522 (avion)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
522
Avion 522
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Dužina8,77
Razmah krila11
Visina3,69
Površina krila18
Prazan2012
Normalna poletna2680
Motori1 x Pratt Whitney R-1340 AN-1
Snaga442 kW
Maks. brzina na Hoptmaks. brzina, na nivou mora, 330 km/h
Dolet665 km

522 (avion) je jugoslovenski vojni školski jednomotorni niskokrilni klipni avion dvosed sa duplim komandama za naprednu, prelaznu, trenažnu i borbenu obuku, modernih aerodinamičkih linija, metalne konstrukcije, sa uvlačećim stajnim trapom, fiksnim repnim točkom i zatvorenom kabinom, koji se prvi proizvodio u fabrici aviona Soko u Mostaru od 1957. do 1961. godine, po projektu inženjera Ivana Šoštarića, Stanka Marjanovića, Steve Ćurića i Mirka Dabinovića, odnosno isti projektni biro koji je radio i Utvu 213. Avion 213 je reprojektovan u 512. Prvi dva prototipa 522 su izrađena u fabrici Ikarus u Zemunu aprila 1955. godine, a nakon ispitivanja serijska proizvodnja je ostvarena u novosagrađenoj fabrici u Mostaru gde su prosleđene mašine i alat. Ovo je bio prvi serijski avion fabrike Soko. Prvi probni let je izveden 19. juna 1955. godine, a uvođenje u službi prve „nulte serije” je započelo 1958. godine čime je ujedno i otpočela postepena zamena Utve 212 i 213. kojima su zbog drvene konstrukcije brzo dotrajali resursi i koji su do tada bili osnovni klipni avioni za prelaznu školsku obuku i trenaž u sastavu JRV. Ukupno je proizvedeno 112 primerka. Najveći broj aviona 522 bio je smešten u Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji u Zadru, a u sastavu RV i PVO JNA se zadražao sve do 1977. godine. Pogonsku grupu činio je klipni zvezdasti motor, s vazdušnim hlađenjem, Prat end Vitni R1340 (eng: Pratt Whitney R-1340 AN-1), koji je nabavljen iz vojne pomoći SAD.[1] Soko 522 je bio naoružan sa dva mitraljeza Kolt brovning M-3 12,7 mm (.50") i nosačima bombi i raketa.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Opšte[uredi | uredi izvor]

Projekat je uradio isti projektni biro, koji je projektovao i 213, u sastavu:

  • dipl. inž. Ivan Šoštarić,
  • dipl. inž. Stevo Ćurić,
  • dipl. inž. Stanko Marjanović i
  • dipl. inž. Mirko Dabinović

Posle preseljenja, iz Zemuna u Mostar, fabrike aviona „Ikarus“ i posle njene transformace u fabriku aviona „Soko“, prvi joj je proizvodni program bio avion 522. Pre toga proizvodnog programa, fabrika aviona se, na novoj lokaciji, s novim imenom, s proširenim kadrovskim i proizvodnim kapacitetima, uhodavala na poslovima remonta borbenih aviona s mlaznim motorom, prvih kod nas, F-84G Tanderdžet.

Avion 522 je avion sa jednim klipnim motorom s elisom, dvosed, metalne konstrukcije, niskokrilac, s uvlačećim glavnim stajnim trapom i neuvlačećim repnim točkom. Krilo je potpuno iste geometrije kao i kod 213. Kabinski poklopci su građeni iz jedne, lučno oblikovane, celine od pleksigasa. Prednji deo trupa je reprojektovan, u dnosu na 213, pošto je podešen za ugradnju zvezdastog motora s vazdušnim hlađenjem. Upotrebljen je motor, iz vojne pomoći SAD, Pratt Whitney R-1340 AN-1, snage 600 KS (442 kW), s devet cilindara.

Eksperimentalno istraživanje rešenja za poboljšanje hlađenja motora na avionu 522, u Vazduhoplovnotehničkom institutu.

Ovaj motor je korišćen na poznatom američkom avionu Harward-u. Konstruktorima 522 je ovaj avion bio uzor pri integraciji motora. Avion 522 mu je mnogo ličio i po letnim karakteristikama, s tim što je bio povoljniji od njega u poletanju i sletanju. Harward je zbog velikog žiroskopskog momenta elise i rotirajućih delova motora, bežao pri poletanju i sletanju u jednu stranu. Na 522 je to razrešeno fiksiranjem repnog točka, u srednjem položaju (u ravni simetrije), pri poletanju i sletanju.[1]

Avion 522 je namenjen za prelazno školovanje i obuku pilota. Posle početnog školovanja pilota na Aero-3, nastavljano je na 522 a zatim na borbenim avionima S-49C i F-47D. Pored školovanja aktivnih vojnih pilota, na avionu 522 su školovane mnoge generacije rezervnih oficira, pilota. Uveden je u operativnu upotrebu 1954. godine i dugo je ostao u JRV. Kasnije je predat na upotrebu Vazduhoplovnom savezu Jugoslavije, gde je bio u upotrebi u raznim namenama. Posebno je zapaženo njegovo korišćenje u snimanju ratnih filmova. Verodostojno je, s odgovarajućim oznakama, predstavljao nemačkog lovca iz Drugog svetskog rata Foke Vulf Fw-190. Toliko je bio ubedljiv, sniman na distanci, da su češki vazduhoplovni istoričari tražili zvaničnu informaciju o poreklu i načinu njegove nabavke.[1] Još uvek leti nekoliko primeraka aviona 522 u privatnim aero-klubovima u Srbiji i u old star misijama u SAD (slika, 522 nad pejzažom SAD, naknadno će biti postavljena)

Prototipski razvoj, definicija serijskog standarda i industrijalizacija proizvodnje aviona 522 su prošli kroz faze „dečjih bolesti“. Pri projektovanju obloge motora, konstruktori su nekritički odstupili od rešenja na Harward-u u detaljima injektorskog odvoda vazduha za hlađenje motora. Posledice su bile povećana buka, vibracije i slabije hlađenje motora. Preduzeta su opsežna razvojna ispitivanja u letu u Vazduhoplovnoopitnom centru i uz angažovanje stručnih službi Vazduhoplovnotehničkog instituta, problem je razrešen i sa sprovedenim modifikacijama je definisan serijski standard aviona.
Avion 522 u Muzeju JV u Beogradu, pogled sa strane.

Performanse[uredi | uredi izvor]

  • Maksimalna brzina: u horizontalnom letu na nivou mora 330 km/h, u obrušavanju 440 кm/h
  • Dolet: 665 km
  • Operativni plafon: 5.070 m
  • Brzina uzdizanja: najveća 6.1 m/s, penjanje do 5.070 m, za 31,3 minuta
  • Dužina poletne staze, najmanja: 384 m
  • Dužina sletne staze, najmanja: 589 m
  • Ostanak u vazduhu: najviše 2 časa i 46 minuta
Avion 522 ispred Muzeja JV u Beogradu.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

  • 2 mitraljeza Colt-Browning, kalibra 12,7 mm, u krilima, sa 2x150 metaka
  • 2 bombe od 50 kg ili 4 bombe od po 25 kg
  • 2 rakete HVAR od 127 mm (5 inča) ili 2 SKVAR od 57 mm (2.25 inča)

Oprema[uredi | uredi izvor]

  • Radio-stanica AN-ARC-3, VKT
  • Radio-kompas AN-ARN-6 za navigaciju
Avion 522, pogled sprijeda.

Eksploatacija[uredi | uredi izvor]

Remontni zavodi JRV su bili obučeni za preglede i opravke aviona 522 i njegovog motora, u svim nivoima. Većih problema nije bilo sa otkazima i neispravnostima. S elisama to nije bio slučaj. Mnoge od njih su bile upotrebljavane u ratu i posle popravke vraćane u rezevne stokove. Problem je što su u ratu američki avioni sa njima prinudno sletali s uvučenim stajnim trapom, to obavezno dovodi do savijanja krakova elise. U ratnim uslovima je njihova opravka rađena s ispravljanjem na hladno. To je dovodilo do zamora materijala i smanjenja otpornosti na opterećenja. Takvim elisama su se lomili krakovi u letu. Bilo je više slučajeva takvih udesa i katastrofa u školskom centru u Zadru. Stručne službe, za vazduhoplovne materijale, Vazduhoplovnotehničkog instituta su razrešile taj problem. S razrađenim metodama merenja su identifikovana ta mesta na elisama, a zatim je izvršena njihova opravka, metodom toplotnog otpuštanja materijala.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: "Lola" institut. 
  • Lekić, Mile (2007). Konstrukcija lakih aviona. Novi Sad: Lem Aeroprom. ISBN 978-86-909363-2-8. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942—1992. Beograd: IZSI i MCO. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Grujić, Zlatomir (1998). „Fabrika aeroplana i hidrplana Ikarus A.D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 6: 39 — 41. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]