35. lička divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
35. lička divizija
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje30. januar 19442. april 1945.
Mesto formiranja:
Lika
FormacijaPrva brigada
Druga brigada
Lički NOP odred
Jačina.
  • januar 1944: 2.662 vojnika i oficira[1]
  • jun 1944: 3.438 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Odlikovanja20. decembra 1944. proglašena udarnom

Tridesetpeta lička udarna divizija NOVJ formirana je 30. januara 1944. godine naredbom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Pri formiranju, u njen sastav su ušle Prva i Druga brigada Operativnog štaba za Liku. U njeno sastavu nalazi su se još i Lički partizanski odred, bataljon „Plavi Jadran“ i Artiljerijski divizion.[1]

Pri formiranju je imala 2662 borca. Bila je u sastavu Jedanaestog hrvatskog korpusa NOVJ.

Borbeni put 35. ličke divizije[uredi | uredi izvor]

U februaru i martu 1944. divizija je izvodila manje napade u rejonu Otočca i uspešno odbijala česte ispade jedinica 4. ustaškog zdruga na slobodnu teritoriju Like. Oštre borbe protiv ustaša i Nemaca vodila je kod Ramljana, Široke Kule i Gostovače, noću 30/31. marta u selima oko Otočca. Delovi divizije su 22. aprila odbili napad delova 846. puka nemačke 392. legionarske divizije i 19. ustaške bojne kod Babinog Potoka, od 26. aprila do 2. maja vodili žestoke borbe na prostoru Crna Vlast, Vrhovine i Zalužnica, 5. maja razbili 35. ustašku bojnu i oslobodili Ramljane te time ponovno ugrozili saobraćaj neprijatelja na komunikaciji Otočac–Gospić. Štab nemačkog 15. brdskog armijskog korpusa je radi toga sa devet bataljona nemačke 392. i 373. legionarske divizije, 4. ustaškim zdrugom, 1. pukom „Brandenburg“, 92. motorizovanim pukom i četničkim Medačkim odredom 7. maja otpočeo operaciju „Morgenštern“, da bi uništio 35. diviziju i delove Osme kordunaške divizije i zaposeo slobodnu teritoriju Like. Koncentričnim napadom iz Gospića, Perušića, Vrhovina, Bihaća, Lapca i ostalih mesta prema Krbavskom polju, neprijatelj je privremeno ovladao slobodnom teritorijom Like i opustošio ju. Jedinice 35. i 8. divizije izbegle su odsudne sukobe i 20. maja ponovno zauzele Krbavsko polje i Korenicu. U tim je borbama oko 200 ranjenika i preko 12.000 civila spašeno prebacivanjem na Velebit. Juna meseca, divizija je vodila borbe protiv delova nemačke 392. legionarske divizije i 4. ustaškog zdruga, koji su iz Vrhovina, Perušića, Gospića i Gračaca upadali na slobodnu teritoriju.[2]

U međuvremenu, 15. juna 1944. godine izvršena je reorganizacija divizije. Njena 2. brigada je rasformirana, a u sastavu divizije ušle su 3. brigada 13. divizije i 3. brigada 19. divizije, kao njene Druga odnosno Treća brigada. Bataljon „Plavi Jadran“ izašao je iz 35. divizije. Divizija je tada imala 3.438 boraca.[1]

Jedinice divizije zauzele su 4. jula Ličko Petrovo Selo, 9. jula uz podršku savezničke avijacije napale 4. ustaški zdrug i delove 3. domobranskog posadnog zdruga, zauzele Ribnik, Budak, Široku Kulu i Perušić, i odbacile neprijatelja zapadno od komunikacije Otočac–Gospić. Dana 10. jula tri bataljona nemačke 392. legionarske divizije i pet bataljona 4. ustaškog zdruga izvršili su protivnapad i do 14. jula potisnuli 35. diviziju na severozapadnu ivicu Krbavskog polja, ali su istog dana jedinice 35. divizije snažnim naletom prinudile neprijatelja na povlačenje u polazne garnizone. U nastavku dejstava na komunikaciji Bihać–Vrhovine, divizija je 17. jula oslobodila Prijeboj i ponovno povezala slobodne teritorije Like i Korduna. Divizija je 7. avgusta iz zasede na putu Donji LapacDobroselo uništila nemačku kolonu od 26 kamiona s materijalom. Oko 6.000 neprijateljskih vojnika (Nemci, ustaše i četnici) otpočeli su 8. avgusta napad na 35. diviziju i delove 8. divizije na Krbavskom polju. Vodeći teške borbe, neprijateljske snage prošle su kroz celu slobodnu teritoriju Like.[1]

Od 5. do 7. septembra, jedinice 35. divizije vodile su teške borbe u rejonu Bihaća i Ljubova, 6. septembra razbile su jednu četu 19. ustaške bojne i 40 pripadnika ustaške milicije u Dabru, 7. septembra oslobodile Škare i Glavace kod Otočca, 15. septembra Kosinj, 21. septembra Široku Kulu, Janjče, Lički Osik i Perušić, koje je zbog protivnapada jačih ustaških snaga divizija napustila i povukla se prema Krbavskom polju. Njene jedinice su 4. oktobra ponovno oslobodile Široku Kulu, 7. oktobra napale ustašku i nemačku posadu u Vrhovinama, 14. oktobra kod Široke Kule razbile delove 31. i 34. ustaške bojne, ali su protivnapadom od oko 800 ustaša iz 1. ustaške bojne 4. ustaškog zdruga odbačene. Dana 15. novembra jedinice 35. divizije oslobodile su Lovinac, 19. decembra zajedno sa delovima 13. divizije NOVJ su kod Gračaca uništile nemački združeni odred jačine od oko 1400 vojnika, oslobodile to mesto i nanele neprijatelju gubitke od 260 poginulih, 45 ranjenih i 826 zarobljenih. Zaplenjena je i velika količina vojne opreme. Za taj je uspeh 35. divizija bila pohvaljena 14. decembra 1944. od Vrhovnog komandanta NOV i POJ, Josipa Broza Tita. Naredbom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske od 20. decembra 1944. divizija je proglašena udarnom.

Jedinice 35. divizije su 6. januara 1945. vodile borbu kod Plitvičkog Ljeskovca, od 11. do 18. februara zajedno sa 13. i 8. divizijom NOVJ odbijale napade jakih nemačkih i ustaško-domobranskih snaga kod Ličkog Petrovog Sela, Drežnik-Grada i Ličke Jesenice. Zajedno sa jedinicama 8. divizije 16. marta posle trodnevnih borbi oslobodile su Selište, Čatrnju i Smoljanac (kod Drežnik-Grada), odbacile nemačke snage u pravcu Ličkog Petrovog Sela i nanele im gubitke od 87 poginulih, 125 ranjenih i 43 zarobljena. Od 20. do 28. marta 35. divizija učestvovala je u borbama za oslobođenje Bihaća.[3]

Neposredno posle toga, rasformirana je 2. aprila 1945. godine. Njena Prva brigada preimenovana je u Prvu samostalnu ličku brigadu, a borcima 2. i 3. udarne brigade popunjene su jedinice 13. primorsko-goranske divizije i 11. korpusa JA.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Vojna enciklopedija (knjigva deseta), Beograd 1975, 124. str.
  2. ^ Petar Kleut. Trideset peta lička divizija. 1970, 161-192. str.
  3. ^ a b Vojna enciklopedija (knjigva deseta), Beograd 1975, 125. str.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]