Čedomir Drulović
čedomir drulović | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||
Datum rođenja | 5. maj 1912. | ||||||||
Mesto rođenja | Vraneša, kod Nove Varoši, Kraljevina Srbija | ||||||||
Datum smrti | 29. januar 1992.79 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SFR Jugoslavija | ||||||||
Profesija | vojno lice | ||||||||
Delovanje | |||||||||
Član KPJ od | avgusta 1941. | ||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941–1965. | ||||||||
Čin | general-potpukovnik | ||||||||
Heroj | |||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||||
Odlikovanja |
|
Čedomir Drulović (Vraneša, kod Nove Varoši, 5. maj 1912 – Beograd, 29. januar 1992), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 5. maja 1912. godine u selu Vraneši, kod Nove Varoši, u seljačkoj porodici. Posle osnovne škole i gimnazije, upisao se na Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu. Kao student, došao je u kontakt sa članovima SKOJ-a i KPJ. Uključio se u revolucionarni studentski pokret i učestvovao u akcijama koje su na Univerzitetu u Beogradu organizovali revolucionarno orijentisani studenti i komunisti.
Kada su Sile Osovine napale Jugoslaviju, aprila 1941. godine, Drulović se nalazio na službi u artiljerijskom puku kao potporučnik jugoslovenske vojske. Kapitulaciju vojske dočekao je u sremskim ravnicama, odakle se vratio u rodni kraj, a zatim ponovo u Beograd. To je bilo vreme kada je postao i član KPJ (avgust 1941). Angažovao se na pripremama i organizovanju ustanka protiv okupatora, te bio upućen u Sandžak. Kada je formirana Zlatarska četa, Drulović je postao njen prvi politički komesar. Sa svojom četom izveo je veliki broj uspešnih akcija i borbi, među kojima su najpoznatije one kod Užica, u vreme Užičke republike, na Karanu i drugim mestima. Kada je formiran Zlatarski bataljon, postao je politički komesar, a zatim komandant bataljona.
Njegov bataljon učestvovao je u borbama koje su u proleće 1942. godine vođene kod Prozora, Livna, Banje Luke, Kotor Varoši. Sa svojom jedinicom i borcima iz Sandžaka, učestvovao je i u bitkama na Neretvi i Sutjesci.
U leto 1943. godine postao je zamenik komandanta Četvrte sandžačke brigade. Posebno se istakao u borbi u selima Božetići, Debelji i Gornjem Trudovu, kada se sa svojih 90 boraca sukobio sa 1600 četnika; Drulović je, iako uz velike gubitke (24 mrtvih i 19 ranjenih), organizovao je juriš i uspeo da izbegne potpuno uništenje svoje jedinice. Jednom prilikom su ga četnici zarobili, ali je uspeo da im pobegne.
Februara 1945. godine, bio je postavljen za komandanta 37. sandžačke divizije, kojom je komandovao marta 1945. godine u borbenim dejstvima za oslobođenje Sarajeva. Po oslobođenju Sarajeva rukovodio je operativnim dejstvima divizije u razbijanju kvislinških formacija u širem rejonu Drine.
Posle rata, vršio je mnoge odgovorne funkcije u društvenom i političkom životu Jugoslavije. Bio je načelnik Narodne milicije za Srbiju, Saobraćajne uprave DSNO i Vojnog okruga Slavonska Požega. Završio je Višu vojnu akademiju JNA i bio komandant divizije u JNA. Penzionisan je 1965. godine u činu general-potpukovnika.
Umro je 29. januara 1992. godine u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih jugoslovenskih i stranih odlikovanja među kojima je mađarski Republikanski krst.[1] Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jugoslovenski savremenci: ko je ko u Jugoslaviji, 153. str.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jugoslovenski savremenci: ko je ko u Jugoslaviji'. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.
- Srpski biografski rečnik (knjiga treća). „Matica srpska“, Novi Sad 2007. godina.