Slavko Stančir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
slavko stančir
Slavko Stančir Jurek
Lični podaci
Datum rođenja(1925-03-08)8. mart 1925.
Mesto rođenjaDudenac, kod Sesveta, Kraljevina SHS
Datum smrti30. jun 1944.(1944-06-30) (19 god.)
Mesto smrtiSesvetski Kraljevec, kod Sesveta, ND Hrvatska
Profesijatesarski radnik
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Slavko Stančir Jurek (Dudenac, kod Sesveta, 8. mart 1925Sesvetski Kraljevec, kod Sesveta, 30. jun 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. marta 1925. godine u Dudencu kod Sesveta u blizini Zagreba. Veoma mlad je počeo da radi kao tesarski radnik. Godine 1938. pristupio je radničkom pokretu. Zbog njegove aktivnosti, Savez komunističke omladine Jugoslavije ga je već 1939. godine primio za člana.

Neposredno pred okupaciju, a posebno posle kapitualcije Jugoslavije aprila 1941, radio je na organizovanju oružanog ustanka. Sakupljao je oružje, municiju, sanitetski i drugi materijal. Rasturao je ilegalnu štampu i letke, učestvovao u sabotažama i radio na okupljanju antifašistički raspoložene omladine.

Narodnooslobodilačkom pokretu se priključio 1941. godine. Od jula se nalazio u jednoj omladinskoj grupi koja je dejstvovala na komunikaciji Zagreb-Varaždin.

U jesen 1942. godine, Stančir je postao sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a u Zelini, a kasnije i član Okružnog komiteta SKOJ-a za Zagreb. Iste godine postao je i član Komunističke partije Hrvatske. Kao skojevski rukovodilac i pripadnik ilegalnih partizanskih grupa, organizovao je i vršio niz akcija protiv neprijatelja u okolici Zagreba. Tako je polovinom 1943. godine sa još četiri omladinca na putu između Zagreba i Dugog Sela napao kolonu ustaške žandarmerije. U toj akicji ubili su nekoliko ustaša.

Neke od ostalih akcija koje je uspešno izvršio bile su paljenje veće količine ustaškog žita i napad na kola sa nemačkim oficirima na putu između Zagreba i Varaždina. Tom je prilikom ubijen nemački general, a nekoliko je oficira bilo ranjeno.

Stančir je organizovao i stalne omladinske udarne grupe, s akojima je operisao u Kraljevcu, Žerjancu, Planini, Glavnici, Bunjaku i drugim selima. Ove su grupe izvršile niz uspelih akcija u kojima su oduzimale neprijatelju oružje. Posebno je bila zapažena akcija udarne omladinske grupe rušenja telefonsko-telegrafskih stubova kod sela Žeravice.

Stančir je u proleće 1943. organizovao i slao nove borce u partizane. Njegova poslednja akcija bila je početkom 1944. godine, kada je zaustavio saobraćaj na putu prema Zelini. Tom prilikom zarobio je nekoliko neprijateljskih vojnika i oficira, ali ga je uskoro opkolila ustaška žandarmerija iz Cerja. Slavko je pružio otpor, ali su ga ranjenog ustaše uhvatili. Bio je podrvgnut mučenju i ispitivan. Pošto nisu od njega mogli da dobiju informacije, ustaše su ga obesili na železničkoj stanici u Sesvetskom Kraljevcu, 30. juna 1944. godine.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]