Kateholamin

С Википедије, слободне енциклопедије
Kateholamini
Katehol
Dopamin
Norepinefrin (noradrenalin)
Epinefrin (adrenalin)

Kateholamini su hormoni „borbe-ili-bežanja“, koje oslobađaju nadbubrežne žlezde u odgovoru na stres.[1][2] Oni su deo simpatičkog nervnog sistema.

Oni se nazivaju kateholaminima zato što sadrže katehol ili 3,4-dihidroksifenilnu grupu. Oni su derivati aminokiseline tirozina.[3]

U ljudskom telu, najzastupljeniji kateholamini su epinefrin (adrenalin), norepinefrin (noradrenalin) i dopamin, koji se formiraju iz fenilalanina i tirozina. Razni stimulansni lekovi su kateholaminski analozi.

Kateholamini su rastvorni u vodi, i 50% su vezani za proteine plazme, tako da cirkulišu u krvotoku.

Tirozin se formira iz fenilalanina putem hidroksilacije enzimom fenilalanin hidroksilaza. (Tirozin se takođe unosi direktno iz dijetalnih proteina). On se zatim šalje u neurone koji izlučuju kateholamin. U njima, nekoliko serijskih reakcija konvertuju tirozin do -L-DOPA}-, do dopamina, do norepinefrina, i konačno do epinefrina.[4]

Struktura[уреди | уреди извор]

Kateholamini imaju distinktne strukture koje sadrže benzenov prsten sa dve hidroksilne grupe, etilni lanac, i terminalnu aminsku grupu. Feniletanolamini poput norepinefrina imaju hidroksilnu grupu na etil lancu.

Formiranje i degradacija[уреди | уреди извор]

Lokacija[уреди | уреди извор]

Kateholamini se formiraju prvenstveno u hromafinskim ćelijama nadbubrežne medule i postganglionim nervnim vlaknima simpatičkog nervnog sistema. Dopamin, koji deluje kao neurotransmiter centralnog nervnog sistema, se uglavnom formira u nervnim ćelijskim telima u dve moždane oblasti: substantia nigra i ventralna tegmentalna oblast.

Sinteza[уреди | уреди извор]

Iz levodope se prvo sintetiše dopamin. Norepinefrin i epinefrin su derivati daljih metaboličkih modifikacija dopamina. Enzimu dopamin hidroksilaza je neophodan bakar kao kofaktor, dok je DOPA dekarboksilazi potreban PLP. Stepen koji ograničava brzinu biosinteze kateholamina je hidroksilacija tirozina.


Biosintetski putevi za kateholamine i amine u tragovima u ljudskom mozgu
Graphic of trace amine and catecholamine metabolism
примарни
пут
мање
заступљени
пут
The image above contains clickable links
Kod ljudi, kateholamini (prikazani žutom bojom) potiču od aminokiseline L-fenilalanin. L-fenilalanin se pretvara u L-tirozin pomoću enzima aromatične aminokiseline hidroksilaze (AAAH) (fenilalanin 4-hidroksilaze), sa molekularnim kiseonikom (O2) i tetrahidrobiopterinom kao kofaktorima. L-tirozin se pretvara u L-DOPA pomoću drugog AAAH enzima (tirozin 3-hidroksilaze) sa tetrahidrobiopterinom, O2 i gvožđem (Fe2+) kao kofaktorima. L-DOPA se pretvara u dopamin pomoću enzima aromatične L-aminokiseline dekarboksilaze (AADC), sa piridoksal fosfatom kao kofaktorom. Sam dopamin se takođe koristi kao prekursor u sintezi neurotransmitera noradrenalina i epinefrina. Dopamin se pretvara u norepinefrin pomoću enzima dopamin b-hidroksilaze (DBH), sa O2 i L-askorbinskom kiselinom kao kofaktorima. Norepinefrin se pretvara u epinefrin pomoću enzima feniletanolamin N-metiltransferaze (PNMT) sa S-adenozil-L-metioninom kao kofaktorom.
L-Tirozin Tirozin hidrolaza Levodopa DOPA dekarboksilaza
Aromatična L-aminokiselinska dekarboksilaza)
Dopamin
Dopamin β-hidroksilaza Norepinefrin Feniletanolamin N-metiltransferaza Epinefrin

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „University of California, San Diego, Health Library, catecholamines”. Архивирано из оригинала 16. 07. 2011. г. Приступљено 21. 06. 2011. 
  2. ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ур. (2007). Foye's Principles of Medicinal Chemistry (6. изд.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. ISBN 0781768799. 
  3. ^ Purves, Dale, George J. Augustine, David Fitzpatrick, William C. Hall, Anthony-Samuel LaMantia, James O. McNamara, and Leonard E. White (2008). Neuroscience. 4th ed. Sinauer Associates. стр. 137–8. ISBN 978-0-87893-697-7. 
  4. ^ Joh TH, Hwang O (1987). „Dopamine beta-hydroxylase: biochemistry and molecular biology”. Annals of the New York Academy of Sciences. 493: 342—50. PMID 3473965. doi:10.1111/j.1749-6632.1987.tb27217.x. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]