Savezničko bombardovanje Jugoslavije u Drugom svetskom ratu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Savezničko bombardovanje Jugoslavije u Drugom svetskom ratu trajalo je od 20. oktobra 1943. do 17. septembra 1944. godine.

Anglo-američki saveznici su više puta bombardovali naseljena mesta i komunikacije u Srbiji i drugim delovima Jugoslavije, u kojima je poginulo ili ranjen veliki broj civila i pričinjena znatna materijalna šteta.

Bombardovanje je uglavnom izvođena tokom dana, ali je bilo i noćnih bombardovanja koje je izvodila 205. grupa RAF-a.

Prvi je na meti zapadnih saveznika bio Niš, koji je bombardovan 20. oktobra 1943. godine, a zatim još 15 puta; Beograd 11 puta; Zemun i Alibunar po 4 puta; Novi Sad 3 puta, Smederevo, Ćuprija i Popovac kod Paraćina po 2 puta, Sremska Mitrovica, Ruma, Petrovgrad (Zrenjanin), Kruševac, Peć, Kragujevac, Kovin, Pančevo, Velika Plana, Prijepolje, Kuršumlija, Prokuplje, Vučje, Lebane, Grdelica, Leskovac, Podujevo, Raška, Stalać, Kosovska Mitrovica, Priština i drugi.

Hronologija bombardovanja[uredi | uredi izvor]

Bombardovanje Slavonskog Broda trajalo je od 2. aprila 1944. do 17. aprila 1945. godine, prilikom čega je savezničko vazduhoplovstvo na grad bacilo 15,898 bombi, ciljajući prvenstveno na industrijske zone koje su radile u korist nemačkih okupacionih snaga. Broj poginulih, zavisno od izvora, kreće se od 900 do 3000 osoba, a 80% grada bilo je razrušeno.[1]

Posebno je zapamćeno bombardovanje na Vaskrs 1944. godine - najpre su 15. aprila, na Veliku subotu američki bombarderi napali Niš. U prvom savezničkom bombardovanju poginulo je 700 građana Niša a od toga 150 radnika samo u Železničkoj radionici u Nišu. Bombardovanje su izvele 446, 447. i 448. bombarderske eskadrile - 321. bombarderske grupe - 12. vazdušne komande Ratnog vazduhoplovstva Sjedinjenih Američkih Država.

Sledeće bombardovanje Niš je zadesio 30. marta 1944. godine. Izvlačenje mrtvih i ranjenih trajalo je 7 dana. Treće bombardovanje usledilo je 5. aprila 1944. godine kada je oštećen i Saborni hram.

Maribor je bombardovan 1. aprila 1944.

Na prvi i drugi dan Uskrsa 16. i 17. aprila 1944. godine razaran je Beograd. Život je izgubilo 2.000 ljudi, žena i dece, a teže i lakše je ranjeno oko 5.000 Beograđana. Potom slede bombardovanja 24. aprila, 7. maja, 18. maja, 6. juna, 3. jula, 3., 6., 8. i 18. septembra.

Najteže bombardovanje doživeli su stanovnici Leskovca koji su saveznici 6. septembra 1944. godine sravnili sa zemljom, od 28.000 stanovnika život je izgubilo 6.000 ljudi, žena i dece.

Operacija Nedelja pacova[uredi | uredi izvor]

Tokom povlačenja grupe armija „E“ 1944. sa juga Balkana, saveznička avijacija je sprovodila akciju Retvik (engl. Ratweek, prevod: nedelja pacova). To je bila serija koordinisanih napada na linije komunikacije sila osovine - primarno na železnicu. Pokrenuta je 1- septembra 1944. od strane partizana, teških bombardera 15. ratnog vazduhoplovstva i srednjih i lakih bombardera Balkanskog ratnog vazduhoplovstva. Napadi su paralizovali nemačke snage.[2] U svojim memoarima Ficroj Maklen tvrdio je da je ovo njegova ideja.

Samo 3. septembra više od 300 bombardera učestvovalo je u bombardovanju gradova na teritoriji Jugoslavije. Prema nemačkim izveštajima oko 2000 bombardera je bombardovalo Srbiju, znatno manje Bosnu, a još manje Nezavisnu državu Hrvatsku.[3]

Razlozi bombardovanja[uredi | uredi izvor]

Prema malo dostupnim podacima i skrivanja ovih događaja sama bombardovanja ostala su pod velom tajne. Međutim, otvaranjem arhiva došlo se do nekih dokumenata koje bacaju svetla da tadašnje događaje.

Narodnooslobodilački pokret[uredi | uredi izvor]

Dana 5. februara 1944. godine Josip Broz Tito je uputio depešu kojom obaveštava svoje poverenike u Srbiji:

Sve vaše želje u pogledu pomoći savezničkog vazduhoplovstva on će dostaviti Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu NOVJ. Vrhovni štab će pak ODLUČITI da li će predloženi cilj da se bombarduje.

Krajem jula 1944. godine Edvard Kardelj je saopštio svojim saradnicima:

Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu i td.) Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANjA GRADOVA I UOPŠTE VEĆA BOMBARDOVANjA ODOBRAVA SAMO VRHOVNA KOMANDA

Jugoslovenska kraljevska vlada[uredi | uredi izvor]

Tokom okupacije Jugoslavije, Jugoslovenska kraljevska vlada imala je stalne kontakte sa savezničkim komandantima koji su odlučivali o bombardovanju.

General Dragoljub Mihajilović je tokom 1942/43. uputio jugoslovenskoj kraljevskoj vladi trideset šest depeša kojim je tražio pomoć bombardovanjem Jugoslavije i okolnih država, u proleće i jesen 1942, kao i u novembru 1943. godine.

Kao ciljeve bombardovanja Mihajlović je tražio: Maribor, Celje, ranj, Metković, Omiš, Zagreb, Mostar, Ljubiški, neprijateljske kolone od Bihaća ka Kninu, Gračacu, Benkovcu, Šibeniku i Zadru, Sinj, Drniš, Bor, Beograd (Savski most, most na Dunavu prema Pančevu), put Zemun-Beograd, fabrike Ikarus, Zmaj, Teokarević, Rogožarski i Rakovica, kao i Topčider i Tašmajdan, Trepča, Sipski kanal, put Pančevo-Vršac, Sićevačka klisura, Paraćin (fabrika Teokarević), Jagodina (fabrika Klefiš), Niš (železnička stanica), naselja prečanskih Nemaca itd. Najviše zahteva bilo je za bombardovanje Beograda (13), Borski rudnik (11) i Metković (4).[4]

Od ciljeva van Jugoslavije traženi su vojni ciljevi u Albaniji (Tirana, Drač i Skadar), Budimpešta, Sofija i fabrike oružja u Nemačkoj.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Dozvola se može videti ovde.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Savezničko bombardiranje Hrvatske Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. decembar 2013), pristupljeno 7. septembra 2014.
  2. ^ [1], Pristupljeno 9. 4. 2013.
  3. ^ Mirčić: Vodeci Na Listi Bombardovanih Gradova U Drugom Svetskom Ratu, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  4. ^ Terzić 2005, str. 83.
  5. ^ Terzić 2005, str. 84.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Članci[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]