Srpska prezimena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Većina srpskih prezimena prepoznatljiva je po sufiksu -ić. Sufiks -ić je slovenski deminutiv, čija je osnovna uloga u stvaranju patronima i matronima.

Procenjuje se da se nekih dve trećine srpskih prezimena završava na -ić ili -vić. Razlike u prezimenima između Srba iz Srbije i Srba iz drugih krajeva su uglavnom u tome što su jedna formirale srpske vlasti, u skladu sa narodnom tradicijom, dok su druge formirale strane vlasti.

Veliki broj srpskih porodica nosi ista prezimena, iako uopšte nisu u međusobnom srodstvu.

Građenje prezimena[uredi | uredi izvor]

Prezimenska osnova može da bude različita. Najčešće je to lično ime rodonačelnika određene porodice. U najvećem broju slučajeva to je očevo, dedino ili ime nekog drugog muškog pretka u direktnoj liniji srodstva. Pobočna linija srodstva, javlja se samo u izuzetnim slučajevima. Postoje i prezimena nastala od imena ženskog pretka. „Osnivač prezimena“ ne mora uvek da bude krvni srodnik. Ponekad to mogu da budu i druga lica (usvojitelj, staratelj, dobročinitelj i dr.)[1]. Takođe mogu biti i prema upečatljivoj osobini nekog od predaka, prema mestu gde porodica živi ili odakle se doselila itd.

Prezimena se grade:

U građenju srpskih prezimena često učestvuju i prisvojni sufiksi -ov (-ev) i -in (koje je u nekim slučajevima nastalo od -ijin): Nikolin (od Nikola), Petrov (od Petar) itd. Javljaju se i sufiksi -ski (čki, ški) i -ac: Hristovski, Malagurski; Ponorac, Radovanac i dr. Vrlo često se prezimena grade kombinacijom sufiksa -ov (-ev) ili -in sa sufiksom -ić: Petrović, Milošević, Batinić, Guberinić i dr. U građenju srpskih prezimena događaju se mnoge glasovne promene karakteristične za srpski jezik.

Srpska prezimena mogu, dakle, da budu:

Patronimi i matronimi[uredi | uredi izvor]

Kod patronima, osim nastavka -ov, primenjuje se i prisvojni dodatak -ev, koji ima isto značenje. Koji će nastavak biti primenjen zavisi od ličnog imena od koga se formira prezime.

Tako npr. prezimensku osnovu Jovanovića čini rodonačelnikovo lično ime Jovan. Na njega je dodat posesivni nastavak -ov, koji označava pripadanje. Potom je pridodan i deminutivni nastavak - ić, koji znači „maleni, mladi“. Prema tome, u konkretnom slučaju Jovanović je „Jovanov mladenac, mali, tj. sin, potomak."[1]

U sredinama gde se hipokoristična imena završavaju na -o (tzv. „erski krajevi") - Đuro, Pero, Jovo, u prezimenima su sadržana sva tri pomenuta elementa. U ovom slučaju javljaju se prezimena Đurović, Perović, Jovović[1].

Kada su u pitanju matronimi, „skraćena procedura“ predstavlja opšte pravilo. Na žensko lično ime dodaje se samo deminutivni dodatak -ić. Ovaj princip dosledno se primenjuje i kada su u pitanju izvorna narodna imena i kalendarski antroponimi[1].

Tako npr. izvedeno je prezime Zorić: Zor(a) + ić = Zorić. Na isti način su od ženskih imena Nadežda, Sara i Mara, nastala matronimična prezimena Višnjić, Nadeždić, Sarić i Marić. [1].

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tamo gde su se rano počele voditi matične knjige i gde je vođena dobra administracija, prvenstveno na prostorima Austrougarske i Mletačke republike, na tim prostorima su prezimena fiksirana veoma davno. Takođe, tamo gde je bio jako izražen plemenski sistem, stara rodovska imena su se dugo održavala ne menjajući se često. Istraživanja pokazuju da su se prezimena najviše menjala na prostoru današnje uže Srbije i ona su na tom prostoru dosta kasno uvedena. [3]

Austrougarska[uredi | uredi izvor]

Državne vlasti Austrougarske su administrativnim putem zabranjivale postojanje prezime sa nastavkom –ić kod Srba, donošenjem posebnog normativnog akta. 1817. godine izdale naređenje, po kojem Srbi u Austriji nisu smeli da nose prezimena sa nastavkom -ić, što je na području Ugarske posebno strogo sprovođeno. Tako su prezimena koja su se završavala sa –ević i -ović ostala sa nastavkom –ev i –ov. Kod prezimena gde je deminutivni dodatak –ić bio direktno pridodat na prezimensku osnovu, nastavak –ić zamenjivan je sa –in[1].

Kneževina Srbija[uredi | uredi izvor]

Nastanak današnjih prezimena u Srbiji vezuje se za kneza Aleksandra Karađorđevića, koji je 1851. godine jednim aktom naredio uspostavljanje trajnih prezimena po najstarijim i najznačajnijim precima.[4]

Prezimena[uredi | uredi izvor]

Prezimena sa nastavkom -ević ili -ović[uredi | uredi izvor]

Prezimena sa nastavkom -ević ili -ović su vrlo zastupljena kod Srba i predstavljaju osnovni oblik srpskih prezimena, i prezimena slovenskog porekla uopšte. Grade se tako što se na ime roditelja ili pretka prvo dodaje prisvojni nastavak -ov ili -ev (Pero - Perov, Đuro - Đurov, Miloš - Milošev) koji označava pripadnost, plus deminutivni nastavak -ić koji označava nešto umanjeno (kao u rečima ptić, petlić, đetić, itd), čime se dobija najčešći oblik srpskih prezimena poput Perović, Davidović, Đurović, Milošević, Andrejević, itd. Kod Rusa se patronimi uglavnom završavaju sa -ič.

Prezimena sa nastavkom -ić[uredi | uredi izvor]

Prezimena sa nastavkom -ić su takođe česta u srpskom i drugim slovenskim narodima. Nastaju tako što se imenu roditelja dodaje deminutivni nastavkom -ić (kao u rečima ptić, petlić, itd.) čime se označava da su to njegovi „mladi“ odnosno njegova deca. Nastavak -ić se uglavnom dodaje kada se ime roditelja završava na -a (npr. Nikola - Nikolić, Nemanja - Nemanjić, Ružica - Ružičić i sl.), jer su ta imena nepogodna za dodavanje prisvojnih nastavaka -ov ili -ev.

Prezimena sa nastavkom -ev ili -ov[uredi | uredi izvor]

Prezimena sa prisvojnim nastavkom -ev ili -ov nastaju na sličan način poput prezimena sa nastavcima -ević i -ović, s tom što se kod njih izgubio nastavak -ić kao posledica administrativne represije Austrougarske.[traži se izvor]

Prezimena sa nastavkom -in[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta prezimena nastaje dodavanjem prisvojnog nastavka -in na ime roditelja (npr. „Čiji si ti?“: Božin, Lazin, Marin, itd.). Smatra se da su nastala u Vojvodini kao posledica administrativnog izbacivanja nastavka –ić iz srpskih prezimena.[traži se izvor] Za razliku od prezimenima koja su se završavala sa –ević i –ović, prezimenima kao što su Božić, Lazić ili Marić nije moglo prosto da se izbriše –ić već su ga zamenili nastavkom –in (Božin, Lazin, Marin, Čolin, Jovin, Radin, Kljajin, Beljin, Savin, Pešin, Jatin, Reljin).

Prezimena sa nastavkom -ski ili -cki ili -čki ili -ški[uredi | uredi izvor]

Ova grupa prezimena se uglavnom pojavljuje u Vojvodini i u drugim slovenskim zemljama i gradi se dodavanjem nastavka -ski u muškom rodu (mnogo češće kod nas) ili -ska u ženskom (uobičajeno kod Rusa kao i kod Poljaka), koji označavaju pripadnost.

Prezimena sa nastavkom -ac[uredi | uredi izvor]

Prezimena sa nastavkom -ac i -an uglavnom ukazuju na poreklo, odnosno na prethodna prebivališta odakle je rodonačelnik došao pre nego što će se nastaniti u to mesto (npr. Grahovac, Podunavac, Crnogorac, Erdeljan, Moldovan itd.).

Prezimena sa nastavkom -ica[uredi | uredi izvor]

Prezimena sa nastavkom -ica nastaju dodavanjem deminutivnog nastavka -ica na ime pretka ili na neku stvar ili osobinu po kojoj je porodica ostala upamćena (npr. Pavle - Pavlica, Trava - Travica, Kopriva - Koprivica, i slično). Česta su u dinarskim krajevima.

Ostala srpska prezimena[uredi | uredi izvor]

Strani državnici su često kao zvanična prezimena upisivali lične ili porodične nadimke, naročito one koji su imali pogrdno ili uvredljivo značenje. Tako su nastala prezimena tipa Nakarada, Guzina, Poplašen, Ušljebrka, itd.[1] Postoje i ona koja ne nose pogrdno značenje, već samo opisuju (npr. Mrkobrada, Plećaš...).

Srbizirana prezimena drugih naroda[uredi | uredi izvor]

Posebnu grupu prezimena sa nastavkom –ić čine prezimena u čijoj se osnovi nalaze imena ili prezimena stranog porekla. Ta prezimena su prilagođena srpskoj sredini i na njihovu osnovu su dodati prezimenski dodaci –ić, –ević ili –ović.

Neki pripadnici drugih naroda koji su živeli u Srbiji koji uzimali ili dobijali, delimično ili potpuno, srbizirana prezimena. To je slučaj sa dosta muslimanskih, jevrejskih, vlaških, cincarskih i romskih prezimena.

Tako su nastala prezimena i nekih poznatih naučnika koji su živeli i radili u srpskom okruženju.

Neuobičajena srpska prezimena[uredi | uredi izvor]

Ipak, treba naglasiti da ima i dosta srpskih prezimena koja za osnovu prezimena imaju strano ime ili pojam a da su nosioci tog prezimena srpskog porekla. Tako su se kod nekih srpskih porodica u Vojvodini pojavila prezimena koja za osnovu imaju hungarizme (npr. Sabovljević, Kočijašević, Bac, itd.). Sa druge strane, u Crnoj Gori se tako pojavljuju i prezimena koja za osnovu imaju albanske reči (Zogović, Ljumović, Burmazović, itd).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e „Trifun Pavlović: Srpski tić preziva se na ić”. Pristupljeno 25. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. jul 2009)
  2. ^ a b v g Vuk Karadžić, Danica za 1828., str. 30-31
  3. ^ Etnolog Miroslav Niškanović u intervjuu za Patriot magazin: „Porijeklo starih srpskih prezimena”. Pristupljeno 25. 4. 2013. 
  4. ^ „D. Alempijević: Mutili i s prezimenima”. Pristupljeno 25. 4. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Trifun Pavlović: Srpski tić preziva se na ić, Srpsko nasleđe, Istorijske sveske br. 11, 1998.
  • Vuk Karadžić, Danica, zabavnik za godinu 1828., Istorijski spisi 2, Sabrana dela Vuka Karadžića, 16. tom, Prosveta, Beograd, 1964.
  • Srpske porodice i prezimena, Internet novine serbske
  • D. Alempijević: Mutili i s prezimenima, Glas javnosti, 29. maj 2000.
  • Dr Velimir Mihajlović: „Srpski prezimenik“ (ISBN 978-86-7538-019-1), više informacija o knjizi ovde
  • Dr Milenko S. Filipović: „Takovo“
  • Velibor Lazarević: „Srpski imenoslov“ (odabrane rukoveti), Book Marso, Beograd, 2001. (više informacija o knjizi: ovde
  • Bačko, Aleksandar. Petar Vlahović, ur. Porodice dalmatinskih Srba (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Udruženje građana „Srpski despot“. str. 513 str. ISBN 978-86-910899-1-7. 
  • Janjatović, Đorđe. Prezimena Srba u Bosni (na jeziku: (jezik: srpski)). Sombor: Prosveta-trgovina. str. 404 str. ISBN 978-86-7959-002-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]