Mažuran

С Википедије, слободне енциклопедије

Mažuran
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
O. majorana
Binomno ime
Origanum majorana

Mažuran (Origanum majorana) je dvogodišnja ili višegodišnja biljka, grmić visok do jedan metar.[2]

Građa[уреди | уреди извор]

Stabiljka je četvorougaona, razgranata, siva, dlakava. Listovi su više dlakavi, do tri centimetra dugi , imaju kratku dršku ravnih ivica. Na vrhovima lisnatih grančica nalaze se cvasti sastavljene od sitnih, beličastih ili ružičastih cvetića koji su na osnovi četvorougaoni. Ima poseban i prijatan miris, a ukus je aromantičan, topao i nagorak. Mažuran je poreklom iz zemalja zapadnog Mediterana.

Hemijski sastav[уреди | уреди извор]

Sadrži etersko ulje, tanin i gorke materije. Ulje je žuto ili žutozelenkasto, sasvim posebnog, blagog i aromatičnog mirisa. Sadrži terpen i desnog terpineola.[3]

Lekovito delovanje[уреди | уреди извор]

Upotrebljavao se kao začin, kao lek kod raznih bolesti ali je i efikasan kod prehlade.Sredinom veka se gajio zbog arome i lepote.Ovaj narodni lek se upotrebljava iznutra, sličan nani.Spolja se daje u obliku lekovite masti ili alkoholature kao nervinum, protiv zapaljenja kože i za lečenje rana.Inače glavni deo biljke kod nas i u drugim zemljama Evrope se koristi kao aromatičan začin.

Čaj od mažurana može da reguliše stomačne probleme .Macerirani vrhovi biljke služe za trljanje bolnih mesta protiv glavoboje.Protiv nesanice se preporučuje stavljanje sveživ listova.Ulje ima antiseptičko dejstvo, umereni je tonik i digestiv i smiruje nerve.[4]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Origanum majorana information from NPGS/GRIN”. ars-grin.gov. Архивирано из оригинала 26. 06. 2013. г. Приступљено 8. 3. 2008. 
  2. ^ Priroda leci sve | Lekovite biljke | Prirodni lekovi
  3. ^ Začini i aromatične biljke
  4. ^ „ZIVETI SA PRIRODOM - Film Publik Art[[Категорија:Ботовски наслови]]”. Архивирано из оригинала 31. 01. 2016. г. Приступљено 16. 02. 2016.  Сукоб URL—викивеза (помоћ)

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Jovan Tucakov(2014):Lečenje biljem
  • S. K. Vanjkevič(2003):Lečenje aromatičnim biljem

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Mediji vezani za članak Origanum majorana na Vikimedijinoj ostavi
Podaci vezani za članak Origanum majorana na Vikivrstama