Srpska pravoslavna crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srpska pravoslavna crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu
Srpska pravoslavna crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu
Srpska pravoslavna crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu
Srpska pravoslavna crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu
Informacije
Lokacija Srbija Orlovat-Zrenjanin, Vojvodina-Srbija
Koordinate 45° 14′ 24″ N 20° 35′ 03″ E / 45.24000° S; 20.58417° I / 45.24000; 20.58417
Status Spomenik kulture
Sagrađena 1924.
Očekivani završetak 1927.
Otvaranje 1927.
Korišćenje aktivna
Kompanije
Arhitekta Dragiša Brašovan
Autor Dragiša Brašovan
Vlasnik SPC Eparhija banatska

Srpska pravoslavna crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu, je hram Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u centru Orlovata i predstavlja spomenik kulture od velikog značaja. Po svemu je to zadužbina orlovatskih Predića.[1]

Opis crkve[uredi | uredi izvor]

Crkva je podignuta u periodu od 1924. do 1927. godine u centru Orlovata,[2] na mestu prethodne iz 1770. godine. Stariji hramovi, od kojih se jedan pominje 1744. godine je bili su locirani severnije, na kraju sela tzv. Crkvištu, gde je bilo i najstarije groblje. Na Crkvištu se nalaze dve nadgrobne ploče i jedan spomenik, a sveto mesto - oltara stare crkve, obeležava ozidan spomen-krst podignut 1869. godine, od strane meštanina Arsenija Milićevog.[3] Graditelj novog hrama je bio preduzimač iz Vršca, ing Milan Jovančić sa radnicima Švabama. Crkvu je projektovao Dragiša Brašovan jedan od najvećih srpskih arhitekata modernog pravca. Iako je Brašovan bio modernista, crkvu je projektovao u netipičnom za Banat - tradicionalnom vizantijsko moravskom stilu. Vizantijski elementi izraženi su u konstrukciji i dekoraciji fasade i prozorskih otvora, trima kupolama u osi istok-zapad. Centralna, ujedno i najveća kupola se nalazi iznad naosa a dve manje kupole iznad oltarskog traveja i priprate. Izdvojeni zvonik je građen po uzoru na naše srednjovekovne crkve i manastire.

Ikonostas Dimitrija Popovića iz prethodne crkve je demontiran i prenet delom u crkvu u Stajićevo, a delom u Narodni muzej u Beogradu.[4] Ikone na tronovima koji su preuzeti iz stare crkve ne mogu se sa sigurnošću pripisati Popoviću. Najveću dragocenost predstavlja pokretna-celivajuća ikona u "ženskoj crkvi" (priprati) "Bogorodica Bezdinska” rad Dimitrija Popovića, koju je naručio 1756. orlovatski paroh Stefan Stanković.[5] Sadašnji ikonostas je rad Uroša Predića iz 1926-1928. godine, koji ga je poklonio crkvi u svom rodnom mestu, u spomen svojih počivših roditelja i brata Svetozara. Ikonostasnu pregradu od mermera izgradio je kamenorezac Leopold Hofer iz Beograda. Na ikonostasu je postavljeno 20 velikih Predićevih ikona. Zidove u crkvi je oslikao dekorativni moler iz Rume, Kosta Vanđelović 1927. godine, po dekorativnom planu pančevačkih arhitekata Radivoja Predića i Borivoja Tomića.[6] U hramu su ostale stare celivajuće ikone u grupama, koji su izradili živopisci: Lazar Nikolić (Danilov učenik; a učitelj u Jarkovcu), Živko Petrović (akademski slikar iz Zemuna) i Konstantin Pantelić (Danilov učenik; u vreme dok je bio stanovnik susednog Tomaševca)[7].

Orlovatski hram je osvećen tokom svečanosti, od strane nadležnog dijecezana mitropolita Ilariona Radonića, na praznik Malu Gospojinu, 21. septembra 1927. godine.[8] Posle godinu dana, septembra 1928. Uroš Predić je postavio poslednje tri ikone (Vaskrs, Duhovi i Vavedenje) na upražnjena mesta na ikonostasu.[9]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radoje Drašković, navedeno delo
  2. ^ "Orao" - prve orlovatske novine, Orlovat 2/1998.
  3. ^ "Seoske crkve i groblja u Vojvodini", monografija PČESE, Novi Sad 2000. godine
  4. ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1931. godine
  5. ^ Jelena Knežević: "Dimitrije Popović 1738-1796. godine", monografija, Zrenjanin 2001. godine
  6. ^ Radoje Drašković: "Čika Uroš", biografija Uroša Predića, Orlovat 2013. godine
  7. ^ Dimitrije Avramović: "Koređo", prevod, Beograd 1845. godine
  8. ^ "Politika", Beograd 1927. godine
  9. ^ "Banatski glasnik", Veliki Bečkerek 1928. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]