne Gore
Konfederacija	EHF
Selektor	Dragan Đukić
Osnovni dres	Rezervni dres
Prva međunarodna utakmica
Najveća pobeda
Najveći poraz
Olimpijske igre
Učešća	0 (prvi put -)
Najbolji rezultat	-
Svetsko prvenstvo
Učešća	1 (prvi put 2013.)
Najbolji rezultat	22. mesto (2013)
Evropsko prvenstvo
Učešća	7 (prvi put 2008.)
Najbolji rezultat	11. mesto 2022.

Rukometna reprezentacija Crne Gore predstavlja Crnu Goru u međunarodnim takmičenjima u rukometu i nalazi se pod kontrolom Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG). Najveći uspjesi reprezentacije su plasman na Svjetsko prvenstvo 2013. i tri učešća na Evropskom prvenstvu (2008, 2014, 2016).

Prije obnove nezavisnosti (2006), Rukometni savez Crne Gore je funkcionisao u sklopu rukometnih saveza:

FNR Jugoslavije (1945 – 1963)
SFR Jugoslavije (1963 – 1992)
SR Jugoslavije (1992 – 2003) i
Srbije i Crne Gore (2003 – 2006)

To znači da su rukometaši iz Crne Gore nastupali za nacionalne timove pomenutih država. Najveći doprinos zajedničkim uspjesima pružili su Veselin Vujović, Nenad Peruničić, Predrag Peruničić, Nikola Adžić, Blažo Lisičić, Petar Kapisoda, Goran Đukanović i Ratko Đurković.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvi koraci (2006 – 2009)[uredi | uredi izvor]

Proces stvaranja rukometne reprezentacije Crne Gore započet je nedugo nakon obnove nezavisnosti. RSCG je primljen u EHF i IHF, a za selektora nacionalnog tima je izabran Pero Milošević. Prve pripremne utakmice su bile zakazane za sami kraj 2006. godine. Selektoru su se odazvali skoro svi igrači koji su, prethodno, nastupali za zajedničku reprezentaciju Srbije i Crne Gore (Goran Đukanović, Petar Kapisoda, Ratko Đurković, Alen Muratović i Blažo Lisičić). Lijevo krilo Ivan Nikčević i golman Darko Stanić se, iako rođeni u Crnoj Gori, nijesu našli među reprezentativcima te države. U kasnijim godinama, oni su bili standardni članovi srpskog nacionalnog tima.

Premijera: Turnir "Osam nacija"[uredi | uredi izvor]

Crnogorska reprezentacija je prve utakmice odigrala na Turniru "Osam nacija", koji je, u sklopu priprema za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, organizovan u Bolonji, od 27. do 29. decembra 2006. godine. Premijeru i pobjedu protiv Katara (36–24) obilježili su: Rade Mijatović, Gojko Vučinić, Mladen Rakčević, Marko Pejović, Marko Dobrković, Miodrag Kažić, Ratko Đurković, Žarko Marković, Goran Đukanović (prvi kapiten), Draško Mrvaljević, Igor Marković, Nikola Vujović, Petar Kapisoda, Miloš Milošević, Blažo Lisičić, Alen Muratović i Mirko Milašević. Uslijedile su, u jednom danu, pobjede nad Estonijom i Rumunijom, a trofej je osvojen nakon finalnog trijumfa nad Italijom (38–31).

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Norveškoj 2008.[uredi | uredi izvor]

Crna Gora je, u sklopu kvalifikacija za plasman na Evropsko prvenstvo u Norveškoj, trebalo da odigra šest utakmica u grupi i, ako zauzme prvo mjesto, dvije u baražu. Protivnici u prvom dijelu kvalifikacija, održanih u periodu od 3. do 21. januara 2007. godine, bili su Finska, Austrija i Holandija.

U prvoj zvaničnoj utakmici, odigranoj 3. januara 2007. godine, pobijeđena je Finska (28–26). Slijedile su pobjede nad istim rivalom (41–27), Austrijom (31–24 i 34–33) te Holandijom (32–27). U posljednjoj utakmici, protiv lala, odigrano je neriješeno (33–33), čime je obezbijeđeno prvo mjesto u grupi i baražni okršaj sa Portugalom.

Navijačima crnogorske reprezentacije je, od događaja iz prve faze kvalifikacije, u sjećanju ostala urezana završnica utakmice protiv Austrijanaca: pri rezultatu 33–33, Alenu Muratoviću je preostalo tek toliko vremena da uputi šut sa devet metara, preko živog zida. Lopta je završila u mreži, označivši prolaz Crne Gore u baraž.

U prvoj utakmici završne faze kvalifikacija, Portugal je savladan, i to u gostima, rezultatom 30–28. U bjelopoljskom revanšu, odigranom 17. juna 2007, Crna Gora je, pred 3.500 navijača, novom pobjedom (33–27) ovjerila plasman na kontinentalnu smotru reprezentativnog rukometa.

Prema predlogu selektora Miloševića, najzaslužnijim pojedincima je trebalo dodijeliti veće premije. Dio igrača nije bio zadovoljan tom idejom, pa se, nakon neuspjeha u pokušaju da se pronađe kompromis, Milošević povukao s pozicije selektora. Upražnjeno mjesto je, u avgustu 2007, popunio Ranko Popović.

Evropsko prvenstvo u Norveškoj 2008.[uredi | uredi izvor]

Crveni su, u sklopu priprema za nastup na Evropskom prvenstvu, krajem decembra 2007. nastupili na Turniru "Osam nacija", koji su, prethodne godine, osvojili. U grupnoj fazi, savladani su Estonci (37–31), Turci (33–24) i Grci (34–29), da bi, u reprizi prošlog finala, nakon boljeg izvođenja sedmeraca, ponovo bili pobijeđeni Italijani.

Grad Dramen je ugostio reprezentacije iz "B" grupe: domaću Norvešku, zatim Dansku, Rusiju i Crnu Goru. Crveni su, u navedenoj konkurenciji, smatrani apsolutnim autsajderom. Selektor Popović je povjerenje ukazao šesnaestorici igrača. To su bili:

golmani: Stojanović, Mijatović i Doknić
pivotmeni: Rakčević, Đurković i Pejović
lijeva krila: Kapisoda
desna krila: Dobrković i Svitlica
lijevi bekovi: Muratović i Rudović
srednji bekovi: Mrvaljević, Đukanović i Milašević
desni bekovi: Roganović i Marković

U prvom kolu je, mimo svih očekivanja, izboren remi protiv Rusije (25–25). Nakon toga, slijedili su porazi od Danske (24–32) i Norveške (22–27). Jedan osvojen bod, uz gol-razliku bolju od ruske, bio je dovoljan za istorijski plasman u četvrtfinalnu grupu. Ondje su Crnogorce čekali Slovenci (29–31), Hrvati (26–34) i Poljaci (23–39). Na koncu, posljednje, šesto, mjesto u četvrtfinalnoj grupi i dvanaesto mjesto u ukupnom plasmanu nijesu bili nešto čime je bilo ko iz crnogorskog tabora mogao da bude nezadovoljan.

Najbolji utisak su, baš kao i u kvalifikacijama, ostavili Alen Muratović, Goran Stojanović i Draško Mrvaljević.

Prvi na listi strijelaca bio je Muratović (33), a pratili su ga Mrvaljević (28), Kapisoda (21), Marković (13), Roganović (12), Svitlica (10), Rakčević (9), Rudović (6), Đurković (5), Milašević (5), Dobrković (4) i Pejović (3). Kapiten Đukanović, kao specijalista za odbranu, završio je prvenstvo bez postignutog gola.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj 2009.[uredi | uredi izvor]

Crnogorska javnost je imala velika očekivanja od baraža za plasman na SP u Hrvatskoj. Protivnik je, činilo se, bio po mjeri: Rumunija. Daleko od sjaja nekadašnje slave, Rumuni su doživljavani kao lak plijen. Ono što je, međutim, zabrinjavalo selektora Popovića bio je izostanak nekolicine veoma važnih igrača: golmana Stojanovića, lijevog krila Kapisode i srednjeg beka Đukanovića.

U prvoj utakmici, odigranoj 8. juna 2009. godine, u Bijelom Polju, Crveni su slavili rezultatom 31–27. Ipak, 14. juna su, u revanšu, Rumuni nadoknadili prednost i, pobjedom od pet golova razlike (29–24), izborili plasman na Svjetsko prvenstvo.

Golove su, u ovom dvomeču, postizali Mrvaljević (14), Muratović (13), Svitlica (9), I. Marković (8), Roganović (4), Rakčević (3), Đurković (2), Rudović (1) i Lisičić (1), dok se Bakić, Osmajić, Ž. Pejović i Martinović nijesu upisivali u strijelce. Na crti su se smjenjivali Doknić i Rajković.

Ovaj poraz je u crnogorskim rukometnim krugovima primljen kao katastrofa.

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Austriji 2010.[uredi | uredi izvor]

Novi ciklus je započet u vrlo nepovoljnim okolnostima. Reprezentativnu karijeru su, planski, okončali Đukanović, Đurković i Lisičić, a Muratović je, kao ključni igrač, doživio tešku povredu, koja ga je, faktički, trajno udaljila od nacionalnog tima.

Na pomenute probleme se nadovezala veoma teška kvalifikaciona grupa. Trebalo je, naime, izboriti barem drugo mjesto u konkurenciji Švedske, Poljske, Rumunije i Turske. Novo ime u reprezentaciji bio je Fahrudin Melić (desno krilo), a znatno veću ulogu je, usljed izostanka Muratovića, dobio lijevi bek Vladimir Osmajić.

U prvom kolu, odigranom 29. oktobra 2008. godine, Crveni su doživjeli težak poraz od Poljaka (20–30). Slijedile su pobjede nad Rumunima (35–33) i Turcima (37–31), da bi, potom, bila uknjižena dva poraza od Šveđana (29–33 i 24–29). Novi trijumfi nad Turskom (33–26) i Rumunijom (28–27) bili su uvertira za posljednje kolo, u kojem je Crnoj Gori, na domaćem terenu, bila neophodna pobjeda nad Poljskom, kako bi se plasirali na završni turnir.

U Nikšiću, pred 3.000 navijača, Crna Gora je, 17. juna 2009, odigrala utakmicu na gornjoj granici svojih mogućnosti. Ipak, to nije bilo dovoljno za pobjedu protiv veoma kvalitetne Poljske (23–31), pa je plasman na Evropsko prvenstvo ostao tek lijepa, neostvarena želja.

U ovim kvalifikacijama, golove za Crnu Goru su postizali Roganović (39), Osmajić (38), Mrvaljević (33), Ž. Marković (32), Kapisoda (24), Melić (17), Rakčević (15), I. Marković (8), Milašević (5), M. Pejović (7), Svitlica (4), Čolaković (3), Rudović (3) i Ž. Pejović (1). Igor Bakić se nije upisivao na listu strijelaca, a uloge golmana su bile povjerene Stojanoviću, Dokniću i Kosanoviću.

Poraz od Poljske je, u simboličkom smislu, predstavljao kraj obećavajuće prve faze u istoriji crnogorske reprezentacije i uvod u trogodišnje tavorenje, kroz koje su prolazili kako reprezentativci, tako i njihovi navijači.

Sive godine (2009 – 2011)[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Švedskoj 2011.[uredi | uredi izvor]

U novembru 2009. godine, svega dva mjeseca prije početka kvalifikacija za plasman na Svjetsko prvenstvo u Švedskoj, Ranko Popović je podnio ostavku na mjesto selektora crnogorske rukometne reprezentacije. Zamijenio ga je Kasim Kamenica, zvučno ime iz istorije jugoslovenskog rukometa. Mediji su očekivali da će ta promjena biti početak ponovnog uspona crnogorskog rukometa.

Ipak, u prvoj fazi kvalifikacija, za koju se očekivalo da će s lakoćom biti pređena, doživljen je pravi debakl. Crna Gora je, na turniru u Italiji, održanom u periodu od 16. do 17. januara 2010. godine, na opšte iznenađenje, poražena od Grčke (26–29), pa joj je pobjeda nad domaćom ekipom (28–26) donijela drugo mjesto, što je, u ovako tankoj konkurenciji, bila vrlo slaba utjeha, budući da nije vodilo u sljedeći krug kvalifikacija.

Mrežu protivnika su, u ove dvije utakmice, pogađali Mrvaljević (7), Roganović (6), Osmajić (6), Melić (6), I. Marković (6), Ž. Marković (6), Rakčević (5), Vujović (5), Rudović (3), Svitlica (3) i M. Pejović (1). Na listi strijelaca se nijesu našla imena Kapisode i Ž. Pejovića. Ulogu golmana su obavljali Stojanović, Doknić i Mijatović.

Tako je okončan i treći kvalifikacioni ciklus u kojem je Crna Gora ostala bez plasmana na veliko takmičenje.

Kasimu Kamenici nije produžen mandat, a upražnjeno mjesto selektora je, odlukom RSCG, 14. aprila 2010, na iznenađenje javnosti, zauzeo Miodrag Popović.

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Srbiji 2012.[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo su započete tijesnim porazom od Švedske (27–30), nakon čega je, na domaćem terenu, u Baru, doživljen katastrofalan poraz od osrednje Slovačke (25–35). Užasna forma crnogorskih reprezentativaca je nastavljena porazom od Izraela (24–29), a pobjeda nad istim rivalom (36–27), u Nikšiću, ostala je u sjenci divljanja domaćih navijača i prekida, zbog kojeg je EHF kaznila RSCG. To je, ujedno, bio i posljednji meč crnogorske reprezentacije u ovom gradu.

Posljednje dvije utakmice su – i za igrače i za navijače – predstavljale pravu agoniju. Crveni su protiv Šveđana (28–39) i Slovaka (21–36) više ličili na slučajno okupljenu skupinu amatera, nego na rukometne profesionalce. Sve u svemu, dva boda u šest utakmica, uz veoma nepovoljnu gol-razliku (161-196), bili su toliko loš rezultat da se smjena selektora nije dovodila u pitanje.

Golove za Crnu Goru su postizali Ž. Marković (21), Melić (18), Roganović (16), Rakčević (15), Mrvaljević (13), S. Vujović (13), I. Marković (9), Osmajić (9), Drašković (9), Ševaljević (8), Ž. Pejović (6), Petričević (4), Grbović (4), Majić (3), Dapčević (3), M. Pejović (2), Bakić (1), M. Vujović (1). Na spisku strijelaca nije bilo Rudovića, Radovića, Perišića i Lasice. Na poziciji golmana su se mijenjali Doknić, Mijatović, Rajković i Simić.

Miodrag Popović se, prilikom odlaska sa funkcije šefa stručnog štaba, osvrnuo na stanje u crnogorskom rukometu, navodeći da RSCG nije dovoljno dobro obavljao svoj posao, a nije mnogo pohvalnog izrekao ni o odnosu nekolicine reprezentativaca (Žarko Pejović, na primjer) prema reprezentativnom dresu.

Jedina afirmativna stavka Popovićevog mandata jeste pružanje šanse mladim igračima koji će, u narednim godinama, činiti okosnicu crnogorske reprezentacije. U aprilu 2011. godine je za novog selektora izabran Zoran Kastratović.

Novi talas (2011 – ?)[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Španiji 2013.[uredi | uredi izvor]

Crnogorska reprezentacija je novi kvalifikacioni ciklus započela bez mnogo očekivanja i medijske pažnje, što je, ispostavilo se, bilo od velike pomoći prilikom sučeljavanja sa rivalima, budući da su Crveni, kao unaprijed prežaljena ekipa, bili lišeni pritiska.

Po dvije pobjede nad Belgijom (35–27 i 37–33) i Letonijom (31–30 i 32–28), u januaru 2012, odvele su Kastratovićeve pulene, ojačane prisustvom povratnika Kapisode, u baraž, u kojem ih je čekala moćna Švedska. U prvoj utakmici, u Stokholmu, Tri krune su bile uspješnije (22–21), ali je, u revanšu, igranom 16. juna 2012, pred 4.200 crnogorskih navijača u Morači, reprezentacija Crne Gore, predvođena Vaskom Ševaljevićem, došla do jedne od najvećih pobjeda (20–18) u svojoj istoriji i plasmana na Svjetsko prvenstvo.

Ovaj uspjeh je utoliko veći, ukoliko se ima u vidu činjenica da su Šveđani, samo dva mjeseca nakon poraza od Crne Gore, osvojili srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu.

U šest kvalifikacionih utakmica, protivničke mreže su tresli Melić (30), Ševaljević (27), Roganović (23), Rakčević (20), Mrvaljević (20), Osmajić (14), I. Marković (14), Ž. Marković (12), Vujović (7), M. Pejović (4), Grbović (2), Ž. Pejović, (2) i M. Lasica (1). Bez golova su ostali G. Lasica, Majić, Milašević, Perišić i Simović. Na crti su se okušali Mijatović, Rajković i Simić.

Svjetsko prvenstvo u Španiji 2013.[uredi | uredi izvor]

Crnogorska reprezentacija je otputovala u Španiju ispraćena optimističnim prognozama. Kastratović je, za nastup u Granoljersu, odabrao osamnaest igrača. To su bili:

golmani: Mijatović, Rajković i Simić
pivotmeni: Rakčević, Grbović i Pejović
lijeva krila: Kapisoda (kapiten) i Marković
desna krila: Melić i M. Lasica
lijevi bekovi: Ševaljević, Osmajić i G. Lasica
srednji bekovi: Milašević, Mrvaljević i Vujović
desni bekovi: Roganović i Simović

Draško Mrvaljević se povrijedio uoči prve utakmice, pa je selektor mogao da računa na sedamnaest igrača, od kojih su, na svakoj utakmici, po dvojica bila na tribinama.

U prvom kolu, Crnogorci su, u vrlo tijesnoj završnici, poraženi od Argentinaca (26–28). Uslijedio je ubjedljiv poraz od Francuza (20–32), da bi, u trećem kolu, Tunis bio jači (25–27). Poraz od Njemačke (21–29) je zapečatio ambicije Crne Gore na ovom takmičenju, pa je posljednji meč, protiv Brazila (25–26), shvaćen kao puko otaljavanje posla.

U razigravanju za plasman od 21. do 24. mjesta, uknjižena je prva pobjeda na svjetskim prvenstvima (Čile, 35–31), ali je, u borbi za 21. mjesto, pretrpljen poraz (Južna Koreja, 27–30), ukupno šesto u sedam prvenstvenih utakmica. Takav se učinak, zasigurno, nije mogao smatrati uspjehom, posebno u kontekstu činjenice da protivnici u grupi, izuzev Francuske i, donekle, Njemačke, nijesu predstavljali sam vrh svjetskog rukometa.

Na vrhu liste strijelaca je bio Ševaljević (36). Slijedili su Melić (28), Roganović (28), Marković (23), Vujović (17), Rakčević (15), Grbović (8), Milašević (7), Simović (5), Osmajić (5), G. Lasica (3), M. Lasica (2), Pejović (2) i Kapisoda (1). Kada su u pitanju odbrane golmana, Mijatović je imao 67 uspješnih intervencija, Rajković 18, a Simić 8.

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Danskoj 2014.[uredi | uredi izvor]

dv

Rezultati reprezentacije[uredi | uredi izvor]

Evropska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo	Turnir	Plasman	IG	P	N	I	GD	GP	GR
2008.	Četvrtfinalna grupa	12. mesto	6	0	1	5	152	182	-30
2010.	Nije se kvalifikovala	-	-	-	-	-	-	-	-
2012.	Nije se kvalifikovala	-	-	-	-	-	-	-	-
2014.	Grupna faza	16. mesto	3	0	0	3	66	84	-18
2016.	Grupna faza	16. mesto	3	0	0	3	76	90	-14
2018.	Grupna faza	16. mesto	3	0	0	3	66	89	-23
// 2020.	Grupna faza	18. mesto	3	1	0	2	70	84	-14
/ 2022.	Druga grupna faza	11. mesto	7	3	0	4	195	216	-21
2024.	Grupna faza	14. mesto	3	1	0	2	84	86	-2
Ukupno	7/11		28	5	1	22	709	831	-122

Svetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo	Turnir	Plasman	IG	P	N	I	GD	GP	GR
Nemačka 2007.	Nije se kvalifikovala		-	-	-	-	-	-	-
Hrvatska 2009.	Nije se kvalifikovala	-	-	-	-	-	-	-	-
Švedska 2011.	Nije se kvalifikovala	-	-	-	-	-	-	-	-
Španija 2013.	Prvi krug	22. mesto	7	1	0	6	179	203	-24
Ukupno	1/4	22. mesto	7	1	0	6	179	203	-24

Spisak zvaničnih utakmica[uredi | uredi izvor]

Datum	Takmičenje	Meč			Rezultat	Domaćin	Publika
03.01.2007	KEP 2008.	Finska	-	Crna Gora	26:28	Vanta	1,300
06.01.2007	KEP 2008.	Crna Gora	-	Finska	41:27	Budva	1,500
10.01.2007	KEP 2008.	Crna Gora	-	Austrija	31:24	Cetinje	2,000
13.01.2007	KEP 2008.	Austrija	-	Crna Gora	34:35	Štokerau	1,500
17.01.2007	KEP 2008.	Crna Gora	-	Holandija	32:27	Bijelo Polje	3,000
21.01.2007	KEP 2008.	Holandija	-	Crna Gora	33:33	Paningen	2,000
10.06.2007	KEP 2008.	Portugalija	-	Crna Gora	28:30	Lagos	1,000
17.06.2007	KEP 2008.	Crna Gora	-	Portugalija	33:27	Bijelo Polje	3,500
17.01.2008	EP 2008.	Crna Gora	-	Rusija	25:25	Dramen	4,000
18.01.2008	EP 2008.	Crna Gora	-	Danska	24:32	Dramen	2,500
19.01.2008	EP 2008.	Crna Gora	-	Norveška	22:27	Dramen	4,000
22.01.2008	EP 2008.	Crna Gora	-	Slovenija	29:31	Stavanger	3,000
23.01.2008	EP 2008.	Crna Gora	-	Hrvatska	26:34	Stavanger	2,800
24.01.2008	EP 2008.	Crna Gora	-	Poljska	23:39	Stavanger	2,500
08.06.2008	KSP 2009.	Crna Gora	-	Rumunija	31:27	Bijelo Polje	3,000
14.06.2008	KSP 2009.	Rumunija	-	Crna Gora	29:24	Veliki Varadin	2,000
21.10.2008	KEP 2010.	Poljska	-	Crna Gora	30:20	Bidgošč	4,500
26.11.2008	KEP 2010.	Crna Gora	-	Rumunija	35:33	Nikšić	3,000
29.11.2008	KEP 2010.	Turska	-	Crna Gora	31:37	Rize	1,000
18.03.2009	KEP 2010.	Crna Gora	-	Švedska	29:33	Nikšić	3,500
22.03.2009	KEP 2010.	Švedska	-	Crna Gora	29:24	Norćeping	4,000
10.06.2009	KEP 2010.	Crna Gora	-	Turska	33:26	Nikšić	2,500
13.06.2009	KEP 2010.	Rumunija	-	Crna Gora	27:28	Bukurešt	2,000
17.06.2009	KEP 2010.	Crna Gora	-	Poljska	23:31	Nikšić	3,500
16.01.2010	KSP 2011.	Grčka	-	Crna Gora	29:26	Alkamo	300
17.01.2010	KSP 2011.	Italija	-	Crna Gora	26:28	Alkamo	1,200
28.10.2010	KEP 2012.	Švedska	-	Crna Gora	30:27	Kristijanstad	5,000
31.10.2010	KEP 2012.	Crna Gora	-	Slovačka	25:35	Bar	3,000
09.03.2011	KEP 2012.	Izrael	-	Crna Gora	29:24	Rišon Lecion	800
13.03.2011	KEP 2012.	Crna Gora	-	Izrael	36:27	Nikšić	3,000
08.06.2011	KEP 2012.	Crna Gora	-	Švedska	28:39	Pljevlja	2,000
12.06.2011	KEP 2012.	Slovačka	-	Crna Gora	36:21	Košice	8,100
04.01.2012	KSP 2013.	Crna Gora	-	Belgija	35:27	Cetinje	1,000
07.01.2012	KSP 2013.	Belgija	-	Crna Gora	33:37	Turne	800
11.01.2012	KSP 2013.	Letonija	-	Crna Gora	30:31	Dobele	1,000
13.01.2012	KSP 2013.	Crna Gora	-	Letonija	32:28	Cetinje	1,500
10.06.2012	KSP 2013.	Švedska	-	Crna Gora	22:21	Stokholm	5,000
17.06.2012	KSP 2013.	Crna Gora	-	Švedska	20:18	Podgorica	4,000
01.10.2012	KEP 2014.	Nemačka	-	Crna Gora	27:31	Manhajm	7,300
04.11.2012	KEP 2014.	Crna Gora	-	Češka	23:22	Bar	3,000
12.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Argentina	26:28	Granoljers	3,000
13.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Francuska	20:32	Granoljers	5,200
15.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Tunis	25:27	Granoljers	2,500
16.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Nemačka	21:29	Granoljers	3,600
18.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Brazil	25:26	Barselona	2,000
21.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Kina	35:31	Gvadalahara	500
22.01.2013	SP 2013.	Crna Gora	-	Južna Koreja	27:30	Gvadalahara	500
03.04.2013	KEP 2014.	Crna Gora	-	Izrael	29:28	Podgorica	2,500
06.04.2013	KEP 2014.	Izrael	-	Crna Gora	28:25	Rišon Lecion	1,000
12.06.2013	KEP 2014.	Crna Gora	-	Nemačka	27:25	Podgorica	3,000
15.06.2013	KEP 2014.	Češka	-	Crna Gora	30:25	Brno	2,500
13.01.2014	EP 2014.	Crna Gora	-	Švedska	21:28	Brondbi	2,400
15.01.2014	EP 2014.	Crna Gora	-	Hrvatska	22:27	Brondbi	2,700
17.01.2014	EP 2014.	Crna Gora	-	Belorusija	23:29	Brondbi	3,500
08.06.2014	KSP 2015.	Crna Gora	-	Belorusija	28:27	Podgorica	2,000
15.06.2014	KSP 2015.	Belorusija	-	Crna Gora	30:24	Minsk	7,500
29.10.2014	KEP 2016.	Srbija	-	Crna Gora	25:21	Beograd	7,000
2.11.2014	KEP 2016.	Crna Gora	-	Island	25:24	Bar	2,300
30.4.2015	KEP 2016.	Izrael	-	Crna Gora	19:22	Tel Aviv	1,500
3.5.2015	KEP 2016.	Crna Gora	-	Izrael	33:27	Bar	2,500
10.6.2015	KEP 2016.	Crna Gora	-	Srbija	23:23	Bar	2,500
14.6.2015	KEP 2016.	Island	-	Crna Gora	32:23	Rejkjavik	2,050
16.1.2016	EP 2016.	Mađarska	-	Crna Gora	32:27	Sopot	6,864
18.1.2016	EP 2016.	Crna Gora	-	Danska	28:30	Sopot	6,980
20.1.2016	EP 2016.	Rusija	-	Crna Gora	28:21	Sopot	5,930
12.6.2016	KSP 2017.	Rusija	-	Crna Gora	29:22	Moskva	1,800
15.6.2016	KSP 2017.	Crna Gora	-	Rusija	19:29	Bar	2,500
3.11.2016	KEP 2018.	Švedska	-	Crna Gora	36:21	Lund	3,016
6.11.2016	KEP 2018.	Crna Gora	-	Rusija	24:24	Bar	2,150
3.5.2017	KEP 2018.	Slovačka	-	Crna Gora	27:27	Hlohovec	2,000
6.5.2017	KEP 2018.	Crna Gora	-	Slovačka	31:30	Bijelo Polje	2,300
14.6.2017	KEP 2018.	Crna Gora	-	Švedska	28:24	Nikšić	3,600
17.6.2017	KEP 2018.	Rusija	-	Crna Gora	27:27	Moskva	2,000
13.1.2018	EP 2018.	Crna Gora	-	Nemačka	19:32	Zagreb	8,000
15.1.2018	EP 2018.	Crna Gora	-	Severna Makedonija	28:29	Zagreb	5,000
17.1.2018	EP 2018.	Crna Gora	-	Slovenija	19:28	Zagreb	6,200
09.06.2018	KSP 2019.	Hrvatska	-	Crna Gora	32:19	Osijek	4,500
14.06.2018	KSP 2019.	Crna Gora	-	Hrvatska	32:31	Podgorica	1,100
24.10.2018	KEP 2020.	Crna Gora	-	Farska Ostrva	24:24	Podgorica	800
28.10.2018	KEP 2020.	Ukrajina	-	Crna Gora	29:24	Sumi	1,500
10.04.2019	KEP 2020.	Crna Gora	-	Danska	32:31	Podgorica	4,365
13.04.2019	KEP 2020.	Danska	-	Crna Gora	37:26	Kopenhagen	11,835
13.06.2019	KEP 2020.	Farska Ostrva	-	Crna Gora	21:24	Farum	950
16.06.2019	KEP 2020.	Crna Gora	-	Ukrajina	27:21	Podgorica	4,000
9.1.2020	EP 2020.	Crna Gora	-	Hrvatska	21:27	Grac	5,600
11.1.2020	EP 2020.	Crna Gora	-	Srbija	22:21	Grac	5,500
13.1.2020	EP 2020.	Crna Gora	-	Belorusija	27:36	Grac	5,000